Poštar zeko Brzonogi je priča o savjesnom Zecu koji je volio sve svoje šumske prijatelje. Oni su ga cijenili zbog toga što je toliko marljiv pa onog dana kada je nestao rijetki su pomislili da je nemaran. Svi su se zabrinuli gdje i kako je mogao nestati dok ga Tvor nije pronašao i pomogao mu.
Jazavca je snašla kobna sudbina jer ga je izjedala strašna ljubomora prema Srniki. S obzirom da joj je Zec donosio svakog dana puno pisama, odlučio mu je na najgori način napakostiti. Osim što ga je zatočio pustio ga je da dobrano pregladni. Zeca nitko nije čuo iza teških zatvorenih vrata, ali srećom da je Tvor naišao u pravom trenutku i izvukao ga iz jazbine.
Jazavac je bio protjeran iz šume, a Zec i njegovi prijatelji su dalje živjeli sretno i bezbrižno.
Pouka bajke je da ljubomora može svakoga navesti na krivi put. To je osjećaj koji proizlazi iz negativnih misli pa ako se tome osoba prepusti često na kraju ostaje sama.
Vrsta djela: bajka
Mjesto radnje: bjelogorična šuma
Vrijeme radnje: neodređeno
Tema djela: nevolja poštara zeke Brzonogog
Ideja djela: ljubomora nas može učiniti lošim ljudima i otjerati od nas one koje volimo
Kratak sadržaj
Poštar zeko živio je u velikoj šumi smještenoj na rubu grada Karlavana. S obzirom da je okolo skakutao velikom brzinom, zvali su ga Brzonogi. To nije bio običan zec već vrijedan poštar koji je svim stanovnicima velike šume donosio pismai odnosio pisma i pakete. Njegov je poštanski ured bio smješten u udubini velikog panja, a pisma su redovito stizala na sve šumske adrese.
Ipak, jedan stanovnik šume nije ni dobivao, a niti slao svoja pisma. Bio je to stari Jazavac koji nije imao rodbinu kojoj bi mogao nešto poslati ili od njih primiti. Nedaleko njegovog doma živjela je srna Srnika koja je slala i dobivala najviše pisama u šumi. Imala je puno rodbine stoga ne čudi što je pristizao toliko veliki broj pošiljki baš na njezinu adresu. Jazavac je radi toga bio ljubomoran jer on do sada nije ni poslao ni primio jedno jedino pismo.
Adresa svih šumskih životinja glasila je Bjelogorična šuma uz Karvalan, Druga ljeskova guštara, no svaka od životinja je živjela na svom kućnom broju. Tako je Jarebica živjela na kućnom broju 1, Tetrijeb Gluhan na broju 2, Puh na broju 3 dok je na broju 3A živjela Vjeverica. Na kućnom broju 4 smjestila se obitelj Crvendaća, a na broju 5 srna Srnika. Sova je živjela na kućnom broju 6, Lisica na 7 i Jazavac na broju 8.
Jazavca je ljubomora proždirala svakog dana sve više. Kako bi napakostio svim stanovnicima šume zbog toga što su dobivali pisma odlučio učiniti nešto loše. Oteo je poštara Zeca. Ali njega nije bilo tako lako oteti pa je morao dobro promisliti kako će to učiniti.
Nakon što je dobro razmislio kako privući Zeca u kuću odglumio je ljubaznost i pitao ga hoće li doći kod njega na čašicu pića. Zecu je bilo sumnjivo što je Jazavac odjednom toliko ljubazan, ali nije želio odbiti njegov poziv. Krenuo je Zec tunelom u Jazavčevu kuću dok nije stigao duboko pod zemlju. Najedanput ga je Jazavac zatvorio u jednoj od prostorija i nije ga više puštao van.
Nakon nekoliko dana više nikome nisu pristizala pisma, a Zec kao da je nestao. Neki od životinja su pomislili kako je postao nemaran dok su se drugi doista zabrinuli što mu se dogodilo jer je oduvijek bio savjestan prema poslu.
Najzabrinutija životinja u šumi bila je Srnika pogotovo jer nije više dobivala pisma. Jazavac je bio presretan što više nitko nije dobivao pisma i pravio se kako je i on zabrinut što nema Zeca.
