“Razmo u skitnji” još je jedan roman slavne švedske spisateljice za djecu Astrid Lindgren, koja se proslavila svojim pričama o Pipi Dugoj Čarapi. Ovaj roman priča je o vrlo osjetljivom dječaku koji se nije bojao ići potražiti ono što je najviše želio – svoje roditelje. Čim je napustio sirotište, shvatio je koliko je teško biti sam i to posebno dok je vani noć. No srećom, ubrzo je sreo dobrodušnog skitnicu Oskara koji mu je dopustio da neko vrijeme putuje s njim.
Kako se priča razvijala, tako se vrlo jasno izražavao Razmov karakter i njegovo naivno poštenje te vrlo zanimljiv pogled na svijet. Skitnica Oskar je prva osoba koja mu je ukazala dobrotu i koja mu je pomogla, zbog čega se Razmo odmah duboko vezao za skitnicu.
Vrlo je brzo njihovo bezbrižno lutanje prekinuto jer bivaju upleteni u spletke dva vrlo pokvarena razbojnika. Razmo ne može samo proći pokraj njih i zato navodi Oskara da nešto poduzmu. Taj čin dovodi ih u još veću opasnost, ali tada otkrivamo da je Razmo snalažljiv i hrabar dječak, koji odbija napustiti svog suputnika Oskara, bez obzira na posljedice.
Kad mu se pruži prilika da ostvari svoj san i napokon dobije roditelje, koji su ujedno bili i lijepi, dobri i bogati, Razmo ih neočekivano odbije da bi mogao ostati s Oskarom, ali ne propušta priliku da pomogao prijatelju Gunnaru, koji će upravo zahvaljujući njemu biti posvojen. Na kraju se ispostavi da su Oskar, Martina i njihova mala kućica kraj jezera, upravo ono za čim je Razmo cijelo vrijeme žudio. Dobio je roditelje, kuću i malu mačkicu i bio je sretniji nego ikad u životu.
Vrsta djela: dječji roman
Mjesto radnje: sirotište, razna naselja u okolici
Vrijeme radnje: ljeto
Tema: Pustolovine dječaka Razma koji bježi iz sirotišta i upoznaje skitnicu Oskara koji mu postaje najbolji prijatelj.
Kratak sadržaj
Prvo poglavlje
Razmo je, kao i inače, sjedio na grani lipe i razmišljao o stvarima kojih možda ne bi trebalo biti na svijetu. Iako je krumpir ukusan kao obrok, kad ga moraš na krumpirištu okapati, bilo bi bolje da ni ne postoji. Svijet bi mogao i bez gospođice Čavke, koja je jučer došla i rekla kako će se sutra cijeli dan ogrtati krumpir. Razmovo snatrenje prekinulo je Gunnarovo upozorenje da se Čavka približava. Gospođica Čavka bila je nadstojnica dječjeg doma i s njom su se dječaci uvijek oprezno ophodili. Nadstojnica je bila posebno nezadovoljna kada bi ulovila nekog od dječaka da se bavi nečim zanimljivim, ali nekorisnim, jer bilo je toliko posla za napraviti.
Gospođica Čavka nekoliko je trenutaka promatrala kako Gunnar slaže drva u košaru, a zatim mu rekla neka poruči Razmu da nabere košaru kopriva te nastavila dalje. Razmo nije bio lijen, ali je smatrao da se za vrijeme ljetnog raspusta treba penjati po drveću, kupati u potoku ili se igrati razbojnika s drugim dječacima, a nikako obavljati razne poslove.
Dok je brao koprive, Razmo je pronašao novčić djelomično pokriven pilovinom. Bio je opijen radošću dok je razmišljao što sve može kupiti s njim ili jednostavno može sačuvati novčić i cijelo vrijeme imati osjećaj da je bogat. Onda usred kokošinjca ugleda puževu kućicu i utrči kako bi je zgrabio. Sada je tek bio toliko sretan da to nije mogao zadržati samo za sebe, morao je to ispričati Gunnaru.
