Roman “Oliver Twist” prvi je roman na engleskom jeziku čiji je glavni lik dijete. Prema nekim izvorima, napisan je prema svjedočanstvima autora Roberta Billincoea koji je djetinjstvo proveo u jednom od mnogih svjetovnih domova u Engleskoj radeći u mlinu te svoja iskustva podijelio u autobiografiji i postao slavan 1830-ih. Drugi pak tvrde da je autor iskoristio vlastita iskustva pošto je i sam proživio siromašno djetinjstvo, što je dodatno pridonijelo autentičnosti ovoga djela i svakako stvorilo svojevrstan prozor u zbivanja i okolnosti danoga doba.
U svakom slučaju, “Oliver Twist” kao socijalni roman snažno kritizira stanje društva u Engleskoj u 19.stoljeću, kada je vlast povlađivala više slojeve, a niže činila još jadnijima. Opisujući društvo kroz odrastanje sirotana (čije i ime ukazuje na uvrnutost društva, a i obrat u raspletu), Dickens se nerijetko služi crnim humorom i sarkazmom, naglašavajući tako dodatno licemjerje tadašnjeg društva.
Glavna tema romana su londonska siročad koja, kako doznajemo kroz poglavlja, nerijetko završavaju u mračnim dijelovima grada kao kriminalci. Vrlo je jasan i začarani krug u kojem su takva djeca obilježena odmah po rođenju; s njima se od najranijeg djetinjstva postupa kao s ološem dok im se istovremeno uskraćuje ljubav i prava briga koju mnogi nikada u životu ni ne osjete. Tako, kada porastu, siročad vrlo često ne zna razliku između dobra i zla, a prazni želuci pristat će na bilo što samo da ih se bar jednom u životu lijepo napuni.
Roman je prvotno objavljivan u poglavljima, jednom mjesečno od veljače 1837. do travnja 1839. Radnja se proteže kronološki kroz 51 poglavlje, a likovi i radnje se konstantno isprepliću i susreću pa dolazi do mnogo neočekivanih obrata i zaključaka.
U djelu je vrlo jasna razlika između dobra i zla, pozitivaca i negativaca, a prikazi događaja su izrazito realistični. Tako je glavni junak utjelovljenje dobrote i poštenja, dok je glavni antijunak opisan mračnim i ružnim pridjevima, a okarakteriziran gorkim osobinama. Djelo je puno iscrpnih opisa ulica, betona, zgrada, dimnjaka, dućana i krčmi, a s njima i pripadajućih likova – od beskućnika i razvratnika do gospode i plemića.
Već na samom početku djela autor jasno daje do znanja da se radi o velikim neprilikama maloga čovjeka i kako oni “malo veći” nipošto ne žale uboge i siromašne, već se na njih gleda kao na teret društva. Zakon o siromasima koji je usvojen 1834. godine u Engleskom Parlamentu jasno je podredio socijalno uzdržavanje interesima tržišta rada. Drugim riječima, siromašni su bili primorani na težak rad kako bih zaradili svoje uzdržavanje, dok su im vlasti uskratile sve što su mogle i koliko su mogle a da pritom ne povrijede svoja moralna načela koja su ionako izrazito iskrivljena. Tako su ubogari postepeno umirali od gladi, dok se gospoda zgražala nad njima i njihovom “nezahvalnošću”.
Kroz odrastanje malenog Olivera autor nas upoznaje s lepezom likova od kojih se mnogi hvataju u koštac s vlastitom sudbinom pokušavajući je promijeniti, dok drugi otkrivaju tajne svoje prošlosti koje drastično mijenjaju sadašnjost i budućnost. Na kraju djela, svatko dobiva što je zaslužio pa takvim raspletom događaja autor na jedan način polaže nadu i vjeru u dobrotu svakoga čovjeka.
Vrsta djela: socijalni roman
Mjesto radnje: London i okolica
Vrijeme radnje: prva polovica 19. st.
Tema djela: odrastanje siromašnog dječaka Olivera
Ideja djela: dobro se dobrim vraća
Kratak sadržaj
Oliver Twist rođen je u ubožnici u okolici Londona. Majku su mu našli kako leži na cesti cipela poderanih od hodanja, s velikim trbuhom ispred sebe i bez vjenčanog prstena na ruci. Nitko nije znao otkuda je došla niti tko je ona pa su ju po nalogu nadglednika donijeli u ubožnicu da ju zbrinu. Netom nakon poroda mlada majka je izdahnula s djetetom u rukama, a ni za maleno siroče nisu bili sigurni hoće li preživjeti.
