Postmodernizam u književnosti je epoha nastala u drugoj polovici 20. stoljeća, a trajala je do kasnog 20. stoljeća. Najčešće je prihvaćeni stav da je postmodernizam započeo nakon 2. svjetskog rata, iako neki književni teoretičari kažu da je ovo razdoblje započelo smrću Virginije Woolfe i Jamesa Joycea, jednih od najvećih svjetskih modernističkih pisaca. Također, mnogi teoretičar smatraju da se utjecaj postmodernizma osjeća i u današnjoj književnosti.
Budući da je postmodernizam započeo nakon svjetskog rata i svih njegovih stradanja, ne čudi da se u njegovom stvaralaštvu osjeti utjecaj velikih stradanja, poput holokausta ili bacanja atomske bombe, ali i velike borbe za ljudska prava, razvoj društva te visoke tehnologije (potaknuto naglim razvojem i rastom računalne tehnologije).
Postmodernizam je u ideji svojeg stvaralaštva zadržao neke ideje modernizma, poput usmjerenosti prema individualcu i njegovom unutrašnjem svijetu, psihologizaciji i slično. Razlika je samo u tome što su likovi iz postmoderne svojevoljno samokritični, njihovi životi produkt su jasnih odabira, pa je tako i njihovo nesavršenstvo vlastiti, za razliku od likova iz moderne koji su žrtve unutrašnjih konflikta te pate zbog otuđenosti i nesvakidašnje individualnosti.
Upravo zbog svjesne samokritike, postmodernizam se odlikuje i ironijom, koja je usmjerena i na okolinu i na pisca i na njegovo djelo. Rat sa samim sobom nastao u modernizmu, u postmodernizmu prestaje, a pripovjedač i likovi postaju ti koji kritiziraju, kako sebe tako i okolinu. Postmodernizam zato nije opreka modernizmu (kao što je većina književnih smjerova u odnosu na one koje nasljeđuju) već je njegov nastavak.
Postmodernistička djela, u odnosu na modernistička, postaju jednostavnija, pristupačnija širem čitateljstvu, ali u njima pronalazimo i mnogo intertekstualnosti, alternativne sadašnjosti i povijesti te, po prvi puta u povijesti književnosti – intermedijalnost. Intertekstualnost označava odnos dvaju ili više tekstova. Intertekstualnost utječe tako da se tumači i oblikuje onaj tekst unutar koje se nalazi neki drugi tekst. Oni tekstovi koji se nalaze unutar drugih tekstova zovu se intertekst. Intertekst označava skupinu tekstova prema kojem se jedan tekst nalazi u nekom odnosu. Predstavlja inspiraciju za novi tekst ili model prema kojem se drugi tekst oblikuje. Tekst čija je osnova podsjećanje na druge, ranije nastale tekstove, naziva se metatekst.
Stilovi pisanja u postmodernizmu su različiti, pa kažemo da u njemu vlada stilski pluralizam. I upravo je taj originalni, provokativan i nesvakidašnji način izražavanja tipičan za ovo razdoblje. Postmodernizam se ne odriče ni jednog književnog razdoblja, pa tako ni tradicionalizma, već uzima od svakoga po nešto kako bi se stvorio novi, unikatni stil izražavanja.
Za vrijeme postmodernizma razvilo se nekoliko važnih književnih smjerova, ali razvijenih na temelju odlika ovog razdoblja. Tu ubrajamo fantastičnu književnost, “prozu u trapericama”, novi povijesni roman, žensko pismo i mnoge druge. 80-ih godine od istih autora nastaju postmodernistička djela u kojima se miješaju trivijalni i kanonizirani književni postupci. Od tada se puno koristi i takozvana žanrovska proza, odnosno horor, avanturistički, kriminalistički i bulevarski roman. Dolazi do pojave obnovljenih povijesnih i obiteljsko-genealoških romana. Nastaju i djela koja kritiziraju aktualni poredak u društvu te problematiziraju stvarni život. To se još naziva i takozvana “stvarnosna proza”.
Poznati svjetski postmodernistički pisci su Milan Kundera, J. D. Salinger, Vladimir Nabokov, Margaret Atwood, Charles Bukowski, Umberto Eco, Gabriel García Márquez i mnogi drugi.
Poznati hrvatski postmodernisti su Pavao Pavličić, Goran Tribuson, Ivan Slamnig, Slavenka Drakulić, Julijana Matanović, Višnja Stahuljak, Ivan Aralica i mnogi drugi.
Žensko pismo
Žensko pismo nastalo je zbog kretanja u zapadnoeuropskoj prozi i teoriji. Književnice kroz svoja djela predočavaju ženski svijet kroz poglede iz očiju žena i njihovog iskustva. Unose u književnost pripovjedne tehnike, neortodoksne motive. Dodaju autobiografičnost, miješaju duhovnost i filozofiju ili realizam i fantastiku.
Poezija
U ovom razdoblju dolazi do problematiziranja jezika koji je predmet pjesme. Pjesnici su skloni eksperimentiranju, a javljaju se i takozvani “offovci” – pjesnici okupljeni oko časopisa “Off” koji je prvi puta izašao 1978. godine. Pjesnici kroz ovaj časopis koji je izašao samo par puta zastupaju takozvani semantički konkretizam. Osamdesetih godina okupljaju se mlađi književnici oko časopisa “Quorum”.
Karakteristično za hrvatski postmodernizam su vezani stih i tradicionalni oblici, što je sve slično sonetu. Neki pjesmici u svoje pjesme dodaju ratnu tematiku zbog njihovog traumatičnog doživljaja rata.
Drama
Što se tiče dramskog stvaralaštva, i ovdje postoje novi modeli. Primjerice dramski tekst I. Brešana “Predstava Hamleta u selu Mrduša Donja”, predstavlja novi tip dramskog teksta koji je nastao na intertekstualnosti i na “teatru u teatru”. Jedan dio dramskog stvaralaštva toga vremena nastaje iz biografija i životopisa povijesnih ličnosti.
Odgovori