Gunnar je bio u prostoriji za igru, gdje su se djeca okupljala nakon što bi završila s radom. Razmo je ubrzo saznao zašto su se svi tako okupili – sutra dolaze neki ljudi kako bi si odabrali jedno dijete. Takva vijest veća je i od novčića i puževe kućice zajedno. San svakog djeteta u sirotištu bilo je da napokon ima svoju kuću i roditelje. Razmo se ponadao da bi sutra mogli baš njega izabrati, ali Gunnar mu je objasnio da uvijek posvoje djevojčice s lijepim kovrčavim uvojcima, a nikad dječake.
Drugo poglavlje
Sljedeće jutro dječaci su se trljali sapunom i temeljito prali jer im je gospođica Čavka rekla kako je to pomajci i poočimu najbitnije. Razmo je uzeo veliki komad sapuna i prao se kao što nije već mjesecima. Razmišljao kako su djevojčice i u tom pogledu u prednosti jer one su uvijek čiste, kao da se prljavština ne hvata za njih jednako kao za dječake. Tetka Olga iz kuhinje ispričala im je da dolazi jedan bogat trgovac sa suprugom. Nemaju djece, a žele da netko jednom naslijedi njihovu trgovinu.
Dok su se tako prali, Gunnar se odlučio našaliti, pa je zagnjurio Razmovu glavu u umivaonik. Razmo odluči politi Gunnara vodom, ali on se u zadnji tren izmaknuo i voda je odletjela na gospođicu Čavku. Razmo je nijemo stajao i čekao kaznu. Nadstojnica ga je prostrijelila pogledom i poručila mu da će kasnije razgovarati jer sad nema vremena. Trebaju svi biti spremni za pola sata i okupiti se u dvorištu. Razmo je bio potišten, ali i u strahu od kazne koja ga je sigurno očekivala. Nije imao volje za igru pa se popeo na lipu. Uskoro su kočijom stigli trgovac i njegova žena. Razmo ih je promatrao s lipe na kojoj je sjedio. Bio je očaran ženinom ljepotom i sanjario je kako bi bilo lijepo kad bi mu ona bila majka.
Trgovac i gospođa su pili kavu dok su se djeca igrala na dvorištu. Razmo se odlučio pridružiti djeci, ali nije znao kako jer su trgovac i njegova supruga pili kavu za stolom kraj živice. Nije imao izbora, morao je proći odmah pokraj njih. Toliko se žurio da se spotakao. Gospođa mu je ponudila kolač, a Razmo se toliko zbunio da nije mogao progovoriti niti riječi.
Kasnije se gospođa pridružila djeci na igralištu kako bi porazgovarala s njima. U jednom trenutku, ispadne joj suncobran pa Razmo i Greta potrče kako bi ga dohvatili. Svatko je povukao na svoju stranu, pa se odvoji se držak od suncobrana. Oboje su se rasplakali od straha dok ih je gospođa uvjeravala da je sve u redu. Razmo se sakrio u toalet nakon toga, a kada je ipak odlučio izaći, vidio je trgovčevu kočiju u kojoj im se pridružila Greta, djevojčica s plavim uvojcima.
Treće poglavlje
Razmo je priznao Gunnaru da misli kako bi bilo najbolje da pobjegne iz sirotišta i sam sebi potraži roditelje koji će ga htjeti. Gunnar mu odgovori da će se vratiti čim ogladni, a tek tad će dobiti batina. To podsjeti Razma da ga još čeka kazna za jutrošnje polijevanje vodom. Gunnar ga pozove na igralište i to ga malo oraspoloži. Tamo su se djeca okupila oko najstarijeg dječaka, Veljeg Petra, koji je ismijavao trgovčevu gospođu. Svi su se smijali i tako su uspjeli odagnati nemir i razočaranje koje je ostalo nakon odlaska trgovca.
Razmo se također našali u vezi jutrošnjeg događaja, ali upravo u tom trenutku naiđe gospođica Čavka. Poručila mu je da imaju sastanak sutra ujutro, u njenoj sobi. Sad je već bio siguran da će ga išibati trskovačom. Razmo nikada još nije bio išiban trskovačom, ali znao je da to neće moći podnijeti. Zato je odlučio da bi bilo najbolje da još večeras pobjegne. Htio je nagovoriti Gunnara da pobjegne s njim, ali on je odmah odbio jer je bio siguran da će se Razmo brzo vratiti. Razmo je pričekao da ostali dječaci zaspu, a zatim se tiho ustao iz kreveta i počeo odijevati. Bilo mu je jako teško napustiti Gunnara jer mu je on bio najbolji prijatelj. Prije odlaska, tiho je pozdravio usnulog Gunnara i išuljao se van.
