“Pisac i princeza” roman je za djecu slavne hrvatske spisateljice za djecu i mlade Sunčane Škrinjarić. Roman se sastoji od dvadeset poglavlja, a ime svakog poglavlja ujedno je i njegov kratak sadržaj. Roman govori o piscu koji je nesretan jer nikako ne može objaviti svoju knjigu. Odlazi na selo, u samoću, kako bi dobio inspiraciju i imao mira za pisanje. Tamo susreće jednu princezu i prepričava joj svoje maštovite priče za djecu. Na selu se pisac povezuje s prirodom, šumskim životinjama, jednostavnim seoskim poslovima i navikama te s neobičnim ljudima koji tamo žive.
U vrijeme kad se pisac potpuno prepustio seoskom načinu života, dolazi do naglog i slučajnog obrata. Na zanimljiv način piščeva je knjiga ipak objavljena, što posve mijenja njegove odluke. Odlučuje se vratiti u grad, prepustiti se iznenada stečenoj slavi i obnoviti ljubav s djevojkom koja ga je prethodno napustila. U žurbi novog života, pisac zaboravlja na maštovite dječje priče i druženje s princezom. Značajnu ulogu u romanu ima i stara uzgajivačica i pronalazačica biljaka, s kojom pisac prijateljuje za vrijeme boravka na selu.
Posebnost se ovog romana očituje u skladnom i domišljatom isprepletanju bajkovitih elemenata i motiva iz svakodnevnog života. Autorica se zaputila u duboka bajkovita prostranstva te elemente klasične bajke pripojila seoskom načinu života, dok je piščev povratak u grad zapravo povratak u stvarni svijet i rutinu, prekid veze s djetetom koje se skriva u svakom odraslom čovjeku. Taj se prekid ujedno odnosi i na zatomljavanje onih dječjih, kreativnih karakteristika, zbog kojih je svijet odraslih tako ozbiljan i suhoparan. Autorica povremeno podsjeća da su dijelovi priče posve izmišljeni, ali ostavlja čitatelju da sam procijeni što je istina, a što mašta.
Radnja romana obuhvaća vrijeme od piščeve odluke da napusti grad i ode u osamu do njegovog povratka u grad te vrijeme neposredno nakon povratka. Tema romana je piščeva osamljenost i prijateljstvo s princezom. Zbog univerzalnih poruka koje roman sadrži, primjeren je i za odraslu čitateljsku publiku. Roman je tiskan 1983. godine i osvojio je nagradu Grigor Vitez.
Vrsta djela: roman
Mjesto radnje: selo i grad
Vrijeme radnje: proljeće, ljeto
Kratak sadržaj
Roman započinje piščevim razgovorom sa svojim književnim urednikom. Urednik je piscu uručio broj te mu rekao da dođe za godinu dana, kad mu pošalje svoj roman. Pisac se nezadovoljno vrati u svoj unajmljeni stančić, u kojem ga dočeka gazdarica, starica koja dane provodi rješavajući rebuse i radeći horoskope. Pisac gazdarici da novac za prethodna dva mjeseca i odlazi iz stana. Gazdarici je žao što pisac odlazi jer je tako dobrog podstanara teško naći. Pisac ode na željeznički kolodvor i uđe u vlak. Vrijeme putovanja provodi čitajući knjigu koja govori o potrazi za ubojicom po ”smradnim krčmama”. Izađe na nekoj maloj stanici. Jedini je putnik koji je izašao na toj stanici. Krene šljunčanim puteljkom, gdje naiđe na starca s kravom. Piscu se starac u mraku činio kao vilenjak. Došao je do male kućice i otvorio vrata velikim starinskim ključem. U mraku je pronašao svijeću i zaspao uz njenu svjetlost, na naslonjaču.
Ujutro su se tri mala ježa zaputila prema svom igralištu, vrtu ispred kuće. Odmah su shvatila da je netko bio tu: vlati trave bile su pomaknute. Iako se ježevi boje ljudi, pisac im se učinio bezopasnim dok su ga s prozora promatrali kako spava. Čak su razmišljali da ga odvedu majci na ručak, no predomislili su se. Pisac je ustao i udahnuo svježi zrak, pored širom otvorenih vrata. Sve su se biljke i životinje prišuljale da ga upoznaju.
