Riječ koja zamjenjuje neku drugu riječ označava zamjenice. Postoje osobne zamjenice, povratne zamjenice, posvojne zamjenice, povratno-posvojne zamjenice, pokazne zamjenice, upitne i odnosne te neodređene zamjenice.
U hrvatskom jeziku posvojne zamjenice mogu zamijeniti posvojne pridjeve i odrediti što pripada određenom glagolskom licu.
…Torba je Majina…
…Torba je njezina…
Odnos posvojnih pridjeva prema imenicama je kao i odnos prema osobnim zamjenicama.
…Direktor je Marko. To je Markova tvrtka…
…Direktor sam ja. To je moje…
Kada je u pitanju sklonidba u standardnom hrvatskom jeziku za posvojne zamjenice vrijedi sljedećih nekoliko pravila.
Dativ je uvijek jednak lokativu kada je u jednini.
Vokativ je skoro svugdje jednak nominativu u jednini i množini.
U skladu s analognim imenicama za muški rod neživog akuzativ je u jednini jednak nominativu, a za živo odgovara genitivu.
Dativ je u množini jednak lokativu i instrumentalu.
Kako bi bolje razumjeli posvojne zamjenice najbolje je na temelju primjera pogledati kako izgleda promjena posvojnih zamjenica prema padežima.
Nominativ – moj, moja, moje, moji, moje, moja
Genitiv – mojeg (a)/mog (a), moje, mojeg (a)/mog (a), mojih, mojih, mojih
Dativ – mojem (u)/mom (e), mojoj, mojem (u)/mom (u), mojim (a), mojim (a), mojim (a)
Akuzativ – mojeg (a)/mog (a), moju, moje, moje, moje, moja
Vokativ – moj, moja, moje, moji, moja, moje
Lokativ – mojem (u)/mom (u), mojoj, mojem (u)/mom (e), mojim (a), mojim (a), mojim (a)
Instrumental – mojim, mojom, mojim, mojim (a), mojim (a), mojim (a)
Posvojne zamjenice označavaju kojem licu što pripada, a zamjenjuju posvojne pridjeve te odgovaraju na pitanja poput: čije?, čiji? i čija? Posvojne zamjenice podrazumijevaju pojmove kao što su: moj, tvoj, njegov, njezin, naš, vaš i njihov.
Odgovori