“Piki i Argo”, autorice Maje Gluščević, djelo je koje se sastoji od šest kratkih pripovijetki, U njima pratimo pustolovine junaka Pikija i Arga, prema kojima je djelo dobilo ime. Piki i Argo su dva psa, naizgled vrlo različita, ali vrlo dobroćudna i umiljata, koji su ujedno i najbolji prijatelji. Kroz pripovijetke u kojima su prepričane njihove pustolovine, prikazana je snaga njihovog prijateljstva i vjernost koje jedan drugom poklanjaju.
Pikijeva pustolovina započinje na farmi tete Marijanke. Jedne noći pojavi se lopov koji je krao životinje i jaja iz kokošinjca. Teta zato oduči nabaviti psa čuvara. To je trebao biti Piki, ali on je bio vrlo umiljat i društven pas mješanac. Svakog gosta, željenog i neželjenog, pozdravljao je mahanjem repa. Zbog toga nabavlja još jednog psa, Arga, velikog zastrašujućeg psa koji je trebao preuzeti ulogu čuvara. On i Piki postaju najbolji prijatelji te ga Piki uči svemu što zna, pa tako i Argo postane umiljat i društven pas. Ipak, i Piki i Argo se pokazuju kao vjerni psi koji će učiniti sve kako bi zaštitili svoj teritorij i jedan drugoga.
Djelo se sastoji od šest pripovijetki u kojima su glavni junaci Piki i Argo. U priči se pojavljuju i drugi likovi, poput tete Marijanke, Kate i male Evice. Pripovijetke su kronološki posložene te se događaji nastavljaju u sljedećim pripovijetkama. Sve to potvrđuje način pisanja, u kojima se često spominju važni trenuci o kojima smo čitali u prethodnim pripovijetkama. Isti likovi se pojavljuju u svim pripovijetkama, a pripovjedač je sama autorica, koja se u tekstu prisjeća događaja iz svojega djetinjstva. Ona psima Pikiju i Argu daje brojne ljudske osobine: oni su zaigrani, umiljati, društveni i vjerni psi, a autorica nam često prenosi njihove misli i namjere.
Pripovijetke nose naziv prema događaju kojeg opisuju pa su naslovi pripovijetki redom: “Kako su Piki i Argo otkrili lopova”, “Kako je Piki spasio Franceka”, “Kako je Argo završio na lancu”, “Piki i Evičina lutka”, “Potraga za Pikijem” i “Tetina Sabinka”. Djelo je namijenjeno prvenstveno mlađim čitateljima, a objašnjene su i nepoznate riječi i izrazi (npr. uhvatiti maglu, soliti kome pamet, štrecati, tat, tuliti, podoknica). Pripovijetke su popraćene ilustracijama Stjepana Lukića.
Tema: Pikijeve i Argove pustolovine
Vrsta djela: pripovijetke
Vrijeme radnje: neodređeno
Mjesto radnje: Samobor, farma tete Marijanke
Kratak sadržaj
Kako su Piki i Argo otkrili lopova
Piki je jako umiljat, čupavi mješanac, koji stalno radi nepodopštine i psine. Teta Marijanka misli da je on najsmješniji pas i ne bi ga mijenjala ni za vreću dukata. Tako je jednom prilikom Piki mački ukrao mačiće dok je ona pila mlijeko i odnio ih u svoju kućicu, misleći kako su mačići tamo na sigurnom. Mačka se pomirila sa situacijom što nije mogla vratiti mačiće, a Piki se pokazao kao brižan pas jer bi mačiće nosio mački na hranjenje kad god bi bili gladni. Jednom je čak prisvojio piliće i bio je to jako smiješan prizor jer bi ih Piki vodio u šetnju po dvorištu, a kokoš bi kokodakala na sav glas i sva usplahirena trčala za svojim pilićima.
