Postolar i vrag je epska pjesma iz “Povjestica” autora Augusta Šenoa. August Šenoa je ovu šaljivu povjesticu ispričao kao narodnu priču. Čak je i naveo na kraju priče da ju je čuo kod svoga majstora kada su pili vino.
Istina vam sve to bila:
Od majstora sam je sluš’o
Kad sam kod njeg’ vina kuš’o.
Zaplet u priči je vječna borba dobra i zla, a glavni lik radnje je postolar. On je pametan, mudar i snalažljiv što ga na kraju spasi od siromaštva, ali i od pakla. Dobro je u priči Sin Božji koji je nagradio postolara za dobro koje je učinio prema njemu.
Ova povjestica završava poput svake bajke, pobjedom dobra. Autor nam poručuje da možemo svaki problem prevladati, samo ne smijemo odustati.
Ova povjestica je vrlo napeta te je ispjevana šaljivim tonom. Autor nas navodi da se priklonimo postolaru, a da ne simpatiziramo vraga.
Djelo je podijeljeno u različite strofe, duljina varira s obzirom na radnju. U stihovima možemo prepoznati rimu zavisno od radnje i to: paralelnu (aa bb cc), unakrsnu (abab) i obgrljenu (abba).
Napisana je dinamično i puna je ritma. Autor iz tog razloga koristi i puno glagola.
Vrsta djela: epska pjesma
Tema djela: sukob postolara i vraga prikazan kroz borbu između dobra i zla.
Ideja djela: Svi problemi se mogu riješiti, samo nikada ne smijemo odustati.
Vrijeme radnje: neodređeno
Mjesto radnje: neodređeno
Kratak sadržaj
Iako siromašan postolar je radio po cijele dane i noći, nikako nije mogao namiriti gladna usta u svojoj kući. Imao je puno djece i nikada nije bilo dovoljno hrane za sve njih. Jednom prilikom zatražio je pomoć, a u očaju, zatraži je i od samog vraga.
Vikne: “Pomoz’, ma i tko si!
Baš da vrag mi pomoć nosi.”
Kad evo odmah vraga na vrata. Vrag mu obeća bogatstvo i kaže mu da mu ništa neće nedostajati, ali postojao je jedan uvjet. Morao je nakon sedam godina ići u pakao. Pošto mu je bilo hitno i nije imao drugi način, pristao je na pogodbu vraga. Od toga dana njegova obitelj i on živjeli su u obilju hrane, odjeće, ali i zlata.
Bi l’ pomoći, vraže, bilo?”
Vrag će na to: “Pomoć laka;
Svega blaga preko mjere,
Al to znaš da ruka svaka
Drugu ruku opet pere:
Zato poslije sedam ljeta
Sa mnom ćeš put moga svijeta.”
Jedne noći na putu do neba, Sina Božjeg zadesio je mrak i to točno pored postolareve kuće. Zamolio je postolara za noćenje. Postolar ga je lijepo ugostio, pripremio mu je jarebicu, fino vino i pripremio mu krevet za noćenje.
Sutradan ujutro, Sin Božji se zahvalio na noćenju i odlučio je krenuti dalje. Pošto ga je postolar tako lijepo ugostio, Sin Božji mu je rekao da će mu ispuniti tri želje.
Na svemu ti hvala moja,
Pa mi reci do tri želje.
– Riječ istina bit će tvoja –
Bile male ili velje!”
Tako je postolar izrekao svoje tri neobične želje.
One su glasile: ako netko sjedne za njegov tronožac, uvijek neka ostane na njemu i bez njegove pomoći da se ne može osloboditi od tamo , kada mu netko pogleda u prozor, neka nikada ne uspije iz njega glavu izvući bez njegove pomoći te tko mu dotakne krušku u vrtu neka zauvijek tamo i ostane i neka se ne uspije izvući bez njegove pomoći. Iako su njegove želje bile izrazito neobične, Sin Božji mu ih je odlučio ispuniti.
A Bog reče: “Čudni ljudi!
Al’ što želiš, to ti budi.”
I prošle su tako godine, sedam čak, i stigao je vrag na vrata po postolara. Postolar ga zamoli da ga pričeka dok večera jer ne može gladan ići u pakao. Vrag je tada sjeo na tronožac i kada se htio ustati, više nije mogao. Bacao se, urlao je, ali ništa mu nije pomagalo.
“Čekaj dokle večeramo;
Tko će gladan sad u pak’o?
Na tronošku sjedi tamo!”
Na tronošku vraže sio,
K’o prikovan da je cio.
Tada je rekao postolaru da ga pusti, a on će mu zauzvrat dati još sedam godina prije nego ga opet pozove u pakao. Postolar ga je pustio.
