Put na Mjesec

“Put na Mjesec” roman je slavnog pisca pustolovnih romana Julesa Vernea. Knjiga je napisana i izdana 1865. godine. Kao i u većini romana ovog autora i tema ove priče graniči sa znanstvenom fantastikom i govori o ljudskim dostignućima koje su za vrijeme Vernovog života bile nemoguće, odnosno potpuno neostvarive. Danas zbog toga njegova djela smatramo proročkima, jer su o tim dostignućima govorila potkrijepljena znanošću. Iako ono o čemu autor piše nije uvije moguće, u njegovim pričama možemo prepoznati impresivan uvid u znanost i budućnost u koju će nas ta znanost dovesti.

Priča ovog romana govori o izumitelji Barbicanu, koji je živio i djelovao nakon američkog građanskog rata. Došao je na ideju da sagradi ogromni top koji će ispaliti metak iz malog grada na Floridi sve do Mjeseca. Na putu do ostvarenja te ideje dočekali su ga brojni problemi. Za početak, top je mora biti jako velik, što je iziskivalo jako puno novca i vremena da se sagradi. S vremenom je top ipak završen.

Ali nešto prije nego što je top bio spreman za upotrebu, Barbicaneu i njegovom društvu pridružio se francuski pustolov Ardan, koji je izrazio želju da otputuje na Mjesec u kapsuli koju će top ispaliti. Zbog toga je napravljena šuplja kapsula u kojoj su Francuz, Barbicane i njegov dugogodišnji suparnik kapetan Nichol otišli na putovanje na kojem će razriješiti sve svoje razmirice. Na žalost, Barbicanovi izračuni nisu bili posve točni, pa je kapsula završila orbitirajući oko Mjeseca, umjesto da je sletjela na njega. Na kraju su ti zamalo astronauti ostali kružeći oko Mjeseca bez ikakvog znaka da će jednog dana sletjeti.

Ovaj roman jedan je od Vernovih najpoznatijih djela. Posebno je važna i cijenjena zbog vrlo ranih pretpostavki da će čovjek jednog dana sletjeti na Mjesec. Unatoč vrlo slabom poznavanju Mjeseca i uopće svemirskih uvjeta, Vernova pretpostavka o tehnologiji potrebnoj za slijetanje na Mjesec bila je neobično realistična.

Iako ovo djelo već dugo vremena nije suvremeno, a čovjek je itekako premašio i postigao sve o čemu se u ovom romanu govori, ono je i danas dalje jako popularno među mladim čitateljima. Ne samo da je odlično napisano, pa je vrlo lako i zanimljivo za čitanje, nego obiluje avanturama koje do danas nisu izgubile svoj intenzitet. “Put na Mjesec” svakako bi trebalo biti dio svačije lektire, pogotovo ako ste obožavatelj Vernove znanstvene- fantastike.

Vrsta djela: roman

Vrijeme radnje: kasno 19. stoljeće

Mjesto radnje: Baltimor, Tampa (Florida)

Tema djela: ostvarivanje plana u kojem će čovjek putovati na Mjesec

Ideja djela: od prevelikih ambicija nekada možemo i propasti

Kratak sadržaj

Za vrijeme američkog građanskog rata oformljena je organizacija pod nazivom Klub pištolja u kojoj se proučavala tehnika izrade savršenog oružja. Članovi kluba zvali su to “znanost o oružju”. Klub je imao velikog uspjeha u otkrivanju nove tehnologije za topove, ali su doživjeli i nekoliko incidenata, pri kojima je par ljudi poginulo dok su članovi kluba tu tehnologiju i prezentirali. Na jednom njihovom sastanku, grupa je primila pismo svog osnivača i predsjednika kluba, Impeyja Barbicanea, koji im je najavio da će im sutradan predstaviti prijedlog od kojeg će imati velike koristi.

Tog dana na skupštini, Barbicane je rekao da će izvesti eksperiment. Namjeravao je dizajnirati top koji će moći ispaliti projektil sve do Mjeseca. Kada je ta vijest o eksperimentu objavljena u novinama, javnost je bila oduševljena. Te noći održana je povorka, na čijem čelu je bio Barbicane. Ljudi iz Baltimorea su ga podigli i vikali “Bravo!”, a slavio je i ostatak zemlje.  Nakon što je slavlje završilo, Barbicane je počeo konstruirati svoj top. Napisao je pismo znanstvenicima na Cambridgeu i pitao ih je li taj zadatak uopće moguć. Odgovorili su mu da jest, ali samo ako postavi top blizu Ekvatora i ako ispali projektil 1. prosinca sljedeće godine, jer tada će Mjesec biti najbliže Zemlji.

