Saga o Nibelunzima je njemački ep iz doba viteštva, a svoje temelje zasniva na njemačkom folkloru i općenito na njemačkoj povijesti. Ova saga čak je prozvana i germanskom Ilijadom, a razlog je vjerojatno u tome što obuhvaća ličnosti i mitove iz povijesti u jednu cjelinu. Svoju najveću popularnost stekao je u Srednjem vijeku, a kao dokaz tome je činjenica da je iz toga doba sačuvano najviše rukopisa, čak 31 fragment.
Spomenutu sagu u novo doba otkrio je fizičar J.H. Obereit. 1775. godine u dvorcu Hohenems pronašao je vrlo pouzdan rukopis C. Znanstvena istraživanja na ovom epu započela su 1816. godine, a na njemu je počeo raditi jedan od najpoznatijih germanista Karl Lachmann koji je proučavao niz rukopisa i uspio je izdvojiti ono što je smatrao njegovim originalnim tekstom. Taj originalni tekst do današnjih je dana ostao u svom izvornom obliku kojem se širio dalje usmenom predajom.
Znanstvenici danas mogu s velikom sigurnošću zaključiti da postoje dva ili tri stupnja u procesu nastanka rukopisa. Isto tako dva su različita izvora koji su se spojili 1150. godine.
Iako su znanstvenici marljivo radili na pronalasku autora koji je napisao Sagu o Nibelunzima, on nikada nije otkriven. Što se pak tiče vremena kada je ova saga napisana, tu su znanstvenici ipak uspjeli nešto saznati. Vjeruje se da je nastala u razdoblju između 1190. i 1204. godine.
Cijela priča napisana je tako da nagoviješta tragičan kraj jer nam na početku epa pisac to daje do znanja. Naime, Kriemhilda je sanjala san koji joj je nagovijestio budućnost. Sanjala je da će joj rođaci ubiti muža, a ona će im se za to osvetiti.
Saga je književna vrsta specifična za skandinavske i njemačke krajeve, a priča o događaju unutar obitelji. Ta priča može poslužiti narodu kao primjer. Tako se Saga o Nibelunzima tiče života u jednoj obitelji, a radnja se temelji na krvnim vezama, na srodstvu i plemenu.
Saga o Nibelunzima sastoji se od 2739 strofa koje su podijeljene u 39 pjevanja. Ep je napisan “nibelunškom strofom”. To je strofa od četiri stiha koja se rimuju, rima je parna, a u svakom stihu možemo pronaći sedam naglašenih mjesta.
U epu se očituju dvije strukture, prva obuhvaća događanja do 19 pjevanja i bavi se odnosima Kriemhilde, Siegfrieda, Brunhilde i Gunthera. Drugi dio epa, do 39. pjevanja, bavi se propašću Burgunđana zbog Kriemhildine osvete. Taj drugi dio epa razlikuje se od prvog zbog povijesnih događaja kojim taj ep obiluje.
U glavnu priču pisac je ubacio mnoge elemente fantastike i bajke. Tako možemo vidjeti radnju u koju su utkani moćni mač, nevidljivi plašt, ubojstvo zmaja, divovi, patuljci, blago i mnogi drugi.
Bajkovitost najviše dolazi do izražaja u događajima koji slijede Siegfrieda i Brunhildu. Možemo uočiti različite utjecaje kao što su viteški roman, usmene pjesništvo i udvorna poezija. Sve to daje nam mogućnost zaključka da je pisac bio obrazovan.
U sagi teško možemo razlučiti poganske i kršćanske elemente. Kršćanske karakteristike se tiču obično likova i one su samo površinske.
Ovaj ep imao je velik utjecaj i u cijeloj Europi. 1862. godine Friedrich Hebbel obradio je sagu u tri dijela, a Richard Wagner napravio je operu od četiri dijela pod imenom Prsten Nibelunga.
Saga o Nibelunzima možemo svrstati u srednjovjekovnu njemačku književnost. Germanske pjesme prije nastanka ovog epa nisu sačuvane. O njima se zna jako malo podataka, a i oni koji se znaju dosta su općeniti. Tako jedino možemo sa sigurnošću tvrditi da su one pjevane o hrabrim junacima iako je to tema gotovo svakog epa.
Što se tiče njemačkog epa i njegove specifičnosti, on se razlikuje po temama od ostalih europskih epova. Teme u njemačkim epovima tiču se obitelji i obiteljskog života.