Četvrto poglavlje
Razmo nikada prije do sada nije bio sam. U sirotištu je uvijek netko bio pokraj njega, a ako je htio malo samoće, morao bi otići u toalet ili se popeti na lipu. Tišina ljetne noći ga je plašila. Ali iako se bojao, nastavio je dalje hodati.
Odlučio je maknuti se s glavnog puta jer nije htio da ga netko uhvati u bježanju. Razmišljao je kako bi volio da je Gunnar sad s njim ili bilo tko drugi, samo da ga može uhvatiti za ruku. Bio je gladan i umoran. Prije puta je u kuhinji uspio naći samo stari dvopek i sad ga je pojeo, ali to mu nimalo nije utažilo glad. Još je k tomu bio i umoran. Htio je malo odspavati, ali je odlučio odmaknuti što dalje dok Čavka ne shvati da je pobjegao. U trenutku kada se počelo razdanjivati, Razmo je naišao na daščaru nasred livade, koja je u ovo doba godine uvijek bila ispunjena sijenom. Zaspao je čim je legao na sijeno.
Peto poglavlje
Razmo se probudio jer mu je bilo hladno. Isprva se nije mogao sjetiti gdje se nalazi, ali onda mu brzo prođe kroz glavu sve što se dogodilo. Osjetio je strašnu usamljenost. Odmah je osjetio nostalgiju za sirotištem, toplom posteljom i jutarnjom kašom s mlijekom. Nije znao da je ovako teško biti skitnica, posebno kad ti je hladno i kad nemaš hrane.
Htio je još malo odspavati, ali bilo mu je previše hladno, iako je vani bilo sunčano. Sjedio je tako na sjenu i mrko promatrao okolinu, kada začuje nečije zijevanje. Kada je shvatio da nije sam, prošla ga je jeza. Bradati muškarac ga pogleda i odmah se nasmije. Veselo ga je pozdravio i upitao kako se zove. Razmov glas podrhtavao je od straha, ali je ipak odgovorio. Muškarac se predstavi kao skitnica Oskar Potukač.
Oskar izvadi svežanj s malim kruščićima ispunjenim komadima slanine i bocu mlijeka. Razmo je bio toliko gladan da nije mogao prestati gledati u Oskara dok je jeo. Oskar primijeti njegov pogled pa ga ponudi hranom. Nakon što su se najeli, Oskar savjetuje Razma da se ode van ugrijati jer je sav pomodrio od hladnoće, pa se spremi da krene svojim putem. Razmo ga je zaustavio i zamolio da ga povede sa sobom. Objasnio je Oskaru da je pobjegao iz sirotišta i da je sad u potrazi za roditeljima. Oskar pristane da neko vrijeme lutaju skupa dok ne vide kako se slažu.
Hodajući, Oskar primijeti da dječak jedva održava korak s njim, pa predloži da nađu neko mjesto gdje će se odmoriti. Razmo se uplašio da će ga Oskar napustiti dok bude spavao, ali skitnica ga uvjeri da ne ide nigdje. Oskar ga je pokrio svojim kaputom tako da mu je sada bilo i toplo. Razmo je još jednom provjerio da li je Oskar pokraj njega i zatim usnuo.
Šesto poglavlje
Oskar i Razmo posjetili su jednu seljanku i zamolili je za malo hrane. Po držanju gospođe bilo je jasno da nije sklona skitnicama i Razmu je bilo drago kad je odgovorila Oskaru da ne trebaju malog dječaka poput Razma. Seljanka im pristane dati hrane, ako Oskar iscijepa drva. Zapute se tako u drvarnicu i krenu s poslom. Dok je Oskar cijepao drva, Razmo ih je slagao u tačke. Nakon nekog vremena, Oskar sjedne ispred drvarnice, izvadi malu harmoniku i zasvira. Razmo je sjedio pokraj njega, pažljivo slušao i uživao u glazbi.