U posljednje vrijeme na imanju tete Marijanke počele su se događati čudne stvari. Jedne noći nestala je kokoš, a nakon toga nestale su purica i patkica. Teta Marijanka predbacivala je Pikiju što je jako umiljat pas pa bi mu netko mogao pred nosom odnijeti njegovu kućicu, a on ne bi glasa pustio. Zato je odlučila nabaviti oštrog psa čuvara. Već sutradan donijela je malenog psića za kojeg je bila uvjerena da će postati najopasniji čuvar. Piki je njime bio oduševljen. Teta Marijanka nazvala ga je Argo. Kata joj se rugala da takav mali i bezopasni pas nikad neće postati opaki čuvar. Piki i Argo od prvog su se dana sprijateljili. Argo je Pikija smatrao glavnim i poklonio mu je svu svoju ljubav i povjerenje. Piki je uživao u svojoj ulozi odraslog i uskoro je Arga naučio sve što zna, uključujući i kako bi se Argo trebao ponašati. Naučio ga je čak i da krade Kati hranu te odmah pobjegne jer je Kata uvijek u blizini imala šibu. Ali naučio ga je i da Kata ne bude dugo ljuta te da je razvedri mahanje repom. Ubrzo je Argo odrastao u velikog crnog psa opasna izgleda, ali imao je blagu ćud i zbog toga nije bio nikakav čuvar. Teta Marijanka je za to krivila Pikija. Njoj trebao opasan pas, kako bi životinje više ne bi nestajale.
U obližnjem selu živio je Štef. Bio je uvjeren da životinje i jaja iz kokošinjca krade lisica, ali teta Marijanka ga je uvjeravala da se radi o lopovu na dvije noge. Jednog kišnog dana, teta Marijanka je pustila Pikija u kuću kako bi se ugrijao, a Arga je poslala u kućicu jer je smatrala da mu je kao psu čuvaru tamo mjesto. Oko ponoći Piki se trgnuo iz sna i čuo neke korake po snijegu. Znao je da ne pripadaju Argu. Nije zalajao za upozorenje jer je ionako svakoga puštao u dvorište pa je samo veselo mahao repom. Argo je bio jednak Pikiju pa ni on nije reagirao na neznanca u dvorištu. Lopov je znao kakvi su psi i iskoristio je priliku da iz svinjca ukrade malog praščića. Praščić je podigao uzbunu pa se i Piki uznemirio jer nije htio dopustiti da ga netko ukrade. Pikijev lavež probudio je i Arga koji je potrčao za lopovom, zgrabio ga za remen pa su mu i hlače pale.
Sljedeće jutro pronašli su hlače u snijegu, ali lopova nije bilo nigdje. Štef se tog dana nije pojavio na poslu, a teta Marijanka je bila uvjerena da će joj hlače pomoći otkriti tko je lopov. Počela se raspitivati po selu o vlasniku hlača, ali ništa nije saznala. Dobra vijest bila je da se lopov više nije vraćao. Teta Marijanka bila je sretna jer je bila uvjerena kako mu je Argo utjerao strah u kosti.
Oko Badnjaka se pojavio Štef i rekao kako je ozdravio. Iskoristio je priliku da dobije božićnicu, a da se uz to još dobro najede i napije. Piki ga je pozdravio uobičajenim mahanjem repa, ali Argo se ukočio pred svojom kućicom. Kasnije je i Piki prepoznao Štefa kao lopova. Otrčao je u podrum i donio hlače koje su ostale u dvorištu nakon pokušaja krađe. Tako je Piki raskrinkao Štefa kao lopova. Cijelo je selo pričalo o tome, a Štef je ubrzo nestao.
Kako je Piki spasio Franceka
Janko bi uvijek tvrdio da je Argo puno pametniji pa od Pikija, a onda bi Francek stao u Pikijevu obranu i tvrdio da je on najpametniji pas na svijetu. Piki je to uskoro i dokazao. Jednog jutra Janko se probudio s ospicama, a majka se brinula da ih ne dobije i njegov mlađi brat Francek. Zato ga odluči poslati teti Marijanki. On je bio oduševljen jer je volio provoditi vrijeme kod tete Marijanke, sa svoja dva prijatelja, Pikijem i Argom. Iako su ga psi voljeli, njihova igra često je znala loše završiti i to baš za Franceka. Argo je bio veliki pas i u igri bi srušio Franceka na tlo, a kad je to jednom prilikom vidjela teta Marijanka, odmah je zavezala Arga za lanac. Argo je to mirno prihvatio i nastavio promatrati kako se Francek i Piki igraju.