“…sada, odjeven u stare pamučne haljinice, bio je označen i obilježen, stavljen odmah na svoje pravo mjesto: općinsko dijete – siroče iz ubožnice – ponizno, napol izgladnjelo ropsko čeljade – ćuškano i gurkano kroza život, od svih prezreno, bez ičije samilosti.”
Prvih 8-10 mjeseci Oliver je bio umjetno othranjen. Tada su općinske starješine odlučile poslati ga u podružnicu ubožnice koja se nalazila na selu, šest milja udaljenosti. Tamo je živjela gospođa Mann koja se skrbila o nekoliko siročadi i za to primala naknadu od sedam pensa i pola penija na tjedan po djetetu. Taj novac bio je i više nego dovoljan da se djecu obilato nahrani, lijepo obuče, pa i počasti slatkišima.
Međutim, skrbnica je većinu naknade od općine odvajala za svoje potrebe, a djeca su bila u staroj, poderanoj odjeći, neoprani i gladni. Otprilike svako deseto dijete bi se razboljelo i umrlo zbog neadekvatne brige, a većina općinskih poglavara nije dovoljno marila za svoj posao da bi popravili grešku u sistemu.
“Kada je Oliveru Twistu bilo devet godina, bio je blijedo i slabašno dijete, ponešto sićušno i svakako slabog obujma.”
Upravo na njegov deveti rođendan posjeti ih općinski pisar, gospodin Bumble. U razgovoru s gospođom Mann otkriva kako unatoč svim naporima nisu uspjeli otkriti tko je zapravo Oliver Twist, tko su mu roditelji ili pak kojemu staležu on zapravo pripada. Ime mu je nadjenuo upravo on, kao što to običava sa svom djecom čije se porijeklo ne zna, a za to se služi abecedom. Kad se maleni Oliver rodio, na red je jednostavno došlo slovo T i tako dijete postade Oliverom Twistom. Općinski pisar došao je po Olivera kako bi ga vratio u dom. Iako je odlazio iz kuće koja se domom ne može zvati, odlazio je i od svojih supatnika i jedinih prijatelja koje je poznavao, pa se po prvi puta maleni Oliver osjećao zaista samim na svijetu.
Po povratku u ubožnicu, Olivera je dočekalo općinsko vijeće koje je upravo odlučilo promijeniti mnoga pravila nauštrb svih onih kojima je ta hladna zgrada bila jedina nada za život. Izbor je bio ostati i umrijeti od gladi, ili otići i umrijeti još brže. Djecu su hranili minimalnom količinom razvodnjene zobene kaše, a jednom tjedno bi dobili glavicu luka te nedjeljom kruščić.
Nakon šest mjeseci broj siročadi se drastično smanjio, kao i kilaža onih koji su još uvijek bili živi. Sve to veselilo je članove općinskog odbora. Poslije tri mjeseca postupnog umiranja od gladi, dječaci odluče zatražiti još malo zobene kaše. Za to su bacili kocku i ona padne na Olivera. Nakon malo gurkanja i šaputanja, Oliver se ustade, priđe nadgledniku i reče:
“Molim, gospodine, htio bih još malo.”
I nadglednik i njegove pomoćnice ostadoše iznenađeni, a dječaci izbezumljeni od straha. Nadglednik udari Olivera po glavi i pozove općinskog pisara. Olivera su odmah smjestili u pritvor, a već sutradan postavili oglas u kojem se obećava pet funti onome tko ga preuzme na izučavanje zanata. Nakon tjedan dana Oliverove kazne, uoči gospodin Gamfield na vratima oglas i odluči uzeti dječaka k sebi.
Gospodin Gamfield bio je dimnjačar pa bi mu dobro došlo mršavo siroče koje se može zavući u dimnjak, a još ga je više privlačila nagrada od 5 funti – taman koliko je dužan stanodavcu za najam. No Gamfield je bio zao i nevaljao čovjek, neprijateljski nastrojen. Prije nego što je sudac ovjerio papire, primijeti na Oliverovu licu užasan strah. Na pitanje želi li poći s tim čovjekom dječak odgovara da bi radije umro od gladi i sudac prema tome odlučuje da ga treba vratiti u ubožnicu i dobro o njemu skrbiti.
Već sutradan na vratima je ponovno osvanuo oglas. Olivera su već planirali dati na brod, što je valjda najgore što se siročetu može učiniti jer bi za kapetanovu zabavu često završavali u moru (a za to nitko nije odgovarao jer nikom ne bi nedostajali), kad naiđe u ubožnicu visoki i koštunjavi pogrebnik – gospodin Sowerberry. On odluči uzeti Olivera za šegrta.
