Priča o Prašnjavku je vrlo dirljiva, namijenjena djeci mlađeg uzrasta koja ima snažnu pouku, a to je da se u životu stvari mogu promijeniti preko noći i da moramo na to uvijek biti spremni. Ono što je najvažnije kada se tako nešto dogodi je da ostanemo pozitivni i razmišljamo na način da je svaki kraj novi početak.
Život je ponekad nepredvidiv te se moramo naučiti nositi s promjenama koje nam donosi. Najmlađi će čitajući ovu bajku sigurno razmišljati kakve su oni promjene doživjeli i kako su na njih utjecale, a svakako im treba objasniti kako su u životu promjene dobrodošle jer nas tjeraju na prihvaćanje novih stvari i životnih pustolovina.
Naučimo li djecu da žive u trenutku vjerojatno će na svaku veću promjenu u životu gledati s veseljem. Promjene u malim dječjim životima mogu biti preseljenje u drugi grad, promjena škole ili samo preseljenje u novi dom. Tada djeca budu usamljena, no ako shvate kako je to zapravo prilika za novi život tada će biti sretni.
Vrsta djela: bajka
Mjesto radnje: tavan
Vrijeme radnje: nekad davno
Tema djela: nevolje malog patuljka s novim stanarima
Ideja djela: sve se u životu mijenja, nekada i preko noći
Kratak sadržaj
Prašnjavko, maleni patuljak koji je obožavao nered, nečistoću i prašinu živio je na jednom zapuštenom gradskom tavanu. Bez obzira što je bio sam to mu nije teško padalo jer je na tom tavanu bilo puno igračaka, starih fotografija i ostalih običnih predmeta s kojima se zabavljao i na taj način proučavao prošlost.
Prašnjavko nije ni pomišljao kako bi bilo živjeti negdje gdje je sve uredno, bez vlage te paučine koja ga okružuje. Najčešće je spavao u džepu starog kaputa kojeg je vlasnik davno prije odložio na tavan. Taj prašnjavi tavan je Prašnjavku bio cijeli svijet. Na njemu se nalazilo mnoštvo starih knjiga i namještaja po kojima je on veselo skakutao i radovao se svakom predmetu koji je tamo bio odložen. Posebno su ga veselili šareni gumeni patuljci, to je bila igračka s kojom se najviše igrao. Ponekad je znao čitati i stara pisma te upijati svaku riječ koja je u njima napisana.
Prašnjavko je baš uživao u svom samačkom životu, nije se nikada radi toga žalio i bio je sam sebi dovoljan. Često je znao sakupljati kišnicu, a hranio se malenim gljivama koje su se nalazile u udubinama zidova.
Povremeno je znao svratiti vlasnik kuće kako bi odložio još neke stvari na tavan, a Prašnjavko bi se vješto sakrio i iz kuta promatrao hoće li vlasnik uzeti neku stvar ili igračku koja mu je osobito draga. Vlasnik je najčešće odnosio ono što mu nije priraslo srcu pa bi Prašnjavko odahnuo.
Nažalost, jednog je dana stari vlasnik kuće umro pa su stigli novi stanari koji su istog časa krenuli čistiti prašnjavi tavan. Najprije su krenuli čistiti tavan jer je to bio najzapušteniji dio kuće te su sve stvari, igračke, namještaj i knjige izbacili na ulicu jer im to nije za ništa koristilo. Stari vlasnik se nije mogao riješiti starih uspomena pa je iz tog razloga tavan bio prepun stvari odnosno u njegovom slučaju uspomena.
Prašnjavka je uznemirila silna buka, pa je provirio iz džepa kako bi provjerio što se događa. Imao je što vidjeti. Nepoznati ljudi čiste tavan, a kada su uzeli Prašnjavkovu omiljenu kutiju s igračkama nije mogao suspregnuti suze. Pitao se zašto to oni sada čiste i zbog čega ruše njegov prašnjavi svijet.
Novi stanari bile su metle koje su lijepo počistile cijeli tavan. One su bile čistačice prijašnjeg života, a sve što je stari vlasnik u toj kući proživio bilo je izbrisano.
Život ide dalje, a kada te više nema ostaješ samo lijepa uspomena i sjećanje. Svi stari predmeti koji su dio nas jednom kada se obrišu tada nestane i dio tebe.
Nakon što su prošla dva dana na tavanu je sve zablistalo. Ostao je stari ormar i komoda u koje su novi stanari posložili svoje stvari. Prašnjavko se pitao kako će moći živjeti u na tako čistom i blistavom tavanu i svojim nožicama koračati po ulaštenim daskama. Novi vlasnici su se riješili i starog kaputa u kojemu je Prašnjavko volio spavati, bila je to njegova postelja.
Prašnjavko je bio jako tužan radi toga i shvatio da to više nije njegov dom. Odlučio je otići s tavana jer je njegovo malo carstvo u jednom danu nestalo. Dok je sjedio na podu i plakao pogledavao je kroz tavansko okno, a vani se polako smračilo. Zvjezde su sjale, a mjesec je obasjavao ulicu i odbačene stvari sa tavana. Spustio se na ulicu i zadnji puta poigrao sa stvarima koje su mu život značile.
Kako se igrao tako je naišao na gumene patuljke i brzo ih spremio u svoju platnenu vrećicu u kojoj je nosio svoje osobne stvari. Među stvarima je primjetio staru fotografiju na kojoj je bio stari vlasnik kuće u vrijeme djetinjstva. Baš ga je razveselila pa je i nju spremio u vrećicu. Pronašao je i staro pismo vlasnika kuće te je i njega odlučio spremiti.
Posljednji put je pogledao kuću i tavan na kojemu je živio, a posebno su ga rastužile stvari na ulici koje su sada bile za otpad. Počela je rominjati kiša, a Prašnjavko je uzeo plastićnu vrečicu od koje je napravio mali ogrtač te krenuo dalje u nepoznatom smjeru.
Bila je to velika promjena u njegovom životu, no nije nužno svaka promjena nešto čega bi se trebali bojati. Bio je to znak da Prašnjavka čeka negdje drugdje novi život koji će biti prepun novih pustolovina.
Likovi: Prašnjavko
Analiza likova
Prašnjavko – maleni patuljak koji nije volio čistoću i urednost. Živio je na tavanu jedne kuće i provodio dane igrajući se sa raznim igračkama i predmetima koje je stari vlasnik odložio na tavanu. Sve je bilo prašnjavo no to njega nije brinulo. Uživao je u gledanju starih fotografija, čitanju pisama i u skakutanju starim namještajem. Najednom mu se život promjenio dolaskom novih vlasnika kuće koji su očistili prašnjavi tavan te je odlučio otići.
Bilješka o autoru
Želimir Hercigonja rodio se u Zagrebu 29. ožujka 1956. godine. U svom književnom radu najviše se ističe pisanjem za djecu.
Objavio je tri zbirke priča i bajki za djecu – “Bajkovnica”, 1997. godine, “Srebrnasta nit snova”, 1999. godine i 2000 godine “Vladar ledene osame”.
Od romana ističe se roman “Tajni Leksikon” koji je bio objavljen 2001. godine. Najpoznatije slikovnice za djecu su mu: “Maslačkova kruna” objavljena 2001. godine te “Tuga, radost i divlja svinja” koju je objavio 2001. godine.
Osim što piše prozu, istaknuo se i pisanjem dječje poezije. Njegovi uzori u književnom svijetu su Hans Christian Andersen i Charles Perrault.
Autor: L.V.
Odgovori