Janko je bio u pravu kad je rekao da je Piki nevaljali pas jer je odmah na početku igre zubima probušio loptu. Franceku je bilo žao lopte, ali Pikija je volio više i nije mu to zamjerio. Nastavili su se igrati sve do večere koja se Franceku nije svidjela i u trenutku kad teta Marijanka nije obraćala pažnju, Piki je sve pojeo. Nažalost, teta ih je uhvatila na djelu te izgrdila Franceka, a Pikija istukla šibom. Francek je zbog toga zahtijevao da ga puste kući mami i ništa što su teta Marijanka i Kata rekle nije pomagalo. Zaključile su da će sutradan biti bolje. Ipak, nisu znale da je Francek naumio pobjeći.
Piki i Argo pokušali su lajanjem spriječiti njegov odlazak, ali kad je Francek pozvao Pikija da pođe s njim, on je to uzbuđeno prihvatio. Uživali su u noćnoj šetnji sve dok Piki nije ugledao zeca i pojurio za njim u šumu, a Franceka ostavio potpuno samog. On je dozivao Pikija da se vrati, a kad ga nije bilo, odlučio se sam vratiti kući. Trčeći je pao i ozlijedio se, a našao ga je Piki i odlučio da mora dovesti pomoć pa ga je zato opet napustio. Argo je za to vrijeme lajanjem probudio cijelu kuću. Teta Marijanka i Kata su zbunjeno izašle vidjeti što se događa. Uplašile su kad su vidjele da nema Franceka, ali tad se pojavio Piki i one shvate da im on želi ukazati na opasnost. Odveo ih je sve do Franceka i na taj način ga spasio. Tako je potvrdio Francekovo mišljenje da je najpametniji pas na svijetu.
Kako je Argo završio na lancu
Odjednom je Piki postao jako poslušan pas i slušao sve naredbe koje bi dobio. Teta Marijanka bila je jako ponosna jer se Piki napokon uozbiljio, ali nije znala da je pravi razlog to što je Piki otkrio da u ogradi postoji rupa kroz koju su on i Argo redovito bježali i odlazili u pustolovine. U jednoj takvoj pustolovini, obojici im je za oko zapela kujica koja se nalazila u jednom seoskom dvorištu. Obojica su joj se udvarala, sve dok ih seljani nisu potjerali. Jednom je susjed Pavel na njih pustio svojeg psa Vučka i oni su se gadno pograbili, ali tu je borbu izgubio Vučko.
Kad su Pikiju zamirisale kobasice u jednom dvorištu, zaboravio je i na svoju ljubav i poveo Arga u krađu. Ali kujica je lajala sve dok nije probudila gazdu koji ih je otjerao, ali ne bez plijena. Piki je bio sretan jer je znao da će njih dvojica podijeliti dobitak. Ipak, kad je htio uzeti veći zalogaj, Argo se naljutio pa su na kraju ipak sve bratski podijelili. Ali nisu prošli nekažnjeno.
Idućeg jutra, susjed Joža došao je teti Marijanki žaliti se na njezina psa Arga koji svaku večer krade po selu. Ona mu je morala platiti odštetu i obećati da će obuzdati Arga. Teška srca zavezala ga je na lanac. Piki je sve to promatrao praveći se da nema ništa s tim, iako je on bio taj koji je Arga poveo u sve te pustolovine. Kata je sumnjala da je i Piki u sve to upleten, ali teta Marijanka ga je branila jer je on bio njezin mezimac.
Piki i Evičina lutka
Argo je i dalje bio kažnjen, zavezan na lanac. Piki za to vrijeme nije htio odlaziti u pustolovine sam jer je uvijek sve volio dijeliti sa svojim najboljim prijateljem. Često bi ležao kraj tete Marijanke i teško uzdisao, ne bi li je naveo da oprosti Argu, ali ništa nije pomagalo. Kad su teta Marijanka i Kata odučile otići na bazen kako bi se rashladile, Piki je odlučio ići s njima. Provukao kroz rupu u ogradi i dobro pazio da ga teta ne opazi jer je bio siguran da bi ga poslala kući. Kako je bio jako društven pas, na bazenu se odmah sprijateljio s ljudima. Volio je puno jesti pa je ljudima zavirivao u torbe, tražeći hranu. Spazio ga je čuvar i pokušao otjerati, ali sad je i teta primijetila da je on tu. Kad ju je čuvar upozorio da je psima zabranjen pristup bazenu, Piki se pridruži djevojčici Evici i od nje dobije sendvič, koji radosno pojede. Djevojčica je bila oduševljena njime. Stražar je opet upozorio da se mora udaljiti i teta Marijanka ga je potjerala kući. Ali Piki se bez njezina znanja pridružio Evici, koja ga je pozvala na igru. Evica je imala lutku koja je znala reći “ma-ma” kad bi je protresla. Pikija je to oduševilo. Htio joj je tu lutku uzeti, ali se umiješala Evičina baka i on je morao odustati od tog nauma.
