Pazite kako igrate!

Djelo “Pazite kako igrate!” je roman hrvatske autorice za mlade Ivone Šajatović. Dotiče se teme koja nije uobičajena u dječjoj književnosti, a to je život djece u skrbničkim obiteljima. U ovom romanu progovara se o njihovim problemima, svakodnevnom životu, snovima, željama… Ovo nije samo roman za mlade, on je i socijalni roman, jer govori o pojedinim odraslima koji uvijek gledaju samo svoju korist, ne mareći za to što njihovi postupci čine drugima, pogotovo djeci koja o njima ovise. Iz istog razloga ovaj roman je i društveni. Za razliku od romana iz 19. stoljeća i početka 20. koji govore o siromaštvu s kojim se djeca, uglavnom siročad, suočavaju, ovo je prvi hrvatski roman koji progovara o problematici skrbništva. O svemu tome govori se realno, sa svim manama i vrlinama, bez patetike i nametnutog morala.

Kroz priče troje djece, Kaje, Bojana, i Jasmine, koji žive u udomiteljskoj obitelji, autorica prikazuje različite načine kojima djeca pokušavaju ostvariti svoje želje i snove. Pa tako Kaja želi da je usvoje, Jasmina želi postati miss Koprivničko-križevačke županije, a Bojan želi završiti i prodati svoju računalnu igricu. U svojim željama oni se ne razlikuju od ostale djece, ali se razlikuju uvjeti u kojima oni žive, pa tako i mogućnosti za ostvarenje tih snova. Zato roman postavlja ključno pitanje: što će djeca bez vlastite obitelji, a tako i potpore, napraviti da se njihovi snovi ostvare. Hoće li se ti snovi uopće moći ostvariti, s obzirom na njihovu veličinu i činjenice da djecu nema tko poduprijeti u njihovim snovima?

Uz njihove subjektivne, individualne priče, roman se dotiče i svijeta u kojem odrastaju. Taj aspekt romana osuda je kolektiva i društva, jer je ono ispunjeno pokvarenim odraslima koji gledaju kako sebi priskrbiti korist, bez obzira na to kako će ta njihova korist uticati na djecu koja ovise o njima, u ovom slučaju, na troje glavnih likova romana. Čitatelj kroz životno putovanje ovih triju likova može osvijestiti kroz što sve prolaze djeca bez roditelja, koja odrastaju u udomiteljskim obiteljima. Ipak, ova djeca su samo predstavnici sve djece koja proživljavaju sličnu sudbinu. Stoga kroz njihove priče možemo razviti empatiju prema svoj djeci koja ne odrastaju u svom domu, među svojom obitelji.

Vrsta djela: roman

Vrijeme radnje: proljeće

Mjesto radnje: Koprivnica

Kratki sadržaj

Zvonjenje snimateljevog mobitela prekida snimanje reportaže mlade novinarke. Reportaža je o djeci iz udomiteljskih obitelji, a prekid se dogodio dok je Kaja govorila. Dok je snimatelj pričao na mobitel, novinarka je promatrala sobu u kojoj se nalazila. Jedino što je željela bilo je da što prije završe. U sobi su se nalazila četiri kreveta, stol i računalo. Nadala se da će moći napraviti zanimljivu priču, ali nije joj uspijevalo. Kad je došla prvi put i vidjela djecu i sobu, bila je sigurna da će imati dobru priču, ali kako je snimanje napredovalo i nakon što su Jasmina (rasplakavši se) i Bojan (kreveljeći se pred kamerom) odbili pričati, te je ostala samo s Kajom, taj osjećaj je blijedio. Osjećala je da joj nešto kriju.

Novinarka je promotrila je sobu i lako pogodila koji krevet je čiji: Jasminin je bio onaj s lila dekom i slikama fotomodela, Bojanov onaj neuredan s Dinamovom zastavom, a Kajin onaj ispod kojeg su virili stari Alan Fordovi. Četvrti krevet je bio prazan. Rekli su joj da na njemu nitko ne spava, što ju je dodatno razočaralo. Ponadala da će pronaći osobu čiji je to krevet bio i nju ubaciti u reportažu.

Prije nego se snimatelj vratio, Kaja je spremila knjige u torbu i rekla da mora ići u školu. Izašla je bez pozdrava. Snimatelj se vratio i upitao gdje ona ide. Novinarka je rekla da ide u školu. Komentirala je ponašanje djece zbog koje nije imala nikakav materijal za reportažu. Snimatelj joj se narugao, spremajući kameru. Bio je siguran da bi on sam napravio bolju reportažu. Krenuvši, naišli su na Peru i Julišku Dangubić. Pero je bio začuđen što već idu. Pripremio se da danas i njega snime, na što mu je novinarka odgovorila da će se vratiti drugi tjedan pa snimiti i njih. Nakon što su otišli, Juliška je tiho upitala Peru misli li da im je Kaja nešto rekla. On je odgovorio da će Kaja nastradati ako im nešto kaže, te dodao da im je reportaža potrebna jer gostionica donosi sve manje prihoda. Treba im nova donacija od ministarstva i još nekoliko djece. Ona je prihvatila njegovo mišljenje, na što je on nešto progunđao i ušao u polupraznu gostionicu.

