Pridjevima izričemo kakvi su predmeti, pojave ili bića. To su riječi uz pomoć kojih dobivamo pobliže značenje riječi kojima ih pridjevamo, a te riječi su obično imenice. Pridjeve po značenju možemo podijeliti na opisne, posvojne i gradivne.
Opisni pridjevi
Opisnim pridjevima izričemo osobine, a ovi pridjevi odgovaraju na “kakav” pitanje. Njima izričemo tvarna (fizička, prirodna i materijalna) i netvarna(duhovna, psihička i misaona) svojstva.
Primjer – pametan, žalostan, sladak, žut
Gradivni pridjevi
Gradivnim pridjevima izričemo tvarnost, odnosno od čega je nešto napravljeno.
Primjer – drveno, željezno, metalno
Posvojni pridjevi
Posvojim pridjevima izričemo pripadanje. Oni odgovaraju na pitanje čije je nešto.
Primjer – bratov, sestrin, tatin
S obzirom na značenje pridjeva možemo ih podijeliti na odnosne i opisne. Opisni su jednaki kao i u prethodnoj podjeli, a odnosnima izričemo kakvi su odnosi bića, pojava i predmeta prema drugim bićima, pojavama i predmetima (obuhvaćaju gradivne, posvojne i neke opisne).
Pridjevi u gramatici
Pridjevi imaju oblike za broj, rod i padež. S obzirom na to kako određuju neku imenicu, mogu biti neodređeni i određeni.
Neodređeni oblik pridjeva govori nam o promjenjivim osobinama i onoga što imenice znače te odgovaraju na “kakav” pitanje. Ovaj oblik pridjeva nemaju neki neizvedeni pridjevi, pridjevi koji određuju neku imenicu s obzirom na položaj u vremenu i prostoru te pridjevi čije riječi završavaju na -ći.
Pridjev u neodređenom obliku stoji u ovim slučajevima:
- dio je atributnog skupa
- dio je imenskog predikata
- posvojni je pridjev koji završava na -ev, -ov, -in, -ljev
- nalazi se u službi kao predikatni proširak
Određenim pridjevima se izriče stalna osobina predmeta. Određuju se prema pridjevsko-zamjeničkoj deklinaciji.
Dulji padežni oblici upotrebljavaju se u ovim slučajevima:
- kada riječ koja slijedi počinje s istim ili sa sličnim zatvornikom
- kada u rečenici pridjev stoji bez imenice
- kada imenica stoji uz više pridjeva, navest ćemo onaj kraći na posljednjem mjestu
Određeni pridjev se upotrebljava u sljedećim situacijama:
- kada se ispred pridjeva nalazi pokazna zamjenica
- kada je pridjev stručni termin
- kada je pridjev dio imena
- kada se pridjev nalazi u superlativu ili u komparativu
- kada završava na -ji, -ći, – šnji, -nji i -ski/ki
Komparacija
Samo se opisni pridjevi kompariraju kroz tri stupnja – pozitiv, komparativ i superlativ
Komparativ
Komparativ se tvori s nastavcima -iji, -(j)i i -ši, s time da neki pridjevi mogu imati dvojne oblike.
Superlativ
Superlativ se tvori od komparativa prefiksa naj (najjači, najveći, najbolji).
Pravopisna pravila
Odnosni pridjevi koji završavaju na -ski,-ški i -ćki, a izvedeni od vlastitog imena, pišu se s malim početnim slovom (hrvatski).
Posvojni pridjevi koji završavaju na -in, -ov, -ljev i -ev izvedeni od vlastitog imena pišu se s velikim početnim slovom (Petrov, Markov).
Odnosni pridjevi od stranih imena pišu se:
- od osobnih imena pridjevi se pišu izgovorno
- od zemljopisnih imena pridjevi se pišu izgovorno i izvorno
U komparativu i superlativu dolazi do kraćenja -ije (bljeđi, ljepši).
Odgovori