Psihološki roman je jedan od vrsta romana čiji je naglasak na unutarnjoj karakterizaciji likova, na mislima i osjećajima te na motivima, radnji i okolnostima koje se događaju likovima. Samo pripovijedanje psihološkog romana je u drugom planu, ono je samo povod kako bi se prikazali unutarnji osjećaji lika, njegove misli, unutarnje borbe i njegove strasti. Događaji, okolina i društvo, samo su povod kako bi se analizirali svijest i psiha glavnih likova.
U psihološkom romanu autor djela dublje ulazi u karakterizaciju lika nego u bilo kojem drugom romanu. Često koristi i monologe, a radnja je obično prikazana putem pisma ili dnevnika koje je napisao sam lik. Time nam autor otkriva iz prve ruke što lik misli, njegove osjećaje, strasti i psihološke borbe.
U ovom djelu u prozi radnje gotovo da i nema, sve je podređeno glavnom liku i njegovom životu. Tako saznajemo što se događa s njim i oko njega, a tijekom cijelog romana pratimo kako se razvija njegovo psihološko stanje.
Psihološki roman je svoje početke imao još za vrijeme prosvjetiteljstva, a pravi procvat doživio je u drugoj polovici 19. stoljeća. Njegov razvoj započeo je s Jean-Jacques Rousseauom, Johannom Wolfgangom von Goetheom te se nadalje proširio među romantičarima. Pravi bum doživio je u francuskom realizmu tijekom 19. stoljeća, a nakon toga ovaj žanr počeli su koristiti i pisci Engleske. U drugoj polovici 19. stoljeća u Francuskoj se autori njime manje služe, dok za to vrijeme u Rusiji doživljava svoj vrhunac što možemo vidjeti u djelima Dostojevskog.
No, smatra se da je psihološki roman svoje začetke imao još i prije 19. stoljeća, u renesansi. Tako je već tada Shakespeare koristio ovu vrstu romana u svom djelu “Hamlet” gdje je opisao osjećaje s kojima su se borili glavni likovi djela.
Pravi predstavnici psihološkog romana su Fjodor Dostojevski i Gustave Flaubert.
Iz psihološkog romana razvio se i moderni roman, a njegovi predstavnici su autori Kafka, Proust i Wolf.
Odgovori