“Pas zvan gospodin Bozzi” roman je koji spada pod fantastičnu priču ili čak i modernu bajku. U njoj na autor uvjerljivo priča o borbi dobra i zla i premoći i pobjedi dobra nad zlim.
Roman se sastoji od 22 poglavlja, a naslov svakog poglavlja govori nam o tome o čemu će svako poglavlje pričati.
Tema romana je preobrazba zla čovjeka u dobra. Autor je tijekom cijele priče postavljao pitanja kako sebi, tako i čitatelju, gdje se zapitao kako je moguće da netko postane zao i kako se takva osoba može preobraziti u dobrog čovjeka.
Odvjetnik Bozzi moralno se preobrazio zbog toga što je Bruno vjerovao u njega i njegovu dobrotu, vjerovao je kako on ne može biti tako loš. Iz tog razloga nije niti htio napustiti odvjetnika te je nastavio raditi za njega kako on ne bi ostao sam.
Ipak, odvjetnik se morao preobraziti u psa te iskušati mnogo zloće, lošeg i zla da bi na kraju shvatio da je dobrota isplativa i da nije beskorisna. Tako je on tek kao pas shvatio što znači biti dobar, što znači poljubac, lijepa riječ, ljubav, utjeha, suosjećanje i zajedništvo kod ljudi.
Smatrao je na kraju da dobrota dolazi prvenstveno iz suosjećanja. Kada se uspijemo postaviti u tuđu kožu i osjećati se onako kako se osjeća netko drugi, kada možemo osjećati njegovu bol, strah i očaj, to je prava dobrota. Ako vjerujemo kako je u životu dobro činiti dobro i ako tako i djelujemo tada vjerujemo i u čuda i u ljudsku maštu.
Osnovna pouka knjige je kako dobronamjernost može smekšati svačije kameno srce, a prijateljstvo i ljubav su njezine glavne riječi.
U knjizi ima puno mudrih izreka i citata u kojoj nas autor uvjerava kako je dobro činiti dobro i kako se na kraju to isplati te kako je suosjećanje temelj dobrota, da na kraju ovaj roman možemo uvrstiti i u filozofsku knjigu.
Ova moderna fantastična priča počinje kao i svaka obična priča, realističnim događajima, mjestom i vremenom radnje. Tako je radnja smještena u New York, u prva desetljeća 20. stoljeća. Autor nam prenosi i stvarne likove te atmosferu jedne sirotinjske četvrti velegrada. I tada, kada se najmanje nadamo, priča dobiva zaplet i to pojavom – čuda!
U uvodu romana upoznajemo glavne likove, mjesto i vrijeme radnje te odnose između likova. Zaplet se dogodio u onom trenutku kada se odvjetnik Bozzi preobrazio u psa, a to se dogodilo kada je tajanstvena starica na njega bacila kletvu. Rasplet radnje se događa kada se Bozzi preobraća ponovo u odvjetnika, a u završetku priče je iznijeto koja su to dobra koja je Bozzi činio sada kada se promijenio.
Kraj romana donosi nam sretni svršetak. Bruno i Julija su se vjenčali, stanari zgrade će od sada mirno živjeti, a odvjetnik Bozzi sada zna kako izgledaju pravo prijateljstvo i prava ljubav.
Kratak sadržaj
Radnja započinje prikazom života doseljenika iz Italije koji su živjeli u najamnoj zgradi u četvrti Brooklyn u američkom gradu New Yorku. Ta zgrada mjesto je za ljude koji tek stignu u Ameriku i tamo borave dok ne nauče bolje jezik i dok ne zarade novac za život. Oni su stigli iz Napulja i u novu sredinu prenijeli su način života i običaje.
U zgradi žive mnogi ljudi koji se bave različitim zanimanjima pa tako možemo vidjeti obitelj sladoledara, kožara, postolara, pismoslikara Piettra te zatim vlasnicu pizzerije. Svi oni imaju jednu zajedničku karakternu osobinu, a one je da vjeruju u čuda, a i sam život smatraju jednim velikim čudom.