Jasmina je izašla iz koprivničke bolnice, završivši s praksom i krenula prema Miklinovcu. Išla je k teti Milici u posjet u koji nije željela obaviti, ali je morala svaka dva mjeseca. Teta Milica je, kao i Pero i Juliška, bila udomiteljica, ali je udomljavala odrasle, pa tako i Jasmininu majku. Milica vjeruje da su Jasminini posjeti veoma važni za njenu majku, kako bi popravile svoj odnos. Jasmina ponekad mrzi tetu Milicu jer je prisiljava na te susrete, ali je i žali jer ona vjeruje u neke stvari koje se neće dogoditi. Jasmina ima potpuno druge planove. Teta Milica vjeruje da će Jasmina završiti fakultet i kad se zaposli, živjeti s majkom.

Svi troje od udomiteljske djece imaju svoje planove jer su shvatili što se dogodi kad nemaju plan – četvrti krevet ostane prazan. Ne ismijavaju, propituju, niti osuđuju međusobno svoje planove, nego se drže zajedno. Bojan i Jasmina su odbili pričati s novinarkom jer smatraju da nitko nije poput njih i da ih se ne može shvatiti. Kaja je pristala jer smatra da joj to može pomoći s njenim planom.

Jasmina je pozvonila i skinula kaput. Teta Milica ju je uvela u dnevni boravak. Iz mirisa je pogodila što je za ručak. Tako je nakratko odgodila pogledati majku koja se polako ustala s trosjeda. Njeno lice bilo isto Jasmininom, ali izobličeno od lijekova. Pozdravila ju je i krenula k stolu, pričajući što se dogodilo u bolnici. Njoj je ovo, kao i većina toga, bila samo uloga koju je morala igrati. Ta igra, kroz koju je zamišljala da je sve kroz što prolazi niz malih uloga, pomagala joj je da preživi sve kroz što prolazi.

Kad je zvonilo za kraj petog sata, Kaja je izašla iz učionice i krenula prema kabinetu učiteljice hrvatskog. Putem je naišla na Bojana. Stajao je u krugu dječaka i dijelio omotnice. Povukla ga je u stranu, znajući o čemu se radi i rekla mu da bi zbog toga mogao nastradati. On joj je odgovorio tonom kojim ju je pokušao natjerati da skrene pogled, ali se ona zadubila u njegovo lice. To ga je zbunilo, pa joj je rekao da se ne brine za njega. Rekla mu je da je dobio okladu, jer je novinarka pitala za četvrti krevet.

Kad je ušla u kabinet, profesorica joj je rekla da sjedne na stolac nasuprot stolu. Izvadila je njen sastavak i pohvalila ga. Rekla je da će ga iduću godinu poslati na Lidrano. Pitala je da li je zanima sudjelovanje na natječaju za mlade književne nade, na što je Kaja odgovorila da je možda i zanima. Učiteljica joj je dala popis tema i pitala je piše li nešto za sebe. Nakon kraće pauze, Kaja joj je dala papir na koji je napisala što će govoriti o sebi pred kamerom za reportažu. Učiteljica je to pročitala i rekla da je dobro. Na natječaju će imati širu priliku da piše osobne tekstove. Kaja ju je ponovo pitala da li je to dovoljno OK da je netko poželi posvojiti. Učiteljica je odgovorila da ne zna, a nakon što je Kaja izašla i zatvorila vrata, uzdahnula je.

Nakon večere u zajedničkoj blagovaonici, trojka je ušla u sobu. Bojan je sjeo za računalo, Jasmina izvadila majice iz ormara kako bi jednu obukla za smjenu u gostionici, a Kaja se izvalila na krevet, bez volje za učenjem. Jasmina je bila sretna jer je upala na izbor za miss Koprivničko-križevačke županije, što je sve zateklo jer nisu vjerovali da bi se nešto od njihovih želja moglo početi ostvarivati. Bojan ju je fotografirao i uređivao slike, a Kaja smišljala opis, te su svi troje smišljali kako Peri podvaliti da potpiše prijavnicu. Sve im se činilo kao nekakva igra. Konobarica Pepa ih je prekinula, požurujući Jasminu.

Bojan se vratio računalu, a Kaja je nastavila promatrati Jasminu – razmišljajući kako je ona postajala sve ljepša, znajući da će ona uvijek izgledati bezizražajno. Znala je da je ljepota precijenjena, ali ponekad je žalila što nije kao Jasmina. Svi troje imaju svoj papir koji ih može izvući iz te sobe: Jasminin je sakriven na dnu ormara, Bojan u džepu ima ideju za igru kako bi se obogatio, a Kajin je bio pripremljen da ga pročita u kameru. Ipak, činilo joj se da je Jasminin plan najizgledniji zbog njene ljepote. Razmišljala je da bi i njen bio izgledniji da je lijepa. Tada ne bi morala tražiti riječi koje redovito ispisuje i ona tada bi doživljavala stvari, umjesto da ih samo čita iz Jasmininog dnevnika. Ona bi sve to mogla mnogo bolje ispisati od Jasmine, ali je znala da mnogo toga nikada neće doživjeti. Zavidjela joj je na tome, znajući da će ona zbog svoje ljepote doživjeti mnogo toga i imati zanimljiv život. Znala je da ona takav život, iako ga želi, neće imati. Ipak, ako Jasmina uspije, zna da će to biti kao da su svi troje uspjeli. Bar će jedno od njih sebe izvući iz te sobe. Zaletjela se k Jasmini, zagrlila je i rekla joj da je sigurna da će pobijediti. Jasminu je to začudilo, pa ju je pitala je li dobro.
Kaja je osjetila da joj se nešto toplo slilo u gaćice i šapnula Jasmini da joj se čini da je konačno dobila mjesečnicu. Jasmina ju je povukla u kupaonicu.

