“Nero” je pripovjetka iz zbirke autobiografskih pripovijetki Vladimira Nazora “Priče s ostrva, iz grada i s planine”, objavljena 1927. godine. Zbirka sadrži 14 pripovijetki, podijeljenih u tri skupine, na temelju mjesta odvijanja radnje: one su s ostrva, iz grada i s planine.
Kroz pripovijetke pratimo autora od najranijih godina njegovoga djetinjstva, a svaka pripovijetka predstavlja neki događaj u njegovom životu.
Prvi dio, “S ostrva”, donosi događaje iz autorova života na otoku, dok je bio mali dječak. Zatim se seli u grad na školovanje, što vidimo u drugom dijelu zbirke, kroz tri pripovijetke. Posljednji dio prikazuje razdoblje njegova života nakon školovanja, onaj koji se odvija na planini i upravo u taj ciklus pripovjedaka spada i ova priča.
Nazorove priče iz ciklusa “S ostrva” daju vjernu i realističnu sliku života na dalmatinskim otocima krajem 19. stoljeća. Likovi u pripovijetkama obuhvaćaju sve ekonomske slojeve. Prikazane su teške ekonomske prilike (propalo vinogradarstvo) te iseljavanje s otoka na kopno. Ta realnost života prikazana je kroz slikovite opise prirode, u kojima se može primijetiti i Nazorova ljubav prema rodnom kraju.
Ciklus “Iz grada” prikazuju Split u vrijeme autorova školovanja, prikazan iz perspektive mladića koji se divi njegovim ulicama, vidikovcima, ali i ljudima. Ljudi ga opčinjavaju zbog svojih zaniljivih sudbina i životnih lekcija koje dijele s njim.
Posljednji dio zbirke “S planine”, u koju spada i ova priča, govori o autorovom životu nakon školovanja, kada je već odrastao, pa je počeo tražiti odgovore na neka malo dublja pitanja o sebi i životu općenito. Također piše o cijeloj lepezi različitih karaktera koje je sretao i od svakoga nešto naučio ili s njim proživio nekakvu pustolovinu.
U pripovijetkama se koristi standardni jezik uz ponešto lokalizama te su one lako čitljive i razumljive.
Kroz pripovijetke upoznajemo Nazora kad znatiželjnog i bistrog dječaka od otprilike pet godina. Odrasta u suosjećajnog i poštenog mladića, koji završava školovanje i počinje o životu razmišljati na drugačiji, kompleksniji način
Tema ove pripovjetke je potraga za autorovim psom Nerom, pri kojoj upoznajemo njegove osjećaje prema svom ljubimcu.
Kratak sadržaj
Vlado se vraća nakon desetak dana u gradić, ali ne pronalazi svojega psa Neru. U tuzi za gospodarem, kažu da je pobjesnio i pobjegao pa ga sad traže lugari s dopuštenjem da ga ustrijele. Vlado je nemiran jer mu nema prijatelja koji bi ga uvijek dočekao kod kuće i pravio mu društvo. Nitko nema nikakvih novosti niti ga je itko vidio.
Vlado se prisjeća svih trenutaka s psom, kako ga je zavolio od prvog trenutka kad ga je uzeo. Pas ga je obožavao, ali onog dana kad je odlazio iz grada, naljutio ga je, a nakon toga ga više nije vidio. Sad mu se noćima pričinja da čuje lavež. Zna da je to Nero i da trpi zbog zlobe koju je pretrpio od gospodara.
Sutradan odlazi u šumu i pronalazi svojeg psa kod neke obitelji koju je poznavao. Pas se razveselio kad ga je vidio i cijela obitelj se tome začudila jer se ponašao potpuno suprotno prije par dana kad je kod njih dolutao.
Vrsta djela: pripovijetka
Mjesto radnje: šuma
Vrijeme radnje: zima
Likovi: Vlado, majka, obitelj, pas
Bilješka o piscu
Vladimir Nazor rodio se 30. svibnja 1876. g. u mjestu Postirama na otoku Braču. Smatra se jednim od najplodnijih pisaca koji je iza sebe ostavio velik broj djela. Ubraja se među najplodnije hrvatske pisce.
Na otoku je završio osnovnu školu, a nakon toga je upisao gimnaziju u Splitu. Nakon završetka srednje škole, odlučio je studirati prirodne znanosti, pa je krenuo put Graza i Zagreba. Poslije školovanja zaposlio se kao profesor u Zadru, a radio je i u drugim mjestima poput Kopra i Pazina.
Tijekom Drugog svjetskog rata odlučio se pridružiti antifašistima i zajedno s Ivanom Goranom Kovačićem postati partizan. Kada je rat završio odlučio se posvetiti drugim aktivnostima, pa se tako više orijentirao na pisanje.
Pisao je romane, putopise, i dnevnike, pripovijetke i epske pjesme. U svojim je zbirkama pjevao o čovjeku, zemlji i pritom se radovao mnogim ljepotama vjerujući u snagu slavenskog čovjeka. Za vrijeme života nije želio odustati od toga da dobro uvijek pobijedi. Svoje razmišljanje je potvrdio djelima poput “S partizanima” i “Pjesme partizanke”.
Najpoznatija djela su: “Veli Jože” (pripovijetke), “Pastir Loda” (roman), “Medvjed Brundo” (epski spjev). Napisao je i zbirke lirike: “Hrvatski Kraljevci” i “Slovenske legende”. Vladimir Nazor je puno pisao za djecu, pa se ističu: “Min-Čan-Lin”, “Dupin”, “Bijeli jelen”, igrokazi “Pepeljuga”, “Pionir Grujo” i “Crvenkapa”.
Umro je u Zagrebu 1949. godine.
Autor: A.P.
Odgovori