Istu večer g. Bumble odvede dijete u pogrebnikovu kuću gdje ga gospođa Sowerberry dobro nahrani ostatcima koji su bili namijenjeni psu i pokaže mu njegov ležaj među ljesovima. Upoznao je i Nou, pogrebnikova pomoćnika koji ga je odmah počeo zadirkivati i omalovažavati te njegovu djevojku Šarlotu koja ga nije voljela nimalo više nego Noa. Ubrzo gospodin Sowerberry shvati kako bi Oliver bio sjajan žalobnik jer ionako ima tmurni izraz lica.
Povede ga odmah na idući sprovod kako bi mu pokazao kako to izgleda te što mu je činiti. Nakon tri mjeseca Oliver je stekao zanat i postao šegrt. Stekao je puno iskustva u kratkom vremenu i počeo voditi pogrebe.
Noa se tada počeo još gore odnositi prema dječaku iz ljubomore. Jednom prilikom ga je uporno vrijeđao jer je želio vidjeti dječakove suze. No one nisu dolazile na Oliverove oči sve dok mu Noa nije spomenuo majku i izrekao svakakve uvrede na njen račun. To je dirnulo Olivera u dubine duše kojih do tada nije ni bio svjestan, te on ispolji svu svoju unutarnju snagu skočivši na Nou i uhvativši ga za gušu. Noa poče vikati pa Šarlota i gđa Sowerberry uskočiše u pomoć, svi troje istukoše Olivera i zaključaše ga u spremište. Noa potom hitro otrči po gospodina Bumblea i glumeći ozljede i povrede, kaže mu da ih je Oliver sve pokušao ubiti.
Po dolasku gospodina Bumblea, gđa Sowerberry i Šarlota prepričaju što se dogodilo preuveličavajući što su više mogle, a isto rekoše i gospodinu Sowerberryju koji je, vidjevši suze u ženinim očima, odmah istukao Olivera kao da već nije bio dovoljno izgreban i plav. Gospodin Bumble odmah je stručno zaključio kako Olivera očito predobro hrane pa su potakli u djetetu “gordost duha i srca koja ne priliči osobi njegova staleža”.
Oliver je cijelu noć razmišljao i čim su se pojavile prve zrake sunca, uzme svežić stvari koje je imao i krene u bijeg. Prođe kraj kuće gospođe Mann gdje ugleda prijatelja Dicka koji je bio vidno bolestan. Dick mu udijeli blagoslov koji će ga pratiti u daljnjim nevoljama.
Nakon sedam dana pješačenja Oliver stiže do gradića Barnet gdje upoznaje dječaka po imenu Jack Dawkins, a po nadimku Varalica Prefriganko. Novopečeni prijatelj bio je malo čudan i drzak, no ponudi Oliveru pomoć pa ovaj pođe s njim u zamračeni dio Londona, pun krčmi, pijanaca i žena sumnjivog morala. Prefriganko ga upozna sa Židovom Faginom koji mu je bio svojevrstan skrbnik, kao i još petorici dječaka njegove dobi.
Židov je bio vođa bande lopova, a mala, neprimjetna dječica krala su za njega svojim tankim prstićima. On ih je zauzvrat uzdržavao, a uvidjevši potencijal u Oliveru, odluči ga “izučiti zanatu”. Oliver nikako nije shvaćao ozbiljnost i rizik njihova “posla” i zapravo se u svemu tome dobro zabavljao. Međutim, prvi puta kad je sudjelovao u pljački uhvaćen je i doveden pred sud gdje pada u nesvijest od groznice. Od krive presude spašava ga gospodin Brownlow koji dječaka uzima pod svoju skrb. To je bilo najljepše doba u Oliverovu dotadašnjem životu – g Brownlow i gđa Bedwin nisu samo priskrbili dostatnu skrb, nego su sve to činio s neobičnom blagošću i ljubavlju kakvu Oliver još nije iskusio.
Kad se osjećao malo bolje, Oliver primijeti na zidu sobe portret žene koji mu je neobično privlačio pozornost, kao da nešto osjeća prema njoj. Ubrzo je i gospodin Brownlow uvidio nevjerojatnu sličnost.. Dok je Oliver uživao blagodati života, Fagin i banda su ga pokušavali pronaći. I pronašli su ga, baš kad je Oliver na putu do knjižare skrenuo u krivu uličicu gdje ga je ugledala Nancy, djevojka zloglasnog Williama Sikesa s kojim je Fagin radio.
