Naracija je u književnosti druga riječ za pripovijedanje. Ona označava izlaganje nekakvih događaja, najčešće prema kronološkom redu njihova događanja, a naracijom najčešće označavamo i bilo kakvo umjetnički organizirano izlaganje. Naracija ili pripovijedanje u naratologiji smatraju se ili postupkom izlaganja ili vrstom pripovjednog teksta.
Naraciju ne primjenjujemo samo u epskim i proznim formama unutar književnosti, već i u govorništvu, u povijesnom izlaganju i slično. Stoga razlikujemo književnu, oratorsku i povijesnu naraciju. Naracija u govorničkom ili povijesnom izlaganju uvijek mora biti istinita i baviti se nekim stvarnim događajima. S druge strane, književna naracija često se bavi izmišljenim, imaginarnim događajima i temama, pa čak ako uključuju i povijest.
Određenim se narativnim modusom pripovijedanje izdvaja od ostatka teksta. Razlikujemo ga od, na primjer, modusa opisivanja ili prikazivanja. Pri tome se razlikuje kazivanje od prikazivanja. Narativni tekst ima jasno određenu strukturu, koja se sastoji od sažetka ili uvoda, orijentacije – koja čitatelju otkriva vrijeme, mjesto, prostor, socijalni kontekst priče i rekvizite, zatim zapleta i raspleta priče te koda i evaluacije.
Naracija ima i nekoliko tipova. Prvi je scenarij – zapisani tijek nekog događaja, drugi je prepričavanje osobnog događaja, treći je iznenađenje unutar pripovjednog teksta, četvrti pričanje o trenutnim događajima i peti izmišljanje priče.
Naracija dolazi od latinske riječi narratio, a znači pripovijedanje ili pripovijest.
Odgovori