“Plava boja snijega” je priča za čitanje i prikazivanje i nalazi se u zbirci zagonetki, pjesama i priča ”Kada bi drveće hodalo” Grigora Viteza. Zbirka je prvi put izdana 1959.godine. Igrokaz “Plava boja snijega” prvi put kao takav izveden je u kazališnoj sezoni 1982./83. na sceni Zagrebačkog kazališta lutaka u režiji Davora Mladinova. Djelo se dijeli u šest slika, odnosno prizora. Pisano je u stihovima s nejednakim brojem slogova i nepravilnom rimom.
“Plava boja snijega” smatra se originalnim scenskim djelom u kojem najveću ulogu igraju dijalozi koji su organizirani u stihove. Vitezov igrokaz oslanja se i na usmene bajke po svojoj temi, fabuli i odnosu među likovima. On na temelju te usmene bajke stvara dječju bajku s dodatkom nonsensa, jer kako smo pročitali kraljevina se prostire sve do tamo one livade. Također je važno naglasiti da je djelo igrokaz, a igrokaz se može definirati kao književni tekst namijenjen izvođenju na pozornici, napisan je u obliku dijaloga među likovima koje na sceni glume glumci. Radnja je utemeljena na sukobu koji se kasnije razjašnjava. Po rodu, pripada drami.
Kratak sadržaj
1. slika
Radnja je smještena u dvorani za primanje. Upoznajemo se s Dvorskom ludom koja se izravno obraća djeci i upoznaje čitatelja s članovima dvora. On nagovještava predstavu koju naziva ”igrom”: Pokušat ću da za vas zamijesim jednu igru malu. Zapravo, jednu kraljevsku šalu, po svim propisima i dvorskom ceremonijalu. Prvo čitatelja upoznaje s kraljem Karaslavom koji sjedi na prijestolju i govori kako sve mora biti kako on želi i po njegovoj volji: Gljive neka budu žive. I neka na jednoj nozi trče. A mjesto cvrčaka neka ovce cvrče.
Nakon kralja na red dolazi njegova kći Krizantema za koju Kraljevska luda govori da je divna, umiljata i slatka kao šećerlema. Ona se predstavlja i žali se kako joj otac nikad nije dao da se druži s ostalom djecom i kako joj nitko ne dozvoljava da radi: Ništa ne znaju kraljevne i princeze. Ni jedna ne zna da šije, niti da kuha, niti da veze niti su svršile kakve škole. Nakon što se princeza izjadala, ona odlazi: A sad moram da idem, da radim, a moj je posao da ništa ne radim.
Nakon nje, Dvorska luda predstavlja generala Razbinosa kojeg naziva strogim i glupim, a najviše mu zamjera to što se ne zna šaliti. General Razbinos pokušava se predstaviti u najboljem svjetlu, a iz njegova monologa saznajemo da je zaljubljen u Krizantemu: Gonim zvijeri, borim se poput lava, samo da dobijem ruku kćeri kralja Karaslava. Još samo da se osvoji livada koja, Krizantema mora biti moja!
General odlazi, a Dvorska luda prelazi na predstavljanje kraljevog pastira Kalopera. Kaloper odmah počinje govoriti o svom problemu: zaljubljen je u kraljevu kćer Krizantemu, ali ne može biti s njom jer na dvoru vrijede “stara pravila”. Međutim, Kaloper se ipak nada čudu i ruci lijepe Krizanteme: Jedino da uspijem kakvim divnim čudom. Svašta može biti na tom dvoru ludom.
Na redu za predstavljanje je kraljev glavni savjetnik, Kačkavalj. On na madracu umuje, umuje, umuje, i svim kraljevim odlukama kumuje. Kačkavalj prepričava kako je stekao zvanje dvorskog mudraca. Naime, kraljevsko žito izjedalo je jako puno miševa koje nisu mogli otjerati. Pokušali su s mačkama, ali su iz susjedne kraljevine došli psi i rastjerali sve mačke. Njihov pokušaj da spase žito bio je neuspješan. Zatim je “premudri” Kačkavalj predložio kralju da zapale sve žito kako bi uništili miševe, na što kralj Karaslav nepromišljeno pristaje. I u jedno vrelo ljetno podne kad su žita bila ko suho zlato zrela i kad je mišja vojska baš za ručak sjela, učinili smo ono što se pokazalo kao najbolje – zapalili smo cijelo žitno polje… I svi su mogli zahvaliti meni što su miševi do zadnjeg uništeni.
