Profesorica iz snova

Razdoblje adolescencije u svakome budi slatko – gorka sjećanja. Za neke je to bilo najljepše doba, a za neke noćna mora. Za potrebe svoga romana, Miro Gavran, vratio se u rano tinejdžersko doba i preko lika 14- godišnjeg Ive i dogodovština koje je prolazio, s mnogo razumijevanja uspio je dočarati poteškoće, ali i ljepotu koju donosi adolescencija. Ivo nam živopisno opisuje svoj život, svoju obitelj, profesore, brige i slatke probleme. Roman je pisan u obliku dnevničkih zapisa, ispunjenih bistrim humorom i akcijom, uz veoma realističan pristup prikazu svakodnevice.

Fabula je građena na principu gradacije. Započinje zapisima požalica frustriranog mladića, a završava krajem koji ne samo da je sretan za sve likove, već daje prostor glavnom liku za emocionalno sazrijevanje. Ivo se kao lik tijekom romana razvija psihički i emocionalno. U početku ga upoznajemo kao 14- godišnjaka ispunjenog kompleksima i brojnim željama prosječnog tinejdžera. Osjećao se jadno, neshvaćeno, roditelji su mu se popeli na vrh glave, a kao vrhunac svega, zaljubio se u profesoricu iz zemljopisa. Iako je u početku izluđen profesoricom, Ivo s vremenom shvaća da je profesorica za njega preveliki zalogaj i da po godinama nisu ni malo kompatibilni. Kraj romana donosi nam mladu zrelu osobu koja je uvidjela svoje pogreške, prihvatila ih, a budući da mu je i sreća bila sklona, njegova glupost na kraju se pretvorila u neku korist. U pozadini njegove priče odvija se još jedna, ne toliko sretna priča kolegice Eve. Ona proživljava dramu uzrokovanu svađom svojih roditelja, koji si često prijete razvodom.

Modeli za likove u romanu preuzeti su iz stvarnoga života; neshvaćeni tinejdžeri, mame i tate s velikim očekivanjima i oni s obiteljskim problemima. Njihove male i velike životne drame u čitatelju potiču prepoznavanje svakodnevnih situacija, što iz vlastite, što iz bliže okoline.

Gavran u romanu nije mogao pobjeći od svojih dramaturških korijena pa je i u roman unio notu kazališta. Osim predstave koju stvaraju glavni likovi i same životne situacije u sebi nose notu drame koju režira život. Dramska napetost prisutna je u svakoj situaciji, a tomu pridonosi i dinamika radnje. Roman je lišen pretjeranog opisivanja, umjesto toga naglasak je na odnosima među likovima i Ivinom pogledu na svijet.

Vrsta djela: humoristični roman/roman za mlade

Mjesto radnje: Zagreb

Vrijeme radnje: neodređeno sadašnje doba

Tema djela: Ivova zaljubljenost u profesoricu zemljopisa

Ideja djela: iskrenost u ljubavi najbolji je put do sreće

Kratak sadržaj

Prvo poglavlje

Ponukan jadima tinejdžerskoga života, mladi Ivo započeo je jedne srijede voditi dnevnik. Taj dnevnik trebao je poslužiti kao ispušni ventil za sve njegove frustracije uzrokovane teškoćama koje nosi mladenačko doba. Ivo nam se predstavio kao najjadnije biće na ovom svijetu: on nema seksualnog iskustva, živi s bedastom majkom, bedastim ocem i intelektualno superiornijim bratom. No, najveći problem predstavlja mu što nema, kako on sam kaže – komada. Ivo se sa obitelji preselio iz Nove Gradiške u Zagreb jer je njegov stariji brat krenuo na studij, stoga su roditelji odlučili da bi bilo najpametnije preseliti se s njim u metropolu. Zašto bacati novac na stanarinu kad će i tako za 5 godina i Ivo krenuti na faks. Još jedan razlog za frustraciju – obiteljska očekivanja intelektualne domene. No da ne bi sve bilo baš tako crno, Ivo je u Zagrebu uspio pronaći dvojicu dobrih prijatelja – Zokija i Pavla; svaki “opaljen” na svoj način. Zoki je živio sa tatom te se njihov život vrti oko pronalaska nove potencijalne mame.

Budući da je Ivin brat Tomo položio posljednji ispit, njihova mama odlučila je proslaviti taj događaj i napraviti voćnu tortu. Po struci medicinska sestra, sanjala je napredak u medicini te je svoje neostvarene ambicije prenosila na dečke. Ivi je vječito prigovarala zbog ocjena, iako je prolazio s vrlo dobrim i time bio zadovoljan. Jedino su ga mučili kemija i zemljopis iz kojih je imao dobar, ali samo zato jer ga ta dva predmeta nisu pretjerano zanimala. Kemija je ispunjena smiješnim elementima, a krajolici nacrtani na zemljovidu nemaju veze s onima u stvarnosti. Zemljopis se može naučiti samo putujući.

Zahvaljujući svojoj baki, Ivo se mogao pohvaliti da je proveo ljeto na otoku Hvaru, u njezinoj staroj kući. Baka je strahovito poduzetna i zna prepoznati pravu priliku kad naiđe. Nakon što je pokopala svog prvog muža, uspjela je uloviti lovatora i naslijediti njegovo bogatstvo, nakon što je i on preselio u više sfere. Ljetnim praznicima je ubrzo došao kraj i škola je ponovno počela, a s njom i svakodnevna rutina. S profesorom i uspavanim, preostalim ljetnim suncem, ponavljali su gradivo iz matematike 7. razreda i ispunjavali ankete školskog psihologa, na koje je Ivo kreativno odgovorio, posebno na pitanje što je pubertet.

Prvi školski dan činio se kao još jedan u nizu, sve dok se nije pojavila ONA. Škola je dobila novo pojačanje iz zemljopisa, nakon što je stari profesor otišao u invalidsku mirovinu. Nova profesorica zemljopisa oličenje je savršenstva. Čim je završila studij, došla je raditi u školi te joj je Ivina generacija bila njezina prva. Bilo je vidljivo da ju je obuzela trema, no brzo se pribrala, predstavila i započela s radom.

