Uzbudljivu priču “Putovanje Plave strijele” donosi nam slavni talijanski autor i novinar Gianni Rodari poznat po predivnim pričama za djecu. U ovoj priči opisuje putovanje lutaka iz trgovine stare gospođe Befane.
Naime, priča je to o dječaku Francescu koji je htio vlak iz trgovine igračaka. Njegova želja bila je tolika da je svakoga dana stajao ispred spomenute prodavaonice igračaka i gledao u vlak, ali i u ostale lutke koje su krasile izlog. Igračke se posebno dojmila velika želja malenog dječaka pa su one odlučile napustiti Befanu, vlasnicu prodavaonice kako bi Francesca usrećile.
Putovanje igračaka prate brojne dogodovštine. Na jednom djelu putovanja, igračke su se odlučile odvojiti. Tako su one usrećile osim Francesca i brojnu drugu djecu.
Autor nam donosi maštovit i neočekivan zaplet. No, glavni događaji koji su obilježili ovu knjigu svakako se vrte oko ljubavi prema djeci koja na poseban dan nisu mogla dobiti svoje poklone.
Priča obiluje mnoštvom likova koji u konačnici poprimaju i ljudske osobine. Tako na primjer maleni i odani psić Kusko na kraju postaje najbolji prijatelj i pravi pas. Mnogi likovi tijekom priče čitatelja ganu do suza, ali i iskreno nasmiju.
U knjizi se nalaze i ilustracije Magde Dulčić koja nam na taj način još vjernije prikazuje glavne likove. Tako ih djeca mogu spojiti s onim napisanim i one na neki način ožive u dječjim glavama.
Kratak sadržaj
Befanina prodavaonica
Na početku knjige upoznajemo Befanu koja je bila gotovo barunica. Ona je posjedovala predivnu prodavaonicu igračaka koja nije mogla proći nezapaženo među niti jednim djetetom. Njezini izlozi bili su uvijek osvijetljeni kako bi djeca mogla uživati u njihovim ljepotama. Kada je Befana saznala da se neka igračka ne sviđa djeci, ona ju je odmah maknula iz izloga.
Toga dana bilo je jutro i Sveta tri kralja. Befana je bila zaposlena cijelu noć. Naime, u društvu svoje sluškinje Tereze letjela je na metli kako bi djeci dostavila poklone. Kada su u konačnici stigle kući, Befana je zamolila Terezu da joj skuha čaj od kamilice i pripremi s jednom s pola žličice ruma. Befana se udubila u knjige i počela je proučavati pristigla pisma…
Plava strijela
Befana u društvu svoje sluškinje odlazi u podrum kako bi pokupila nove igračke. Vesela je jer vjeruje da će joj igračke Indijanaca “crvenokožaca” (naziv je nastao po kanadskom plemenu koje se običavalo mazati crvenom bojom pa bi im koža djelovala kao da je crvena) donijeti veliku zaradu. Uz to smatra da je električni vlak koji posjeduje uistinu čaroban. Dala mu je i ime koje zaslužuje, a to je Plava strijela.
Befana je dobro očistila vlak, a strojovođa vlaka je i progledao. Upitao je vlakovođu kada su spremni za polazak. Na peronu se nalazila četa strijelaca na čelu s pukovnikom. U blizini su bili i topovi. Iza njih nalazila se ravnica koju je prekidala samo planina na kojoj su bili već ulogoreni crvenokošci. Glavni među njima bio je poglavica Srebrno Pero.
Tu se nalazio i avion u kojem je bio smješten Sjedeći pilot te crvena krletka u kojoj se nalazio žuti kanarinac. Moglo se uočiti i psića Kuska i jedan jedrenjak koji je imao tri jarbola, a njegov kapetan zvao se Polubradi. Kapetan postoje i kapetan jedrenjaka bili su jedan na drugoga ljubomorni.
Befana je podigla zastor i sunce je trenu obasjalo izlog. Ispred izloga mogao se uočiti jedan par tužnih očiju koje su sada djelovale još i veće. Bile su otvorene širom poput prozora. Dječak je bio jako tužan i svaki čas mogla se uočiti zalutala suzica koja bi mu kliznula niz lice.