Iako za nikog od stanara život nije bio lak, oni su vjerom u njega, pomaganjem jedno drugome te ljubavlju uspjeli život učiniti boljim i ljepšim te svaki dan stvarati novo čudo.
U toj istoj zgradi živi i odvjetnik Bozzi. Osim što tamo živi, on i upravlja zgradom, a ljudi ga ne vole jer je jako zao, škrt i općenito čovjek bez srca. Odvjetniku Bozziju od velike je pomoći njegov zaposlenik pristav Bruno.
Bruno je totalna suprotnost odvjetnika Bozzija. Dobar je, pomaže siromašnima kada god to može te ima mogućnost suosjećanja prema njima. Tako je Bruno nebrojeno mnogo puta pokušavao zaustaviti odluke odvjetnika Bozzija prema stanarima kada su morali iseliti jer nisu mogli platiti stanarinu ili im je trebala biti zaplijenjena imovina.
Sve su to razlozi radi kojih odvjetnik nije volio Bruno. Često ga je ponižavao i tjerao ga je da laje i oponaša psa kada bi im na vrata zazvonio neki prosjak. Tako bi oni mislili da je kuća prazna i da je u njoj trenutno samo pas.
Bruno je trenutno bio zabrinut situacijom u kojoj odvjetnik nije htio isplatiti nasljedstvo djevojci Juliji koja je boravila u zgradi. Njezin razlog dolaska u Ameriku bio je taj što je htjela podići svoje nasljedstvo. Naime, stric joj je oporukom ostavio šest tisuća dolara. No, odvjetnik je što je dulje mogao odugovlačio s isplatom. Cijelo to vrijeme kada je čekala da dobije svoj novac, Julija je pomagala svima u kući koliko je to mogla.
Julija je tako u zgradi upoznala i Alfonsa u kojeg se s vremenom zaljubila. Alfonso joj je bio obećao i brak, ali ju je stalno požurio da od odvjetnika što prije preuzme svoj novac. Julija nije niti najmanje slutila da je Alfonso u biti varalica i lopov koji se htio dočepati samo njezinog novca.
Svaki dan Bozzi i Bruno odlazili su na sud. Tako su se jednoga dana spremali za sud, a Bozzi je Piettru zaprijetio da što prije pripremi novac za stanarinu inače će se morati iseliti. Bozzi nije imao milosti i zahtijevao je od Piettra da mu isplati novac do navečer bez obzira što je znao da je Piettro novac potrošio na liječenje unuka Filippa koji je slomio nogu.
Baš je toga dana Filippu bio skinut gips s noge i on je bio sretan što se opet mogao igrati s dječacima. Dogovor za sljedeću igru bio je da se igraju gangstera, a Filippo nije bio oduševljen time što je opet morao glumiti da je mrtvac.
Kada se vraćao sa suda, Bozzi je navratio u slastičarnicu kako bi pojeo kolače koje je obožavao. No, prilikom plaćanja uvijek bi iskoristio priliku te bi varao i rekao da je pojeo manje kolače nego što je to uistinu i bilo. Sada se uz to i okomio na slastičara koji je dopustio jednoj gospođi da uđe sa psom. Već sljedećeg dana, na slastičarnici će stajati natpis da je zabranjeno uvoditi pse.
Dok je Bozzi bio u slastičarnici, dječaci su odlučili da se ipak neće igrati gangstera. Umjesto toga, oni su nabavili rajčice te su odlučili njima gađati Bozzija.
Kada je Bozzi izašao iz slastičarnice, rajčice su počele padati po njemu. Jako ljut, pojurio je za djecom koja su se ubrzo razbježala. No, Filippo nije mogao niti smio trčati zbog noge pa ga je odvjetnik i lako ulovio. Kada ga je ulovio zalijepio mu je šamar. Sve to vidjeli su stanari iz kuće, a to je bila zadnja kap koja je prelila čašu.
