Rečenica

Rečenica se sastoji od nizova riječi ili je samo jedna riječ kojom prenosimo cjelovitu obavijest. Sastoji se od rečeničnih dijelova, odnosno od predikata, subjekta, objekta, priložne oznake i atributa.

Predikat je temelj svake rečenice te ostalim dijelovima rečenice otvara mjesto. Subjekt je vršitelj radnje, a objekt njezin predmet. Priložnom oznakom saznajemo pod kojim je okolnostima došlo do radnje, a apozicija i atribut u rečenici stoje kao dopune imenici.

Rečenice možemo podijeliti na:

• izjavne rečenice (Ivana ide u školu.)
• upitne rečenice (Ide li Ivana u školu?)
• usklične rečenice (Ivana ide u školu!)

S obzirom na sastav rečenice dijelimo na:

Jednostavne rečenice – rečenice koje imaju jedan predikat

Jednostavne rečenice dijelimo na:

• neproširene – rečenica koja se sastoji od predikata i subjekta, ali bez objekta

Primjer

Snijeg pada.

• proširene – rečenica koja se sastoji od predikata, subjekta i objekta

Primjer

Ana ide u školu.

Složene rečenice – rečenice koje imaju dva ili više od dva predikata

Složene rečenice dijelimo na:

nezavisno složene – rečenice koje se sastoji od dvije ili više od dvije jednostavnih rečenica, a mogu stajati svaka zasebno.

Pod nezavisno složene rečenice ubrajamo:

• rečenični niz – to je više rečenica u nizu, ali bez veznika koji ih spaja. Takve rečenice odvajamo zarezom (Sutra dolazi, preksutra odlazi.)
• sastavne rečenice – rečenice koje se ravnopravno nadopunjuju i povezuju veznicima i, pa, te, ni, niti. Takve rečenice stoje bez zareza (Gledam planine i razmišljam o njemu.)
• rastavne rečenice – rečenica koja se sastoji od surečenice rastavljenog sadržaja te stoji s veznikom ili. Takve rečenice ne odvajaju se zarezom. (Doći će u kino ili idemo kući.)
• suprotne rečenice – rečenice u kojoj se sadržaj jedne surečenice suprotstavlja sadržaju druge, a stoje uz veznike ali, a, no, nego, već te su odvojene zarezom (Skuhao sam ručak, a ti otiđi po sladoled.)
• isključne rečenice – rečenica u kojoj se prva isključuje iz sadržaja one druge, a veznici jedino, samo, tek što, samo što, jedino što, tek odvojeni su zarezom (Svi su išli na utakmicu, jedino sam ja ostao kod kuće.)
• zaključne rečenice – rečenica u kojoj druga surečenica stoji kao zaključak one prve, a veznici dakle, stoga, zato se odvajaju zarezom (Dobio je peticu, stoga ću ga nagraditi.)

Zavisno složene rečenice – rečenice koje se sastoje od dvije ili više od dvije jednostavnih rečenica, no one ne mogu stajati same za sebe. Jedna rečenica je uvijek glavna i ona može stajati sama za sebe, dok su ostale zavisne i stoje uz glavnu rečenicu proširujući njezino značenje.

Pod zavisno složene rečenice ubrajamo:

• subjektne – odnose se prema glavnoj rečenici kao što se odnosi subjekt prema predikatu (Tko je bio dobar, dobit će kolač.)
• predikatne – odnosi se prema glavnoj rečenici kao dio predikata (Ona ti je tako dobra da bolju nećeš nikada naći.)
• objektne – odnose se prema glavnoj rečenici kao objekt (Reći ću ti što mi se jučer dogodilo.)
• atributne – odnose se prema glavnoj rečenici poput atributa koji opisuje imenicu (Ona je imala momka koji je bio jako pametan.)
• apozicijske – odnose se prema glavnoj rečenici kao na vlastitu imenicu (Posjetili smo jedno mjesto, koje je bilo najljepše u okolini.)
• priložne – odnose se prema glavnoj rečenici poput priložne oznake prema predikatu. One se dijele na:
• mjesne rečenice
• vremenske
• načinske
• namjerne
• uzročne
• posljedične
• pogodbene
• dopusne

Višestruko složena rečenica

Višestruko složena rečenica sastoji se od nezavisnih i zavisnih rečenica. Rečenice od kojih nastaju njihove surečenice zove se ishodišne rečenice. Surečenice u takvim rečenicama mogu biti u odnosu s jednom ili s dvije rečenice. Spomenuti odnos može biti i zavisan i nezavisan.