Nakon što su se najeli, krenuli su dalje na put. Razmo se uplašio da bi mogao dosaditi Oskaru pa je odlučio biti što manja smetnja svom novom suputniku. Teškom mukom je pokušavao održati korak s Oskarom, pa ga je on upitao želi li da ga drži za ruku, na što dječak pristane. Tako su nastavili put hodajući malo sporije.
Dok su prolazili pokraj dućana, Razmo se sjeti da ima novčić koji je pronašao u dvorištu. Oskar ga je pričekao dok je dječak išao kupiti karamele. Dječak je bio toliko zahvalan što ga je Oskar primio i što je toliko dobar prema njemu, da mu je htio dati svih pet karamela. Ali Oskar je odgovori da mu je dovoljna samo jedna.
Dogovorili su se da će se odmoriti pokraj nekog jezera. Razmo je odlučio malo se okupati, a za to vrijeme Oskar je počešljao kosu i obrijao bradu. Poslije je Oskar naložio vatru da naprave večeru i osuše odjeću.
Sedmo poglavlje
Sljedeće jutro probudili su ih glasovi. Stigla su dva policajca i odvela Oskara na saslušanje. Prije nego što su ga odveli, Oskar je uspio sakriti Razma pokrivši ga sijenom. Dječak se isprva uplašio jer je bio uvjeren da su došli po njega. Dok se skrivao u staji, čuo je dvije djevojke koje su pričale da je možda Oskar taj koji je oteo sav novac u Sandöu. Te riječi razbjesnile su Razma, jer bio je siguran da Oskar ne bi napravio tako nešto. Htio je potražiti Oskara ili se barem raspitati što se događa, ali bojao se da će policija onda i njega odvesti.
Brzo se iskrao iz sjenika i uputio cestom u smjeru kojim su kola otišla. Nije hodao dugo kad ga je sustigao dječak s mljekarskim kolima i ponudio mu da ga poveze. Putem su prošli pokraj zatvora i Razmo je na klupi ispred ugledao Oskara i dvojicu policajaca koji su ga čuvali. Ipak nije sišao s kola nego se odvezao do mljekare i onda vratio do zatvora. Policajci i Oskar su već bili ušli, ali Razmo se približio otvorenom prozoru i prisluškivao razgovor. Policajci su htjeli znati gdje je Oskar bio prošli četvrtak, kada se dogodila pljačka.
Ubrzo su pustili Oskara, a Razmo mu se pridružio čim je umakao iza ugla. Oskaru je bilo drago što mu se dječak pridružio. Mislio je da će nastaviti svojim putem, budući da su njega odveli. Kratko su objedovali i nastavili dalje.
Odlučili su posjetiti gospođu Hedberg koja je uvijek bila darežljiva prema Oskaru, a posebno ako joj nešto otpjeva. Stigli su ispred kuće i zapjevali, ali ubrzo ih je zaustavila sluškinja i poručila im da ne smiju pjevati jer je gospođa bolesna i treba joj mira. Prije nego su krenuli dalje, Razmo je otišao u kuću pitati može li dobiti vode. U boravku je sjedila gospođa Hedberg i nije bila bolesna, ali u očima joj se vidjela nervoza i strah. Sluškinja mu je donijela vode i dok je pio, iz lončića promatrao je lijepo uređenu prostoriju. U jednom trenutku, učinilo mu se da je iza draperije ugledao cipelu kako viri. Zahvalio se na vodi i izašao. Odmah je sve ispričao Oskaru koji nije bio uvjeren da je riječ o razbojnicima, ali su se ipak odšuljali iza kuće kako bi saznali što se to događa. Razmo se popeo na jasen kako bi ušao u kuću kroz mali prozor.
Osmo poglavlje
Razmo je ušao u nekakvu prostoriju punu odjeće. Polako je otvorio vrata, tek toliko da se može provući kroz njih. Stepenicama se spuštao posve oprezno, prvo isprobavajući svaku stepenicu kako bi se uvjerio da neće zaškripati. Još ranije je čuo plač gospođe Hedberg, a sada ju je mogao i vidjeti. Pokraj nje je stajala njena sluškinja Anna- Stina i pokušavala je utješiti. U boravku su bila još dva maskirana muškarca.
