Prolog je po definiciji uvodni dio nekog djela. U književnim vrstama poput romana, epa ili drame nalazi se uvodni dio, znan kao prolog, u kojem se čitatelj upoznaje s okolnostima u kojima će se kasnije razviti radnja. Prolog nije uvod u samu radnju, već više priprema ili za nju općenito ili za njen vrhunac.
Ranije u književnosti, pogotovo u onoj antičkoj, pojam prolog značio je početak radnje u tragediji, a bio bi zapisan prije prve pjesme kora (zbora). U tom uvodnom dijelu glumac ili više njih obraćali bi se stihovima publici i tako ih pripremili za radnju. Tragedije nisu morale sadržavati prolog, jer radnja može stajati i bez njih i biti jednako razumljiva. Prolog je u grčkoj tragediji bio neovisan o radnji, a takav može biti i danas, kada se stavlja i na početke romana (rjeđe kod kraćih proznih vrsta).
Kasnije u antičkoj drami prolog je počeo sadržavati uvid u radnju, ali još uvijek nije bio toliko vezan za nju da bi bez njega radnja bila manje razumljiva. Iako se prolog izbacio iz drame srednjega vijeka, u renesansi je ponovo vraćen i tada je postao njen neizostavni dio. Tek nakon renesanse prolog se iz drama počeo izostavljati, osim u epskom kazalištu i fantastičnoj drami.
Prolog dolazi od grčke riječi pro-logos, a doslovno znači “prije riječi” ili predgovor.
Odgovori