U petak su Ivo i Pavle otišli u kino pogledati glupi film o mafijašima, iako je Ivo lud za borilačkim filmovima, budući da trenira karate. Gledanje filmova jedino je vrijeme kada se njih dvojica mogu družiti. Naime, Pavle ide u drugu školu. Njegovi roditelji uvrtjeli su si u glavu da je ta škola mnogo bolja, pa sad jadni Pavle mora i dulje putovati do škole. Tijekom njihovo druženja Pave mu je pričao o svojim provodima s djevojkom. Sve je to Ivu bacalo u još veću depresiju. U subotu navečer dobio je priliku baviti se jednom od svojih omiljenih tajnih aktivnosti – gledanjem erotskih filmova. Pojedine scene pratile su ga i u carstvu snova.

U nedjelju je doma nastala ludnica. Trebala je doći Tina, cura Ivinoga brata, jer je konačno došao red na nju da dođe kod njegovih. Mama je na rubu živčanog sloma spremala sve do savršenstva, od sobe do kolača. Tata se pohvalio da je ispunio dva listića sportske prognoze, a njegova pohvala dovela je do razmatranja mogućnosti što bi bilo kad bi osvojio milijunski iznos. Kažu da novac kvari ljude. Premda nepostojeći, uspio je iz Ivinih roditelja izvući ono najsebičnije. Uslijedila je burna svađa uz koktel niskih udaraca temeljenih na neostvarenim željama iz kojih proizlaze osobne frustracije. Ručak je nakon toga protekao u napetosti.

U nedjelju je do Ive došao Zoki te su raspravljali o novoj profesorici zemljopisa. Zoki je komentirao da je zgodna poput Angeline Jolie te da je njezin dečko pravi sretnik. Ivo je na tu pomisao osjetio ljubomoru. U školi je razrednica najavila roditeljski sastanak, uz prijetnju ne pojave li se svi, maturalno putovanje će pasti u vodu. Eva je zamolila sve kolege da nagovore svoje roditelje da se pojave na roditeljskom. Kada je Ivo svojima priopćio da je sutra roditeljski, nastala je nova svađa. Roditelji su se prepucavali tko neće ići, a uvrede su pljuštale na sve strane. Situaciju je smirio Ivin brat rekavši kako je važno da oboje odu na roditeljski i time pokažu da im je stalo do njihovog djeteta.

Na velikom odmoru Eva je spasila Ivu od jedinice iz matematike, tako što mu je dala da prepiše zadaću. Dok joj je vraćao bilježnicu, primijetio je da je nesretna. Kasnije, dok su čekali tramvaj, ispričala mu je o obiteljskim problemima. Majka i otac spremali su se za razvod. Otac je navodno imao ljubavnicu s kojom se često dopisivao, što je majka doznala. Cijelu noć su se svađali i jedno drugomu izvlačili prljave detalje iz problematične prošlosti. Isplivalo je tu još ljubavnika i ljubavnica te brojne pogreške i grijesi. Eva je bila uvjerena da će joj se ovaj put roditelji doista rastati. Ivo ju je pokušao utješiti, a ona mu je uzvratila kako zna da se njezini roditelji vole, ali su egoistični, natjecateljski nastrojeni ateisti. Bilo bi im bolje kada bi se malo okrenuli religijskom životu. Ivo joj je pokušao proturječiti no na kraju je odustao.

Navečer su se s roditeljskog vratili mama i tata, donoseći jednu dobu i jednu lošu vijest. Maturalac je bio dogovoren bez većih poteškoća, a loša vijest je Ivin psihotest, točnije odgovori na njega. Majka i otac su se pošteno izvikali, govoreći mu da ih je osramotio i da će još netko pomisliti da mu u obitelji nešto nedostaje. Ivo im je uzvratio da ne želi živjeti svoj život u licemjerju. Otac ga je spustio opaskom kako se stvarno ponaša kao obična nakupina hormona.

Drugo poglavlje

Mjesec dana je prošlo otkako je Ivo prestao voditi dnevnik. Povjerovao je kako ga možda više nikada neće ni pisati. No, toliko toga se izdogađalo da je jedva dočekao povjeriti se praznim stranicama. Najnovije vijesti su bile o Evinim roditeljima. Umalo su se rastali da Evin tata nije spasio stvar. Njezina majka je u naletu bijesa porazbijala sve tanjure i otišla u hotel. Uz mnogo muke i požrtvovnosti, Evin otac ju je uspio pronaći i vratiti kući.

Zokijev tata ima novu djevojku, majku petero djece. Mučilo ga je što će se dogoditi ako se ona useli k njima. Ivo mu je rekao da je to vrlo malo vjerojatno jer su tek prohodali i time ga malo smirio. Osim roditelja, svađalačko raspoloženje nije zaobišlo ni Ivinog brata i njegovu djevojku Tinu. Tina je željela da Tomo bude njezin prvi pacijent tijekom njezine zubarske prakse. On je to glatko odbio jer se nije mogao nositi s idejom da mu vlastita djevojka kopa po zubima. Uvjeravao ju je da to što joj ne dozvoljava praksu na njegovim zubima nije nedostatak ljubavi, već zdrav razum. Tako su se posvađali da nisu pet dana razgovarali. Nakon petog dana nazvao ju je, ispričao se i dozvolio joj da mu kopa po zubima, samo neku mu se vrati.

Za vrijeme odvijanja obiteljskih i prijateljskih drama, Ivo je imao vlastite brige. Profesorica Stela najavila je usmeni ispit. Ivo je prionuo na posao. Sve je naučio u detalji i briljirao jer se bojao da ne ispadne glup pred njom. Profesorica ga je nakon sata zaustavila, što je ubrzalo Ivino srce. Pomislio je na razne razloge zbog čega bi ga mogla zaustaviti, no zapravo je samo željela da se Ivo pridruži grupi dodatne nastave iz zemljopisa. Bez razmišljanja je pristao na njezinu zamolbu.