Pisac je dane provodio čisteći i uređujući kuću i okoliš. Kuća je pripadala njegovom djedu i baki. Pomalo mu je bilo žao što ga nitko nije ni pokušao potražiti u ovoj osami. Jednog je dana do njega svratila starica biljarica i gatala mu iz dlana. Rekla mu je da će biti bogat, da će živjeti u velikoj kući u velikom gradu i da će se voziti u nebeskim kočijama. Pisca je zanimalo hoće li imati sreće u ljubavi, na što mu je starica samo odgovorila da će doći do ljubavi, ali da će je lako i izgubiti.
U petom poglavlju pisac prvi put sreće princezu, veselu dvanaestogodišnju djevojčicu. Pisac joj je poklonio jagode i pozvao je na čaj. Princeza živi u dvorcu i čudi se što pisac radi sam u ovoj napuštenoj kući. On joj objašnjava da su ga svi napustili, čak i njegova djevojka, jer nije imao novaca. Drago mu je što je princeza došla jer nema s kime razgovarati. Prije princezina odlaska, pisac joj obeća da će jednom doći k njoj u dvorac i da će zajedno ići tražiti gljive.
Kada je pisca ponovno posjetila starica biljarica, ispričao joj je kako se potajno nadao da će ga njegova djevojka potražiti, ali nije. Ta je djevojka živjela na kraju grada. Bila je lijepa, ali pomalo bezosjećajna. Pisca je ostavila jer nije imao novca da joj priušti sve što je htjela. Starici je pisac ispričao da je usamljen i nema se kome vratiti. Majka mu je umrla, a otac ga davno napustio i živi s drugom ženu u drugoj državi.
Pisac princezi priča priču o severlutku, lutku koji je živio na Sjevernom moru. Točnu priču o njegovom porijeklu znala je starica biljarica, koja je nekoć služila kod roditelja njegove majke. Severlutkova je majka kao sedmogodišnjakinja bila čudna djevojčica, koja je dane provodila čitajući knjige. Osobito je voljela knjigu Petar Pan. Jedne je večeri ostala sama kod kuće i netko joj je iznenada pokucao na prozor. Iako se bojala, oprezno je došla do prozora i otvorila ga. U sobu je uletio nitko drugi nego Petar Pan. Djevojčica je bila presretna. Petar Pan je ostao s njom cijele noći. Ujutro, kad se probudila, shvatila je da je Petar Pan nestao. Djevojčica je postala tužna, povukla se u sebe i odbijala izaći iz sobe, a nakon devet mjeseci rodila je dijete – lutka, severlutka. Njezini su roditelji bili zgroženi pa su dali da se severlutak odnese na selo, što je predložila starica biljarica. Tako je severlutak ostao sam, u potpuno novom svijetu.
Severlutak je imao posebnu izrezbarenu tikvicu u koju je umjesto riječi skupljao kamenčiće. Pokušavajući spasiti loptu koja je otplutala morem, a pripadala je jednoj djevojčici, severlutku su se rasuli kamenčići. Pronašao ih je mlad čovjek koji je odmah shvatio da su kamenčići riječi koje je oduvijek tražio pa je otišao kući i napisao pjesmu. Tako severlutak nije ostao zaboravljen. Severlutak je odlučio otići na drugu planetu jer nije htio postati bog, a neki su ljudi već počeli vjerovati u njega. Na drugoj je planeti sreo svog starog prijatelja, majlutka, koji odavno boravi na drugoj planeti. Majlutak upoznaje severlutka sa stanovnicima planete: zlim javlutkom, koji je na Zemlji žudio samo za uspjehom, a na ovoj planeti želi narušiti mir; ivlutkom koji uvijek šuti, ali zato ga djeca obožavaju te s ostalim stanovnicima te nepoznate planete. Severlutak se na kraju odlučio vratiti na Zemlju, zbog spletki koje mu je priredio javlutak.
Jedne se večeri na piščevim vratima pojavio neznanac. Bio je neugledan i zapušten. Pisac ga je ponudio čajem i objedom te mu pripremio ležaj da može prespavati. Neznanac je piscu pričao o svom nesretnom životu, kako ne razumije zašto ga ljudi ne vole i bježe od njega te kako ne može puno spavati jer je pun nekog bijesa, pa mu neće dugo smetati.