Diljem zemlje su čak i posve nepismeni ljudi pokušavali saznati što više toga o Mjesecu. Nažalost, mnogo je krivih i lažnih informacija kolalo narodom, poput one da na Mjesecu žive vanzemaljci. Sam vrh Kluba pištolja sastajao se kako bi raspravljali o Barbicanovim otkrićima. Bilo im je jasno da se prije izrade velikog topa moraju riješiti tri problema: problem cijevi topa, njegovog projektila i baruta. Prvo su otkrili da projektil mora biti širok oko devet stopa i da će morati izgraditi veliki teleskop na vrhu planine kako bi mogli nadzirati njegov put prema Mjesecu.

Ipak, ubrzo su shvatili da tako težak projektil neće moći doći do svemira prije nego padne natrag na Zemlju. Barbicane predloži da naprave projektil od aluminija jer će tako biti mnogo lakši. Maston, čovjek koji je bio odgovoran za smrti na dotadašnjim demonstracijama, predložio je da top bude dugačak pola milje. Barbicane mu se usprotivi i kaže da treba biti dugačak samo 900 stopa i da treba biti prikova direktno za tlo. Iako je klub bio zabrinut da će ovaj eksperiment biti previše skup, Barbicane je nastavio sa svojim planovima. Član kluba, bojnik Elphiston, izračunao je da će ima trebati 1 600 000 funti baruta da bi top ispalio projektil. Kako ih taj podatak ne bi odvratio od projekta, Barbicane je predložio da koriste pamučni barut, tvar za koju misli da djeluje bolje od baruta i koje će trebati samo 400 000 funti.

Za to vrijeme, izvan sastanka kluba upoznajemo kapetana Nicholla, čovjeka koji je, čini se, jedina osoba u zemlji koja se protivi ideji izgradnje topa. Nicholl je dugogodišnji Barbicaneov suparnik i također izumitelj. On je proizvođač željeznik ploča koji je jednom izgubio obračun s Barbicaneom nakon što je ovaj izumio metak koji je uspio probiti njegov željezni štitnik. Nakon toga je Nicholl krenuo osmišljavati novu vrstu štita koji bi zaustavio metak, ali je Civilni rat završio prije nego je uspio završiti svoj projekt. Kada je Nicholl čuo za Barbicanov novi projekt, počeo je pisati novinama naglašavajući da plan neće uspjeti. Počeo se kladiti da projekt neće uspjeti prije nego je uopće započeo.

Jedina stvar koju je Klub pištolja još morao izabrati je mjesto s kojeg će top ispaliti. Budući da mora biti ispaljen blizu Ekvatora, jedine države u Americi koje su pogodne su Texas i Florida. U Baltimore su došli predstavnici obje države, želeći pridobiti klub na svoju stranu, ali Barbicane se na kraju odluči za Floridu, s namjerom da lansira projekt iz Tampe.  Kako bi prikupili dovoljno novca za izgradnju topa, Klub pištolja počeo je nuditi ljudima iz cijelog a svijeta pretplate za sponzoriranje projekta. Uskoro im je počelo pristizati mnogo novca i na kraju su skupili 5 i pol milijuna dolara za izgradnju topa.

Kada je Klub stigao u Tampu, na željezničkom kolodvoru dočekalo ih je 3 000 uzbuđenih građana. Barbicane, Maston i bojnik Elphiston razgledavali su grad u potrazi za pogodnim mjestom za postavljanje topa. Pronašli su mjesto koje se zvalo Stone Hill (Kameno brdo) i činilo se pogodno. Barbicane je počeo okupljati radnike koji će izgraditi top, a budući da je nudio dobru plaću i bonuse, ljudi su počeli nahrupljivati u Tampu kako bi radili za njega. U osam mjeseci uspjeli su iskopati jamu duboku 900 stopa u koju će smjestiti top. Maston je predložio da se održi javno slavlje kada dođe vrijeme za porinuće topa u jamu, ali Barbicane odbije prijedlog jer ne želi riskirati da svjetina išta uništi. Peći potrebne za paljenje topa tako su velike da blokiraju sunčevu svjetlost i njih također treba staviti u jamu, a dim koji ispuštaju je toliko gust da izgleda kao oblaci.

U rujnu je tom napokon zgotovljeni preostalo je samo nekoliko mjeseci prije lansiranja projektila. Grad Tampa se jako promijenio otkako je Klub stigao. Zbog velikog prelijeva ljudi morali su izgraditi nove ceste i željeznicu. Projekt je imao odličan utjecaj i na ekonomiju grada. Kada je top dovršen, Barbicane je otvorio Stone Hill za javnost. Napokon se održala i velika proslava, pa je Klub proveo noć slaveći i opijajući se.