Roditelji su ostali ugodno iznenađeni njegovom novom promjenom, a prijatelj Zoki je skoro pao u nesvijest. Na prvom sastanku profesorica je osvojila Ivu svojim znanjem i karizmom. Da je predavala o telefonskom imeniku, bila bi zanimljiva. Ta dodatna nastava bila je savršen izgovor za viđanje profesorice. Nekoliko dana nakon dodatne nastave dogodilo se nešto što će Ivu navesti da promisli kako je on idealan muškarac za Stelu, ali i potez koji će ga stajati velike količine živaca. Na ravnateljevu zamolbu, nosio je šalice za kavu u školsku kuhinju na pranje. U blagovaonici je začuo glas profesorice Stele i knjižničarke Ane. Naćulio je uši kako bi čuo njihov razgovor. Stela se žalila Ani na muškarce i da nema snage za nova razočaranja. Ispričala joj je da su svi današnji muškarci plitki; samo misle na nogomet i svoje bicepse. Želi nekoga s kim će moći razgovarati o književnosti, kazalištu i umjetnosti. Potom se razgovor prebacio na Steline omiljene ruske pisce, dok je Ana uzvratila da je njoj najdraža hispanoamerička književnost. Ana je Steli spomenula neki ludi tekst koji je dobila i rekla da joj ga mora poslati na mail. Zamolila je Stelu da joj da svoju e-mail adresu, a Ivo ju je dobro zapamtio. Razgovor ga se duboko dojmio i čvrsto je odlučio poduzeti nešto po pitanju toga. Bio je definitivno uvjeren da je on muškarac za nju, iako mu sudbina nije bila naklona i stvorila ga devet godina nakon profesorice Stele.

Sutradan, Ivo je otišao u gradsku knjižnicu posuditi knjige koje Stela voli i bacio se na čitanje. Njegova majka ostala je oduševljena novom sinovljevom promjenom. Dva tjedna nakon događaja u kuhinji, dogodilo se nešto na Ivinu nesreću, a možda čak i sreću. Na dodatnoj iz zemljopisa skidali su s ormara oštećeni, plastični reljef. Ivo se na njega porezao pa je profesorica morala biti i medicinska sestra. U tom trenutku pomislio je da će pasti u nesvijest od uzbuđenja, a te slike su ga pratile i noću. U danima koji su uslijedili njegovo psihičko stanje bilo je sve gore i gore. Stela je u potpunosti okupirala njegove misli, zarobila je njegovo srce. Počeo je fantazirati kako bi bilo dobro da se sretnu za neke četiri godine nekom klubu te da je tada zavede i odvede kći. Realnost ga je brzo zapljusnula. Njegove fantazije o Steli, u kombinaciji s frustrirajućom realnošću, uništavale su njegovo mladenačko srce, sve dok se nije sjetio da ima njezinu e-mail adresu – put do njezinog srca. Odlučio se za radikalan potez – poslati joj poruku, tj. početi se dopisivati sa njom, ali bez da joj otkrije svoj identitet. Tako je kreirao novu e-mail adresu, promozgao i poslao ljubavno pismo. Potom je uslijedio paničan strah jer se bojao da će ga razotkriti, a o posljedicama da i ne govorimo.

Dugo je iščekivao odgovor, no nije ga bilo. Stela se na nastavila ponašala sasvim normalno. Ništa u njezinom ponašanju nije otkrivalo da se nešto značajno dogodilo. Poslije nastave brzo je otrčao kući provjeriti e-mail, no odgovora i dalje nije bilo. Pored svih muka zaboravio je na jedan veliki događaj koji je unio uzbuđenje u obitelj. U petak je tata uzbuđeno dotrčao kući, prekinuo mamu u njezinom pravljenju kolača i okupio cijelu obitelj kako bi im priopćio veliku vijest. Gradonačelnik je došao u njegov salon te je imao čast ošišati ga. Radosno je prepričavao njihov razgovor o tome kako ga je savjetovao u vezi uređenja Zagreba. Želio je proslaviti jer ne dolazi mu svaki dan gradonačelnik na šišanje. Pozvali bi svoje susjede i prijatelje pa bi se tata mogao malo podružiti i usput praviti važan. Njegovo raspoloženje potrajalo je sve do sutradan kada je u novinama izašla udarna vijest o tomu da je gradonačelnik umalo ostao bez uha. Nije mu preostalo ništa drugo nego povući se u mišju rupu i otkazati proslavu. Od sada, svaki puta kada čuje riječ gradonačelnik, otac se malo trzne.

U srijedu nakon škole, Eva je pozvala Ivu na kolače jer je primijetila njegovo raspoloženje pokisle mačke. Priznao je Evi da je zaljubljen u stariju djevojku, ali joj nije mogao priznati da se radi o profesorici Steli pa je umjesto Stele izmislio priču o 18-godišnjoj djevojci. Razgovor ih je odveo na religijske teme, a o tome Ivo nije imao snage raspravljati. Kada se vratio kući i uključio računalo, skoro je pao u nesvijest. Odgovorila je! Stela je odgovorila! Dobio je prvo ljubavno pismo i to od svoje ljubljene profesorice. U e-mailu mu je navela da bi bilo pristojno kada bi joj otkrio svoj identitet, a jedini razlog zbog kojeg se odlučila dopisivati se s njim bilo je njezino mišljenje da je on profinjena duša željna pažnje. Kako su započeli razgovor o ruskoj književnosti, upitala ga je za mišljenje o Pasternakovom “Doktoru Živagu”. Pročitao je e-mail, a nakon toga su ga preplavile razne emocije te nije znao što učiniti. Treba li izaći iz sjene anonimnosti? … A tu je i problem ruskog pisca i njegovog djela koje treba svladati. Pred njim je stajao doista veliki izazov.

Drugi dan navio je budilicu ranije i uputio se u gradsku knjižnicu. Vidjevši o kolikim se knjigama radi, sve lađe su mu potonule, no ubrzo je pronašao spasonosnu luku i to u profesoru hrvatskoga jezika. Poslije sata pitao ga je za mišljenje. Profesor Zvonko dao mu je odgovor u visini vrsnoga književnog kritičara, a Ivo ge je kasnije iskoristio u pismu Steli i time je oborio s nogu.

