Parabola je naziv za književnu figuru kojom se označava proširena usporedba. Parabola dolazi u obliku kratke i jezgrovite priče u stihu ili prozi te donosi neku od moralnih ili religioznih poruka. Često se miješa s basnom, no postoji razlika. Parabola sadrži u svojoj priči samo ljudske likove, a u basni se najčešće kao likovi pojavljuju životinje, mitska bića, prirodne sile i biljke.
Parabola se koristi još vremena starogrčke retorike kada se kao usporedba koristila primjerima neke poznate prispodobe ili retoričke tradicije. Kasnije se parabola koristila kao posebna vrsta izrazito kratke alegorijske priče koja je uvijek prenosila neko vjersko načelo, moralno stajalište neke osobe, normu ponašanja skupine ljudi ili pojedinca ili doktrinu. Tako je pripovijedanje stavljeno u moralno-didaktički sadržaj.
Što se tiče kratkoće i jednostavnog stila pisanja, parabola je jako slična basni. No, parabola za glavnu okosnicu priče na uzima primjere iz svakodnevnog života te ne prikazuje djelovanje životinja već uspoređuje ono uobičajeno ponašanje ljudi kako bi opomenula čitatelje ili publiku na ono što je ispravno i moralno. Tako svaki od njih može na kraju izvući pouku o pravilnom i prihvatljivom ponašanju.
Parabola najčešće donosi samo nekima razumljivu pouku, a razlog tomu je njezina kompleksnost i pripovjedna prerušenost. Zbog toga je obično razumljiva samo određenom elitnom krugu čitatelja ili slušatelja.
Parabola se koristi gotovo u svim religijskim tradicijama od davnina. Najpoznatija je ona zapadne kulture, odnosno Novog Zavjeta. Parabola se spominje u Novom Zavjetu kroz Isusove parabole. Naime, parabola “O razmetnom sinu” središnji je dio Isusovog učenja. Dobar primjer je i ona o dobrom Samaritancu i sijaču. Često se koristila i u drugim kršćanskim propovijedanjima te u didaktičkoj književnosti. Parabola se koristi i u apokrifima te u kanonskim tekstovima.
Moderna književnost pod utjecajem filozofa S. Kierkegaarda objašnjava apsurdnost, višeznačnost i paradoksalnost svojstvene parabole po kojoj su poznati Kafka, Camus, Pinter, Ionesco i Beckett.
Odgovori