Evica mu to nije zamjerila nego ga je pozvala u bazen. Ljudi su negodovali jer su smatrali da psu nije mjesto u bazenu, pa ga je stražar izbacio. Piki je zaključio da s tim stražarom nema šale, ali nije krenuo kući, nego se sjetio lutke i ukrao je. Donio ju je kući i vukao po dvorištu, svako malo tresući je da bi lutka vikala “ma-ma”. Teta je shvatila da je Piki ukrao tu lutku i htjela mu ju je uzeti, kako bi je vratila djevojčici kojoj pripada, ali Piki se nije dao. Pobjegao je s lutkom iz dvorišta.
Teta Marijanka vratila se na bazen i tamo joj je stražar ispričao kako je izbacio Pikija iz bazena, a on je ukrao lutku i pobjegao. Kasnije se vratio, dok se obitelj već spremala otići. Pojurio je do njihova auta, uskočio i nestao s njima. Teta Marijanka bila je očajna jer je Piki nestao i odlučila je da mu samo Argo može ući u trag.
Potraga za Pikijem
Kad se Piki pojavio na bazenu kako bi vratio lutku, Evica je bila jako sretna i pozvala ga je u auto, što je Piki oduševljeno prihvatio. Mama se usprotivila tome da uzmu Pikija, ali Evica ga je jako željela i tata je nije mogao odbiti. Tako je Piki otišao s njima. U početku je bio jako sretan, pogotovo jer se nikad nije vozio automobilom, ali kad je vidio da se nalazi u gradu, lajao je jer je htio natrag Argu i teti Marijanki. Zato je namjeravao pobjeći prvom prilikom. Evica je bila presretna što ima psa i nije shvaćala kako se Piki osjeća. Iako je Piki cvilio da bi joj pokazao koliko je nesretan, ona je bila sigurna da će ga to proći za nekoliko dana. Uzalud ga je pokušavala oraspoložiti, ali Piki nije ni na što nije reagirao. Čak je po prvi put u životu odbio špek koji su mu ponudili.
Za to je vrijeme Argo je neumorno tragao za Pikijem po gradu. Te noći, kad su svi otišli spavati, na vratima se začulo lupanje i cijela obitelj se probudila. Piki je neumorno lajao, a kad su otvorili vrata, ugledali su velikog psa. Prošao je pokraj začuđenih ukućana i uputio se ravno do kuhinjskih vrata iza kojih je lajao Piki, želeći da mu netko otvori. Argo ih je otvorio i Piki je bio presretan kad je ugledao svojeg najboljeg prijatelja. Ujutro su se vratili kući, a na nedjeljnom je ručku teta Marijanka cijeloj obitelji ispričala Pikijevu pustolovinu. Ručak su prekinuli Evica i njezin otac, koji je morao dovesti Evicu u posjet Pikiju. Oni su im ispričali što se sve kod njih događalo te kako je Argo spasio Pikija. Cijeli taj događaj ovjekovječili su fotografijama i dugo se još u obitelji prepričavao taj dan.
Tetina Sabinka
Nedjeljni ručak obilježen je i pričom o kobili Sabinki, koju teta Marijanka ima još od svoje mladosti. Kobila joj je bila jako vjerna i slušala je samo nju. Pojavila se sasvim slučajno kad je teta bila mlada, sa ozljedama od biča. Teta ju je pridobila šećernim bombonima i od tog trenutka među njima se razvilo prijateljstvo. Teta je zaključila da je kobila pobjegla od nekog tko je loše postupao s njim. Pozvala je veterinara da joj pomogne zaliječiti rane i on je rekao kako je to trkaća kobila. Pričao je priču o kobili koja mu je pomogla za vrijeme rata, a zvala se Sabinka pa je tako i ova kobila dobila ime.
Nakon puno godina, kada su tamo već bili i Piki i Argo, teta je Sabinki našla ženika i ona se odmah zaljubila. Uskoro se i oždrijebila. Piki je tada bio najsretniji. Nikome nije dopuštao da priđe ždrijebetu, čak ni Argu. Nakon nekog vremena svi troje su postali jako dobri prijatelji i vrijeme provodili na livadi.