Francesco
U prodavaonicu je ušao maleni dječak Monti Francesco di Giuseppe, isti onaj koji je do malo čas plakao ispred izloga. Odmah po ulasku obratio se Befani koji je rekao kako za poklon želi vlak. Befana mu odgovori kako već ima zapisanu tu informaciju, ali da ne može dobiti poklon jer njegova majka nije platila poklone od prethodne dvije godine.
Dječak je bio jako tužan i izašao je iz trgovine. Gledao je ponovo u izlog, a svi su mogli čuti kako je jecao. Polubradi se na to samo osmjehnuo jer nije mogao vjerovati da bi netko mogao plakati zog vlaka.
Šef postaje nema ideja
Sljedećeg dana, Francesco je opet stigao pred izlog. Već je bio poznat među stanovnicima izloga koji su ga zavoljeli. Ako bi se dogodilo da jedan dan Francesco ne bi mogao doći pred izlog, stanovnici bi se zabrinuli. I tako je bilo iz dana u dan, iz mjeseca u mjesec. Uskoro su stanovnici shvatili da je 06. siječnja.
Prepustite to Kusku
Kusko je imao ideju, a Srebrno Pero rekao je svima da poslušaju što ima za reći. Kusko je došao na ideju da pripremi Francescu iznenađenje. Pošto je on pas i može naći nekoga po praćenju tragova, odlučio je pratiti Francescov miris i tako naći mjesto gdje živi.
Uskoro su svi stanovnici sudjelovali u žustroj raspravi, a topnički general im je rekao kako će pohod biti u zaštiti od njegove vojske. Dan kada je pohod trebao biti održan bio je dan nakon 06. siječnja.
Kusko je došao na ideju. Srebrno Pero je rekao svima da ga poslušaju. Kusko želi Francescu pripremiti iznenađenje. On može pratiti miris, pa će tako znati pronaći gdje Francesco živi. Svi su se odjednom upustili u raspravu, a na kraju su pogledali u topničkog generala, koji je rekao da će on štititi cijeli pohod svojom vojskom. Dan pohoda trebao je biti dan uoči šestog siječnja.
Odlazak
Kada su dogovorili da kreću na put, iskrsnuo je problem. Naime, nisu znali kako će izaći iz prodavaonice. Tada nas autor upoznaje s inženjerom “Mehanike” koji je bio zaslužan za to što se ne može proći kroz limeni zastor. U to se javlja psić Kusko koji je stanovnicima priopćio da se u podrumu nalazi rupa kroz koju se može proći.
No, ponovo se javlja problem. Postavlja se pitanje kako će se svi stanovnici spustiti stepenicama u podrum.
Odluka je pala na pomoć Sjedećeg pilota koji će prevesti sve one koji nisu mogli stepenicama, a ostali će sami svojim nogama. Uskoro su svi sišli, a zadnji među njima bio je motociklist akrobat.
Befanina sluškinja Tereza uskoro je shvatila da nema niti jedne igračke pa je o tome obavijestila Befanu. No, već je bilo kasno. Inženjer “Mehanike” već je bio zatvorio vrata skladišta pa su svi pobjegli.
Žuti medo silazi na prvoj postaji
Kada su se svi stanovnici izloga našli s druge strane zida, general im je naredio da krenu na svoje topove jer je uočio neprijatelja. No, ubrzo su shvatili da se radi o dječaku koji je spavao u svom krevetu. Svi su shvatili da se radi o siromašnoj obitelji.
Došli su bliže krevetu, a neke lutke su se sakrile iza Žutog mede jer se još nisu oporavile od šoka. Uočili su pismo, a general ga je pročitao na glas. Dječak Giampaolo je u pismu koje je pisao Befani zaželio igračku. No, nije napisao kakvu točno igračku želi.
Žuti medo je tada odlučio da će ostati kod malenog dječaka pa su se ubrzo s njim svi pozdravili i krenuli na put.