Kći ozbiljnog i opreznog urednika zvala se Katarina. Za razliku od svog oca, bila je neposredna, pristupačna, vesela i lijepa. Jednom je prilikom iz dosade prebirala rukopise koji su stizali u očev ured i slučajno naišla na piščev roman. Pročitavši ga, bila je oduševljena njegovim sadržajem pa ga je iz jednog fascikla premjestila u onaj na kojem je pisalo “Može u tisak”. Tako je napokon izdana piščeva knjiga. Ta knjiga postala je tako popularna da su se po njoj snimale televizijske serije. O piscu su se raspitivali mnogi novinari i reporteri i tražili ga kod njegove stare gazdarice. Jedan se reporter povezao s djevojkom koja je napustila pisca, pa s njom otišao na selo ne bi li ga našao. U selu su naišli na staricu biljaricu koja ih je odvela do pisca. On je tek tada saznao za popularnost koju je stekla njegova knjiga, ali više od toga, radovalo ga je to što je njegova djevojka ipak došla i pronašla ga. Napustio je samotnu kuću na selu i otišao s djevojkom i reporterom, zaboravivši u tom trenutku na princezu.
Za to je vrijeme princeza bila u školi i smišljala način kako da izbjegne nastavu, pa pobjegne u posjet piscu. Kad je otrčala do kućice i uočila da pisca nema, osjećala se beskrajno tužno i razočarano. Starica biljarica ju je pokušala utješiti, ali nije uspjela.
Pisac se počeo osjećati samopouzdano i važno. Kako je stekao popularnost, sve je više ljudi htjelo biti u njegovom društvu. Više nije bio zaljubljen u svoju bezosjećajnu djevojku jer je sad upoznao mnoge druge djevojke. Njegov se život potpuno promijenio. Živio je užurbano i uzbudljivo. Zaboravljao je biljke o kojima mu je govorila starica biljarica i igre koje je naučio od princeze. Oženio se privlačnom djevojkom, radio na televiziju i bivao sve popularniji. Više nije svraćao u svoju kućicu na osami.
Princeza je odrasla i nastavila svoj život bez pisca. Kućica je propadala i s vremenom je postala utočište raznim šumskim životinjama. S kućicom, starila je i smanjivala se starica biljarica.
Likovi: pisac, urednik, gazdarica, ježevi i druge šumske životinje, severlutak, majlutak, starica biljarica, urednikova kći Katarina, reporter, piščeva djevojka, princeza
Analiza likova
Pisac – samozatajan i odlučan čovjek. Iako nije bio zadovoljan time što mora čekati mjesec dana da urednik pročita njegov roman, ostaje smiren i tiho odlazi iz njegovog ureda. Odlučno posprema svoje stvari i kreće na putovanje. Pisac često putuje i ne veže se za krajeve i gradove. Često je usamljen, jer je zaljubljen u djevojku kojoj nije posve stalo do njega. Unatoč njezinom nezahvalnom ponašanju, pisac se i dalje nada da će se ona potruditi, shvatiti da ga voli i potražiti ga na selu.
Druženjem s princezom, pisac se vraća u doba svog djetinjstva i bježi od problema koji ga muče, a koji su ga odveli na selo. Svoju samoću iskorištava na kreativan način: smišlja maštovite priče za djecu. Pisac je, međutim, pokazao i svoju naivnost u trenutku kad se odlučio vratiti u grad, s djevojkom koja ga je izdala i očigledno, nije dovoljno voljela. Naime, kad je doznao za popularnost koju je iznenada stekla njegova knjiga, pisac je naglo raskinuo sa svijetom mašte i prepustio se novom svijetu prepunom mogućnosti. Ujedno se udaljuje od sebe i posvećuje se materijalnim stvarima. Zaboravio je na tu svoju kreativnu stranu i samoću koja ga je nekad mučila. Iako mu je nagla popularnost donijela mnogo novih prilika i bolji život, izgubio je velik dio sebe: svoju nevinu dječju stranu i povezanost s prirodom.
Starica biljarica – pisac je susreće nekoliko dana nakon dolaska na selo. U vrijeme kad su se sreli, starica je već bila poprilično stara, a vrijeme je provodila pripremajući razne biljne čajeve i pripravke te gatajući seljanima iz dlana. Starica je otpočetka znala piščevu sudbinu. U romanu se pojavljuje kao glavni svjedok svih događaja. Tješila je i bodrila pisca i princezu dok bi bili tužni i savjetovala ih kad god je to bilo moguće.
Osim toga, starica biljarica je bila iznimno maštovita. Pisca se osobito dojmila priča o njezinom mužu koji je otišao jedne noći za vrijeme uštapa i više se nikad nije vratio. Starica je tvrdila da se on pretvorio u vodenjaka i živi negdje u glibu. Jednog dana će mu se i ona pridružiti. Starica biljarica pojavljuje se i kao lik u piščevoj priči o severlutku, koju on u nastavcima prepričava princezi. Pisac priča kako je starica svjedočila nastanku severlutka i upoznata je s njegovom sudbinom.
