Navodnici

Navodnici su dvostruki interpunkcijski znakovi kojima označavamo tekst koji se doslovno navodi. Navodnicima nekog citiramo ili riječima koje smo označili navodnicima pridajemo drugo značenje. Navodnicima možemo označiti samo jednu riječ, cijelu rečenicu ili skupinu rečenica. Navodnici se uvijek sastoje od onih na početku riječi ili rečenice te onih na kraju riječi ili rečenice.

Navodnicima navodimo u tekstu riječi ili rečenice koje su upravo tako napisane negdje drugdje, izvorno. Postoje li pogreške u takvim tekstovima i njih navodimo onako kako su učinjene.

Ako se dio teksta želi izostaviti, na početak stavljamo trotočje i obuhvatimo ga zagradom (…). Zagrada se stavlja da ne bi došlo do zabune je li trotočje dio izvora ili ne. Želimo li istaknuti samo dio citata, potrebno je uvijek napisati tko je citat izrekao kako ne bi došlo do zabune.

Navodnicima označavamo:

• upravni govor
• izreke i poslovice
• tuđe riječi koje možemo idealno povezati u našoj rečenici, ali ih je izrekao netko drugi
• riječi koje nisu dio standardnog jezika
• preneseno značenje (najčešće ironija)

Kod imena ustanova i tvrtki kada je očito da se radi o vlastitim imenima, ne stavljamo navodnike, no ako su ista nastala iz općih imenica, navodnici se često stavljaju kako ne bi došlo do neke pomutnje.

Navodnike ne trebamo pisati unutar teksta ako velikim početnim slovom označimo početak kojeg navodimo. Tako lako možemo uočiti razliku. Navodnike također ne treba pisati za imena djela, proizvoda, tiska i novina jer nam upravo veliko početno slovo daje naznaku da je riječ o imenu.

Ako ustanova uzme i počasti nečije osobno ime, postoje dva načina kako se to pravilno piše. Dolazi li u rečenici ime i prezime u nominativu koristit ćemo navodnike, a ako su ime i prezime u genitivu, navodnike nećemo koristiti.

Primjer

Koncertna dvorana Vatroslava Lisinskog
Koncertna dvorana “Vatroslav Lisinski”

Navodnici se koriste i u dijalozima. Tada navodnicima označavamo samo onaj dio koji je netko izrekao.

Primjer

“Bili su ovdje”, rekla je Maja

Ponekad se događa da se umjesto navodnika koriste i crtice.

Primjer

-Bili su ovdje!- rekla je Maja.

Navodnike ne koristimo u dijalozima dramskih djela gdje je označeno koje lice što govori.

Navodnici i drugi interpunkcijski znakovi

Ako unutar navodnika postoji potpuna rečenica, rečenične znakove ćemo staviti ispred zadnjeg navodnika.

Primjer

Pitao ju je tihim glasom: “Kamo ideš?”

Ako se unutar navodnika nalazi samo jedna riječ ili dio rečenice, rečenični znakovi dolaze nakon zadnjeg navodnika.

Primjer

Od brojnih tuđica, raširena je riječ “shopping”.

Dolazi li u rečenici pod navodnicima do prekida kojim se donosi ime govornika ili se nešto drugo objašnjava, stavljamo zarez i to iza zadnjeg navodnika. Zarez se tada ne piše ako sama rečenica sadrži zarez. Tada ga pišemo ispred zadnjeg navodnika.

Završava li upravni govor uskličnikom ili upitnikom, zarez ne pišemo.

Polunavodnici

Polunavodnicima označavamo navod koji se nalazi unutar postojećeg navoda.