Objektivnost znači sagledavanje situacije, osobe ili, u slučaju književnosti, književnog djela bez osobnih predrasuda, privrženosti i općenito stavova u odnosu na djelo. Objektivnost znači pravednu nepristranost u sagledavanju, analiziranju ili kritiziranju nekog teksta ili slučaja. Takva analiza ne smije sadržavati subjektivno, dakle osobno mišljenje autora, već mora biti temeljena na njegovom općem znanju ili iskustvu.
Kod objektivnosti nema mjesta osobnim osjećajima, ali donekle može odražavati stavove struke, zajednice ili društva. Objektivno opisivanje činjenica mora ostati nepromijenjeno s obzirom na onoga tko opisuje, ono mora biti istinito, stvarno, potpuno neovisno o subjektu, čiji se osjećaji i predrasude pri iskazivanju objektivnog pojma posve isključuju.
Pojam “objektivnost” prvi je put upotrijebljen početkom 19. stoljeća. Upotrijebio ga je Gottlob Frege, poznati njemački matematičar, logičar i filozof. U kontekstu filozofije, objektivnost se još naziva i filozofskim realizmom, koji se zalaže za mišljenje da postoji stvarnost nezavisna od uma, stoga postoji samo jedna prava realnost i njezin opis, koji ne zavisi o promatraču, već o samom sebi.
Objektivnost kao pojam dolazi od francuske riječi objectif, nastale prema latinskoj riječi obiacere što znači nasuprot ili novolatinske riječi objectivus, čije je značenje predmetan i stvaran.
Pojam suprotan ovom pojmu je subjektivnost, koja znači pripadanje, tj. u ovom kontekstu, iznošenje osobnog mišljenja u kojeg su utkani vlastiti osjećaji, predrasude ili sviđanja.
Odgovori