2. slika
Radnja se odvija u sobi na dvoru. Krizantema tiho pjevuši. Na vratima se pojavljuje stražar sa pticom u krletki. Poručuje Krizantemi da joj pticu šalje pastir Kaloper. Ona naređuje stražaru da pošalje pastira njoj u odaje kako bi mu mogla zahvaliti. Ti si slobodu izgubila, ptičice mala šaropera, zato da bih ja dobila poruku moga Kalopera. Na vratima se pojavljuje Kaloper. Krizantema ga upozorava da se pazi Razbinosa jer joj se čini da on zna za ljubav između njih dvoje. Krizantema se boji za Kaloperov život i boji se da Razbinos sprema neku nesreću. U tom trenutku pozvoni stražar i najavljuje generala Razbinosa. Stražaru prijeti da ne smije reći da je kod nje bio Kaloper i neka kaže kako je ona zauzeta i da je trenutno kod kralja Karaslava. Krizantema prati Kalopera van: Bolje, sad idi! Ne smiješ ga sresti. Kroz druga vrata ja ću te sprovesti.
3. slika
Radnja se odvija u kraljevskoj dvorani za primanje. Kralj se nalazi u novom problemu te traži stražara da pozove mudraca Kačkavalja kako bi mu pomogao riješiti problem: Ima već dugo, moja vjerna brado, kako nam vuci napadaju stado. Oh, a ja tako volim janjetine, ako nema bravetine, ne treba mi onda kraljevine! Kačkavalju u isti čas padne na pamet jedna zamisao. Predlaže kralju da vukove počnu navikavati na travu, pa tako vukovi ne bi jeli kraljevo meso. I sad je sasvim lako zaključiti: vukove treba od mesa odučiti i polako ih svaki dan učiti da pasu travu! Kralj oduševljeno pristaje na mudračevu zamisao koju naziva dubokom i jednostavnom. Tada Kačkavalj kralju predlaže još jednu od svojih ideja: Naredite, u ime vaše slave, u ime vaše vlasti svemoguće, naredite nešto – nemoguće! Mudrac predlaže kralju da naredi da pada lavi snijeg i tako razveseli narod. Onaj koji porekne da je snijeg plav odmah će biti osuđen na smrt.
4. slika
U sobi na dvoru. General Razbinos pokušava pridobiti Krizantemu, na što mu ona odgovara kako njeno srce kuca za nekog drugog. Znam u kome kuca smjeru, ono kuca Kaloperu! Krizantema ga kudi i moli ga da ništa nažao ne učini njenom voljenom, a on na to pristaje samo da ne muči njenu dušu. Tada se pojavljuje stražar na vratima. On donosi vijest kako je pastir Kaloper rekao kako pada bijelo cvijeće, a ne plavi snijeg. General Razbinos na tu vijest se jako rasrdio: A, tako, dakle! Taj ni snijeg ne priznaje, a kamoli da je boje plave! Taj će sigurno ostati bez glave. Krizantema pada u nesvijest, a u njenu sobu odnosi ju Razbinos. Eto, sad mi samo vrijeme pruža ruku Krizanteme!