Banda otme dječaka i priprema se za veliku pljačku dok Nancy svim snagama pokušava dokazati kako je Oliver dobar i kako u njemu ništa “lopovsko”. No Sikes nema milosti. U međuvremenu gospodin Brownlow daje oglas o potrazi za Oliverom i, ugledavši oglas na vratima, posjećuje ga sam gospodin Bumble. On svim uporima pokušava okarakterizirati Olivera kao lopova, ološ i šljam, no gospođa Bedwin ne da se u to uvjeriti.
Sikes povede Olivera sve do Sheppertona gdje im se pridružuju Toby i Barney te se iste noći upute do samotne kuće okružene zidom, oko četvrt milje van Chertseyja.
“I tek je sada Oliver, gotovo lud od straha i groze, prvi put shvatio da je provala, razbojstvo, a možda i umorstvo cilj toga pothvata.”
Oliverov zadatak bio je provući se kroz prozorsko okno pa ostalima otvoriti vrata, pazeći pritom da ga nitko, pa ni pas, ne čuje ni ne vidi. Dječak se silno bojao i baš kad je pomislio protrčati kroz kuću kako bi upozorio ukućane na nedjela, pojave se pred njim dva poluobučena lika. Nastade pucnjava u kojoj je Oliver ranjen, a zadnje čega se sjeća je leden osjećaj smrti koji mu je obuzeo srce. Ostavili su ga, samog i ranjenog.
U međuvremenu gospodin Bumble uživa u šalici čaja s upraviteljicom ubožnice, gđom Corney koju u jednom trenutku pozovu da porazgovara sa staricom na samrti. U razgovoru starica, odnosno gospođa Stout otkriva kako je po rođenju dječaka po imenu Oliver njegovoj majci ukrala zlato koje joj je djevojka povjerila za dječakovu budućnost te kako je Oliver slika i prilika pokojne majke.
Međutim, prije no što je starica uspjela objasniti do kraja, izdahnula je posljednji put. Dok je gospođa Corney bila odsutna, gospodin Bumble shvatio je da ju želi uzeti za ženu. Kad se vratila bila je vidno uznemirena, no on joj svejedno iznese svoj prijedlog i ona pristane. Međutim odbija podijeliti s budućim mužem što ju je uznemirilo do poslije vjenčanja. Na odlasku gospodin Bumble prolazi kraj pogrebnikove kuće gdje nalazi pripitog Nou i Šarlotu. Naručuje kod njih lijes za staricu i usput ih prekori za nedolično ponašanje.
Žid shvaća da je pljačka propala pa kreće u potragu za Sikesom i Oliverom. Kad je stigao do njegovog uobičajenog prebivališta, nailazi na pijanu Nancy koja govori kako ne zna gdje je Sikes, a za Olivera se nada da je mrtav. Pred kapijom se pojavljuje lik Monksa koji je u potrazi za Oliverom te je platio Žida da mu preda dječaka.
Kad se Oliver u ranu zoru probudio iz nesvijesti, osjećao je strašnu bol i zbunjenost. Teturao je dok su mu se u glavi miješale slike Sikesa i pljačke te zvukovi prepirke i pucnjave. Posrtao je i vukao se sve dok nije ugledao poznatu kuću opasanu zidom – kuću koju su pokušali opljačkati. Zadnjim naporima snaga došao je do kuće, pokucao na vrata i srušio se. Unutra su bili Giles i Brittles, prvi sluga i njegov pomoćnik, odnosno “dva poluobučena lika” koja su spriječila pljačku.
Kad su otvorili vrata, stari sluga zgrabi dječaka shvativši da se radi o jednom od provalnika, no kad svi uvide da se radi o slabašnom, ranjenom dječaku, odluče se pobrinuti i zauzeti za njega. Tjednima je Oliver ostao pod skrbi gospođe Maylie i njezine nećakinje Rose te doktora Losbernea. Oporavljao se polako, ali unatoč svemu, osjećao se bezbrižno u njihovim rukama. Oliver je proveo tamo blažena tri mjeseca, sve dok se gospođica Rose nije razboljela. Gospođa Maylie žurno je poslala pismo svom sinu Harryju sluteći na najgore. Harry želi oženiti Rose, ali gđa Maylie smatra da bi njezino “nečasno” porijeklo moglo biti problem, s obzirom na to da je posvojena. Ne želi da ju Harry uzbuđuje stoga mu predlaže da pričeka s tim razgovorom. Srećom, nakon nekoliko dana groznice, gospodin Losberne je donio sretnu vijest – Rose će se oporaviti! Oliverova sreća bila je neizmjerna.