Njemačke epove u razdoblju između 12. i 15. stoljeća možemo podijeliti u dvije grupe. U jednu grupu možemo uvrstiti dvorske epove i viteške romane francuskog podrijetla, dok u drugu grupu spadaju germanski, junački epovi koji se temelje na istinitim, povijesnim događajima koji su ponekad malo izmijenjeni te im je dodana fikcija ili elementi bajke.
Radnja u germanskim, junačkim epovima odvija se većinom u doba seobe naroda, između 4. i 6. stoljeća poslije Krista. Iz tog doba dolazi najviše likova koji se pojavljuju u germanskim epovima.
Vrsta djela: ep
Vrijeme radnje: 5. stoljeće (vrijeme osvajanja Huna)
Mjesto radnje: Worms – Guntherov dvor
Tema djela: život jedne obitelji (Kriemhildina osveta zbog ubojstva supruga)
Ideja djela: osveta nije dobro rješenje. Ponekad je bolje ostaviti stvari da idu svojim tijekom
Kratak sadržaj
Nibelunzi su rod demonskih patuljaka, a njihov kralj Nibelung posjeduje podzemno blago. Nibelunzima se dalje prema predaji nazivalo burgundsko pleme, a oni su uzeli sebi u posjed blago nakon što je Siegfried umro jer ga je on bio oteo Nibelunzima.
Prvotno se ciklus o Nibelunzima sastojao od dvije priče koje nisu bile povezane. Prva se temeljila na smrti Siegfrieda i njezin je karakter bio mitsko-legendarni. Druga je svoju tematiku iznosila iz predaje o smrti Nibelunga i imala je temelje u povijesti. Naime, ona se temeljila na propasti burgundske države 437. godine i na provali Huna u Rajnsku oblast.
Kratak uvod na početku epa nagoviještava njegovu radnju. Citat nam govori o čemu ćemo imati prilike čitati u epu. Tako nam pisac otkriva da ćemo imati priliku čitati o junacima, svađama, veselju i tuzi te o zatočenicima.
Priča nam govori o germanskim junacima. Heroj Siegfried koji se čini nepobjediv dolazi u Worms na Guntherov dvor. Sa sobom je ponio i blago koje je ukrao od Nibelunga, a njegova želja je da zaprosi kraljevu sestru, Kriemhildu.
Kako bi je Siegfried osvojio, odlučio je pomoći Guntheru, Kriemhildinom bratu da on osvoji nepobjedivu kraljicu Brunhildu.
Naime, Brunhilda posjeduje iznimnu ljepotu, ali i snagu. Ona proscima odsijeca glave ako budu poraženi u borbama s njom.
Siegfried odluči pomoći Guntheru uz pomoć plašta koji ga čini nevidljivim. Na taj način, on pobijedi Brunhildu. Kako bi mu se Gunther odužio, Siegfried dobiva Kriemhildu za ženu. I tako obojica slave svadbe.
No, Brunhilda je saznala za prijevaru i smišlja kako će se osvetiti. Izda naredbu dvorjaninu Hagenu da ubije Siegfrieda, a nakon toga se sama Brunhilda odluči ubiti.
Udovica Siegfrieda, Kriemhilda odluči se osvetiti za suprugovu smrt. Udaje se za hunskog kralja Etzela. Kriemhilda nagovori Etzela da pozove Burgunđane na dvor i od njih traži Siegfriedovo blago.
Burgunđani odbiju dati Siegfriedovo blago te svi poginu u pokolju s Krimehildom.
Analiza likova
Likovi: Cijela radnja vrti se oko 4 lika – Kriemhilde, Siegfrieda, Brunhilde i Gunthera. Bitan lik za tijek događaja je i dvorjanin Hagen.
Gunther i Kriemhilda su sestra i brat, Kriemhilda i Siegfried su muž i žena, isto kao i Brunhilda i Gunther.
Siegfried i Gunther su prijatelji i uzor u viteškom svijetu. Obojica žele osvojiti žene do kojih im je stalo. Zajedničko im je to što su izrazite snage i hrabrosti. Njihove vrline su skoro pa nadljudske pa se mogu uvrstiti u polubogove.
Brunhilda – predivna žena za koju se bore mnogi muškarci. Njezina je snaga ogromna, a mogu je svladati jedino nadnaravne sile.
Kriemhilda – lik koji se mijenja kako se mijenja radnja. Ona se pojavljuje u svim pjevanjima i ključna je za radnju.
Hagen – dvorjanin koji ubija Siegfrieda. Njegov lik je oličenje odanosti i vjernosti.
Autor: M.L.
Odgovori