Riječ koja zamjenjuje drugu riječ predstavlja zamjenicu. Postoje osobne ili lične zamjenice, povratne, posvojne, povratno-posvojne, upitne i odnosne te neodređene zamjenice. Povratno-posvojna zamjenica zamjenjuje sve posvojne zamjenice.
Kod povratno-posvojne zamjenice riječ svoj označava da se nešto odnosi na lice o kojem se govori u rečenici.
Ja pišem svoje pismo.
Ti pišeš svoje pismo.
On piše svoje pismo.
Mi pišemo svoje pismo.
Vi pišete svoje pismo.
Oni (one/ona) pišu svoje pismo.
Povratno-posvojna zamjenica mijenja se kao riječ tvoj i moj, što znači da se slaže sa subjektom ne samo u rodu, nego u padežu i broju.
Povratno-posvojna zamjenica se upotrebljava kada se želi istaknuti pripadnost određenom subjektu. To se može vidjeti iz sljedećeg primjera:
Ja imam moju knjigu. Ja imam svoju knjigu.
Ti imaš tvoju knjigu. Ti imaš svoju knjigu.
Mi želimo naše novce. Mi želimo svoje novce.
Vi uzmite vaše novce. Vi uzmite svoje novce.
Povratno-posvojna zamjenica se koristi i kada se želi odrediti pripadnost osobi koja ne govori jer je u suprotnom teško odrediti pripada li drugom negovorniku ili subjektu.
Zamjenice zamjenjuju drugu riječ, pa se tako riječi koje zamjenjuju imenicu zovu imeničke zamjenice. One stoje samostalno u rečenici i odgovaraju na pitanje tko? i što?
Postoje i pridjevne zamjenice, one zamjenjuju pridjeve, a u rečenici stoje kao dodatak imenicama te odgovaraju na pitanja kakav? koji? kolik? i čiji?
Odgovori