Ljudi su se skupili i krenuli su u napad na odvjetnika Bozzija. On se jedva spasio te je odjurio u ured. U uredu je ispričao Bruni kako su ga stanari htjeli napasti i ubiti te ga je poslao da pođe po policiju. Bruno je otišao, a kada je izlazio, za svaki slučaj, zaključao je stan i uzeo ključ sa sobom.
Malo nakon toga, u zgradi se pojavila nepoznata starica koja je imala mogućnost proricati budućnost, a uz to, prodavala je i horoskope. Tako je prorekla budućnost Juliji i Piettru. Juliji je rekla kako će dobiti nasljedstvo, a nakon toga će biti i sretna s čovjekom kojeg voli, dok je Piettru rekla da neće biti izbačen iz stana i kako će biti sretan u životu.
Kada je Alfonso čuo što starica govori Alfonsu, on se naljutio na nju, na što mu je ona rekla kako se navedeno ne odnosi na njega i kako bi joj bilo lako reći mu što njega očekuje, a što niti ne sluti na ništa dobroga.
Tada je starica krenula dalje i stigla do vrata odvjetnika Bozzija. Kada je pozvonila, a odvjetnik je vidio staricu kroz ključanicu, počeo je lajati kako bi ona otišla. No, starica je znala da to laje odvjetnik Bozzi i tada mu je prorekla da će se pretvoriti u psa. Ponovo će postati čovjek tek kada ga netko zavoli i poljubi s ljubavlju.
I zaista, odvjetnik se nije niti snašao, a pretvorio se u starog, velikog i ružnog psa, a pored njega je samo ostalo odijelo. Odvjetnik je odmah počeo sve više svijet oko sebe doživljavati njuhom.
Tada se u stan vratio Bruno u pratnji policajca. No, nisu naišla na odvjetnika. Policajac je zaključio kako u stan sigurno nije provaljeno i kako je odvjetnik vjerojatno izašao. Kada je policajac otišao, Bruno je shvatio da Bozzi nije izašao jer su mu u uredu ostale sve stvari, od novčanika, odijela do ključeva.
Bozzi je njušio Bruno te je shvatio da mu je njegov miris jako poznat, a i ugodan. Sjeo je za stol, a Bruno je ostao začuđen. Čak ga je i naslovio s imenom – gospodine odvjetniče. Tada je i pas shvatio da je i on vjerojatno odvjetnik Bozzi pa je odlučio da će se ponašati kao i do sada. Donio je Bruni njegovu aktovku te ga je podsjetio da moraju ići na sud. Bruno je poslušno i otišao, no nije mogao ići bez psa koji ga je u stopu pratio.
Bruno je sa sucem rješavao slučajeve koje je već ranije bio pripremio s Bozzijem. Kada je sudac vidio da odvjetnika nema, donio je povoljna rješenja za stanare iz zgrade, a sve to na Bruninu preporuku. Kada je pas Bozzi čuo što se dogodilo, jako je bio ljut.
Bruno je tada rekao sucu kako smatra da je pas ustvari odvjetnik, na što je ovaj rekao da bi to mogla biti i istina s obzirom na to kako se pas ponašao. Bruno se u pratnji psa vratio nakon toga u pisarnicu.
U uredu je Bruno odlučio razgovarati s Bozzijem i ukazati mu da na sve loše što je do tada činio. Rekao mu je da mu mora pomoći otvoriti sef s novcem jer će isplatiti Juliji njezino nasljedstvo. Bozzi se naljutio i nije želio to učiniti. Bruno je rekao psu da je i dalje zao i nepošten i da mu se ova preobrazba sigurno nije dogodila bez razloga. Tada ga je izbacio iz stana. Na ulici Bozzi se našao sam i napušten, a nitko nije htio biti u njegovoj blizini. Svi su mu se sklanjali s puta jer su ga smatrali jako opasnim.
Pas je odlučio poći u svoju omiljenu slastičarnu kako bi se malo zasladio život, no slastičar ga je odmah izbacio jer je psima bio zabranjen ulaz na preporuku odvjetnika Bozzija.