Uzbuna na mostu
Kusko je društvo rekao da moraju ići desno, ali vlak je završio u lokvi. Voda je bila jako duboka i dopirala je sve do njihovih prozorčića. Inženjeru “Mehanike” tada je sinula odlična ideja, a to je da bi on mogao sagraditi most od dijelova koje je ponio sa sobom u svojoj kutiji.
Pukovnik je sve ljude dao na raspolaganje i most je skoro vrijeme bio gotov. Indijanci i kauboji utaborili su se na drugoj strani obale. Plavu Strijelu su dizalicom podigli i položili na most, ali odmah su uočili opasnost. U blizini se zatekla Befana koja je letjela na metli. General je izdao naredbu da svi ugase svjetla.
Strojovođa je bio zaslužan za to što se vlak brzo našao u najvećoj brzini pa je prešao preko mosta. Stanovnici su došli u kućnu vežu i u zadnji čas su zatvorili vrata pa ih Befana nije uočila. Odlučila se vratiti u svoju prodavaonicu.
Oproštaj s lutkom Ružom
Lutke su se nalazile u hladnoj veži koja je mirisala na voće. Ugledali su staricu koja je ležala na podu. Vojnik je zaključio da starica spava čudnim snom. Tada se javila lutka Ruža koja je poželjela ostati uz staricu da ne bi bila sama. Ostatak igračaka popeo se na vlak i krenuli su dalje.
Lutka Ruža je ubrzo zaspala uz staricu, čvrsto stisnuta. Ujutro ih je našla pazikuća, a uskoro su došli i karabinjeri te odnijeli staricu jer je umrla. Jedan od karabinjera uzeo je lutku Ružu za svoju kćer.
Kip generala
Kusko je najednom zastao i počeo se vrtjeti u krug. Nije više mogao osjetiti Francescov miris. Tada je general uzviknuo da je netko oteo Francesca jer njegov miris se gubi na sredini ulice. Izdao je zapovijed vojnicima da topove iskrcaju i da budu u stanju pripravnosti za paljbu.
Počeli su iskrcavati topove s vagona, a oni su nestajali pod snijegom. General je bio očajan. Bacio se na koljena i počeo je kopati po snijegu kako bi ih našao. Tada je shvatio da su bili iznad slivnika. General je rekao da on nema što više raditi i da je njegovo vrijeme gotovo. Priopćio je svima da njegov život više nema smisla jer nema svoje topove.
Snijeg je počeo sve jače padati i ubrzo je zatrpao generala pa je od njega ostao samo kip zatrpan snijegom.
U međuvremenu mačka je izvršila napad na Žutog kanarinca koji je bio vani obješen na hladnoći. Kod kanarinca se nešto prevagnulo te je ubrzo opruga bila oslobođena i mačku je udarila po nosu. Mačak je bio iznenađen i tužan te se samo udaljio, a kanarinac je pao na pod.
Plava Strijela ostala je bez dva člana. Nakon što je ispraćaj bio završen krenuli su dalje. No, nisu znali da je naišao čovjek na biciklu i našao kanarinca. Popravio je oprugu i odnio ga kao poklon svom sinu.
Spomenik koji govori
Sjedeći pilot bio je u misiji kako bi pronašao Francesca. Letio je i pokušavao naći bilo kakav trag. Došao je tako da jednog spomenika koji mu je rekao da ponekad tragovi na zemlji nestanu jer se dječaci vole voziti na stražnjim dijelovima kola. Ispričao mu je o dječaku koji je bio sjedio na stepenicama.
Sjedeći pilot bio je uvjeren da se radi o Francescu. Kusko se i dalje vrtio ne bi li našao miris Francescovih potplata koji su bili poderani. Pukovnik pješadije je odlučio da bi mogli proslaviti ovaj događaj jednim koncertom vojne glazbe.
Prema cilju
Befana i Tereza su se nakon što su podijelile poklone vratile u potragu za izgubljenom Plavom strijelom. Radnja se prebacuje na Srebrno Pero koji je objavio da su Crvenokošci čuli nešto. Odmah potom, začuje se pucanje grana i Tereza završi na podu. Crvenokošci su odmah krenuli u akciju i bacili se na Terezu kako mi je zarobili. Svoje sjekire su joj zabili u suknju kako se ne bi mogla pomicati.