Dok je jedan muškarac pretraživao ormare i uzimao vrijedne stvari, drugi je stražario s pištoljem u ruci, uperenim prema gospođi Hedberg. Razmo se naslonio na ogradu kroz koju ih je promatrao, ali popusti jedan stup, koji je još ranije bio napukao, i padne on na tlo.
Spasila ga je crna mačka koja se upravo motala u njegovoj blizini, pa kada je maskirani muškarac došao provjeriti što se događa, pretpostavio je da je mačka nešto srušila. U međuvremenu se gospođa Hedberg onesvijestila i sada se čulo zapomaganje Anne- Stine.
Razmo je dalje prisluškivao i sada je saznao da Anna- Stina surađuje s razbojnicima. Maskirani muškarci bili su zadovoljni plijenom i spremali su se napustiti kuću. Odmah nakon što su otišli, Razmo se iskrade van, gdje ga je čekao zabrinuti Oskar.
Deveto poglavlje
Razmo i Oskar odlučili su da je najbolje da napišu poruku na papir. Razmo je kroz otvoren prozor ubacio ceduljicu na kojoj je pisalo da hitno treba poslati liječnika i poglavara kod gospođe Hedberg. Nakon što su učinili sve što su mogli za sirotu gospođu, bilo je vrijeme i da nešto zarade za hranu.
Neko vrijeme su išli od kuće do kuće i pjevali po dvorištima. Razmu se silno svidio ovaj način skupljanja novca, ali Oskar mu je rekao da ima puno boljih načina za zarađivanje novca od lutanja i pjevanja. Nakon što su skupili dovoljno, otišli su u trgovinu kako bi kupili sve potrebno za objed. Zaputili su se na brežuljak, malo udaljen od sela, kako bi na miru jeli. Putem su prošli pokraj gostionice pa su se zaustavili da bi zapjevali jer bi bila šteta propustiti ovakvu priliku.
Na kavi u gostionici bile su uglavnom dame i dok su pjevali, Razmo ih je pomno promatrao. Razmišljao je koju bi odabrao da mu bude majka, kad bi mogao birati. Razmo zatim ugleda vlasnicu gostionice u društvu dva muškarca. Jedan od njih nosio je iste cipele kao onaj razbojnik, a kada su progovorili, Razmo je prepoznao njihove glasove. Ukočio se od straha.
Odlučili su da se ipak trebaju obratiti poglavaru i sve mu ispričati. Kad su se spustili u selo, bilo je jasno da se vijest pročula. Razmo je otišao u trgovinu kupiti bombone i nešto saznati. Nakon nekog vremena, dotrčao je do Oskara i brzo mu objasnio da moraju pobjeći jer je Anna- Stina rekla poglavaru da ih je opljačkao muškarac s harmonikom, u pratnji malog dječaka. Uspjeli su se izvući iz sela, a da ih nitko nije primijetio.
Deseto poglavlje
Pronašli su osamljen kutak kraj mora. Pokraj pećina nalazilo se nekoliko napuštenih kućica. Razmo se zabavljao ulazeći u prazne kuće i promatrajući napušteni namještaj. Na kraju je našao kućicu koja mu se najviše sviđala. Kuća je bila stara i prljava pa ju je Razmo odlučio urediti kako bi više nalikovala na dom. Pomeo je smeće s poda i unio neke stvari koje je pronašao vani. Odmah nakon što su se smjestili, padne kiša tako da je Razmo još više uživao u svojoj novoj kući.
Nakon večere otišli su na počinak, ali vjetar je puhao toliko jako da Razmo nije mogao zaspati. Kuća je bila stara i proizvodila je neobične zvukove, a Razmo nije mogao izbaciti iz glave misli o sablastima. U jednom trenutku čuo je glasove, pa odmah skoči kod Oskara koji je već spavao.