Bozzi je opet bio na ulici, sam i tužan. Susreo je Filippa, a dječak mu je odlučio prići iako je pas u početku bio zarežao na njega. Bozziju se dječakov miris jako svidio. Naišla je dječakova majka Paulina te mu je rekla kako bi se trebao kloniti toga psa.
Bozzi je krenuo dalje jer je morao naći mjesto na kojem će noćiti. Stigao je tako do jednog gradilišta, a u jamu koja je bila puna smeća, dovukao je jednu staru krpu. Od sada će to biti njegov dom.
Za to vrijeme, te noći, Bruno je razmišljao o odluci koju je donio. Razmišljao je li njegova odluka prema psu bila ispravna, a i priznao je konačno sam sebi da je zaljubljen u Juliju.
U međuvremenu Alfonso i dalje nije prestajao nagovarati Juliju neka konačno podigne svoje nasljedstvo. Julija mu je govorila da to ne može učiniti jer u početku je odvjetnik bio jako ljut, a sad je nestao.
Sljedećeg dana, Bruno je obavijestio stanare kako se nitko neće morati iseliti, a neće biti niti pljenidbe. Stanari su odahnuli te su bili jako sretni zbog toga. Odlučili su kako će ići zahvaliti Gospi kojoj su se uvijek molili.
Pas je čekao Filippa na istom mjestu kao i jučer. Čekao je jako dugo, s velikom čežnjom i razmišljanjem kako Filippo možda neće niti doći. Shvatio je da je taj osjećaj sigurno osjećaj ljubavi. No, Filippo je za tada bio u mesnici gdje je od mesara zamolio kost za psa. Mesaru je u zamjenu za kost odsvirao veselu pjesmicu.
Filippo se tada odšetao do ugla gdje ga je s nestrpljenjem čekao pas. Pas je već bio jako gladan te je odmah hlapljivo stao jesti kost koju mu je dječak dao. Uz sve to pas je dao Filippu da ga gladi po glavi. Opet je naišla dječakova majka Paulina te je rekla dječaku da se prestane družiti s tim opasnim psom.
Cijelo to vrijeme Alfonso je i dalje nagovarao Juliju da ode po novac. Kada mu je ona rekla da to ne može učiniti, Alfonso je izmislio kako će morati otići u Toronto ne nabavi li novac što prije. Julija je zbog toga bila jako tužna, ali i dalje je bila sigurna u to da je Alfonso jako voli. Alfonso joj je predložio neka novac nabavi od Brune koji je ionako zaljubljen u nju pa joj ga vjerojatno i dati. Julija je bila iznenađena kada je to čula.
Svaki je dan pas čekao Filippa koji mu je donosio kost, a nakon toga se i malo igrao s njime. Svi ostali dječaci bili su zli prema psu i ponašali su se prema njemu jako loše, tjerajući ga.
Jednoga dana, nakon što je Filippo nahranio psa, pas ga je počeo vući prema svom skrovištu. Filippu je bilo jako lijepo na tom mjestu i zamislio si je kako bi ovo bilo idealno mjesto za igru.
Bacio je drvce psu i očekivao od psa da mu ga donose. No, Bozzi nije znao što se od njega očekuje. Tada mu je Filippo pokazao. Nakon toga, obojica su uživala u igri. Filippo je na rastanku obećao Bozziju da će sutradan probati doći i ranije.
Sljedeći dan, tri su se dječaka iz susjedstva postavila na Filippa zadirkujući ga. Gioco ga je uštipnuo, na što mu je Filippo opalio šamar i sve je išlo prema tome da će doći do velike tučnjave u kojoj Filippo ne bi prošao dobro. Iz tog je razloga Filippo potrčao do ugla gdje ga je čekao pas. Pas ga je odmah zaštitio tako što se postavio između njega i zločestih dječaka, a nakon toga oni su ostali posramljeni pa su otišli dalje.
Julija je otišla do Brune te ga upitala postoji li mogućnost da dobije svoje nasljedstvo. Bruno joj je odlučio pomoći iako je znao da će se Julija vjerojatno udati da Alfonsa nakon toga. Obećao joj je da će organizirati otvaranja blagajne.