Jedne večeri dok je Oliver drijemao u svojoj sobici, učini mu se da čuje Židov glas. Trgne se, uzdigne glavu i ugleda kroz prozor Žida i još jednu spodobu. Prepoznao ih je, ali prepoznali su i oni njega. Na njegov vrisak svi ukućani su dotrčali u Oliverovu sobu, a ubrzo su se svi dali i u potjeru za dvojicom. Potraga je bila bezuspješna i nakon nekog vremena svi su se vratili svojim životima. Međutim, nije sve bilo kao prije. Gospođa Maylie bila je tjeskobna, a gospođica Rose, iako vesela i poletna, često bi se pojavljivala uplakana. Harry odluči razgovarati s njom i iskazati svoju dugogodišnju ljubav. Rose mu uzvraća ljubav, ali ipak odbija budućnost s njim jer se ne smatra dostojnom njegova ugleda. Harry je ustrajan i obećava da će ju opet zaprositi kad postane slavan i uspješan. Po povratku u London, potajno se dogovara s Oliverom da mu svaki drugi ponedjeljak pošalje pismo u kojem će opisati što se događa u kući te o čemu gđa Maylie i Rose razgovaraju te kako su raspoložene.
Gospodin Bumble oženio je gospođu Conrey te postao upraviteljem ubožnice. Jednom prilikom bahatio se kako je muž ženi gospodar pa se tako dotakao i njezina pokojnog muža na što je gospođa Bumble odlučila pokazati svoju snažnu stranu. Dobrano ga je izlupala po glavi i čupala, te konačno rekla:
“…gubi se odavle, ako nećeš da učinim nešto što bih mogla požaliti!
Tako se gospodin Bumble uputi do prazne krčme u sporednoj uličici gdje je, osim njega, jedini gost bio tamnoputi visoki čovjek, naizgled stranac. On mu se obrati podsjećajući na zimsku noć prije 12 godina kad se rodio maleni Oliver Twist. Bumble ga upita zašto ga zanima dječak, no stranac odgovara da ga zanima starica koja je bila primalja pri dječakovu porodu. Bumble odgovara da je starica umrla, ali da ga može spojiti s gospođom koja zna sve o dotičnoj stvari. Ugovore sastanak i stranac se predstavi kao Monks. Monks se tako dočepao medaljona koji je ukraden s tijela Oliverove majke. U medaljonu se nalazio vjenčani prsten i dva uvojka kose, te je bilo ugravirano ime Agnes s praznom crtom za prezime. Monks sve to baci u kanjon rijeke.
Sutradan uvečer, Sikes pošalje Nancy sa Židom po novac koji mu duguje. Dok je Žid tražio novac, na vratima se pojavi Monks i njih dvojica pođu razgovarati na drugi kat. Nancy je sve prisluškivala, i kad se Žid vratio, blijedo je uzela novac i pobjegla. Shvatila je što se zapravo događa – Monks je Oliverov polubrat! Kako bi Oliver izgubio nasljedstvo od imućnog oca koji je preminuo dok se dječak još nije ni rodio, Monks je unajmio Žida da ga otme i uvali u nevolje koje će ga strpati u zatvor. Kad Židu to nije uspjelo, i sam se dao u potragu za dječakom kako bi ga eliminirao. Nancy odluči o svemu obavijestiti Rose koja joj ponudi zaštitu od Sikesa. Nancy zaštitu odbija, ali napominje kako ju Rose može pronaći svaki dan između 11 i 12 na London Bridge-u. Gospođica Rose nije isprva znala kome bi povjerila veliku tajnu, ali kad joj je Oliver sav ushićen otkrio kako je slučajno vidio gospodina Brownlowa koji je tako dobro postupao s njim, odmah odluči poći na njegovu adresu i zatražiti savjet. Sutradan su sve podijelili s gospođom Maylie i gospodinom Losberneom pa je grupa počela mozgati kako vratiti Oliveru baštinu koja ga pripada.
Noa i Šarlota ukrali su novac iz blagajne Sowerberryja te pobjegli u London. Završili su u istoj mračnoj četvrti kao i Oliver kad je pobjegao od njih, i to u krčmi gdje se nalazio Fagin. On je prepoznao moguće nove štićenike iz provincije i nakon prisluškivanja razgovora o pljačkanju, odluči im prići. Dogovore se za suradnju, a Noin prvi posao bio je pljačkati malenu djecu koju roditelji šalju u dućan. Međutim, kad Žid uvidi da Nancy nešto skriva, pošalje Nou da ju prati. Noa ju prati na sastanak s gospođicom Rose i gospodinom Brownlowom kojima Nancy opisuje Monksa, a oni ga prepoznaju kao Edwarda Leeforda. Kad je Sikes čuo za izdaju, u navali bijesa snažno lupi Nancy pištoljem u glavu.