Princeza – vesela dvanaestogodišnjakinja koja s obitelji živi u dvorcu na selu. U školi je djeca nisu prihvatila jer živi u dvorcu. Bila je usamljena jer nije imala prijatelja.. Kad se pisac pojavio u selu, bila je presretna što ima s kime pričati i odlaziti u duge šetnje šumom. Uživala je u pričama koje je pisac smišljao i veselila se svakom trenutku koji je provodila s njim. Kad je shvatila da je pisac nestao bez pozdrava, bila je jako razočarana i tužna, a s vremenom je odrasla i postala ozbiljnija. Piščev je odlazak prekinuo razdoblje bezbrižnog sanjarenja. Ona je ponovno postala usamljena, prestala je vjerovati u bajke i postala dio užurbanog svijeta odraslih ljudi. Zaboravila je na priče koje su je oduševljavale kad je bila dijete.
Piščeva djevojka – djevojka živjela je na kraju grada. Navikla je na lagodan život. Roditelji su joj radili u Njemačkoj i redovito su joj slali skupe predmete i odjeću, s čime se ona hvalila. Iako je bila privlačna i lijepa te bogata materijalnim stvarima, nedostajalo joj je suosjećanje prema drugim ljudima. Nije znala iskazati osjećaje ni onda kad ih je imala. Prema piscu se ponijela ravnodušno i nezahvalno. Dok je još živjela u nadi da će pisac objaviti svoju knjigu i postati slavan, provodila je vrijeme s njim i dopustila je da je pisac zavoli. Međutim, iako je pisac bio uporan, nije uspio tiskati svoju knjigu pa ga je njegova voljena djevojka odlučila napustiti.
Svoju je proračunatu i nezrelu narav djevojka pokazala onda kad je od reportera, koji je tražio pisca, doznala da je piščeva knjiga objavljena te da je stekla nevjerojatnu popularnost. U tom je trenutku djevojka promijenila svoj stav i svoje prijašnje odluke. Odlučila je poći s reporterom i potražiti pisca, kako bi mu se vratila. Iako je pisac pristao i odlučio se s njom vratiti u grad, ta ljubav nije dugo potrajala. U usporedbi s djevojkama s kojima se kasnije upoznao, zahvaljujući svojoj popularnosti, ona mu je postala manje privlačna. Napokon je uvidio sve loše strane njezinog karaktera.
Bilješka o autoru
Sunčana Škrinjarić slavna je hrvatska književnica za djecu. Rođena je 1931. godine u Zagrebu, gdje se i školovala. Neostvarenu želju da postane učiteljica, ostvarila je stvarajući književna djela za djecu i mlade.
Svojim je načinom pisanja oplemenila književnost usmjerenu najmlađoj publici, osobito knjigom “Kaktus- bajke”. Osebujnost njezinog stvaralaštva ogleda se u načinu na koji klasične dječje bajke kombinira sa situacijama iz svakodnevnog, stvarnog života.
Na takvim su temama i motivima stvoreni njezini romani-bajke: “Pisac i vrijeme”, “Slikar u šumi” te “Pisac i princeza”. Njena ostala značajna djela za djecu su: “Marijana u ruži vjetrova”, “Dva smijeha”, “Ljeto u modrom kaputu”, “Svaštara”, “Knjiga o pajacima”, “Zmaj od stakla”…
Osim romana i priča za djecu, pisala je i igrokaze.
Sunčana Škrinjarić nije zaboravila ni na svoju odraslu publiku pa je napisala i nekoliko značajnih djela koja su zanimljiva i primjerena odraslima. To su djela: “Noć s vodenjakom”, “Cvijeće u listopadu”, “Čarobni prosjak”, “Jogging u nebo” i “Pasji put”.
Za svoj je književni opus dobila mnoštvo književnih nagrada, a njezina su djela prevedena na mnoge svjetske jezike.
Osim književnošću, Sunčana Škrinjarić bavila se i kazališnim radom. Poznata je i kao autorica scenarija za prvi hrvatski dugometražni crtani film “Čudesna šuma”. U svojem se profesionalnom radu bavila također i novinarstvom; bila je urednica obrazovnog programa na radiju i u novinama.
Zbog svojeg se prepoznatljivog načina pisanja i posvećenosti dječjem svijetu smatra nasljednicom Ivane Brlić Mažuranić, a njena djela čine nezaobilazan korpus prepun značajnih poruka za djecu, ali i za odrasle koji se žele podsjetiti maštovitih dječjih svjetova.
Sunčana Škrinjarić umrla je 2004. godine u Zagrebu.
Autor: M.F.
Odgovori