Kaja je iduće jutro poslije doručka otišla Kunštekovima. Nije htjela Peri objašnjavati što se sinoć dogodilo. Prošlu noć, nakon što se Jasmina vratila iz gostionice, razgovarala je s njom o tome. Dok je kod gospođe Kunštek prala čaše, razmišljala je o njenoj mami o kojoj je čitala iz njenog dnevnika. Kod Kunštekovih je već godinu dana radila kućanske poslove, što su oni plaćali Peri, a da ona taj novac nikad nije vidjela. U sličnoj situaciji bila je i Jasmina jer je radila u gostionici. Nikome se nisu mogle požaliti, jer je Ljerka, ravnateljica Centra za socijalnu skrb, znala za sve to. Ona je Peri i još nekoliko udomitelja priskrbljivala štićenike preko Centra i pomagala im sastavljati molbe za visoke donacije od ministarstva. Za to se znalo, ali nitko se nije htio njoj zamjeriti jer je bila prijateljica Kunštekovih, a gospodin Kunštek bio je utjecajan političar. Gospođa Kunštek je Kaju iznenada pitala da li joj nedostaju roditelji i da li bi ih htjela imati. Pitala ju je da opiše svoje idealne roditelje. Kaju je to živciralo i nije htjela odgovarati, ali je Kunštekica navaljivala. Kaja je završila s poslom i otišla, a Ljerka je rekla da dođe kod nje.

Kaja je došla do Centra za vrijeme pauze. Pokucala je na Ljerkina vrata i sjela u naslonjač koji joj je pokazala dok je telefonirala. Kaja je bila sigurna da ju je pozvala u vezi njenog usvajanja. To se potvrdilo kad joj je Ljerka rekla da je Kunštekovi žele usvojiti. To ju je šokiralo, na što se Ljerka nasmijala i rekla joj da o tome šuti i da ide u školu. Hodajući prema školi, plakala je. Sjela je na klupu, čekajući da je prođe taj trenutak.

Kaja je ušla u prazan hol škole, jer je sat već počeo, smišljajući što reći učiteljici zašto kasni. Vidjela je dvojicu sedmaša kako se šuljaju prema zbornici. Jedan od njih ušao je u zbornicu i ubrzo izašao iz nje noseći imenik. Brzo su otišli prema stražnjem izlazu iz škole. Scena ju je naljutila. Znala je da to ima veze s Bojanom i njegovom igricom koju je osmislio. U njoj je na kraju svakog nivoa igrač od Bojana dobivao kuvertu sa zadatkom koji mora izvršiti, što je Bojanu donosilo novac. On je i nju i Jasminu svaki dan izvještavao koliko je novca prikupio od vršnjaka, a koji je skupljao za dijelove za računalo, kako bi završio drugu igricu na kojoj radi. Kaju je to ljutilo jer nije vjerovala da ga netko koga uhvate neće izdati, a kako već ima dva ukora, to bi značilo izbacivanje iz škole.

Ti zadaci, koje je davao u kuvertama, uglavnom su bile bezazlene psine. Tek kad bi ih izvršili, dječaci bi plaćali za šifru kojom su mogli ući na idući nivo igrice. Bojan je bio uvjeren da ga nitko neće izdati, jer su svi htjeli biti kao on. Bio je buntovnik, a nitko tko mu je govorio da može mnogo toga napraviti, samo da se počne ponašati drugačije, nije shvaćao da on nema drugog identiteta osim tog prkosa. S njim raste od svoje četvrte godine. Otkako je četvrti krevet ostao prazan, nitko mu više nije mogao pomoći, a on je sam bio sve sigurniji da nije, niti će biti, kao drugi. Zna da su oni koji mu kažu da će završiti u popravnom domu u pravu, ali do tada se htio samo zabavljati i završiti igricu, kako bi mogao ostati svoj i zaraditi novac. Kaja je to shvaćala, ali nije htjela ostati bez njega, jer joj je bio kao brat. Iz tog razloga se, kada je sat završio, provukla se do njega i očitala mu bukvicu. Shvatila je da on ustvari i želi otići u popravni dom, jer je znao da će ostati sam nakon što Jasmina i Kaja odu. Njoj je izletjelo da je Kunštekovi žele posvojiti, na što je Bojan reagirao rekavši da je to super. Ona je rekla da ne zna da li je baš to htjela. Zazvonilo je, što je podsjetilo Kaju zašto je došla. Zatražila je Bojana da im naredi da vrate imenik, ali je on rekao da se na neke stvari jednostavno ne može utjecati.