Treće poglavlje

U petak ujutro Ivo se sukobio sa Tomom. Posvađali su se zbog Ivine neovlaštene upotrebe Tominih sredstava za uređivanje. Tata je gunđao da se predugo zadržava u kupaonici, a ni Tomo ga nije štedio; napao ga je rekavši mu da od velike količine gela za kosu izgleda poput najgoreg sicilijanskog mafijaša. Njihovo cirkusiranje bilo je još jedan udarac za Ivin krhki ego. Cijelo poslijepodne proveo je čitajući “Doktora Živaga” i svakih pola sata provjeravao e-mail. Majka se malo zabrinula za njegovo ponašanje. Iako je željela da joj sin bude intelektualac, smatrala je da ne valja pretjerivati ni s čim. Stela mu je napokon odgovorila na e-mail i pred njega stavila još veći književni zalogaj – “Majstora i Margaritu” te “Uliksa”. S jedne strane godilo mu je što je nastavila dopisivanje, ali ti izazovi bili su poput nemoguće misije. Ne može više ispitivati profesora i tražiti ga za mišljenja. Netko će već nešto posumnjati. Da stvar bude bolja, sat književnosti ima tek u utorak te ne stigne dobiti odgovor. Bude li odugovlačio s odgovorom, mogla bi pomisliti da je nepristojan.

Otišao je u krevet košmarnih misli i s grčem u želucu. Rješenje njegovih problema bila je Eva. Pohvalila je njegov novi životni stil koji ga je doveo do statusa odličnog učenika. Kada je upitao što ona radi, doznao je za dramsku grupu profesora Zvonka. Malo se raspitao o okolnostima rada grupe. Eva se požalila na nedostatak muških članova u grupi pa je predložila Ivi da im se pridruži. Nećkao se oko prijedloga iz više razloga. U životu nikada nije glumio, a i ima obaveza u zemljopisnoj grupi. S druge strane, tako bi bio češće uz profesora Zvonka s kojim bi se mogao konzultirati oko remek-djela književnosti. Rekao je Evi kako će razmisliti jer ima tremu. Na kraju je pristao, pa makar morao statirati. Eva je bila presretna njegovom odlukom.

U vrijeme subotnjeg ručka zazvonio je telefon i mama se javila. Nazvala ju je baka i predložila zajednički put u Prag. Tata se na to uvrijedio jer nije i njega pozvala. Ponovno su se žestoko posvađali i oko puta i oko njezine mame. Kada je Ivo vidio da svađa poprima novi zamah, neopaženo se odšuljao u sobu k svojim Rusima i računalu.

U ponedjeljak je preko volje otišao na dramsku grupu. Na početku su radili vježbe pantomime, improvizacije bez riječi gdje su Eva i Ivo trebali odigrati posvađani bračni par i njihovu pomirbu. Iz životnoga iskustva odigrali su svoje uloge savršeno. Oboje su ispali prave face pred profesorom i svojim školskim kolegama. Profesor je rekao da će iduću srijedu donijeti tekst jedne vesele drame. Od uzbuđenja gotovo je zaboravio pitati profesora za mišljenje o Bulgakovu i Joyceu. Profesor ga je podsjetio pitajući ga kako mu se svidio “Doktor Živago”. Potrčao je kući s mislima koje mu je usadio profesor i poslao e-mail voljenoj Steli. Ona mu je odmah uzvratila i tražila mišljenje o brojnim hrvatskim autorima poput A.B. Šimića, S.S. Kranjčevića, ali i o stranim poput Lorce, Baudelairea, Jesenjina itd. Sada je Ivi bilo jasno da glumačka družina uopće nije bila loša ideja. Barem s profesorom može imati ubrzane satove književnosti.

Kolika mu je pitanja postavljao, profesor je pomislio da se sprema za studij književnosti. Ivo je samo skromno komentirao da su mu najdraži predmeti zemljopis i književnost. Nakon što su se pojavili i ostali sudionici grupe, profesor im je podijelio materijale. Uprizorit će dramu “Pobijedit će ljubav”. Drama se odvija u Buenos Airesu, a glavni likovi su dvoje mladih zaljubljenih kojima na putu stoje roditelji. Na kraju se razotkrije neki pokvarenjak koji je zavadio dvije obitelji i sve se sretno završi. Glavne uloge su, naravno, pripale Evi i Ivu. Pikantni začin ove drame jest poljubac na kraju. Iako klišejiziran kraj, učinio je dovoljno prostora za neugodnost mladim glumcima.

Prva proba je završila, ali zato je Ivu kod kuće dočekala prava drama katastrofe, uz popratne vodene efekte. Tata je pokušao popraviti cijevi kod umivaonika, međutim, njegove vodoinstalaterske vještine su zakazale. Kupaonica se pretvorila u mali unutarnji bazen. Mama je skupljala vodu ručnicima, gunđala i vrijeđala tatu. Susjed Dragec je ubrzo došao i spasio dom od moguće štete. Njih dvoje bili su usijane glave do te mjere da nisu mogli prekinuti svoju verbalnu borbu. Tu noć, umjesto da spava, Ivo se bacio na pisanje pisma uz pomoć bilježaka s predavanja profesora Zvonka. Drugi dan ujutro, stigla mu je povratna informacija. Oduševljeno mu je pisala kako je nevjerojatno koliko se njihova mišljenja o književnosti podudaraju. Nije mogla odoljeti da mu ne postavi još koji zadatak; trenutno čita “U ime ruže” pa ju je zanimalo i mišljenje o tomu, kao i o knjizi “Sto godina samoće”. Pomalo ga je počelo umarati to dopisivanje, žicanje Zvonkeca za pomoć, nosanje debelih knjižurina i sve to samo kako bi je mogao shvatiti.

Ivo je ponovno napravio jednomjesečnu pauzu u pisanju dnevnika, a toliko se stvari izdogađalo. Zokijev tata toliko je bio zaljubljen u svoju udovu da nije vidio dalje od nje. Pa čak ni vlastitog sina. Kao rezultat Zoki je nakupio dobru četu jedinica, a kada je čuo da će se sljedeći tjedan održati još tri ispita, bio je spreman na očajnički čin. Doduše, taj očajnički čin bio je čista glupost koja ga je mogla stajati školske karijere, no očajan čovjek ne bira sredstvo, već samo vidi cilj. Budući da više nije mogao markirati zbog prevelikog broja neopravdanih sati, odlučio je profesore natjerati na štrajk. Poslao je lažan dopis u kojem poziva nastavnike na pobunu i štrajk organiziran u tajnosti. Ivo je poludio kada je to čuo i izgrdio Zokija. Predložio mu je da pošalje novi dopis s opravdanjem kako je netko na svoju ruku poslao lažan dopis i time si pokuša spasiti glavu. Zokiju je glava bila spašena, ali zato je kao glavni sumnjivac “pao” profesor tjelesnoga.

