Paradoks je pjesnička figura i misao kojom se izriče mišljenje ili vjerovanje koje je suprotno od uobičajenog ili općeprihvaćenog mišljenja ili zaključka.
Paradoks nastaje je grčke riječi παράδοξος. Paradoks znači nevjerojatan, odnosno para- znači protiv, dok dóxa znači mišljenje. Kada spojimo riječi u jedan pojam dobijemo “protiv mišljenje”. Dakle mogli bismo reći da je paradoks protuslovlje.
Paradoks se često koristi u govorništvu jer ima sjajan efekt za postizanje veće uvjerljivosti. Govornik korištenjem paradoksa postiže da njegove misli budu bolje prihvaćene kod mase ljudi.
Paradoks djeluje snažno i daje nam poticaj da razmišljamo. Paradoks je tijekom povijesti korištenja poticao na razmišljanja te je tako od onih jednostavnih doveo do složenijih i intelektualnijih načina razmišljanja i razrade mišljenja. Tako su se kroz povijest otkrivali i novi zakoni u fizici ili nova pravila u matematici. Iako su mnogi od njih u početku smatrani neprihvatljivima na kraju su postali općeprihvaćeni.
Iako je paradoks usko povezan s ironijom i s oksimoronom, razlika je u tome što pojmovi kod paradoksa nisu proturječni već samo u neskladu.
Primjer
Znam da ne znam! (ovaj paradoks poznat je još i stare Grčke, a smatra se da ga je izrekao Sokrat).
Presiromašan sam da kupujem jeftine stvari.
Zvonimir Golub: “Sadržaj romana”
O ljubavi?
Ipak, ne poznajem ljepše kakva je mogla biti
ni tužnije kakva jeste.
Odgovori