Čim je završila sa praksom, Jasmina je požurila u hotel. Dok je bila u bolnici, nazvala je kući i rekla da u školi popodne ima pripreme za maturu i da će cijeli tjedan kući dolaziti kasno navečer. Znala je da će Pero biti ljut zbog toga, pa je tražila Julišku na telefon i brzo završila razgovor. Bila je nervozna, uzbuđena i nasmiješena, ali je smiješak nestao kad je ušla u predvorje hotela i vidjela dvadesetak djevojaka koje su, kao i ona, došle na natjecanje. Odmah je uočila kako sve izgledaju ljepše od nje. Shvatila je da se mora boriti za pobjedu i zapitala se kako će pobijediti? Sva ostala lica bila su lijepa kao i njeno, ali su bila i sređena na način na koji si ona to nije mogla priuštiti.

Organizatori su došli dvadesetak minuta kasnije. Vlasnica modne agencije, dva člana prosudbene komisije, dečko koji je zadužen za koreografiju i dva snimatelja. Podijeljene su u grupe kako bi sve stiglo biti pripremljeno, te je, nakon kratkog brifinga o koreografiji, počelo isprobavanje odjeće. Svaka djevojka htjela je uzeti ono što joj je zapalo za oko, ali je ipak sve određivala kreatorica, unatoč uvjeravanjima djevojaka. Magdalena, djevojka koje se Jasmina sjećala iz škole, uzela je crvenu haljinu, no kreatorica je rekla Jasmini da je isproba i nosi, što nije oduševilo Magdalenu. Jasmina je ostala stajati pred ogledalom, znajući da je ostale neće moći uplašiti svojom neljubaznošću. Svibor Adamić, stariji član prosudbene komisije, potvrdio je kreatoričino mišljenje, a Jasmina se pravila da nešto petlja oko haljine kako bi izbjegla gledati u njega. Razmišljala je koliko je pametno upustiti se u bilo što s njim, ali dok je ona razmišljala, on joj je već krenuo pomoći. Ona je povukla vezicu koja je popustila, te mu se zahvalila na pomoći i krenula prema kabini za presvlačenje. On ju je pitao može li doći idući dan u pet.

Kad je došla kući, umorna, Jasmina je osjetila da se nešto događa. Bojan je uobičajeno bio za računalom, a Kaja na krevetu nad udžbenikom, ali joj se činilo da je samo napola slušaju dok im je pričala što je doživjela, izbjegavajući spomenuti neke stvari za koje je smatrala da su premladi da čuju. Ni sama nije bila sigurna kako se postaviti prema svom problemu, pa ga je prešutjela zbog osjećaja srama koji je osjećala i kojeg je uporno ignorirala. Kad je završila pričati o Magdaleni, Kaja i Bojan su se počeli podbadati. Tako su joj rekli što se njima dogodilo taj dan. Jasmina je pokušala pitati Kaju o Kunštekovima, ali je ona odmah skrenula temu na Bojana, te se i Jasmina naljutila na njega. Ali ubrzo je počela shvaćati da vraćanje imenika ne dolazi u obzir i da je Bojan u pravu što se toga tiče. Ona je Bojana predobro poznavala i znala je da ga se ne može razuvjeriti. Sjela je pored Kaje i pitala je da joj ispriča to sa Kunštekovima, sluteći da ona nije presretna zbog toga. Ipak, pokušala je razvedriti Kaju govoreći po čemu bi Kunštekovi mogli biti bolji od Pere. Ali Kaja je i dalje bila na rubu suza. Ni jedna od njih dvije nije primijetila da je Bojan prestao tipkati i da samo zuri u ekran.

Iduće jutro Kaja je, prije nego je ušla u kuću Kunštekovih, stajala ispred nje promatrajući je. Razmišljala je o tome kakve je roditelje željela i kakvi su Kunštekovi, uvjeravajući samu sebe da oni nisu tako loši; bilo bi u redu i da im da priliku. Kad je ušla, prije nego li je stigla doviknuti “Dobro jutro”, čula je kako Kunštekica i Ljerka razgovaraju o njoj. Kunštekica nije bila oduševljena idejom da usvoji Kaju, ali joj je Ljerka objašnjavala zašto je to dobro za nju. Nije željela priznati da gura Kaju njoj jer mora Peri dovesti dvije sestrice koje čekaju udomljavanje, a koje ne smije razdvajati. Zato joj jedno od njih smeta, a Kunštekovi nisu htjeli Bojana. Ljerka je uvjerila Kunštekicu, te su nazdravile suradnji. Kaja je zakoračila u boravak, blijeda i s namještenim osmjehom. Pitala je što treba raditi, što je njih dvije prepalo. Rečeno joj je da počne od kupaonice na katu, a potom je Kunštekica upitala Ljerku misli li da ih je čula, na što joj je ona odvratila da to ionako nije bitno.

U razredu je vladala tišina dok su učiteljica hrvatskog jezika i ravnatelj stajali pred pločom i promatrali učenike. Učiteljica se pitala da li zbilja nitko ne zna ili samo štite krivce. Odlučeno je da će oni koji su ukrali imenik, ako ga vrate do sutra u podne, dobiti samo ukore, te su pozvali kradljivce da ga vrate. Ako ga do tad ne vrate, biti izbačeni iz škole. Nakon što je ravnatelj otišao, ona je još nekoliko minuta pokušavala objasniti koliko je situacija ozbiljna, ali kako su svi šutjeli, podijelila je posljednje zadaćnice te godine, počela upisivati ocjene i dogovarati se s učenicima koji su htjeli odgovarati za više ocjene.