Ivo je i dalje zadržao svoj marljiv tempo – redovito je pohađao pokuse za predstavu, čitao knjige i odlazio na dodatnu nastavu zemljopisa. Zbila se i jedna nova promjena; gluma i druženje sa Evom postali su pravi užitak. Usporedo s time počeo se mijenjati i odnos sa profesoricom Stelom. Više ju nije gledao istim očima. Prepiska s njom bivala je sve kompliciranija i kompliciranija. Vječno je ispitivao profesora za mišljenje o piscima pa je lagano počeo dobivati dojam da je dopisnik iz sjene između profesorice Stele i profesora Zvonkeca. Sve to pomalo mu je počelo ići na živce. Kako je odlazio u kazalište i postajao čovjek od kazališta, to mu je sve više i više dosađivali biti znalcem svjetske književnosti. Osim toga, Stela je počela kukati i iznositi svoje intimne probleme. Ivo je ostao šokiran koliko jedna zgodna ženska može biti emotivno zeznuta i ispunjena kompleksima. Ako ništa drugo, Ivo je naučio nešto novo o ženama, međuljudskim odnosima, a i popravio je svoju čitalačku biografiju. Sada je nastao problem kako prekinuti tu zavrzlamu, a ne povrijediti lijepu Stelu.

Uz sve brige i probleme, zamalo mu je puklo prijateljstvo s Pavlom. S obzirom na količinu obaveza, poprilično je zanemario njihovo prijateljstvo. Pavla je to silno rasrdilo i rastužilo pa je optužio Ivu da se pravi važan. Pokušao mu je racionalno objasniti kako stvari stoje i obećao mu da kada mu sve obaveze prođu, da će sve biti kao i prije. Pavle mu nije vjerovao i tvrdio da se totalno promijenio. Ivo se izmotavao s izgovorom bolesti. Rekao mu je da je u pitanju neuzvraćena ljubav te da će mu sve objasniti na vrijeme. Pavle se odmah ubacio s par stručnih savjeta. Nekako su uspjeli izgladiti nesuglasice među sobom.

Situacija sa Stelom bila je sve gora i gora. Koliko god se Ivina želja za dopisivanjem smanjivala, toliko je njezin interes za Nepoznatog Obožavatelja rastao. Na generalnoj probi doživio je ugodno iznenađenje. Prvo je generalka bila odlično pripremljena, poput prave pravcate profesionalne predstave. Profesor Zvonko bio je rječit, nije štedio riječi hvale svojim glumcima. Sam vrhunac dobrog dana dogodio se tijekom izvođenja generalke. Na kraju predstave zamišljeno je da se glavni protagonisti poljube. Bilo je režirano tako da izgleda kao pravi poljubac, mada su se glavni glumci ljubili u obraz, ali došlo je do male promjene. Eva je preuzela inicijativu i umjesto režiranog, Ivi poklonila pravi poljubac. Krv mu je šiknula u glavu te je ostao omamljen. Shvatio je da prema Evi gaji emocije koje su sve samo ne samo prijateljske. Poslije probe u garderobi je ugledao Evu kako ozbiljna lica razgovara na mobitel, točnije, svađa se. Njezin otac ju je nazvao da je obavijesti o svom preseljenju u hotel i o definitivnoj rastavi braka.

Pri izlasku iz tramvaja Ivo je ponudio Evi da ju otprati do njezine zgrade. Izrazila je želju da ode sama, kako bi mogla malo razmisliti o svemu. Današnji poljubac nije komentirala. Samo je hladno rekla da postoji mogućnost sutrašnjeg nedolaska na nastavu. Spremila se na pokret, no ubrzo je zastala i pitala Ivu za četiri godine stariju djevojku, odnosno je li s njom još uvijek na bilo koji način povezan. U cijeloj situaciji bilo mu je teško lagati i izmišljati pa joj je rekao da se samo dopisuju i ništa više. Prokomentirala je samo: “Šteta. Ipak, hvala ti na iskrenosti.” i odšetala dalje, bez da mu je dala mogućnost opravdanja. Koliko god ju je želio zaustaviti i reći joj koliko mu znači, smatrao je da je, s obzirom na cjelokupnu situaciju, najbolje šutjeti.

Sav potišten, Ivo se vratio kući, pojeo večeru i uključio računalo. Zatekao je Stelin e-mail koji je bio istovremeno, u najmanju ruku i prosvjetiteljski i jednak katastrofi. Stela je svom Nepoznatom Obožavatelju otvorila srce i priznala svoju ljubav. Da stvar bude još gora, inzistirala je na upoznavanju. U protivnom će s njim prekinuti dopisivanje. Sad mu je bilo jasno koliko je zakomplicirao svoj i Stelin život te kako se poigrao s tuđim osjećajima. Više nije znao kako se izvući iz gabule koju su zakuhali njegovi hormoni i nezrelost.

Eva sutradan nije došla u školu kako je i najavila. Umjesto voljene Eve, pred očima mu je bila bivša voljena Stela, vidno smotana i neusredotočena na predavanje. Ivo je isprepleo svoj život sa ženskim bićima gore nego što je ikada mogao zamisliti.

Četvrto poglavlje

Glumačka družina bila je u strahu kada su vidjeli da nema Eve. Ivo je s njom izmijenio nekoliko SMS-ova da provjeri je li sve u redu. Svojim roditeljima, bratu i njegovoj djevojci rekao je da očekuje njihov dolazak na predstavu. Na dan izvedbe uhvatila ga je najgora moguća trema. Pola sata prije predstave u garderobu je došla vidno uzrujana Eva. Razlog njezine uzrujanosti bili su roditelji koji se nisu udostojili doći na predstavu vlastitog djeteta. Bili su prezauzeti rastavom i raspodjelom obiteljskog blaga. Nije se mogla dugo time zamarati jer je bilo vrijeme za predstavu. Ivo je isprva umirao od treme, no kasnije se opustio i obuzela ga je radost igre i istinska gluma. Došli su i do kraja predstave te je nastupio taj trenutak. Kraj predstave zapečatili su poljupcem koji gledatelje nije ostavio ravnodušnima. Prolomio se gromoglasan pljesak i ovacije.