5. slika
Radnja se događa u Krizanteminoj sobi. Kralj stoji pokraj Krizantemine postelje i provjerava je li joj bolje. Ah, ja za život nemam više volje! Sama ću svoje prekratiti dane, i s Kaloperom neka me sahrane. Kralju se i dalje ne sviđa njezin izbor i ne smatra ga pogodnim za svog zeta. Karaslav joj prvo predlaže da ga odvedu u šumu misleći da bi ona tad manje plakala. Kakvu nevolju ti želiš svojoj kćeri? Ti hoćeš da ga rastrgaju zvijeri! Zatim joj predlaže da ga bace u more. I ja bih za njim u najdublji vir! Samo bih tako našla srcu mir. Kralj Karaslav počne uznemireno šetati po sobi. Šalje stražara po dvorskoga mudraca. Kralj mu prepričava cijelu situaciju, a Kačkavalj se odmah pokušava dosjetiti pametnog rješenja. Ako Kaloper bude znao dogovoriti na tri pitanja koja mu mudrac postavi, odmah će mu poštedjeti život i kralj će mu dati ruku svoje kćeri. Međutim, ako pastir odgovori na jedno pitanje krivo, bit će ubijen. Kada je čula radosnu vijest, Krizantema ustaje iz kreveta: Oh, dragi oče, gle, već mi je bolje, pomozi mi da siđem malo dolje…
6. slika
Radnja se odvija u predvorju kraljevskog dvora. Dvorjanici, straža i građani čekaju kraljev dolazak. Kad zasviraju trube, pojavi se kralj Karaslav u pratnji Krizanteme, Kačkavalja i Dvorske lude. Karaslav je sjeo na prijestolje i pozvao generala Razbinosa da provjeri je li sve spremno. Sve je spremno, vaše veličanstvo, u duhu dvorskog ceremonijala! Stražari pred kralja dovode svezanog Kalopera, a pred njima hoda general Razbinos. Za plavi snijeg što pada i lijeće on kaže da to pada bijelo cvijeće. Zločin je njegov izvan svakog spora. I zato ga se smrću kaznit mora… Nastaje žamor među građanima, a Krizantema vrisne.
Zatim pred kralja dolazi Kačkavalj i pokloni mu se. Vaše veličanstvo, kralju Karaslave, tri pitanja treba da mu se postave. S kraljevim dopuštenjem, postavljam prvo pitanje: po čemu se razlikuju jeleni od žaba zelenih? Kaloper reče da se razlikuju po tome što jelen ima rogove, a žabe ne. Kačkavalj obznani da je odgovor točan, a u narodu se začuje žamor. S kraljevim dopuštenjem, postavljam drugo pitanje: zašto na hrastu zečevi ne rastu? Pastir reče da zečevi ne mogu rasti na hrastu jer nisu žirovi. Među građanima se sada čuo žamor zadovoljstva. S kraljevim dopuštenjem, postavljam i treće, najteže pitanje: šta pas može tjerati, a šta ne može? Kaloper je rekao da pas može tjerati zeca, ali ne može tjerati lokomotivu.
Kačkavalj reče da je i posljednji odgovor točan, te se među građanima zavilo veselje i veliko olakšanje. Kralj priznaje odgovore, a Krizantema mu se od sreće baci u naručje. Ususret joj dolazi pastir Kaloper. Krizantemo, hodi, Krizantemo, da se napokon i mi sastanemo! U svoj toj sreći jedino je general Razbinos bio ljut i razočaran. Idem u svijet kud me noge nose, svršeno je s tobom, Razbinose! Prizor završava Dvorska luda koja kaže kako se sve odbilo po njegovom planu. Pita se kako bi to završilo da je dao kralju na volju da radi što hoće, a kako tek da je sve bilo u rukama generala Razbinosa. Nikad ne treba pustiti takve glave, pa čak ni igru za djecu da prave!
Vrsta djela: igrokaz
Mjesto radnje: u zemlji Murabiji
Vrijeme radnje: zima
Likovi: Kralj Karaslav – vladar zemlje Murabije, Krizantema – kraljeva kći, Kačkavalj – dvorski mudrac, General Razbinos, Kaloper – kraljev pastir, Dvorska luda, Dvorski stražari, dvorjani i građani kraljevine Murabije
Analiza likova
Kralj Karaslav – vladar zemlje Murabije; on nije baš snalažljiv i pametan jer ne može niti jednu odluku donijeti bez savjeta svog pomoćnika Kačkavalja; kralj jako voli svoju kćer što možemo vidjeti kada odluči pastiru Kaloperu dati još jednu šansu za život. Kralj je vrlo zahtjevan jer traži od naroda da vjeruje kako pada plavi snijeg. Ljuti se jer savjetnik ne dolazi, pa prijeti da će mu potopiti sve lađe ako uskoro ne dođe.