Kaju ništa od toga nije zanimalo, a misli su joj se cijelo vrijeme vraćale na razgovor između Kunštekice i Ljerke. Osjećala se poput utopljenika, očajnički pokušavajući uhvatiti se za neku od njihovih rečenica. Ali niti jedna nije mogla promijeniti činjenicu da će i kod Kunštekovih biti u istoj poziciji kao i kod Pere, samo što će imati više stvari. Kod Pere je imala nadu da će jednog dana biti drugačije, a kad ode kod njih, neće više imati ni to. Ta trampa joj se gadila, ali nije bila sigurna može li uopće biti drugačije. Dok je ona bila u svojim mislima, djeca oko nje pričala su o imeniku i nagađala što se ustvari dogodilo. Djevojčica do nje pitala ju je što ona misli i da li Bojan ima prste u svemu tome, no ona nije htjela uhvatiti se priče. Počela je spremati knjige u torbu jer je zvonilo. Znala je da će Bojana prvog optužiti jer je on imao takvu reputaciju, ali to on nije htio shvatiti ni kad bi mu pokušala objasniti.

Dok je hodala prema kabinetu u kojem je imala nastavu iz kemije, primijetila je Bojana i ona dva dječaka koji su ukrali imenik. Pozdravila ih je i pitala koji će od njih preuzeti krivicu, što je njih uplašilo, jer su mislili da joj je Bojan to rekao. On im je rekao da ih je ona vidjela i nadodao da ih je jednako tako i netko drugi mogao vidjeti. Njih dvojica su bili preplašeni i ni jedan nije htio priznati, a manji od njih je pokušao dio krivice svaliti na Bojana. Kaja im je rekla da su si sami krivi i da ukor ne mogu izbjeći, nek se ni ne pokušavaju izvući na Bojana, jer ona može reći ravnatelju što je vidjela. Odlazeći, šapnula je Bojanu da joj je za to dužan do kraja života, te je odlučila reći razrednici da joj je pusti kući ranije jer joj nije bilo dobro.

U isto vrijeme dok se Kaja pješice vraćala kući iz škole, Jasmina je sjedala za stol Svibora Adamića, da bi obavila intervju. Osjećala se nelagodno u njegovoj blizini. Nalazili su se u konferencijskoj dvorani u kojoj je u jednom dijelu dvorane grupa uvježbavala koreografiju, dok je druga grupa bila kod stolova na intervjuima. Iako su svi bili zauzeti svojim zadacima, Jasmina je osjećala da svi vide kako se njoj gospodin Adamić primiče i kako svi čuju da joj se neizravno udvara. Njena igra, kojom se uživljavala u određenu ulogu i igrala je kako se od nje očekivalo, pala je u vodu. U sebi je osjećala otpor koji ju je sprečavao da se uživi u ulogu male kokete i poigrava se s članom komisije. Znala je da on na tome neće stati. Bila je zbunjena i nesigurna dok je odgovarala na pitanja, koja su pred kraj skrenula i na njene roditelje, odnosno udomitelje. Njemu je to bilo zanimljivo, jer je smatrao da će ona biti lakši plijen nego što je mislio. Shvatio je zašto ona toliko želi tu krunu. Imao je dosta iskustva s takvim izborima pa je odmah primijetio koje su djevojke bile spremne na sve kako bi dobile krunu. Bile su to Jasmina i Magdalena.

Magdalena ih je prekinula upitavši je li ona sad na redu, a kad je Adamić otišao po cigarete, ona je napala Jasminu jer je čula zadnji dio intervjua. Jasmina odgovorila da ne shvaća zašto se onda ona tako nje boji. Adamić je odradio intervju s Magdalenom i s još dvije djevojke, te potom promatrao kako se kandidatkinje pakiraju, prateći okom Jasminu. Kad je ostala sama, prišao joj je, stišavši glas kako ga se ne bi čulo. Rekao je kako joj može pomoći da pobijedi, a na njegovu ponudu je Jasmini došlo da povrati. Pozdravila ga je i gotovo trčeći otišla iz dvorane.

Kaja je vrijeme koje je dobila otišavši s nastave provela u sobi čitajući Jasminin dnevnik. Znala je da se ni Bojan ni Jasmina neće vratiti još nekoliko sati, a Juliška i Pero su otišli u Centar nešto riješiti. Prelistavala je Jasminin dnevnik, a u njemu su postojala neka mjesta koja je ona i po desetak puta pročitala. Činilo joj se da je Jasmina tako savjetuje o stvarima o kojima nema hrabrosti razgovarati s njom. Čitala je o poljupcima, pa o filozofskim raspravama o pravoj ljubavi, a tokom posljednje godine, glavna joj je tema bio izbor i pitanje s kime će i kada ići do kraja. Kaja je svaki put otvarala dnevnik nadajući se da će biti nečega novog o tome. Dugo je iščitavala posljednji zapis u dnevniku, sluteći da je Jasmina u pravu i da Jasminini strahovi nisu bez razloga. Postalo joj je jasno da će na isti način na koji su njeni snovi uništeni zbog Ljerkinih i Kunštekovih planova, Jasmini biti uništeni zbog Adamića. Razočarano je sklopila dnevnik i vratila ga na mjesto, trenutak prije nego se Bojan vratio iz škole. Ubrzo su se pojavili Juliška i Pero s dvije djevojčice stare oko šest godina. Juliška im je pokazala četvrti krevet i rekla da će to biti njihov zajednički krevet dok se Kaja ne preseli. Pokazala im je Kaju i Bojana, a potom ih je Pero ponukao da im kažu kako se zovu. Zvale su se Lela i Lidija.