Jednog se dana Jazavac prešetavao šumom pa je Tvor iskoristio priliku kako bi mu pokrao jazbinu. Tvor je mislio kako će u jazbini naći puno stvari koje može otuđiti. Prilikom ulaska u Jazavčevu jazbinu čuo je tihi glasić koji dopire iz zaključane prostorije. Najprije ga je bilo strah ali ubrzo je shvatio kako čuje očajnog Zeca koji doziva pomoć. Tvor je sa sobom imao ukosnicu s kojom je mogao lako otključati vrata. Kada je otvorio vrata ugledao je izgladnjelog zeca. Pomogao mu je da izađe iz jazbine i odveo ga do Srnike kako bi ga nahranila.
Tvor je odmah proglasio svim stanovnicima šume kako je Jazavac zatočio Zeca. Jazavac je nakon duge šetnje stigao u jazbinu i shvatio kako Zeca više nema, ali s obzirom da nije imao snage dugo hodati pomislio je kako sigurno nije daleko stigao pa će ga opet moći zatočiti. No, stanovnici šume nisu imali razumijevanje za takvo ponašanje. Dočekali su Jazavca na izlasku iz jazbine i namlatili ga te na kraju i protjerali. Jazbinu su zatrpali kako ne bi mogao više tamo živjeti te na adresi Bjelogorična šuma, Druga ljeskova guštara više nije postojao broj 8.
Srnika se pokazala kao prava prijateljica jer je pomogla Zecu kada mu je bilo najteže. Dobro ga je nahranila i izlječila kako bi opet mogao savjesno obavljati svoj posao. I ostali stanovnici šume su bili presretni što je Zec bio spašen. Šumom se pročulo kako je Jazavac nastradao jer ga je ščepao pas lutalica i svojim oštrim zubima rastrgao. Nitko nije žalio što mu se to dogodilo.
Mladom Tvoru je bio žao što su ga smatrali lopovom pa je odlučio kako nikada više neće krasti tuđe stvari. Posao je pronašao u posštarkom uredu i svakog dana je pomagao Zecu oko razvrstavanja pošte. Tako je Zec imao više vremena za svoje prijatelje s kojima se volio družiti u popodnevnim satima. Srnika je Zecu isplela crni rog na žutoj kapi koju on s veseljem nosi što i priliči jednom poštaru, a ona je dalje uživala u pristiglim pismima njezine rodbine i prijatelja.
Likovi: Zec, Jazavac, Srnika, Tvor
Analiza likova
Zec – vrijedna i savjesna životinja. Volio je svoj posao i s veseljem ga odrađivao. Svima je vjerovao pa je tako jednog dana završio u Jazavčevoj jazbini jer je naivno pomislio kako ga ovaj prijateljski poziva na piće. Srećom, prijatelji su ga spasili od sigurne smrti, a on im je zahvalio tako što je nastavio savjesno odrađivati svoj poštarski posao.
Jazavac – ljubomorna i opaka životinja. Želio je napakostiti Zecu jer je bio ljubomoran na Srniku koja je svakog dana dobivala puno pisama od rodbine i prijatelja. Nije to mogao podnijeti pa se preko Zeca osvečivao njoj. Ljubomora ga je na kraju koštala života.
Srnika – dobra srna koja je imala puno prijatelja, a s rodbinom je bila u odličnim odnosima. S obzirom da joj je bilo stalo održavati sa svima dobre odnose jako je poštivala Zeca i njegov posao. Pomogla mu je kada je to bilo najpotrebnije i time zavrijedila još jednog poštenog prijatelja.
Tvor – lopov dobrog srca. U pravom trenutku je uspio spasiti Zeca kako ne bi umro od gladi zatočen u jazbini, ali je obećao kako više nikada neće krasti i postao Zecu vjerni poslovni kolega. Zajedno su radili i marljivo obavljali sve svoje poslovne zadatke.
Bilješka o autoru
Želimir Hercigonja rodio se u Zagrebu 29. ožujka 1956. godine. U svom književnom radu najviše se ističe pisanjem za djecu.
Objavio je tri zbirke priča i bajki za djecu – “Bajkovnica”, 1997. godine, “Srebrnasta nit snova”, 1999. godine i 2000 godine “Vladar ledene osame”.
Od romana ističe se roman “Tajni Leksikon” koji je bio objavljen 2001. godine. Najpoznatije slikovnice za djecu su mu: “Maslačkova kruna” objavljena 2001. godine te “Tuga, radost i divlja svinja” koju je objavio 2001. godine.
Osim što piše prozu, istaknuo se i pisanjem dječje poezije. Njegovi uzori u književnom svijetu su Hans Christian Andersen i Charles Perrault.
Autor: L.V.
Odgovori