Bili su to Lif i Liander, dva razbojnika koji su sakrili svoj plijen baš u kući u kojoj su bili Razmo i Oskar. Ušli su u kuhinju, a vrata sobe bila su širom otvorena tako da su Oskar i Razmo mogli savršeno čuti njihov razgovor. Liander je bio nervozan i htio je odmah pobjeći u neko drugo mjesto, ali Lif ga je uvjeravao da moraju ostati još tjedan dana u gostionici, kako njihov odlazak ne bi bio sumnjiv.
Srećom, Lif i Liander se nisu dugo zadržali. Oskar i Razmo su odmah otišli u kuhinju pogledati taj silni novac. Oskar je odlučio da novac i ogrlicu ostave u drugoj policijskoj postaji i onda pošalju pismo poglavaru gdje se plijen nalazi, kako bi ga mogao pokupiti. Do tada će oni već otići svojim putem.
Jedanaesto poglavlje
Baš kad su mislili krenuti na put, ponovo začuju glasove. Lif i Liander su se vratili. Već su bili na vratima, pa su se Razmo i Oskar brzo popeli na tavan jer im je izlazi bio zapriječen. Mogli su čuti kako razbojnici razgovaraju. Primijetili su sanduke koji prije nisu bili u kući te su došli provjeriti ima li koga.
Kada su shvatili da im je plijen nestao, stali su pretraživati kuću. Oskar udari šakom Liandera, ali Lif je imao pištolj i uperio ga u skitnicu. Oskar im je zapriječio put na stepenicama kako bi Razmo mogao pobjeći. Izašao je kroz prozor i skočio van. Oko vrata mu je još uvijek visjela ogrlica gospođe Hedberg.
Lif je potrčao za dječakom. Razmo je uletio u jednu od kuća, a kada je Lif ušao za njim, Razmo izleti van i zaključa vrata za sobom. Odšuljao se zatim do kuće u kojoj su ostali Oskar i Liander. Pod prozorom je ležala stara letva. Razmo ju ni ne razmišljajući dohvatio i udario njom Liandera u lijevi lakat tako da mu je revolver odletio u drugi dio kuhinje. Oskar je odmah iskoristio priliku i bacio se na razbojnika. Razmu nije bilo lako gledati kako se njih dvojica bore i tuku. Brzo je pokupio pištolj, istrčao van iz kuće i bacio ga u more. Odmah je požalio jer se sjetio da bi im mogao zatrebati da se obrane. Ubrzo mu se pridružio i Oskar te su odmah pobjegli što dalje od tog mjesta.
Dvanaesto poglavlje
Sakrili su se kod jedne stare gospođe, Sare. Starica im je ponudila kavu i kruh što je obradovalo Razma. Doručkovao je, a da se nije ni iz kreveta ustao. Oskar mu je pokazao pismo za poglavara, koje je napisao dok je dječak spavao. Zamolio je staricu Saru da odnese pismo poglavaru jer se on bojao da bi ga poglavar mogao zatvoriti ako se pojavi pred njim. Prošla su već četiri sata otkako je Sara otišla pa se Oskar polako počeo brinuti.
Gospođa Sara napokon se vratila. Nije uspjela predati pismo poglavaru jer je bio na nekoj proslavi. Zadržala se toliko dugo jer je skrenula kod gospođe Isak na kavu i još je k tomu, tamo zaboravila pismo. Kada su se Oskar i Razma zaputili prema gospođi Ivak zaustavila su ih dva policajca i odvela u policiju. Oskara su odlučili zatvoriti dok se poglavar ne vrati jer nikako nije htio surađivati, a Razmu će vratiti u sirotište. Kada je to čuo, Razma brzo pobjegne kroz prozor. Trčao je, a da nije ni gledao kamo ide i tako se zaletio ravno u Lifa.
Trinaesto poglavlje
Lif je pokušao izvući informaciju iz Razne o tome gdje se sada nalazi ukradeni novac. Razmo nije znao jer mu Oskar nije ništa o tome rekao. Lif i Liander su zato odlučili stupiti u kontakt s Oskarom. Kad padne noć, Razmo će se morati prošuljati do Oskara i nagovoriti ga da mu kaže gdje je novac, a razbojnici će ga u zamjenu izbaviti iz zatvora.