Njih je to zateklo, kao što je zateklo i Jasminu kad se vratila kući oko devet sati. Bojan je pokušavao izvući nešto od njih dvije, dok je Kaja cijelo vrijeme bila zauzeta sa smještanjem njih dvije i pospremanjem njihovih stvari. Tek kad su zaspale primijetila je da je Jasmina neobično šutljiva. Na pitanja o izboru je kratko odgovorila i rekla da je boli glava. Zavukla se pod deku, upalila noćnu svjetiljku i dugo ostala budna nad dnevnikom. Kaja je pokušala zaspati, ali joj zvuk kuckanja po tipkovnici nije dao. Pitala se što Jasmina upisuje u dnevnik i zašto ne spava. Što li se dogodilo na pripremama kad plače bez glasa?

Iduće je ujutro Juliška rekla Kaji da ne mora ići Kunštekovima. Neka ostane paziti na djevojčice jer ona mora otići Ljerki. Pero je otišao u veleprodaju pića, Jasmina je bila na praksi, a Bojan je od jutra sjedio za računalom, zamolivši Kaju da mu napravi sendvič. Ona se cijelo vrijeme vrtjela po kuhinji, dok su je dvije sestrice promatrale. Tek su oko podneva počele pričati s njom. Čula je kako su tijekom noći škrgutale zubima u snu i rastužila se nad njima jer je to i ona radila. Kako nije znala njihovu priču, pazila je da joj ne izleti nešto neprimjereno. Kako Juliške dugo nije bilo, kasnila je u školu, a tijekom sata su u razredu svi brbljali o tome kako su ona dva dječaka, oni koje je jučer pozvala na red, vratili imenik i kako su viđeni s očevima u zbornici. Bila je uvjerena da je ta priča završena i da je Bojan spašen, ali je, kad je išla na tjelesni, vidjela je u zbornici Bojana okruženog nastavnicima. U njegovom su joj razredu rekli da je ravnatelj došao po njega, zbog čega je imala loš predosjećaj. Kad je došla kući, pozdravila je Lelu i Lidiju koje su se igrale u voćnjaku iza kuće i otišla u sobu, dohvativši Jasminin dnevnik. Iz posljednjeg zapisa shvatila je zašto je plakala.

Kad je začula Bojana, brzo je vratila dnevnik na mjesto. Bojan joj je rekao da su dječaci sve ispričali i da ne zna što će sada biti s njim. Izderao se na Kaju, a onda primijetio da je ona na rubu plača. Sjeo je pored nje i ispričao joj se, prije nego što je bilo što drugo uspio reći, Kaja mu je rekla za Jasminu. Pročitala je da ona želi neki znak koji bi joj pomogao da odluči, a Kaja je željela biti taj znak i spriječiti je da to učini. Pitala je Bojana želi li joj pomoći. Pogledali su na sat i istrčali iz kuće prema željezničkom kolodvoru. Kad su došli do njega, shvatili su da ne znaju što u stvari trebaju napraviti. Stajali su pred ulazom u pansion. Jasmine nije bilo na vidiku, te su panično tražili neko rješenje. Bojan je rekao da možda kasni, ali ju je Kaja spazila u pansionu. Povukla je Bojana da se sakriju. Ona je izašla iz pansiona, sjela na klupu u parku i gledala ispred sebe. Kaja je stisnula Bojanovu ruku, želeći prigušiti vrisak koji joj je nadolazio pri pogledu na taj prizor. Bojan ju je povukao za sobom, svjestan da se tu više ništa ne može napraviti. Kući su hodali polako.

Te večeri otrpjeli su Perinu galamu kad im je oko deset sati naredio da ugase svjetla. Jasmina je došla mnogo kasnije, a ujutro je otišla rano. Na radnom stolu ostavila je dvije ulaznice za izbor koji je bio te večeri u osam i poruku da bi joj bilo drago da dođu ako mogu. Njih dvoje su se odmah dogovorili da će reći da trebaju pomoći čistiti školsku dvoranu za maturalnu priredbu, jer nisu bili sigurni da će ih Pero pustiti da odu. Malo su razgovarali, iščekujući rasplet događaja u školi i Jasmininog izbora. Bojan je rekao da će biti izigrana, ali Kaja nije željela vjerovati u njegova crna predviđanja. Kad je krenula Kunštekovima, Lela ju je upitala kada će se vratiti. Kaji nije promakao njihov međusobni razočarani pogled koji su si uputile kad im je odgovorila. Kunštekovi nisu bili kod kuće, te je ona dva sata čistila nered koji je ostao iza neke privatne zabave.