Dva mjeseca prije lansiranja, Barbicane je odjednom primio neobičnu poruku od jednog Francuza, imena Michel Ardan. Napisao je da putuje u Tampu za nekoliko dana i da bi volio voziti se u topovskoj kugli koju će ispaliti na Mjesec. Ardan je stigao u listopadu i Barbicane se odmah našao s njim. Jako je uživao u Francuzovom društvu. Bio je jako pustolovan čovjek, u Europi poznat po svojim neustrašivim aktivnostima. Ardan je predložio da se sastanu s članovima Kluba pištolja pa da i njima služeno može iznijeti svoj prijedlog.

Sljedećeg dana održao se sastanak u šatoru van grada. Ardan je održao govor koji je emotivno djelovao na svjetinu, govoreći zašto se želi odvažiti na ovaj pothvati, podupirući ga znanstvenim činjenicama po kojima bi njegov plan mogao uspjeti. Odjednom se jedan čovjek iz svjetine počne svađati s njim. Istakne da se znanstvenici ne bi složili s njim, a onda nazove Barbicane “ignoramusom”, odnosno neukim čovjekom.

Nakon sastanka Barbicane se suoči s tim čovjekom, za kojeg se ispostavi da je kapetan Nicholl. Muškarci odluče da se njihov spor može riješiti samo još jednim dvobojem, pa ga dogovore za sljedeći dan u 5 sati ujutro.  Sljedeće jutro Maston pojuri potražiti Ardana i kaže mu za dvoboj, nadajući se da će ovaj učiniti nešto da to spriječi. Ardan i Maston požure pronaći Barbicanea. Muškarci su zakazali dvoboj u šumi, ali kada Ardan i Maston pristignu, vide kako je Nicholl zaokupiran spašavanjem goluba iz paukove mreže, dok Barbicane sjedi ispod stabla i radi kalkulacije za top. Ardan predloži da mu se muškarci pridruže u letu kapsulom na Mjesec, a ovi pristanu.

Klub pištolja krenuo je s testiranjem topa. Napunili su ga praznim projektilom s mačkom i vjevericom unutra, pa ga ispalili. Projektil je sletio u obližnji ocean, gdje je mačka istog treba pobjegla, nakon što je u letu pojela vjevericu. Ardan je primio telegram od američkog predsjednika koji ga je imenovao počasnim državljaninom i tako je njegova popularnost počela rasti.

Na sljedećem sastanku Ardan se zapitao bi li trebali promijeniti oblik projektila, pa da umjesto obične kugle bude oblika koji će više nalikovati metku. Svi su se složili s idejom, pa je ubrzo smišljena nova kapsula. Unutrašnjost kapsule bila je šuplja, dobro osvijetljena i ugrijana, s dovoljno hrane za cijelo putovanje. Ardan je pronašao način da je napuni kisikom, tako što je smislio sustav isparavanja kalijeva klorata. Da bi testirao kapsulu, Maston se javio kao volonter, nakon čega su ga na tjedan dana zaključali u kapsulu da provjeri koliko je udobna. Nakon tjedan dana, Maston je otkrio da je jedini problem s kapsulom što je u njoj nabacio kile.

Prije datuma lansiranja, posljednja stvar koja se morala napraviti bila je gradnja velikog teleskopa kojim će pratiti putanju kapsule do Mjeseca. Za lokaciju je izabran vrh Long’s Peak u državi Missouri, zbog njegove visine i povoljnih vremenskih prilika. Kada je napokon završen, teleskop je koštao oko 400 000 dolara i bio najnapredniji teleskop ikada napravljen. Deset dana prije lansiranja napunili su cijev topa s pamučnim barutom. U kapsuli je bilo dovoljno mjesta samo za određenu količinu hrane. Maston je zamoljen da ispali kapsule s hranom prema Mjesecu kada ponovno bude dovoljno blizu Zemlji.

Napokon je došao 1. prosinca, dan lansiranja. Oko Stone Hilla skupila se velika svjetina s ljudima iz svih strana svijeta. Tri muškarca išla su prema kapsuli, dok ih je pratila pjesma “Yankee Doodle”. Muškarci su se popeli u kapsulu i pripremili se za lansiranje. Kada je top napokon opalio, čuo se zvuk kojeg su mnogi smatrali “nadljudskim”, a pratio ga je ogromni vatreni trag. Lansiranje je uzrokovalo potres na Floridi, od kojeg su svi ljudi popadali po tlu. Nebo se prekrilo oblacima, pa kad je kapsula nestala iza njih, bilo je nemoguće pratiti njenu putanju. Kada se nebo napokon raščistilo, okupili su se članovi Kluba pištolja kako bi je popratili.