Julija je bila jako sretna te je odlučila što prije otići priopćiti tu lijepu vijest Alfonsu. Alfonso je bio oduševljen time što je čuo, ali nije imao vremena za Juliju već je otišao u kafić gdje ga je već čekala druga djevojka, Lola. Od Lole je također uzimao novac, a rekao joj je da će pobjeći s njom čim dobije šest tisuća dolara od Julije. No, niti to nije bila istina. On je ustvari planirao kako će pobjeći sam s novcem, a bez Julije i bez Lole.
Razgovor koji su vodili Lola i Alfonso čuo je pas Bozzi. Iz tog razloga pas je sljedeći dan čekao ispred ureda kada je došlo do otvaranja sefa. Juliji je novac bio isplaćen, a ona je potpisala priznanicu koje je vraćana u sef na sigurno mjesto.
Sva sretna, Julija je nakon toga potrčala Alfonso, a on joj je rekao kako bi bilo najbolje da novac bude kod njega jer je to sigurnije. Julija mu je dala novac, a Alfonso je osjetio blaženo stanje. No, to nije dugo trajalo.
Alfonsa je prekinuo lajanje i režanje psa i jedva da se snašao, kada je pas već bježao s njegovim novcem. Alfonso je potrčao za njim, ispucao je čak i metak iz revolvera na psa, ali na sreću, promašio je. Pas se spasio tako što je pobjegao na krov jedne garaže.
Već se okupilo mnoštvo ljudi oko njega jer su ih privukli galama, lajanje i pucnjava, a pas je tada na čuđenje svih pojeo cijeli snop novčanica. Julija je bila očajna. Nije mogla vjerovati što joj se dogodilo i sada nije znala od čega će ona i Alfonso živjeti. No, Alfosno ju je napustio grubim riječima jer novca više nije bilo pa on nije imao koristi od nje.
Policajac je zbog pucnjave smjestio Alfonsa u zatvor, a Julija je bila neutješna. No, svi su je tješili da je to što joj se dogodilo, najbolji ishod jer Alfonso je bio zao čovjek.
Bruni je bilo žao Julije pa joj je odlučio ponuditi svoju ušteđevinu koja je bila jako skromna. Djevojka je bila jako ganuta time te je bila zahvalna Bruni što joj je pomogao. Kada ga je zagrlila osjetila je veliku sigurnost uz njega.
Filippo je taj dan ponovo otišao naći se sa psom. Bruno mu je malo prije toga bio rekao kako bi se i on htio naći s Bozzijem.
Bruno se kasnije toga dana našao s Bozzijem, a on mu je ispričao kako je učinio dobro djelo jer je oteo Alfonsu novac. On je čak i izložio svoj život u zamjenu da učini dobro djelo. Bruno je bio ponosan na njega te mu je za nagradu donio teleći odrezak. No, pas nije htio niti dirnuti odrezak, već je otišao tužan dalje.
Kada je došao na gradilište, netko ga je dozivao. Nanjušio je opasnost te u trenutku kada je htio napasti čovjeka koji ga je dozivao, on mu je stavio omču oko vrata. Naime, Bozzija su ulovili živoderi.
U živodernici, Bozzi se našao u društvu ostalih pasa i svi su dijelili istu sudbinu. Bili su jako uplašeni i nisu znali što ih čeka. Bozzi je čak razmišljao i o smrti.
Filippo je sasvim slučajno saznao gdje se Bozzi nalazi. Gioco je bio sav sretan što se Bozzi nalazi u živodernici jer se sada mogao postaviti na Filippa pa mu je to i rekao.
Dječak je znao da postoji neka čudna veza između Brune i psa pa je sljedećeg jutra odlučio poći do njega po pomoć. Zajedno su kupili povodac i brnjicu te su se uputili u policiju prijaviti ga i platiti porez. Bruno je tada uputio dječaka u živodernicu po psa.