Kad je došla pred školu, vidjela je Ljerkin auto i shvatila da su stvari izmakle kontroli. Ona je ovdje zbog Bojana. Bojan je Kaji ispričao da su ona dvojica očevima ispričala svakojake bajke o Bojanu: da ih je tukao, maltretirao i prisilio da ukradu dnevnik, bez da su spomenuli igricu. Govoreći to, bio je miran i ravnodušan, dok je Kaja postala bijesna. Kako ni Bojan ništa nije rekao za igricu, ona je odjurila u zbornicu, u ravnateljev ured, gdje su bili ravnatelj i Ljerka. Za njom je došao i Bojan, te je Kaja odmah počela iznositi priču o igrici. Izbjegavala je dio gdje su klinci plaćali Bojanu, ali je on to sam priznao. Učitelje je isto zanimao kraj tog razgovora, te su svi ostali u zbornici, iako je zvonilo. Ravnatelj je bio uzrujan zbog zadataka i izvlačenja novca, ali je govorio mirno. Kad je Ljerka dobacila da se Bojan treba sramiti i da su mu davali tolike šanse, on joj se narugao. Ravnatelj ga je opomenuo, on je počeo pričati o svemu, počevši od njihovog licemjerja i utjecaja tatica one dvojice, a kad je ravnatelj ponovo pokušao ući u razgovor, Bojan je počeo teatralno nabrajati stvari.

To je zateklo i Ljerku, ali nakratko. Pribrala se i zatvorila vrata sobe, a potom rekla Bojanu da se spakira i da ga u ponedjeljak vozi u Bedekovčinu. Ravnatelju je rekla da će obavijestiti Peru i srediti sve papire. Ravnatelj je slutio da se sve što je Bojan rekao odnosi na nju i da to nisu samo prazne riječi. Kad je Ljerka izašla, on je rekao da mu je žao i da možda zbilja nije vidio ono bitno. Izgledao je kao da se u sebi pokušava primiriti sa svojim propustom, a Bojan mu je namignuo i pružio ruku, rekavši da je to ustvari bilo odrastanje. Ravnatelj se njegovoj gesti nasmiješio i čvrsto mu je stisnuo ruku, impresioniran time što je prije njega, pedagoga, shvatio neke stvari.

Vijest o tome da Bojan odlazi u popravni dom u Bedekovčini brzo se proširila školom. Kaja i Bojan su se nakon nastave našli ispred škole. Nagađajući da li je Ljerka već obavijestila Peru i Julišku o svemu. Nazvali su ih, i kako Juliška još nije ništa znala, rekli da moraju ostati pomoći čistiti dvoranu. Prema hotelu su hodali u tišini. Bojan je odlučio otići jer mu se nije dalo slušati Perine prodike, a Kaja se još uvijek nadala da će Jasmina pobijediti. Bojanovog odlaska se nisu doticali.

Dvorana u kojoj se održavao izbor ih je razočarala. Sjedili su u sredini dvorane i promatrali izbor. Bojan je promatrao Adamića, a Kaja Jasminu. Nisu mogli naslutiti da je ranije otišla s prakse i sjedila u parku tri sata, uživljavajući se u ulogu koju je na pozornici trebala odigrati. Kad je najavljeno proglašenje pobjednice, Kaja je u krilu lomila prste. Jasmina je proglašena miss fotogeničnosti, a prije nego što je uzela cvijeće, objavljeno je da je Magdalena pobjednica. Kaja je jedina primijetila da se njen smiješak sledio u kutovima usana. Nakon pola sata su se svi počeli razilaziti, a Kaja i Bojan su pred hotelom čekali Jasminu.

Kad su se vratili kući, Pero ih je dočekao pred vratima sobe, te je počeo vikati na njih. Slutio je da se nešto zbiva i da se nešto promijenilo, te ga je ljutilo što nije mogao shvatiti što. Oni ga se više nisu bojali, pa su ga ignorirali. Kad su čuli da je otišao na kat, počeli su se smijati. Njih troje sjeli su na Bojanov krevet i razgovarali dugo u noć. Bojan i Kaja su prepričali razgovor kod ravnatelja i zamišljali su kako će Pero biti ljut kad vidi Jasmininu sliku u novinama. Uvjeravali su Kaju da priča sa Kunštekovima ima i svoju dobru stranu. Sjedili su skutreni na krevetu, olakšavajući jedni drugima posljednje sate koje provode zajedno.

Iduće jutro, dok su sjedili za doručkom, došla je Ljerka. Premetala je papire na rubu stola, prepričavajući Peri što je Bojan napravio u školi. Peru nije toliko brinulo to što je Bojan napravio, već što neće imati četvero štićenika. Jasmina je rekla da odlazi poslije mature, jer su joj u bolnici ponudili posao i stan na korištenje, što je iznenadilo Kaju i Bojana. Kaja se pitala kakva bi njena odluka bila da je ranije znala za to. Shvatila je što mora učiniti. Rekla je da ne želi da je Kunštekovi usvoje, na što su Bojan i Jasmina prasnuli u smijeh. Ljerka se naljutila na nju i počela vikati. Ljerka je rekla tko kamo ide, ali je ona nastavila prkositi, te je zaprijetila da će novinarima reći da su je prisilili. Ispričat će sve o Jošku, na što su svi zanijemili. Ljerka je rekla da joj nitko neće vjerovati, ali su Bojan i Jasmina rekli da će oni potvrditi njenu priču. Ljerka je rekla da onda ostaje, iskesila se na Bojana i otišla. Pero je prešutio scenu koju su izazvali, te je sa Juliškom otišao u gostionicu, ostavivši njih troje same. Kaja je shvatila da želi Leli i Lidiji biti ono što su njoj bili Bojan i Jasmina. Jasmina je kroz prozor gledala stablo u voćnjaku. Kaja je na tren požalila što je morala koristiti Joška da bi ušutkala Ljerku.