Krizantema – kraljeva kći; ona je vrlo plaha i nježna, čim čuje kako je Kaloper uhićen, ona pada u nesvijest. Jako voli pastira i ni pod koju cijenu ne odustaje od njihove ljubavi, vrlo je tvrdoglava što se može vidjeti i po tome da bi radije izabrala smrt nego život bez Kalopera, te tako uspijeva pridobiti oca. Ona je jako brižna, uspijeva odgovoriti Razbinosa od sukoba s Kaloperom samo da mu ne naudi. Razočarana je, žali se kako ne smije ništa raditi niti joj je dopušteno da se s ikim druži. Krizantema je često vesela i često pjevuši. Njeno ime označava ljepotu i znači zlatni cvijet.
Kačkavalj – dvorski mudrac, on je desna ruka svome kralju i uvijek mu priskače u pomoć sa savjetima i teškim odlukama; iako su njegovi savjeti krivi, oni su vrlo simpatični. Može ga se nazvati drugom dvorskom ludom ovoga djela. Inače kačkavalj je masni, tvrdi kozji sir iz Makedonije i Kosova.
General Razbinos – zaljubljen je u Krizantemu, ljubomoran jer ne može dobiti ruku kraljeve kćeri Krizanteme, nasilan i grub jer želi istući i riješiti se Kalopera. Međutim, suprotna tim njegovim osobinama jest njegova zaljubljenost u Krizantemu. Ipak, na kraju njegov “ponos” pobjeđuje i on odlazi sa dvora. Razbinosu je ime takvo vjerojatno jer je prikazan kao grub i nasilan lik.
Kaloper – kraljev pastir; zaljubljen u Krizantemu; razočaran i žalostan jer ne može biti sretan s Krizantemom, on je siromašan i čuva kraljeva stada, snalažljiv je jer uspijeva doći do Krizanteme tako što joj stalno šalje ptice jer zna da je to jedini način da ga ona primi na razgovor. Kod Kalopera također imamo simboliku imena. Naime, kal je sinonim za blato, pa možemo reći kako njegovo ime upozorava na niži stalež i potvrđuje pastirov strah od nemogućnosti sreće s Krizantemom.
Dvorska luda – lik koji započinje i završava ovaj igrokaz, vrlo bitan jer čitatelja na duhovit način upoznaje s likovima i iz vlastite perspektive daje mišljenje o njima
Bilješka o autoru
Grigor Vitez rodio se 1911. godine u Kosovcu u Slavoniji. Najviše se istaknuo pisanjem pjesama za djecu.
Radio je kao učitelj prije početka Drugog svjetskog rata, a nakon toga u Ministarstvu prosvjete te kao urednik u Mladost, izdavačkoj kući. Bavio se pisanjem proze i poezije, a pisao je i tekstove za neke časopise.
Radio je i kao prevoditelj za slovenske, ruske i francuske pisce. 1963. godine dobio je nagradu “Mlado pokolenje”.
Djeca se kroz svoje školovanje često mogu susresti s djelima Grigora Viteza jer se ona često nalaze u školskim čitankama.
Neka od njegovih najpoznatijih djela za najmlađe čitatelje su: “Iza brda plava”. “Hvatajte lopova”. Također, poznat je i njegov igrokaz ” Plava boja snijega” koji se može vidjeti u Gradskom kazalištu Trešnja u Zagrebu.
Općenito najpoznatija djela su: “Kad bi drveće hodalo”, “Jednog jutra u gaju”, “Sto vukova” i “Vesele zamke”. Djelo koje odiše vedrinom je svakako “A zašto ne bi…”, dok se u tužnije pjesme može ubrojiti zasigurno djelo “Što mi se tužio hrast”.
Umro je u Zagrebu 23. studenog 1966. godine.
Autor: R.B.
Odgovori