Kada je izašao, pas je sada imao povodac i brnjicu. Dječak je odveo psa do njegovog skrovišta na gradilište i rekao mu je neka tu ostane jer se mnogi ljute na njega. Skinuo mu je uzicu, ali i dalje mu je ostala brnjica na njušci. Pas ga je poslušao, no sljedeći dan nikako nije mogao dočekati Filippa pa se uputio potražiti ga.
Otišao je do ugla gdje se inače nalaze i krenuo prema trgu. Tada je ugledao kako veliki dječaci tuku malenog Filippa. Htio ga je obraniti, ali pošto je imao brnjicu, nije bio u stanju jer ga se dječaci nisu bojali. Tako je Bozzi dobio puno batina. Srećom, pojavio se Filippov djed pa su se dječaci brzo razbježali.
Filippo je ipak bio zahvalan psu jer je vidio da ga je htio obraniti, a sada je ležao polumrtav od udaraca koje je dobio. Dječak ga je zagrlio i poljubio te mu je rekao da je on jako dobar pas. Otišao je do majke i djeda te im je rekao da je taj pas jako dobar.
Kada se Filippo vratio do psa, psa više nije bilo. Na ulici je stajao gol odvjetnik Bozzi koji se morao pokriti reklamom koja se tamo našla za kineski restoran.
Svi stanari tada su počeli pričati kako se odvjetnik Bozzi vrati, a Bruni je to bilo jako drago. On je znao da je Bozzi dobar čovjek.
Odvjetnik je rekao Bruni da je cijelo ovo vrijeme bio na službenom putu, iako je znao da mu Bruno nije povjerovao. Zatim se odjenuo i otišao je potražiti Filippa. Filippo se igrao na ulici s velikim dječacima kojima je oprostio što se loše odnosila prema njemu.
Kada je Bozzi htio uhvatiti Filippa za ruku i odvesti ga u slastičarnicu na sladoled, Filippo se prestrašio i pobjegao. Odvjetnik je bio tada jako tužan te se uputio kući. Čekao je da ga Bruno izvijesti o svim poslovima koji su se događali u njegovoj odsutnosti.
Bruno se iznenadio kada je vidio da se odvjetnik nije naljutio kada je čuo da stanari mogu ostati u zgradi. Tada je Bozzi upitao i što je bilo s Julijinim nasljedstvom, iako je i sam dobro znao što se dogodilo. Bruno mu je pokazao Julijine spise, a odvjetnik je tada pojeo priznanicu kada Bruno nije gledao! To je značilo da nema dokaza da je Julija uzela nasljedstvo pa će joj morati isplatiti još jednom.
Odvjetnik se pravio da se ljuti na Brunu jer priznanice nema te mu je rekao da će mu oduzeti dio od plaće. No, odmah potom rekao je da će mu plaću i povisiti. Bruno je tada shvatio da se odvjetnik samo pravi da je ljut, a u biti je htio pomoći i njemu i Juliji.
Bruno je išao kući i usput je otišao javiti Juliji da će dobiti svoj novac. Mislio je da će sada zauvijek ostati bez Julije jer će se ona vratiti svojoj kući u Napulj, no ostao je iznenađen kada mu je ona potrčala u zagrljaj. Proročanstvo nepoznate starice pokazalo se istinitim, Julija će se udati za čovjeka kojega voli.
Odvjetnik Bozzi imao je puno planova za Bruno. Bio je zadovoljan njegovim radom pa mu je odlučio dati ovlaštenje da se brine o kući i postavio ga je za upravitelja zgrade. Uz to, dao mu je da se brine i o odvjetničkom uredu.
Filippo je odlučio da će od sada pa nadalje živjeti kao cvrčak. Pojurio je stepenicama i otišao do zgrade gdje se sastajao s Filippom. Filippo je i dalje bio tužan te je dane provodio tražeći psa. U tome su mu pomagali i ostali dječaci.