“Ona zatetura i sruši se na tlo, obnevidjela od krvi koja je šiknula iz duboke rane na čelu i oblila joj lice..”
Već ujutro Sikes se dao u bijeg, lutajući danima uzduž i poprijeko oko Londona.
Brownlow nalazi Monksa, kojemu je i ispriča mu priču o poznanstvu s njegovim ocem koju ovaj ionako uvelike zna. Ali ono što ne zna je da je upravo g. Brownlow spasio Olivera i kako im je sudbina ispreplela puteve. Kako je uočio nevjerojatnu sličnost između portreta na zidu i dječaka, pa onda i tragao za njime. Portret je bio od Oliverove majke, a ostavio ga je Oliverov otac kod gospodina Brownlowa netom prije nego je umro. Monks pod pritiskom priznaje sve, a uto pokuca na vrata gospodin Losberne donoseći nove vijesti – Žid je uhvaćen, a za Sikesom se traga. Sikes se pojavio na vratima Tobyja Crackita gdje je zatražio utočište. U jednom trenutku začuju topot i viku rulje koja je tragala za Sikesom i on pobjegne na krov gdje je napravio omču od konopa da se spusti. U svoj neprilici ukazaše mu se staklene oči pokojne Nancy i Sikes uz krik zabaci ruke u zrak. Zatetura, izgubi ravnotežu i pade preko zida, a omča mu dođe oko vrata.
Oliver se vratio na početak svoje životne priče u pratnji gospođice Rose i gospodina Losbernea. Tu gospodin Brownlow dovodi i predstavlja (Monksa) Edwarda Leeforda, Oliverova starijeg polubrata. Ukratko ispriča sve što se dogodilo s Oliverom i njihovim roditeljima te Monks potvrdi . Zatim uvede gospođu i gospodina Bumblea koji se isprva prave da ne poznaju Monksa, ali na kraju sve priznaju i gube svoj položaj. Naposljetku, obrati se gospodin Brownlow gospođici Rose. Ona je bila dirnuta svime što je dotada čula, ali ono što slijedi najviše ju je iznenadilo. Rose je bila mlađa sestra Oliverove majke, koja je bila još maleno dijete kad je Agnes preminula.
A kad joj je otac umro u nepoznatom kraju, neki su ju siromašni seljaci prihvatili i odgojili kao svoju sve dok ju nije vidjela udovica, gospođa Maylie, i uzela k sebi.
“Srce će mi puknuti od sreće”, govorila je Rose grleći gđu Maylie i Olivera, koji ju je odmah nazvao svojom sestricom. Nakon nekog vremena pridružio im se i Harry. I on je imao vijesti za Rose: odrekao se svog imetka i ponosa kako bi bio istog staleža kao i ona. Ovoga puta nije ga mogla odbiti pa se u budućnosti dao naslutiti zvuk svadbenih zvona.
Na kraju je svatko dobio kako je zaslužio. Žid je osuđen na smrt vješalima. Mladi par se vjenčao, a gospođa Maylie uselila k njima. Monks je zadržao svoje krivo ime i pola imetka što je ostalo, cijelih tri tisuće funti, te se udaljio od domovine, završio u tamnici gdje je i umro. Gospodin i gospođa Bumble su s položaja upravitelja ubožnice pali na položaj korisnika iste. Gospodin Brownlow posvojio je Olivera, a sluge Giles i Brittles su ostali isti, svima na usluzi.
Analiza likova
Oliver – glavni lik, Oliver je dobro dijete koje je, unatoč svim nedaćama koje mu život i njegovi suputnici pružaju, prepoznalo i zadržalo prave vrijednosti kao što su poštenje i iskrenost. Mnogo puta je tučen, omalovažavan i kažnjen, ali mali znaci dobrote koje je sretao probudili su u njemu lavlje srce. Uz pomoć dobrih ljudi, za Olivera se sve dobro svršava i njegove kvalitete bivaju nagrađene.
“Kad je Oliveru Twistu bilo devet godina, bio je blijedo i slabašno dijete, ponešto sićušno i svakako slabog obujma. No priroda ili baština predaka obdariše ga zdravim i junačkim duhom koji je, zahvaljujući mršavoj ishrani u tom zavodu, mogao po volji da se razvija i širi.”