Prije tri godine su Kaja i Bojan, zajedno se vrativši iz škole, na četvrtom krevetu pronašli Joškovo oproštajno pismo. Sadržaj pisma su samo njih troje znali. Vidjeli su njega kako visi s drveta u koje su sad gledali. Pismo su Ljerka i Pero spalili kako se ne bi saznalo o Joškovoj depresiji. Otkako se to dogodilo, njih troje su počeli raditi svoje planove da se sami pobrinu za sebe jer nitko drugi nije to htio.

Kaja je ponovo počela snimati svoj govor za TV-prilog, no pozor joj je odvlačio Bojan. Pored nje je nosio vrećice sa svojim stvarima u Ljerkin auto. Kaja je zamolila za kratki prekid i otišla do Ljerkina auta, pored kojeg su stajali Jasmina, Pero, Juliška, Lela, Lidija, konobarica Pepa i Ljerka. Bojan je rekao da je spreman i svi su počeli opraštati se od njega. Jasmina mu je obećala da će ga njih dvije posjetiti kad dobije prvu plaću i zaprijetila mu da ne radi gluposti. Ljerka ga je ugurala u auto. Kaja je pitala Jasminu hoće li ostati s njom dok ne završi snimanje, ali je ona rekla da ne može, jer ide mami. Kaju je to začudilo, jer je to bio prvi put da ju je spomenula pred njom. Kaja se vratila pred kamere i rekla da je spremna. Počela je pričati tekst koji je napisala na papir. Nakon prve rečenice zastala je, zgužvala i bacila papir. Nastavila je pričati o sebi, te je na kraju vragolasto namignula u kameru.

Analiza likova

Kaja – trinaestogodišnja djevojčica. Uvijek tiha odlikašica, prosječnoga, bezizražajnog izgleda, ali vrlo radišna. Često i puno piše. Radi kućanske poslove kod Kunštekovih, a njen san je da je netko usvoji. Njeni roditelji poginuli su u prometnoj nesreći kad je imala tri godine. Nakon što se pobunila protiv toga da je Kunštekovi usvoje, ostala je kod Pere kako bi mogla biti starija sestra Leli i Lidiji.

Jasmina – prelijepa djevojka od sedamnaest godina. Ide u završni razred srednje škole, pa ima praksu u bolnici. Radi i kao konobarica u Perinoj gostionici. Njen san je da postane fotomodel. Njena majka je bolesna, te se, kao i ona, nalazi u udomiteljskoj obitelji. Nakon što ne uspije pobijediti na izboru za miss, dobiva posao u bolnici i stan.

Bojan – veoma problematično dijete. U školi stalno zapada u probleme i ima dva ukora. Na rubu je da ga izbace iz škole i pošalju u popravni dom u Bedekovčini. Njegov san je da završi igricu na kojoj radi i na njoj zaradi novac.

Pero i Juliška Dangubić – Kajini, Bojanovi i Jasminini udomitelji. Vlasnici gostionice “Žedni potok”. Pero je nagle naravi i nerijetko se izdere na djecu. Tjera ih da rade i upisuju škole koje ne žele, kako bi što prije počeli raditi. Skupa s Ljerkom dijeli donacije koje dobivaju od ministarstva. Juliška je mirnija i redovito prihvaća njegovo mišljenje.

Ljerka – ravnateljica Centra za socijalnu skrb. Pokvarena je i gleda samo novčanu korist. Peri i ostalim udomiteljima na području Koprivnice dobavlja djecu i pomaže im pisati zamolbe za donacije te s njima dijeli novac od donacija. Pred drugima se pravi da podržava svu djecu iz udomiteljskih obitelji, no kad je nasamo s njima, prikazuje sasvim drugačiju priču.

Lela i Lidija – šestogodišnje blizanke koje je Ljerka dovela kod Pere kao zamjenu za Kaju. U početku tihe, ali otvaraju se i razgovaraju s Kajom. One su glavni razlog zbog kojeg se Kaja usudila sprostaviti Ljerki i odbiti usvajanje.

Bilješka o autoru

Spisateljica Ivona Šajatović rođena je u Koprivnici 1975. gdje je završila osnovnu i srednju ekonomsku školu. Prve radove objavila je već za vrijeme osnovne škole u Modroj Lasti.

Njezin prvi roman je krimić za djecu “Tajna ogrlice sa sedam rubina” koji je 2001. godine dobio treću nagradu Ivana Brlić-Mažuranić za najbolji neobjavljeni rukopis za djecu i mlade do 14 godina, a 2003. zasluženo je osvojila prvo mjesto i dobila nagradu Mato Lovrak za najbolji roman za djecu.

Druga knjiga koju je napisala je rukopis “Pazite kako igrate” za koje je Ivona 2008. godine dobila nagradu Ivana Brlić-Mažuranić za najbolji neobjavljeni roman za djecu i mlade do 14 godina.

Objavljuje poeziju, kratke priče i ljubavne romane u izdanjima poput Nove Istre, Beate, Glorije i Mile. Neke ljubavne romane kao žanrovsku prozu objavljuje pod pseudonimom Yvonne Shirley.

Ivona je svojedobno izjavila kako želi pisati bestsellere, odnosno djela koja će ljudi željeti i voljeti čitati.

Autor: T.R.