Kad je pao mrak, Razmo se odšuljao do Oskarove ćelije. Oskaru se isprva nije svidjela ideja jer je bio siguran da nije u redu surađivati s lopovima. Nakon toga se jako razljutio i počeo dozivati poglavara, ali nitko se nije javljao. Izgleda da su svi bili na proslavi rođendana. Lianderu nije trebalo dugo da provali vrata zatvorske ćelije u kojoj se nalazio Oskar. Zatim su se uputili prema kući gospođe Sare. Oskar ih je protiv svoje volje odveo u šumarak, do kamenja ispod kojih je skrio novac.
Liander je shvatio da su pred njim dva svjedoka kojih se treba odmah riješiti. Upravo se spremao upucati Oskara, kad opali pištolj iz drugog smjera i zaustavi ga. Bio je to poglavar. Promatrao ih je neko vrijeme i sada je znao da je Oskar nedužan.
Četrnaesto poglavlje
Poglavar je pozvao Razma i Oskara da prenoće u njegovoj kući. Ujutro im je sluškinja priredila doručak, dok je poglavar zapisivao Oskarevu izjavu. Razmo je sve pomno promatrao, ali se cijelo vrijeme pribojavao da će ga poglavar poslati natrag u sirotište.
Gospođa Fia Isak je na proslavu rođendana donijela pismo poglavaru, nakon što ga je pronašla u svom hodniku na podu. Pročitala ga je i vidjela da nosi bitne informacije. Odmah se uputila do poglavara koji je zatim posjetio gospođu Hedberg. Ona je upravo bila došla k svijesti. Iako je smatrao da Anna- Stina nije opasna, zatvorio ju je na neko vrijeme.
Nakon razgovora s poglavarom, Oskar i Razmo bili su slobodni. Poglavar je prepoznao Razma, ali ga ipak nije poslao natrag u sirotište. Dvojica lutalica zaputili su se dalje, a kad se Razmo umorio, odlučili su se odmoriti na jednoj livadi. Nisu sjedili dugo, kad im ususret stigne seljak na kočiji. Poznavao je Oskara pa se ponudio da ih poveze. Kada su stigli do njegovog imanja, seljak ih pozove na objed. Seljakova žena jako se svidjela Razmu. Ispričala im je da su još prošle zime htjeli posjetiti sirotište i posvojiti dječaka, kako bi mogli nekome ostaviti svoje imanje. Ali ona se razboljela pa nisu mogli. Gospodin i gospođa Nilsson upitali su Razma bi li htio ostati kod njih, na što je on odmah pristao. Sviđali su mu se oboje, a i kuća im je bila velika i činilo se da imaju novaca. Rastanak s Oskarom bio je jako tužan, pogotovo kada je shvatio da ga vrlo vjerojatno više nikada neće vidjeti.
Petnaesto poglavlje
Sljedeće jutro Razma se probudio ispunjen tugom. Nedostajao mu je Oskar i htio ga je zamoliti da ga poveze sa sobom. Brzo se obukao i istrčao van do sjenika, iako je bio gotovo siguran da je Oskar već otišao. Počeo je plakati, kad odjednom začuje Oskarov glas.
Oskar je pokušao objasniti Razmi da će mu lijepo biti na imanju, ali on to nije htio čuti. Otišao je kod gospodina i gospođe Nilsson i objasnio im da ipak želi ići s Oskarom. Nakon što su Nilssonovi vidjeli da ga ne mogu razuvjeriti, složili su se s njim i rekli da će onda otići u sirotište i naći drugog dječaka. Razmo im je rekao da trebaju uzeti Gunnara jer je on najbolji dječak tamo.
Dok su tako hodali, Oskar prizna Razmu da mu je drago što je ipak ostao s njim jer mu je lijepo u njegovom društvu. Nakon što su prošli kroz šumu, naiđu na jednu ostarjelu kućicu. Ispred nje je djevojka vješala veš. Bila je to Oskarova žena, Martina. Razmo je bio šokiran kada je vidio da Oskar ima dom i ženu. Uvijek mu se činilo da se on cijelo vrijeme samo skita i nikada se ne zaustavlja.