Nakon predstave bio je priređen domjenak gdje je Ivo uživao status prave zvijezde. Tomo i Tina poklonili su mu kravatu dok su ga mama i tata izljubili i izgrlili. Ono što je s nestrpljenjem iščekivao bila je Eva, no ona se nije pojavila. Ravnatelj škole potom je održao kratki govor hvale i usput čestitao 32. rođendan svom kolegi Zvonku. Stela je u tada zanijemila jer je shvatila da je 9 godina stariji od nje. To bi značilo da joj je on slao sva ona ljubavna pisma. Naime, tijekom dopisivanja Ivo je Steli rekao da je od nje stariji devet godina. Stela je taj podatak povezala s poznavanjem književnosti i dobila rezultat.

Ivo je stajao u blizini i sve slušao. Kao i Stelu, uhvatila ga je panika i vrtoglavica. Sad bi doista mogao biti razotkriven kao Stelin Nepoznati Obožavatelj. Što ako Stela pita Zvonkeca za mišljenje o velikanima svjetske književnosti pa se sve kockice poslože? To bi bila prava katastrofa. Dok su stigli doma, gorio je na 39 stupnjeva. Umjesto da uživa u stečenoj slavi i Evinom poljupcu, glavom mu se vrzmala misao kako da se izvuče iz predstave koju si je sam izrežirao. Odjednom mu je sinula genijalna ideja. Otvorio je novi korisnički račun te se predstavio kao kompjuteraš i prijatelj Nepoznatog Obožavatelja. Objasnio je Steli da popravlja računalo svom prijatelji i da je naletio na njihovo dopisivanje. Smatra da su stvoreni jedno za drugo te joj otkrio da je njezin obožavatelj, ni manje ni više, nego Zvonkec. Zamolio ju je da ovo što joj je danas rekao, ostane njihova mala tajna. Poslavši e-mail pao je umoran u krevet i odmah zaspao.

Probudio se sutradan u podne. Prepirao se s mamom oko odlaska u školu i pobijedio. Dok se spremao za školu, na vrata njegovog stana banuli su Evini roditelji i nepoznati čovjek. Ubrzo je doznao da je čovjek u pratnji policijski inspektor Dušek. Eva je nestala i zbog toga se digla velika buka. Dozlogrdilo joj je prepucavanje roditelja i njihova sebičnost. Umjesto da ode kući nakon predstave, odlučila je krenuti put Zapada. Svoje motive odlaska opisala im je u oproštajnom pismu. Ivo ga je naglas pročitao, a svaka riječ ubadala je poput najoštrijeg noža. I sam Ivo osjećao je grižnju savjesti zbog neizrečene ljubavi. Možda bi sve ispalo drukčije da joj je rekao te male, ali značajne riječi; možda bi ostala.

Inspektor mu je predložio da ju nazove sa svog mobitela, možda će mu se javiti. Taj potez pokazao se neuspješnim, unatoč brojnim pokušajima. Sjetio se da bi možda bilo bolje poslati poruku. Tražio je malo privatnosti kako bi joj mogao napisati nešto lijepo. Roditelji su inzistirali da joj u poruci napiše da je vole. Ivo je zastao, skupio hrabrosti i rekao kako misli da joj oni idu na živce. Sasuo im je cijelu stvar u lice, crno na bijelo, a ta istina je imala itekako gorak okus. Pošto im je očitao bukvicu zamolio ih je za pristanak da joj napiše nešto o njihovoj pomirbi. Pognute glave pristali su na to. Otišao je u sobu i napisao joj lijepu ljubavnu poruku. Saznao je da je Eva trenutno u Ljubljani na kolodvoru. Brzo je to priopćio roditeljima koji su izvan sebe od sreće pohitali u Ljubljanu, povevši Iva sa sobom. Inspektor im je dozvolio da sami odu po nju, iako se to kosilo s protokolom policije.

Putem do Ljubljane Ivo im je pričao o jučerašnjoj predstavi. Istovremeno osjećali su ponos i sram. Ljubljanski kolodvor svjedočio je pravom vrtuljku emocija. Roditelji su plakali i grlili svoju jedinicu, ispričavali se i obećavali novi početak. Eva je prišla Ivi, pogladila ga po obrazu i pohvalila za jučerašnju predstavu. Dala mu je pusu u obraz pred roditeljima, što je u njemu izazvalo val sreće. Zajedno su otišli na ručak gdje su proslavili pomirenje Evinih roditelja.

U Zagrebu su se vratili oko sedam navečer. Oni su otišli u policijsku postaju predati iskaze, a Ivo doma gdje ga je čekala kratka Stelina poruka. U njoj mu je obećala čuvanje njihove tajne do groba. Napokon je mogao odahnuti. Srce mu je bilo na mjestu. Drama koju je zapetljao do nemogućih razmjera imala je lijep kraj.

Četiri dana prije Badnjaka Ivo je nazvao Evu da zajedno prošeću Maksimirom. Šećući, držali su se za ruke i razgovarali o svemu što ima se dogodilo proteklih dana. Situacija s Evinim roditeljima išla je na bolje. Postali su pažljivi i dobri jedan prema drugome. Govorila mu je kako je isplanirala put u SAD i početak svoje karijere, ne bi li se pokazala kao sposobna i uspješna djevojka. Njihovo zaljubljeno čavrljanje prekinuli su profesorica Stela i profesor Zvonko. Išli su glavnim maksimirskim putem i držali se za ruke. Izgledali su doista sretno. Međusobno su se pozdravili te je Eva komentirala kako nije znala za njihovu vezu, dok je Ivo mudro šutio. Nedugo zatim Eva i on počeli su razgovarati o budućnosti, o vjenčanju, o tomu koliko će imati djece kad završe fakultete. Ivo je dobio sve što je želio. Napokon je dobio djevojku, stoga više nije postojala potreba vođenja dnevnika mladog patnika. Shvatio je da je ljepše život živjeti, nego ga opisivati. Ovaj dnevnik ostat će mu kao gorko – slatka uspomena na jedno burno razdoblje života. Na kraju je ljubav doista i pobijedila.