Kada je Bozzi ugledao Filippa primio ga je nježno za ruku i poveo ga je prema gradilištu. Tamo mu je donio drvce i počeo je lajati. Tada je Filippo shvatio da je odvjetnik Bozzi u biti bio pas i da mu je on prijatelj.
Zajedno su njih dvojica krenuli prema slastičarnici, a svi stanari su se čudili kako se zajedno druže. Znali su da čuda postoje, ali nisu mogli vjerovati da se njih dvojica drže za ruke, a odvjetnik Bozzi čak se i smijao.
Ušli su u slastičarnicu, a odvjetnik je usput skinuo natpis kako je zabranjeno uvoditi pse, a slastičarka je za njih izvadila pladanj kolača. Ljudska dobrota je pobijedila.
Vrsta djela: roman (fantastična priča ili moderna bajka)
Vrijeme radnje: početak 20. stoljeća
Mjesto radnje: New York
Likovi: odvjetnik Bozzi, pristav Bruno, Filippo, Julija, Alfonso, starica, dječaci i ostali stanari iz zgrade, sudac, policajac, slastičar, Lola
Analiza likova
Odvjetnik Bozzi – glavni lik romana, u početku prikazan kao negativan kojega nitko nije volio. Svi su mu se sklanjali s puta, znali su da je zao, škrt i da nema srca. Bio je vlasnik odvjetničke tvrtke koja se bavila ovrhama i kamatama s visokim kamatnim stopama. Nitko ne zna je li ikada nekoga volio, živi sam i nikoga ne pozdravlja. Ponaša se nečovječno prema Bruni, svom pristavu. U toj mjeri da ga čak i tjera da glumi psa. Ljubomoran je ne Brunu i ne može shvatiti zašto Brunu svi vole za razliku od njega, a bave se istim poslom. Nije mario za dobrotu, a siromašnih se ljudi bojao. Omalovažavao je Brunu koji je za njega radio za malu plaću pa ga nije htio otpustiti. Jednoga dana on se preobrazio i tjelesno i duhovno zbog kletve nepoznate starice. Postao je pas i takav će i ostati sve dok ga netko ne zavoli i poljubi. Ispočetka je bio svjestan samo tjelesne preobrazbe, a i dalje se jednako loše ponašao. Nakon nekog vremena shvatio je da bi ono što osjeća prema dječaku Filippu mogla biti ljubav. Nakon nekog vremena Bozzi je kao pas učinio mnoga dobra djela. Kada je završio u živodernici mislio je da će tamo i završiti njegov život, no dječak Filippo ga je uz pomoć Brune spasio. Tada je osjetio veliko suosjećanje prema ostalim psima koji su tamo ostali. Bio je sretan i tada je shvatio pravu spoznaju ljubavi i prijateljstva. Shvatio je da je tek sada kada je bio pas imao pravog prijatelja. Da bi se odužio prijatelju Filippu obranio ga je od velikih dječaka ne razmišljajući o svom životu i to je bio konačan ispit ljudskosti koju je položio. Dječak ga je iz zahvalnosti poljubio i tada se Bozzi ponovo pretvorio u čovjeka – odvjetnika. No, bio je drukčija osoba iznutra. Sada je on dobar čovjek pun suosjećanja. Pokazao je svima kako se promijenio pa je tako pomogao i Bruni i Juliji, a s Filippom je nastavio njegovati prijateljski odnos. Postao je sretan čovjek jer je konačno spoznao moć prijateljstva i ljubavi. Na kraju je skinuo natpis sa slastičarnice u kojoj se na njegovu zamolbu nije moglo ući sa psima.