– siroče rođeno u ubožnici koje se od prvog daha bori za život. Krhke je građe, plave kose i velikih tužnih očiju, pothranjen i blijed; “Tri su mjeseca Oliver Twist i njegovi drugovi podnosili strašne muke polaganog umiranja od gladi”.
“Činjenica je naprosto bila ta da je Oliver umjesto premalo, bio i suviše osjećajan, a bio je na najboljem putu da uslijed lošeg postupanja što ga je iskusio zapadne u životinjsku tupost i čangrizavost”
Žid Fagin – glavni negativac, Fagin je Židov, po čemu se da zaključiti da je pohlepan, potkupljiv i pokvaren – učinit će sve za određenu svotu novca. On se bavi organiziranim kriminalom, a specijalnost mu je obučavati malenu djecu da kradu za njega. Kroz roman Fagin često upotrebljava silu nad slabijima od sebe i koristi se zastrašivanjem kako bi postavio autoritet. Njegov život kriminalca završava na vješalima, a čekajući na izvršenje kazne, Žid gubi razum.
“star i smežuran Židov čije je lupeško i odvratno lice bilo zasjenjeno gustom riđom i razbarušenom kosom. Odijelo od flanela bilo mu je sasvim masno, vrat razgolićen..”
Gospodin Brownlow – Brownlow je bio najbolji prijatelj Oliverova oca. Sudbina mu je dovela Olivera kad je nečasno optužen za krađu rupčića pa ga gospodin Brownlow spašava krivice. Ugledavši Oliverovo lice, ono ga je podsjetilo na davno preminulog prijatelja pa Brownlow odluči skrbiti za dječaka. S vremenom otkriva detalje o Oliverovu porijeklu, bori se za njegovu pravdu i na kraju ga posvaja.
“Stari gospodin izgledao je kao vrlo ugledna osoba. Imao je napudranu glavu i zlatne naočari; nosio je tamnozeleni kaput s ovratnikom od crna baršuna, bijele hlače, a ispod pazuha elegantan bambusov štap.”
Monks – negativan lik u romanu. Monks je zapravo Edward Leeford, Oliverov zločesti polubrat koji zbog pohlepe za novcem odluči eliminirati Olivera i lišiti ga nasljedstva njihova oca. Na kraju romana otkrivamo kako je potplatio Žida da od Olivera napravi kriminalca te uništio i zadnji dokaz o dječakovu identitetu. Priznao je sve i otišao daleko da bi ga zadesila sudbina kakvu zaslužuje – umro je u tamnici u opakoj bolesti.
“Visok je, snažno građen čovjek, ali nije krupan; hoda pogruženo kao da nešto vreba, okreće se često unatrag, čas na jednu, čas na drugu stranu. I ne zaboravite da su mu oči duboko upale kao što se to rijetko kad viđa, te biste ga već po tome mogli lako prepoznati. Lice mu je zagasito kao i kosa, a oči crne; ne može mu nikako biti više od dvadeset i šest ili dvadeset i osam godina, premda mu je lice izborano i smežurano. Usne su u njega blijede, iscerene i izgrižene..”
Gđa Maylie – Gđa Maylie bogata je udovica s kojom živi njena štićenica Rose. Kad se maleni Oliver pojavi ranjen pred njezinim vratima, ona ga majčinski pokušava zaštiti i spasiti od životnih nedaća koje su ga zadesile.
“Bila je obučena veoma brižljivo i pomno, staromodno a ipak donekle po modi, a to nije loše djelovalo na njenu vanjštinu, nego je, naprotiv, isticalo starinsku eleganciju”.
Gđica Rose – Rose je zapravo mlađa sestra Oliverove majke koju je gđa Maylie uzela pod svoje okrilje i odgojila ju kao svoju nećakinju. Izrazito je dobra i plemenita te jedna od rijetkih Oliverovih zaštitnica.
“Mlađa je dama naličila na tek rascvali pupoljak; bila je u cvijetu ljepote..” ; “Nije prevalila sedamnaestu. Bila je tako dražesna i ljupka, njezina je ljepota bila tako plemenita kao da je neko vanzemaljsko biće i kao da ljudska stvorenja oko nje nisu nimalo u skladu s njenom eteričnom osobnošću. Inteligencija koja je izbijala iz njenih tamnomodrih očiju i odražavala se i na plemenitom čelu kao da nije bila od ovoga svijeta niti u skladu s njenim godinama. A ipak se na njezinu licu odražavala ljupkost i vedrina..”