Te noći primili su poruku od Mastona iz Cambridgeove zvjezdarnice. Napokon je uspio vidjeti kapsulu, ali na žalost, ona nije sletjela na Mjesec, nego je počela kružiti oko njega. To znači da će kapsula ili s vremenom biti povučena na njegovu površinu ili će zauvijek nastaviti orbitirati oko njega. Klub pištolja smatrao je da je kapsula izgubljeni slučaj, samo je Maston na kraju knjige rekao da vjeruje kako će trojica budućih astronauta naći rješenje i izaći iz svog problema.

Analiza likova

Impey Barbicane – Barbicane je predsjednik Kluba pištolja i pustolovni izumitelj. Većinu američkog građanskog rata proveo je razvijajući i prodajući nove tehnologije za oružja, tako da je sada bogat čovjek. Ipak, bogatstvo ništa ne znači Barbicaneu, jer on mari jedino za uzbuđenje koje mu predstavljaju novi izumi. Upravo je Barbicane došao na ideju o topu koji će moći ispaliti projektil sve do Mjeseca. On je riješio i većinu problema i dilema koje su pratile tu ideju do njenog ostvarenja. Top je bio njegov san, a s vremenom će vjerojatno postati i njegova grobnica.

Barbicane je neustrašiv i nepokolebljiv kad je u pitanju ostvarenje njegovih snova. Potrošio je milijune dolara i godine svog života na to da usavrši top i kapsulu. Na kraju je nagrađen time što je ostao zarobljen u toj kapsuli koja je kružila oko Mjeseca, bez ikakvih naznaka da će se iz nje i osloboditi.

Michael Ardan – Francuz koji se upleo u priču kada je najavio – bez da je uopće pitao – da dolazi na Floridu kako bi ga u kapsuli poslali na Mjesec. Ardan je neustrašivi pustolov poznat diljem Europe po svojim smrtonosnim pothvatima, ali u Americi nitko nije znao za njega. Njegov san da će jednog dana postati svjetski poznati avanturist spojio se s Barbicanovim snom o velikom topu.

Ardan je bio jako dobar govornik, budući da je uspio nagovoriti Klub pištolja da mu dopuste da se vozi do Mjeseca u njihovoj kapsuli. Uspio je to s vrlo dojmljivim govorom i uvjeravanjem Barbicanea u Nichola da ostave svoje razmirice postrani i pridruže mu se u kapsuli.

Kapetan Nichol – Barbicaneov životni suparnik. Nichol se obogatio tako što je proizvodio i prodavao štitove, kao konkurenciju svakom pištolju kojeg je Barbicane osmislio tijekom rata. Ovo je stvorilo rivalstvo među njima, a nastavilo se i nakon završetka rata. Kada je Nichol prvi put čuo za projekt s velikom topom, počeo je izražavati svoje nezadovoljstvo pišući članke u novinama kojima je osporavao tu ideju.

S vremenom je doputovao na Floridu i prekinuo Ardanov govor izražavajući svoje neslaganje. Barbican i on su dogovorili dvoboj, ali Ardan ih je pronašao na vrijeme i spriječio ih da se pobiju. Nichol je u to vrijeme oslobađao bespomoćnog goluba iz paukove mreže. Na kraju romana, Nichol i Barbicane su zajedno zarobljeni u kapsuli koja se vrtjela oko Mjeseca, i vjerojatno nikada nisu uspjeli pobjeći.

Bilješka o autoru

Jules Verne francuski je pisac romana za djecu i odrasle, te pionir znanstvene fantastike. U mladosti ga je privlačilo kazalište i napisao je niz operetnih libreta. Zatim su njegovu maštu zaokupila znanstvena otkrića, daleke zemlje, smione plovidbe, istraživački podvizi.

Rodio se 1828. godine u gradu Nantesu (Francuska) u obitelji oca odvjetnika, kojeg Jules nije htio naslijediti u odvjetničkoj kancelariji.

Nakon završetka pravnog studija u Parizu Jules se odlučio posvetiti književnosti. Kao jedanaestogodišnjak se ukrcao na brod koji je trebao isploviti za Indiju, ali ga je otac spriječio. Ljubav prema moru ga je držala i u starijoj dobi.

Jules Verne je u svojim romanima istraživao ne samo more, nego i Mjesec, podzemlje i nestale kontinente. Djelo koje je napisao za mladež ima naslov Neobična putovanja i u sebi sadrži 63 romana znanstveno-fantastičnog i pustolovnog sadržaja. Među njima je i 20.000 milja pod morem.

Prvi roman pod nazivom Pet tjedana u balonu napisao je 1862. godine. Samo godinu dana kasnije izlaze djela: Od Zemlje do Mjeseca, Put u središte Zemlje, Avanture kapetana Hanterasa, Put oko Mjeseca…

Umro je kao bogat čovjek 24. ožujka 1905. godine. Najzanimljivije je bilo to što je bio uvjeren da će se prije ili kasnije njegova mašta ostvariti.

Autor: V.B.