Befana je bila očajna, dozivala je Terezu da se vrati, ali ona se nije mogla pomaknuti. Tereza se bojala lutaka pa im je odlučila dati knjižicu u kojoj su zapisana imena djece koja neće dobiti poklone od Befane jer su bili siromašni i nisu imali novca.
Srebrno Pero je pogledao knjižicu s imenima i rekao da će prvo ići kod Francesca, a potom će ići dalje. Onaj tko želi ostat će kod Francesca.
Tereza se u međuvremenu vratila u trgovinu, a Kusko je trčao sve više i više. Ubrzo je bio siguran da je pronađena kuća ona u kojoj živi Francesco. No, kada su ušli u kuću vidjeli su da je prazna.
Srca triju drvenih lutaka
Svi putnici Plave strijele bili su pomalo očajni, no odlučili su da neće posustajati. Nisu razmišljali o povratku u Befaninu trgovinu već su se otisnuli dalje na put kako bi pronašli svu djecu iz Terezine knjižice. Kusko je odlučio ostati i čekati Francesca. Tri lutke od drveta bile su promrzle od zime pa im je Crvenko odlučio nacrtati srca kako bi osjetile toplinu.
Putnici su otišli dalje, a prije toga su se pozdravili s Kuskom koji je odlučio čekati Francesca na kućnom pragu.
Priča o Francescu
Sada saznajemo sve o tužnom životu dječaka Francesca. Naime, dječaku je umro otac pa se s obitelji morao iseliti iz kuće gdje je živio. To je razlog zašto je kuća bila prazna.
Francesco je često u školi bio umoran jer je morao raditi u kinu. Prije toga prodavao je novine umjesto oca. Često je u kino ostajao do kasno u noć jer je nakon filma morao počistiti dvoranu, no nikom nije želio ništa reći.
Tako je jedne večeri nakon obavljenog posla u kinu krenuo kući prema baraki gdje je sada živio kad ga je netko povukao u stranu. Ubrzo je znao da se radi o lopovima.
Jedan lopov mu je rekao kako nije uspio otvoriti vrata prodavaonice pa Francesco mora uči i otvoriti ih iznutra. Francesco je ušao u prodavaonicu, ali nije htio otvoriti vrata lopovima. Vikao je glasno kako bi dozvao pomoć. I pomoć je ubrzo i stigla. Noćna straža je odvela malenog Francesca u zatvor jer mu nisu vjerovali da on nije lopov.
Sjedeći pilot slijeće
Motociklist je bio ponosan na sebe jer je predvodio lutke, a lutke su polako, jedna po jedna, ostajale kod siromašne djece iz Terezine knjižice. Lutke su stigle do kuće Livije Besozzi.
Šef postaje tada je zaključio da bi ovdje trebao ostati netko od lutaka. Ostala je samo jedna lutka – Crna lutka, ali ona nije htjela ostati sama, bez Sjedećeg pilota. Tako je na kraju Sjedeći pilot odlučio ostati s Crnom lutkom. U početku mu se ideja nije svidjela jer nije htio ostati kod djevojčice, no na kraju je zaključio da mora poticati i žensko zrakoplovstvo.
Polubradi napokon plovi
Lutke su se uskoro našle u kući Marina Rossija. Polubradi je bio oduševljen kada je čuo ime Marino jer je zaključio da dječak voli more te da bi on tu mogao i ostati.
Inženjer “Mehanike” odlučio je napraviti uspinjaču kako bi Polubradi mogao ući. Lutke su bile pomalo tužne što se moraju rastati od Polubradog i pratile su pogledima njegov ulazak u kuću. Svima je bio jako drag i teško im je bilo što će ostati bez njega.
Polubradi se odmah snašao u kući i smjestio se na lijepom umivaoniku.
Čudesni događaji kutije bojica
Ubrzo na vagonu Plave strijele nije bilo putnika. Jer, i Indijanci su se smjestili u kuću na kojoj su prozori bili prekriveni mnoštvom stripova o Indijancima. Sada su u vlaku ostale samo bojice i svaka od njih zauzela je jedan odjeljak. Stigli su pred kuću dječaka Franca koji nije spavao.