Jednog dana se pojavio Džo, džokej koji je našao kupca za ždrijebe Princa. To Pikiju nije bilo po volji i na sve je načine želio otjerati džokeja. Teta Marijanka je znala da bi joj novac od prodaje dobro došao, ali bilo joj je jako teško to zaista i učiniti. Kad je došao dan prodaje, brko i Džo došli su po konja, ali mu nisu mogli prebaciti omču preko glave. Nikako nije pomagao ni Argov lavež s lanca. Sabinka se isto pobunila. Branila je svoje mladunče pa ju je čovjek htio udariti bičem. Spriječio ga je Piki koji ga je povukao za hlače. Argo se otrgnuo s lanca i svojom veličinom i izgledom zaplašio čovjeka koji se u tom trenutku htio okomiti na Pikija. Kad je teta zatekla takvu situaciju i ugledala bič u rukama, odmah joj je bilo jasno što se događa. Odustala je od prodaje. Umjesto toga prodala je voćnjak te taj novac uložila na popravke u kući.
Princ se kasnije proslavio kao trkaći konj i bio je prvi u svim utrkama, osvojivši sve medalje.
Likovi: Piki, Argo, teta Marijanka, Kata, Štef, Janko, Francek, Janko, Evica, Sabinka, Princ
Analiza likova
Piki – mali čupavi mješanac, kestenjasto crvene dlake i tumbaste njuške. Iako nije bio najpametniji ni najljepši, svakako je najsmješniji pas, pa ga teta Marijanka ne bi mijenjala ni za vreću dukata. Stalno je smišljao psine i nepodopštine pa je čak jednom prilikom mački ukrao mačiće te ih prenio u pasju kućicu, sve samo dok je mačka otišla u kuhinju po mlijeko. Ali pokazao se kao brižan jer bi ih svaki put kad bi mačići ogladnjeli, nosio bi ih mački na hranjenje. Jako je umiljat pa svakog gosta, čak i neželjenog, dočekuje mahanjem repa.
Kad je u kuću došao novi pas Argo, odmah su se sprijateljili. Piki je preuzeo ulogu učitelja, učeći ga sve što treba znati i kako se treba ponašati. Uživao je u svojoj novoj ulozi i bio jako ponosan na sebe. Zajedno s Argom raskrinkao je lopova Štefa, koji je noću krao životinje i jaja iz kokošinjca.
Kad je Francek odučio pobjeći od tete Marijanke i putem se ozlijedio, Piki je pokazao da je jako pametan pas jer je u pomoć doveo tetu Marijanku i Katu.
Svoju snalažljivost je pokazao kad je nekažnjeno prošao nakon odlazaka iz dvorišta, iako je on taj koji je Arga naveo na pustolovine i krađe po selu. Budući da je Argo bio taj koji je krao kobasice, a Piki čekao iza plota, susjed ga nije primijetio i okrivio je samo Arga. Svoju nestašnost Piki je pokazao i kad je na bazenu ukrao Evici lutku te je kasnije odlučio vratiti. Tada je igrom slučaja završio u Evičinom stanu. Ona ga je odučila zadržati za sebe, ali Piki je zbog toga bio vrlo nesretan i to je pokušao pokazati, sve dok nije došao Argo i spasio ga.
Argo – novi pas kojeg je teta Marijanka htjela postaviti za čuvara kuće. Došao je kao štene i odmah se sprijateljio s Pikijem, koji se za njega jako dobro brinuo i svemu ga učio. Jako je živahan pas i nikad ne želi drijemati, draže mu je juriti kroz voćnjak, sve do potoka. Odrastao je vrlo brzo i prerastao Pikija, ali bio je jako razigran i nikakav čuvar. Ipak, kad je lopov jedne noći pokušao ukrasti svinju, zaustavio ga je, otjeravši ga iz dvorišta bez hlača.
Dok je Piki spašavao Franceka, Argo je bio vezan na lancu, ali pomogao je tako što je lajanjem podigao uzbunu i tako ukazao na opasnost. Tako je teta Marijanka shvatila da Francek nije u krevetu.
Nakon pustolovina u koje je išao s Pikijem, on je jedini bio kažnjen i zavezan na lanac jer je Piki u njihovim nepodopštinama prošao neopaženo, iako je on bio zaslužan za bježanje iz dvorišta i krađu po selu. Ipak, Argo mu nikad ništa nije zamjerio. Da je vjeran prijatelj pokazao je kad se uputio u grad, u potragu za Pikijem. Ljubav prema njemu ga je i dovela do njega i oni su opet bili zajedno.