Bruno – radi kod odvjetnika Bozziija i totalna je njegova suprotnost. On je dobar, suosjećajan, skroman i pomalo nesiguran u sebe. Već je bio navršio četrdeset godina, ali i dalje je bio nespretan i svi su mislili da će zauvijek raditi kod Bozzija. Svi su ga voljeli jer je uvijek bio spreman pomoći iako ni sam nije imao i bio je siromašan. Nije mogao napustiti odvjetnika jer ga je žalio što ga nitko ne voli i što je tako opak. Smatrao je da je on ipak u dubini duše dobar čovjek. Vjerovao je u dobrotu i iako nije mogao naći niti jednu dobru Bozzijevu osobinu, nadao se da će se ona ipak ukazati. Kada se Bozzi pretvorio u psa, on se brinuo o svim poslovima. Tada se vidjelo koliko je odlučan, a s time mu je i samopouzdanje malo poraslo. Bio je iskren, dosljedan, velikodušan i pošten čovjek. Pokazao se i samozatajnim u ljubavi. Iako je Juliju volio svim srcem nije se htio ispriječiti na putu do njezine sreće. Bio je sretan ako je ona sretna, a isto tako razmišljao je i o njezinoj udaji za Alfonsa. Na kraju se sve tako posložio da je njegova dobrota nagrađena srećom. Julija je bila također zaljubljena u njega.
Filippo – dječak koji živi s majkom i djedom u kući koju vodi odvjetnik Bozzi. Voli Juliju koja im pomaže, a skrojila mu je čak i odijelo kojega svima ponosno pokazuje. Pošto je najmanji od svih često je prvi koji je dobio batima među dječacima u društvu. No, kako je velikodušan, uvijek bi im oprostio te se i dalje igrao s njima. S povjerenjem je pristupio i psu, iako je on u početku režao na njega. Odvjetniku je pokazao put prema sreći koji će steći jedino dobrotom.
Julija – stigla je iz Italije kako bi preuzela nasljedstvo koje joj je ostavio stric. Dobra je, plemenita i požrtvovna i svima u zgradi uvijek je spremna pomoći. Živi kod Filippove obitelji i njima pomaže kako god može. Tamo se i zaljubila u Alfonsa koji se samo htio dočepati njezinog nasljedstva, ali ona je bila previše dobra da bi to vidjela. Imala je ovdje puno prijatelja i svi su je voljeli što joj je bilo dovoljno za sreću. Kada je ostala bez nasljedstva, nestao je i Alfonso, a svi su smatrali da je to jedino dobro koje je dobila od njega. Sve više je vremena provodila s Brunom koji je uvijek bio tu za nju. Tješio ju je i pomagao joj te je s vremenom vidjela da je to ljubav koju joj je starica bila prorekla. Ona je poželjela postati Bruninom suprugom.
Alfonso – jedini negativan lik do kraja priče. On je sebičan i samodopadan te jedinu sreću vidi u tome da ima puno novca. Sanja o lagodnom životu koji će postići tako da će izvući što više novca od dvije djevojke s kojima se nalazi. Juliji je obećao brak, a Loli odlazak u Hollywood. No, on to nije planirao s niti jednom od njih, već im je htio uzeti novac i nestati. Bio je poznat policiji zbog mutnih poslova kojima se bavio. Pravu narav je pokazao kada mu je pas Bozzi ukrao novac iz ruku. Tada je na psa zapucao, a Julije se riješio uz grube riječi. Završio je iza zatvorskih rešetaka i pravda je bila zadovoljena.
Bilješka o autoru
Istvan Bekeffi bio je Mađarski pisac, scenarist i dramatičar. Rodio se u Segedinu 1901. godine. Najprije je studirao na policijskoj akademiji, ali se prebacio na studij drame u Budimpešti, koji je i diplomirao.
Za vrijeme svog radnog vijeka napisao je 22 filmska scenarija i oko 64 kazališna komada. Omiljena tema njegovih djela bili su dobri i skromni ljudi, kao uzori kojima bi se društvo trebalo povoditi.
1957. godine preselio se u Švicarsku i počeo pisati o Zapadnonjemačkoj filmskoj industriji. Supruga mu je bila mađarska glumica Ida Turay, koja je redovito glumila u njegovim predstavama.
Jedno od najpoznatijih djela Istvana Bekeffija je roman “Pas zvan gospodin Bozzi”. Ono je prenijeto i na kazališne daske i to u obliku mjuzikla.
Bekeffi je umro 1977. godine u Budimpešti.
Autor: M.L.
Odgovori