Sporedni likovi
Sikes – kriminalac koji surađuje sa Židom, traga za Oliverom i iskorištava ga-
Nancy – Sikesova djevojka koja otkriva dobrotu u sebi i, uvidjevši kakav je zapravo Oliver i tko je on, pokušava mu pomoći no završava tragičnom pogibelji od ruke vlastitog partnera-
G. Bumble – općinski pisar koji postaje upravitelj ubožnice. Kao pripadnik višeg sloja društva zagorčava Oliveru život, a naposljetku biva lišen položaja i sam postaje korisnikom ubožnice sa s svojom suprugom-
Noa Claypole – lukavi mladić zdepasta rasta; također je siroče, ali za razliku od Olivera, zna tko su mu roditelji. Otkako je upoznao dječaka koristi svaku priliku da ga vrijeđa i maltretira s djevojkom Šarlotom jer ga smatraju nedostojnim kopiletom. Noa iskaljava svoje komplekse na njemu, posebice kad Oliver postane šegrtom, a Noa ostane pomoćnik.
Giles i Brittles – glavni sluga i pomoćnik u kući gđe Maylie. Zaslužni su za sprječavanje pljačke i ranjavanje malenog Olivera. Naposljetku brinu o dječaku i postaju dio velike Oliverove obitelji.
Bilješka o piscu
Charles Dickens (1812. – 1870.) je engleski romanopisac i pripovjedač rođen u gradiću Landportu pored Portsmoutha. Charles Dickens rođen je kao drugo od osmero djece u obitelji majke Elizabeth i oca Johna.
Ubrzo nakon njegova rođenja cijela obitelj seli u mjesto Bloomsbury, a kada je napunio četiri godine u Chatham te potom u Kent gdje su se zadržali sve dok nije napunio jedanaest godina.
Charles se školovao u privatnim školama, ali je nažalost zbog financijskih problema obitelji morao prekinuti školovanje. Nakon što su krenuli problemi s novcem Charles se s obitelji preselio u Camden Town.
Kako je bio sklon živjeti izvan svojih mogućnosti otac John je zbog dugova 1824. završio u zatvoru, a budući da je to bio običaj u to vrijeme, uskoro su zatvorili najmlađu djecu i suprugu Elizabeth. Charles je u to vrijeme imao 12 godina i dodijeljen je prijateljici svoje majke. Nakon toga se preselio na tavan u kuću agenta Archibalda Russella.
Da bi mogao platiti smještaj i pomoći obitelji, nije imao izbora nego napustiti školu i početi raditi u tvornici gdje je lijepio naljepnice na posude za cipele. Kada je otac John podmirio sve dugove ostatak obitelji je izašao iz zatvora.
Charles se tada želio vratiti školovanju, ali ga majka nije htjela izvući iz tvornice. Od tog trenutka u njemu se razvio gnjev prema uvjetima u kojima je živjela radnička klasa, a što je kasnije postalo glavnom temom djela koje je napisao.
Kasnije se zaposlio u pravnom uredu kao mlađi činovnik od 1827. do 1828. Nakon rada u uredu neko je vrijeme djelovao kao izvjestitelj, a sva ta iskustva prenio je u romane “Bleak House”,”Dombey and Son” i “Nicholas Nickleby”.
Godine 1830. upoznao je Mariu Beadnell, prvu ljubav koja mu je bila inspiracija za lik Dore u poznatom romanu “David Copperfield”. Kako njeni roditelji nisu odobravali udvaranje, poslali su je na školovanje zbog čega su ona i Charles prekinuli vezu. Bio je samouk te je tako proučio i sam svu svjetsku i englesku književnost, a kasnije je radio kao činovnik i novinar.
U svojim djelima Dickens pripovijeda o dobrim i lošim likovima, piše o ozbiljnim temama, ali i s dozom humora. Njegovi likovi su često prikazani kao čudaci što ih čini i komičnima. Vrlo vješto opisuje sve likove iako se radnja vrti oko glavnog lika. No, takav detaljan opis sporednih likova ponekad zasjeni glavnog lika. Radnja je jako široka s velikim brojem opisa i detalja.
Najpoznatija djela su: “Oliver Twist”, “Sumorna kuća”, “Cvrčak na ognjištu”, “Priča o dva grada”, “Božićna pjesma”, “Veliko očekivanje”, “David Copperfiled”, “Posmrtni spisi Pickwickova kluba”.
Autor: M.G.
Odgovori