U ovom djelu knjige upoznajemo bojice. Zelenko ima ujake Žutka i Plavka. Narančić je Crvenkov bratić, a Lilić je Crvenkov i Plavkov bratić. Postoji još puno različitih odnosa i rodine kao što je to slučaj i kod svih na zemlji.
Franco je volio slikati i htio bi postati slikar. Iz tog razloga bojice su odlučile biti njegov poklon i nešto mu naslikati. Plavko mu je naslikao kravu koja je čak i oživjela. Franco je odlučio također nešto naslikati pa je izbor pao na Čovječuljka Komaduljka. Svaka od bojica nešto je naslikala.
Čuvareva kućica br. 27
Plava Strijela je stigla do čuvareve kućice. Robertov otac bio je čuvar pruge i svi su s oduševljenjem odlučili ostati tamo. Zadovoljno su promatrali vlakove kad se začuo šum, a nakon toga i grmljavina. Roberto je otišao vidjeti što se događa. Hodao je dubokim snijegom kad je ugledao da su tračnice sasvim prekrivene snijegom.
Ususret mu je dolazio brzi vlak. srećom, uspio ga je zaustaviti u zadnji čas. Strojovođa je skočio van iz lokomotive i izrazio Robertu zahvalnost što su spašeni od smrti. Ušavši u kuću, ugledao je Plavu strijelu i bio je jako sretan.
Befana zna kako se to radi
Kod Befane u trgovinu došao je noćni čuvar kako bi joj ispričao što se točno dogodilo one noći kada je došlo do provale. Befana je odmah znala da joj je Francesco odlučio samo pomoći pa je brzo otišla do zatvora kako bi ga oslobodila. Prije toga, rekla je komesaru što ga ide jer je zatvorio nevinog dječaka.
Kada su Francesca oslobodili, Befana mu je odlučila ponuditi posao. Francesco se poželio brzo vratiti svojoj kući. Befana je tada odlučila pozvati kočiju da se dječak ne prehladi.
Kusko želi umrijeti
Kusko je dane provodio u velikoj tuzi jer nije znao gdje je Francesco. Od velike žalosti poželio se baciti i pod vlak, no, ljudi su mu se smijali te je od srama pobjegao.
U jednom trenutku, bez ikakvog razloga, Kusko se odlučio uhvatiti za kočiju koja je dolazila i poći bilo gdje, gdje ga ona odvede. Ubrzo se jako umorio od držanja pa je odlučio uči unutra. Tamo je vidio Francesca.
Kusko uči lajati
Čim je ugledao dječaka, Kusko je znao da je to dječak Francesco. Ubrzo je Francesco postao pravi pas. Čak je i zalajao po prvi puta u životu. A Francesco je bio neizmjerno sretan zbog Kuska.
Što je to prijatelj
Francesco se sprijateljio s Kuskom, a čak su zajedno i spavali. Odlučio ga je povesti u trgovinu kod Befane, na posao. Ona mu je rekla da ga može dovesti, ali mora paziti na njega. Kusko je naučio lajati čim bi netko ulazio u trgovinu, stajao je na stražnjim nogama, a u ustima je držao zdjelicu kako bi ljudi mogli ubaciti napojnice za malenog Francesca. Francesco je obožavao psa i zajedno su zaključili kako se nikada neće rastati.
Vrsta djela: dječji fantastični roman
Tema djela: putovanje igračaka iz Befaninog izloga električnim vlakom Plava strijela.
Vrijeme radnje: vremensko razdoblje dulje od godine dana (priča započinje na Sveta tri kralja te se nastavlja tijekom cijele godine kada Francesco svakodnevno promatra Plavu strijelu u Befaninom izlogu. Zatim ponovo dolazi blagdan Sveta tri kralja i radnja se nastavlja sve do vremena kada Francesco radi kod Befane u trgovini).
Mjesto radnje: neodređeno (Befanina prodavaonica, kuće djece, zatvor, Francescova kuća, Francescova baraka).