Evica – djevojčica koju je Piki sreo na bazenu i čija mu se lutka jako svidjela. Zato ju je ukrao da bi se igrao s njom. Ali, Piki nije bio lopov, pa je lutku odlučio vratiti, a zbog svoje umiljatosti pristao se s obitelji odvesti njihovoj kući. Kad je shvatio da je time izgubio prijatelja Arga i svoju obitelj, bio je jako nesretan. Evica ga je željela oraspoložiti na sve načine jer joj je Piki bio jako drag. Željela je da bude sretan. Ona je bila razumna djevojčica pa je shvatila da joj Piki ne pripada, ali ga je ipak željela posjetiti i provest još neko vrijeme s njim. Zato se s tatom pojavljuje kod tete Marijanke i oni provode ugodno poslijepodne skupa.
Teta Marijanka – dobronamjerna žena, vlasnica farme na kojoj odrastaju Piki i Argo. Ona je željela psa čuvara koji bi joj čuvao dvorište od lopova, ali ni Piki ni Argo nisu bili opasni psi, nego umiljati i društveni. Ipak, pokazali su se kao vjerni čuvari kad su otkrili lopova. Teta ih je jako voljela i tolerirala je njihovu nestašnost i psine, odmahujući rukom i smatrajući kako su samo razigrani, čak i kad su krali hranu u selu. Znala je kada ih potrebno kazniti pa je Argo više puta završio na lancu. Svoju veliku ljubav prema životinjama pokazuje i u zadnjoj pripovijetki, u kojoj priča kako je došla u vlasništvo kobile Sabinke, kako ju je udomila i pomogla kad je shvatila da je prijašnji vlasnik prema njoj postupao loše.
Bilješka o piscu
Maja Gluščević jedna je od najboljih autorica animalističke proze i uspješna scenaristica. Rodila se u Zagrebu 6. siječnja 1932. godine. Bila je starije dijete u obitelji Maksimilijane i Vladimira Kirina, a u dobi od četiri godine dobila je i sestru Nevu.
Djetinjstvo je provela živeći u centru grada, a s obitelji je živjela i baka koja je sramežljivoj Maji bila dugo jedino društvo. No, kako je napisala u svojim autobiografskom romanu “Odrastanje” najviše je bila vezana uz oca Vladimira koji je za nju bio uzor. Inače, otac Vladimir bio je poznati likovni umjetnik.
1938. godine upisala je osnovnu školu u Medulićevoj ulici. Bila je sramežljiva učenica i teško je sklapala prijateljstva. Patila je i od disleksije pa je naučila čitati tečno tek s 12 godina.
1942. godina cijela je obitelj zbog ratnih razaranja preselila u kuću u Samobor. Lijepu ladanjsku kuću sagradio je Majin otac. Par godina kasnije, točnije 1947. godine upisala je žensku gimnaziju u Zagrebu. Za vrijeme gimnazijskih dana stekla je i svoje prve prijateljice s kojima je odlazila na izlete i u kazališta.
1949. godine upoznala je Obrada Gluščevića, scenarista i redatelja, koji je bio stariji od nje 19 godina i zaljubila se na prvi pogled. No, kako roditelji nisu odobravali vezu, par se sastajao tajno punih šest godina.
Početkom 50-ih godina upisala je Filozofski fakultetu Zagrebu gdje je studirala engleski i njemački jezik. Iako su se njezini roditelji jako protivili, udala se za Obrada u Dubrovniku 1955. godine. Malo nakon vjenčanja njih dvoje postali su i poslovni suradnici.
Početkom 80-ih godina napisala je “Priču o Jelenku” po istoimenom televizijskom scenariju kojeg je napisala sa suprugom Obradom. Godinu dana nakon toga pojavio se i njezin drugi roman “Vuk samotnjak” napisan također prema filmu koji je ostvario uspjeh.
Njezina druga popularna djela su još: “Bijeg u košari”, “Ivin Vučko”, “Tajna tihe uvale”, “Tajanstveni svjetionik” i mnoga druga.
Za svoj književni rad dobila je i nagradu “Grigor Vitez”.
Autor: A.P.
Odgovori