Prijeglas je gramatički pojam kojim označavamo glasovnu promjenu koja se događa u nekim jezicima. Kod spomenute glasovne promjene dolazi do pravilne promjene samoglasnika u nekim određenim situacijama. Koristi se kod različitih promjena u velikom broju jezika.
Kod prijeglasa u hrvatskom jeziku dolazi do promjene samoglasnika -o koji se nalazi iza palatala, skupova -žd, -št i suglasnika -c onda mijenja u samoglasnik -e.
Do prijeglasa dolazi u primjerima kada je:
- instrumental jednine je imenica srednjeg i muškog roda
Primjer
godištem, mužem, poljem
- duga množina, odnosno u množinskom umetku kod imenica srednjeg i muškog roda
Primjer
prištevi, muževi
Postoje i određena odstupanja kada se prijeglas ne provodi, a radi se o situacijama:
- kod imenica ženskog roda u instrumentalu
Primjer
sreća - srećom, trava - travom,
- kod riječi složenica koje imaju spojnik -o
Primjer
srednjovjekovni, dušobrižnik
- kod imenica muškog roda koje su jednosložne i dvosložne, a koje ispred svog nastavka imaju samoglasnik -e te im njihova osnova završava na palatal -ć, -č, -dž, -đ, -nj, -lj, -j, -ž, -š. Ovo izbjegavanje ponavljanja jednog istog glasa zove se disimilacija.
Primjer
muzej - muzejom, svrbež - svrbežom, padež - padežom, Beč - Bečom
- kod korištenja posuđenica bez obzira na druga pravila
Primjer
bendžo - bendžom
Postoje i pravila prijeglasa koja se javljaju kod dvostrukosti. Dublete se javljaju:
- kod imenica muškog roda u instrumentalu jednine, a da završavaju na -ar
Primjer
ribar - ribarom, mornar - mornarom, car - carom
- kod imenica muškog roda u posvojnom pridjevu, a da završavaju na -ar
Primjer
mornar - mornarov, ribar - ribarom
Odgovori