Likovi: Kusko, Francesco, Befana, kapetan Polubradi, Plava strijela…
Analiza likova
Plava strijela – predivan vlak s tračnicama. Bio je toliko velik da bi mogao obići cijeli trg kada bi se sastavio. Imao je dva pružna prijelaza, kabinu za vozače, šefa postaje i postaju. Imao je i strojovođu i vlakovođu s naočalama. Vlak je završio kod dječaka Paola.
Francesco – desetogodišnji siromašni dječak koji je pohađao četvrti razred. Bio je dobar i marljiv i pomogao je ocu prodavati novine. Svaki dan odlazio je pred Befaninu prodavaonicu kako bi gledao Plavu strijelu. No, nije je mogao imati jer nije bilo novca. Otac mu je radio kao prodavač novina, a ubrzo se i razbolio pa je on prodavao novine umjesto njega. Prije nego što je išao u školu, morao se brinuti za svoja dva mlađa brata i pripremiti im doručak. Samo par dana prije Sveta tri kralja otac mu je umro i tada je njegova obitelj morala iseliti iz kuće i započeti život u trošnoj baraci. Nosio je očeve trošne cipele jer njegova obitelj nije imala za druge. Pošto je bio maloljetan, nije smio prodavati novine pa se zaposlio u kinu. To nikada nikome nije rekao jer je bio previše ponosan. Kada je izašao iz zatvora gdje je završio nevin, Befana ga je zaposlila u svojoj prodavaonici.
Kusko – nikada nitko na njega nije lajao jer ga se nisu bojali. On nikada nije otvarao usta pa čak niti kada bi zijevao, a nitko nije znao niti kojoj pasmini pripada. Bio je sramežljiv i dobroćudan, nikada nije lajao jer nikada s nikim nije razgovarao. Ako bi pričao, odmah bi se zacrvenio. Cijelim putem nikada nije htio odustati od potrage za Francescom. Kada je konačno našao dječaka, njih dvojica su postali prijatelji za cijeli život.
Befana – bila je skoro barunica, no svi su je zvali samo Befana. Zbog toga se nikada nije ljutila jer je smatrala da treba biti popustljiv prema onome tko ne zna. Bila je dosta škrta i svojoj sluškinji Terezi nije nikada htjela dati povišicu. Nikada se nije umarala, uvijek je skakutala posvuda kao lopta. Bila je izrazito hrabra i nemilosrdna. Malenom Francescu nije htjela dati Plavu strijelu jer je njegova majka ostala dužna već za dva poklona. Pokušala je uloviti igračke kada su nestale iz njezine trgovine, ali to joj nikada nije uspjelo. Na kraju je spoznala dobro i poput dobre bake odlučila pomoći Francescu i zaposliti ga u svojoj trgovini.
Kapetan Polubradi – imao je samo pola lica jer mu je netko zaboravio prilijepiti drugu polovicu. Zato je stalno krio golu polovicu lica. Svi su ga voljeli iako nije bio odviše simpatičan, stalno je gunđao. Na putu je ostao kod dječaka Marina jer je zaključio da ako se tako zove, da voli more.
Bilješka o autoru
Gianni Rodari rodio se 1920. godine u mjestu Omenga. Ovaj talijanski pisac sasvim je slučajno počeo pisati priče za djecu.
Radio je kao novinar u listu “unita” te je pisao za tjednu stranicu za obitelj. Tada je napisao prve priče i pjesme za djecu koje je pričao svojim učenicima kada je radio kao učitelj u školi. Tako je u spomenutim novinama nastala rubrika za najmlađe koja mu je donijela veliku popularnost.
Nakon 1950. godine posvetio se pisanju knjiga za djecu, a one su prevedene na brojne jezike. Njegova najpoznatija djela su: “Telefonske priče”, “Čipolino”, “Putovanje Plave strijele”, Gelsomino u zemlji lažljivaca”.
1970. godine primio je najveću nagradu za dječju književnost – Andersenovu nagradu. 10 godina kasnije, 1980. godine, umro je u Rimu.
Autor: M.L.
Odgovori