Likovi: Ivo, Ivini mama i tata, Tomo, Tina, Eva, Evini roditelji, profesorica Stela, profesor Zvonko, Pavle, Zoki, inspektor Dušek

Analiza likova

Ivo – 14-godišnjak koji svoje jade ublažava ispovjednim pisanjem dnevnika. Kao i svakog adolescenta muče ga razni problemi, od kojih je najgori nedostatak djevojke. Doselio se sa roditeljima iz Nove Gradiške u Zagreb i sklopio dva dobra prijateljstva. Dan provodi družeći se s Pavlom i Zokijem, slušajući prepirke svojih roditelja, bavljenjem borilačkim sportovima i gledanjem erotskih filmova, kada se za to ukaže prilika. Njegov nedostatak djevojke i želja za istom doveli su ga do problema zbog nepromišljenosti. Dosadnu svakodnevicu poljuljala je profesorica zemljopisa, Stela. U nju se zaljubio do ušiju i s njom započeo romantično dopisivanje pod tajnim imenom. Njegova glava ispunjena je fantazijama o profesorici u raznim situacijama. Radi se o tipičnim adolescentskim, nerealnim maštarijama. Učinio bi sve samo da joj se svidi pa se uključio u zemljopisnu grupu, dramsku grupu, budući da mu je trebala pomoć profesora Zvonkeca i općenito prionuo učenju i oplemenjivanju svoga duha čitanjem i odlaženjem u kazalište.

Na svim područjima Ivo se iskazao odličnim i veoma snalažljivim. Popravio je ocjene, postao načitan, a na kraju postao i čovjek od kazališta. Često je u konfliktu sa svojim roditeljima, što zbog njihovog konstantnog prigovaranja, što zbog njihove posebne svađalačke, ali i humoristične ćudi koja ih dovodi u razne neugodne situacije. Brat Tomo također prema njemu nema milosti. Intelektualno superiorniji brat često baca mlađeg u drugi plan i kudi ga zbog korištenja njegovih higijenskih preparata. Prema svojim prijateljima pun je razumijevanja, pa čak i onda kada im je teško, što ih dovodi u sumnju u njihovo prijateljstvo.

Cijelo vrijeme Ivu je pred nosom bila Eva, koju je gledao kao dobru prijateljicu, sve dok nisu zajedno odigrali školsku predstavu. Tada je shvatio da je pogriješio u svom ljubavnom odabiru i da je ipak bio malo nezreo. Svoju pravu zrelost i razvijen smisao za situaciju pokazuje prilikom potrage za Evom, kada u situaciji u kojoj su svi izgubljeni, jedini pokazuje pribranost. Zaključno, Ivo je tipičan predstavnik adolescenta koji se kroz razna iskustva postupno razvija i staje na prag ozbiljne, mlade osobe.

Profesorica Stela – mlada i atraktivna profesorica zemljopisa u Ivi je probudila navalu emocija. Svojim stasom mogla bi konkurirati svjetskim top modelima, a pojedini dijelovi njezina tijela javljaju se i u Ivinim fantazijama. Izvana ljepotica, ali u sebi skriva duboku tugu. Žalila se kolegici knjižničarki Ani da ne može pronaći srodnu dušu. Većina muškaraca joj se ne sviđa jer su ili opterećeni nogometom ili sami sobom. Ona traži nekoga s kim će moći razgovarati o književnosti, kazalištu, umjetnosti općenito, a takvi muškarci su rijetki.

Dojmilo je se Ivino znanje gradiva, stoga ga je pozvala da se pridruži njezinoj zemljopisnoj grupi. Kod kuće se dopisivala sa Ivom, ne znajući da se radi o njezinom učeniku, već misleći da iza zaslona sjedi 32- godišnjak koji je njezina srodna duša. Zanimala su je njegova mišljenja o pojedinim autorima pa je pred Ivu stavljala velike knjiške zalogaje i izazove. S vremenom se opustila, u potpunosti mu dala svoje povjerenje, a time i počela pričati o privatnim problemima i svojim kompleksima. Uhvatila ju je panika kada je na dan predstave, dok je ravnatelj čestitao rođendan profesoru Zvonkecu, shvatila da je on njezin tajni obožavatelj. Kasnije je Ivinom intervencijom ta priča imala sretan završetak.

Ivina mama – vesela medicinska sestra koja obožava voditi besmislene prepirke sa svojim mužem. Često se s njim svađa oko nebitnih stvari, poput imaginarnog dobitka na lutriji ili zašto nju njezina mama vodi na odmor, a njega ne. Ne ustručava se mužu ubaciti nekoliko uvreda tijekom svađe, ali ih i dobije mnogo zauzvrat. Povremeno osjeća komplekse zbog neostvarenih ciljeva u karijeri i to prenosi na svoju djecu. Ponosna je na obojicu svojih sinova, ali Ivi voli prigovarati zbog prosječnih ocjena kako i inače mame prigovaraju. Voli imati sve stvari pod kontrolom pa je ponekad ulovi panika jer želi da sve bude savršeno. Ivina nagla promjena u njoj je probudila zadovoljstvo, ali nakon nekog vremena i zabrinutost jer je smatrala da ni u čemu ne valja pretjerivati.

Ivin tata – po zanimanju brijač te osim svog posla nije drugome vičan. Sa svojom ženom često vodi rat, a ne voli niti njezinu mamu. Ima zdrav smisao za humor pa je na roditeljskom sastanku izazvao lavinu smijeha, komentirajući Ivin odgovor na psihotestu. Nagle je naravi pa prije nego li promisli nešto, baca se u akciju. Tako je jednoga dana u njegov salon došao zagrebački gradonačelnik što je dalo tati mjesta za paradiranje pred susjedima i prijateljima te hvaljenje. Umjesto da slavi, ronio je suze. U novinama su ga ocrnili optuživši ga da je umalo gradonačelniku odrezao uho. Osim britve, uhvatio se i vodoinstalaterskog alat, što je završilo nesretno, čime je pokazao svoju nesposobnost. Umjesto da popravi cijevi na umivaoniku, od kupaonice je napravio mali unutarnji bazen.