Nakon što je čula Razmovu priču, Martina ga je rado prihvatila. Oskar i Martina nisu bili roditelji kakve je Razmo cijelo vrijeme zamišljao, ali je osjećao da želi biti upravo kod njih i nigdje drugdje.
Sjedili su svi skupa za stolom i objedovali. Martina mu se sve više sviđala. Nije mogao suspregnuti sreću kad mu je Oskar rekao da će sljedeće jutro ići pecati, a pogotovo kad je shvatio da bi Gunnar mogao doći živjeti samo pet kilometara udaljen od njega. Izašao je okupati se na jezeru i dok je čekao Oskara, promatrao je kuću koja je sada bila njegova.
Analiza likova
Razmo – devetogodišnje siroče koje živi u sirotištu. Glavni je lik u djelu, pa se oko formira priča. Razmo je vrlo spretan penjač i obožava svoje slobodno vrijeme provoditi na granama drveća. Ima najboljeg prijatelja Gunnara koji živi s njim u sirotištu. Zbog nespretnih okolnosti Razmo se često zamjera nadstojnici Čavki, pa ga je ona po tko zna koji put odlučila kazniti. Strah od kazne, ali i nezadovoljstvo životom u sirotištu, naveli su ga da jedne noći pobjegne. U potrazi za boljim životom i roditeljima, sreo je skitnicu Oskara, koji se ostatak puta brine o njemu i vodi ga sa sobom. Zajedno su doživjeli nekoliko nedaća, ali upravo tada dolazi do izražaja Razmova hrabrost, poštenje i privrženost koju osjeća prema Oskaru. Na kraju propušta priliku da ostane u domu s roditeljima koje je toliko priželjkivao i o kojima je cijelo vrijeme sanjario, samo kako bi ostao s Oskarom, kojega je počeo smatrati svojim ocem.
Oskar – skitnica koji slučajno susreće malog prestrašenog dječaka i nastavlja brinuti se o njemu. Njih dvojica vrlo brzo sklapaju prijateljstvo i među njima se javlja poseban, prisan odnos. Iako je skitnica i siromašan, Oskar se drži svojih načela, pa čak i kad ima priliku uzeti ukradeni novac, on to odbija. Izabrao je pošteni put i uz pomoć Razma porazio dva zla razbojnika. Ima suprugu Martinu koja se brine za njihov dom dok je on u skitnji. Više voli lutati nego biti okovan poslom, ali kada radi, onda je jako dobar u tome.
Bilješka o autoru
Švedska književnica Astrid Lindgren rođena je 1907. godine, a preminula je 2002. Jedna je od najpoznatijih pisaca romana za djecu, a djela su joj prevedena na gotovo osamdeset jezika.
Djelo kojim je stekla slavu je roman “Pipi Duga Čarapa”, nastala u periodu dok se brinula za svoju teško bolesnu kćer. Prema tom djelu, a i mnogim drugima ove autorice, snimljeni su filmovi za djecu. Njen opus sastoji se od oko 120 naslova.
Tematika njenih djela je raznovrsna: često se govori o djetinjstvu u selu i gradu, zatim odrastanju i problemima koje ono sa sobom donosi. Također je pisala i kriminalističke romane za djecu kao što su priče o detektivu Kalleu Blomkvistu. Često su njena djela bila komična, a znala je u njih ponekad uključiti i elemente fantastike, kao što je to vidljivo u pričama o Pipi Dugoj Čarapi.
Autorica je, osim po književnim radovima, poznata i po tome što je bila aktivistica te se borila za prava djece i životinja. Po svom zalaganju za borbu protiv nasilja i prava djece, bila je poznata u Švedskoj i dobila je nagradu za svoj humanitarni rad.
Jedna od nagrada za književnost koje je dobila je i nagrada Hans Christiana Andersena, koja joj je dodijeljena 1958. godine. Nakon njene smrti Švedska je osnovala nagradu za književni rad njoj u čast i koja nosi njeno ime. Nagrada se sastoji od 5 milijuna švedskih kruna, što ju čini najvećom nagradom za književnost za djecu.
Autor: A.M.
Odgovori