Ponovo je prošlo sedam godina i vrag se ponovo vratio. Postolar je opet htio večerati pa zamoli vraga da ga pričeka. Vrag pričeka ovoga puta vani, ali samo promoli glavom kroz prozor. U tom trenu, vragu glava zapne u prozoru i zaglavi se. Vrag je opet na sve načine pokušao izvući glavu, a kako nije uspijevao zamolio je postolara da mu pomogne. Vrag će mu ponovo dati još sedam godina slobode.
“Oj, računi tebi pusti!
Sedam jošte dajem ljeta
Tvojoj duši ovog svijeta,
Al’ me, goso, pusti, pusti!”
Postolar ga posluša i vrag nestane. Idućih sedam godina je prošlo. Vrag se vratio po postolarevu dušu. Postolar mu kaže da ode do kruške, ubrati ih malo za put.
Lija majstor stiska oči:
“U lijep čas mi doš’o jesi!
Gle tam’ krušku, deder skoči
Pa krušaka se natresi
I kruške mi nosi simo
Da se putem osladimo.”
Vrag ode do stabla i kada je počeo tresti krušku, zalijepio se za nju. Opet je vikao, cvilio, kukao, ali ništa nije pomagalo. Kaže on postolaru da će mu dati još sedam godina, ako ga oslobodi. Tada postolar dovede svoje momke koji remenjem istuku vraga.
“Oj, pustoga vam remena!
Joj, nemojte – ta to gori,
Ni vrag nije od kamena;
Stoga za lijek leđa mojih,
A s žuljeva mojih hudih,
Jošte dva’est, ljeta tvojih
Na ovome svijetu budi!”
Vrag u mukama ponudi postolaru još dvadeset godina slobode, ali postolarevi ljudi krenu još jače tući vraga, a postolar mu tada kaže kako on nikada nije niti mislio ići s njim u pakao.
“Kraj je sada svakoj šali,
Ja ti rekoh, ne budali!”
Tada mu vrag kaže da ga oslobađa i da nikada ne mora ići s njim u pakao, samo neka ga oslobodi. Postolar ga tada pusti i vrag nestane. Postolar je ostao slobodan, a vrag se više nikada nije pojavio kod postolara.
“Jao! jao! dosta! dosta!
Nek ti duša bude prosta.”
“Id’, luđače, do nemila!”
Majstor reče, vrag do vraga
Nikad njemu više traga.
Likovi: postolar, vrag, sin Božji
Analiza likova
Postolar – siromašan, ali pravedan i dobar. Bio je već jako star. Živio je skromno prehranjujući svoju brojnu obitelj. No, kada je vidio da mu to više ne uspijeva sklopio je sporazum s vragom. Bio je snalažljiv i mudar. Svima je volio pomoći iako je bio siromašan i nije imao mogućnosti. Tako je jednoga dana pomogao i sinu Božjem te se tako iskupio za svoj grijeh kada je sklopio sporazum s vragom. Zbog toga ga je sin Božji i nagradio te mu ispunio tri želje, odnosno izbavio ga je iz pakla.
Bilješka o autoru
August Šenoa rođen je 14. studenoga 1838. godine u Zagrebu. U roditeljskom domu stekao je ljubav prema umjetnosti. Poslije smrti majke 1848. godine, završivši u Zagrebu osmi razred, odlazi u Pečuh k rođacima, gdje 1850. godine završava prvi razred gimnazije.
Vraća se u Zagreb gdje maturira 1857. godine u gornjogradskoj gimnaziji, i upisuje se na Pravoslovnu akademiju. Od početka listopada 1859. godine nastavlja pravni studij u Pragu. Tu ostaje do 1865. godine. Ne položivši na vrijeme određene ispite bio je prisiljen baviti se novinarstvom te se vraća u Zagreb i radi u redakciji “Pozor”.
1868. godine postaje gradski bilježnik. Iste godine vjenča se sa Slavom pl. Ištvanić. Postaje ravnatelj hrvatskoga zemaljskog kazališta 1870. godine postaje i dramaturg.
Njegov prvi roman “Zlatarevo zlato” izlazi 1871. godine. Dvije godine kasnije, 1873. godine, postao je gradski senator i napušta kazalište. Od 1874. godine do smrti uređuje hrvatski književni časopis “Vijenac”.
Umro je 13. prosinca 1881. godine. Ležeći bolestan diktirao je Kletvu govoreći: “Nedajte mi umrjeti, imam još toliko toga za napisati”.
Najpoznatija djela su mu: “Seljačka buna”, “Zlatarevo zlato”, “Prosjak Luka”, “Mladi gospodin”, “Prijan Lovro”, “Diogeneš”, “Kanarinčeva ljubovca”,”Vječni Žid” i “Zagrebulje”.
Autor: M.L.
Odgovori