Tomo – student prava, intelektualac i ponos obitelji. Jedini je glas razuma u cijeloj obitelji, a prema Ivi je povremeno strog. Njegova djevojka Tina studentica je stomatologije pa ga je zamolila da bude njezin pokusni kunić na praksi u Gundulićevoj. Plašljive je naravi te ne mogavši podnijeti to, odbio ju je što je dovelo do velike svađe. S roditeljima i djevojkom pojavio se na bratovoj predstavi i time pokazao da mu je stalo do njegovog mlađeg brata.

Eva – Ivina školska kolegica, a kasnije i ljubav njegova života. Inače vesela i proaktivna mlada dama koja u privatnom životu nema sreće. Njezini roditelji zadaju joj velike brige i probleme. Njihova česta svađanja i bračne razmirice na njoj ostavljaju velik trag. Nebrojeno puta ih je pokušavala pomiriti, trudila se očuvati ih na okupu, no ništa od toga nije koristilo. Uzrok tomu pripisivala je njihovoj sebičnosti, međusobnom nadmetanju, kompleksima i nedostatku duhovnog života. Kao velika kršćanka smatrala je da su nedovoljno posvećeni religiji. Osim toga, ta svoja uvjerenja prenosi i na ostale aspekte svoga života.

Brižna je prema Ivu; vidi li da ga nešto muči, razgovara s njim i pokušava mu pomoći. Zapravo je cijelo vrijeme bila zaljubljena u njega, iako možda isprva ni ona sama nije bila u to sigurna. To mu je pokazala tijekom generalne probe. Vidjevši da su je svi iznevjerili – od Ive koji nije odustao od svog četiri godine starijeg komada, do roditelja koji se rastaju po stoti put i nisu se udostojili doći na njezinu predstavu – odlučila je spaliti mostove iza sebe. Napisala im je oproštajno pismo i krenula put SAD-a, želeći se ostvariti kao mlada, uspješna žena i svima pokazati koliko je sposobna. Ivina poruka vratila ju je u realnost i natjerala da se vrati kući njemu i svojim roditeljima. S Ivom je uspjela započeti novu vezu, a njezini roditelji su se napokon pomirili.

Evini roditelji – poslovni ljudi, previše opterećeni sami sobom i međusobni razmiricama. Oboje imaju ljubavnike i ljubavnice što nikako ne pridonosi njihovom zdravom odnosu. U cijeloj priči najviše pati njihovo dijete, Eva, za koju ne brinu pretjerano. Svatko je povlači na svoju stranu, priča joj svoju stranu priče i svojim problemima guše njezino djetinjstvo i normalan psihološki razvoj. Toliko su sebični da nisu došli ni na predstavu vlastitog djeteta jer su previše bili okupirani raspodjelom obiteljskog blaga. Svoje ponašanje tjerali su do krajnje granice, sve dok ih Eva nije ostavila. Oči im je otvorio Ivo, rekavši im što ih ide. Poslije incidenta s Evinim bijegom, oboje su se spustili na zemlju, počeli raditi na međusobnom odnosu i posvetili se svojoj kćeri.

Profesor Zvonko – profesor hrvatskoga jezika i književnosti. Služio je kao Ivin udžbenik za književnost. Nesvjesno mu je pomagao u pisanju književnih kritika kojima se Ivo služio za dopisivanje sa Stelom. Po prirodi je sramežljiv te mu nije bilo ni na kraj pameti da će ga to pomaganje dovesti do prave ljubavi. Organizirao je dramsku grupu i s učenicima ostvario uspješan projekt. Na sva usta hvalio je njihov trud i bio veoma zahvalan na njihovom radu i zalaganju. Nerijetko ih je vodio u kazalište ne bi li ih upoznao s kazališnim životom. Njegovo poznavanje književnosti i pogled prema određenim autorima osvojilo je mladu i lijepu Stelu.

Zoki – jedan od Ivinih najboljih prijatelja. S njim se upoznao među prvima kada je Ivo došao u njihovu školu. Živi sa tatom koji cijelo vrijeme pokušava pronaći zamjensku mamu. Nije mu bilo svejedno kada je čuo da mu je tata upoznao udovicu s mnogobrojnom djecom. Zbog cijele situacije ulijenio se i zapao u tešku akademsku situaciju. Nakupio je velik broj jedinica i glupošću se uvalio u još veće probleme.

Bilješka o autoru

Miro Gavran rođen je 1961. godine u Gornjoj Trnavi. Hrvatski je dramatičar, romanopisac, pripovjedač i pisac za mlade te jedan od najpoznatijih hrvatskih umjetnika u svijetu. Njegova djela prevedena su na 38 jezika. Također, jedini je živući europski dramaturg kojemu je posvećen kazališni festival pod nazivom Gavranfest.

Na Akademiji za kazalište, film i televiziju u Zagrebu je diplomirao dramaturgiju. 1993. godine počeo se profesionalno baviti pisanjem. Njegova dramaturška djela proučavaju se na brojnim inozemnim sveučilištima. U ranim proznim djelima bavi se životima malih ljudi u hrvatskoj provinciji, oslikavajući njihov pozitivan pogled prema životnim teškoćama. Kasnije, njegovo polje interesa seli se na psihološko- socijalne romane inspirirane Biblijom gdje biblijske likove interpretira na suvremen način i time ih približava suvremenom čitatelju.

Njegova najvažnija djela su romani “Zaboravljeni sin”, “Kako smo lomili noge”, “Margita ili putovanje u prošli život”, “Judita”, “Krstitelj”, “Poncije Pilat” , “Jedini svjedok ljepote”, “Kafkin prijatelj”; te zbirke kratkih priča “Mali neobični ljudi”.

Njegove knjige za mlade učinile su popularnim među mlađim čitateljima, ali i svjetski poznatim piscem. Neke od njih su “Svašta u mojoj glavi”, “Kako je tata osvojio mamu”, “Zaljubljen do ušiju”, “Sretni dani”, “Oproštajno pismo”, “Igrokazi s glavom i repom”, “Pokušaj zaboraviti”, “Profesorica iz snova”.

Gavran je pisao i drame među kojima su i “Kreontova Antigona”, “Ljubavi Georgea Washingtona” i “Noć bogova”.

Za svoja djela Miro Gavran dobio je brojne nagrade od kojih valja izdvojiti nagradu Mato Lovrak, Nagradu Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti kao i Central European Time koja se dodjeljuje najboljim srednjoeuropskim piscima.

Autor: M.I.B.