Prožetost krajolika, vanjskog svijeta koji čovjeka okružuje i ljudske unutrašnjosti, njegovih osjećaja i razmišljanja, jedna je od najčešćih i najstarijih tema o kojoj su književnici pisali. Tema je zaokupila i Dinka Šimunovića, hrvatskog književnika čiji je književni rad obilježio kraj devetnaestog i početak dvadesetog stoljeća. U svojim je pripovijetkama slikovito opisao krajolik rodne Dalmatinske zagore. Osim usmjerenosti na detaljno i živo opisivanje mjestašaca ovoga kraja, Šimunović u njih unosi i zanimljive likove i njihove životne priče.
U Šimunovićevim pripovijetkama jasno se vidi i književni razvoj ovoga književnika. Nedovršena pripovijetka “Mrkodol” najstarija je među navedenima. “Pojila”, “Đerdan” i “Krčma” ubrajaju se u kasnije, zrelo stvaralačko razdoblje, dok su “Jakov Desnica i golubovi” i “Zvijezde” plod Šimunovićeva razmišljanja o starosti, što je vidljivo i u karakternim crtama glavnih likova ovih kratkih pripovijedaka.
Zajednički nazivnik svih navedenih djela u svakom je slučaju ruralni kraj Dalmatinske zagore. Likovi su različiti, kao i mjesta koja se opisuju. U nekima se jasno vidi snažan komentar socijalne situacije u kojoj su se zatekli ljudi koji žive u ovome kraju (“Jakov Desnica…”, “Đerdan”), dok je u drugima naglasak stavljen na psihološke karakterizacije koje u nekim pripovijetkama prelaze u egzistencijalistička pitanja univerzalna za sve ljude (npr. razmišljanja glavnoga lika u pripovijetki “Zvijezde”).
U nekim djelima Šimunović ironično pristupa problematici, na primjer praznovjerju i nazadnosti nekih od likova, ali je u svim pripovijetkama prisutna i razina suosjećanja i empatije prema likovima. Šimunović je ovim, od stane kritike možda podcijenjenim i premalo istraženim, pripovijetkama uspješno prenio čitateljima osjećaje bespomoćnosti, ljudske otuđenosti, nerazumijevanja, ali i jednostavnosti i ljepote. Tako realistični ponor koji nastaje između Jakova Desnice i naprednog svijeta ostaje mjesto koje čitatelju ostavlja gorak okus u ustima, dok vjenčanje Petrice i Boška iz pripovijetke “Đerdan” pamti kao trijumf jednostavne, djetinje i neiskvarene ljubavi.
Kratak sadržaj
Ova je pripovijetka u podnaslovu označena kao “prvo poglavlje nedovršene pripovijesti”, a radi se o Šimunovićevoj najranijoj pripovijetki. Bez puno karakterizacije likova i dinamične radnje, na samom početku pripovjedač nas upoznaje s pomalo začudnim krajolikom sela Mrkodola. “Nad zagorskim selom Mrkodolom puhao je čas slabiji, a čas jači vjetar, sad s jedne, sad s druge strane. Rijetki oblačići neodređenih okrajaka činilo se da se gibaju sad tamo, sad ovamo, a možda se nijesu nikada ni gibali. Sve je bilo neizvjesno, neodređeno, što je napunjalo dušu također neizvjesnom sjetom i pečali”. U skladu s takvim neodređenim krajolikom, u Mrkodolu su živjeli i takvi ljudi – nezainteresirani, oni pokraj kojih je život samo prolazio, a oni su ga živjeli ravnodušno i bez osjećaja.
Jednoga je dana potres srušio zvona sa njihova gotovo već oronula zvonika. Nikoga u Mrkodolu taj događaj nije naročito uznemirio pa su ruševine jednostavne ostale gdje su i bile. Međutim, u posjetu i razgled srušenog došli su škrivani iz drugoga mjesta koji su im rekli da moraju izgraditi čitavu novu crkvu jer je ova ruševna i ne vrijedi. Na to su se Mrkodočani trgnuli jer nisu htjeli da im bezbožnici, kakvima su smatrali te došljačke ljude, govore što im je činiti. Tako su se jednoga dana u ožujku Mrkodočani sunčali, a među njima bio je i Nikola Valižić, crkveni prokurator. Opisujući ukratko mirnu atmosferu popodneva u kojemu su Mrkodočani uživali, pripovjedač nam ukratko iznosi što je Nikola Valižić u tome trenutku sanjao.
Sanjao je sebe kao desetogodišnjeg dječaka u fratarskoj kuhinji punoj hrane. Bilo je ondje puno ljudi, među kojima i njegov otac Paškalj, a fra Ante je bio u svojoj sobi. U takvoj, pomalo čudnoj i mističnoj atmosferi, mladi Nikola proučava je ikonu svetoga Mihovila, kad je odjednom čuo da dolazi fra Ante. Pun strahopoštovanja prema njemu, Nikola je pazio što će se iduće godine. Tada je fra Ante svakome prisutnome u prostoriji govorio njihove grijehe koje su mu zatajili. Potom se svaki osuđenik kojega je fra Ante korio pretvarao u prah i pepeo, a mali je Nikolica s užasom iščekivao svoj i očev red. Kad se to i dogodilo, fra Ante je optužio njegova oca da je htio sagraditi i otvoriti škole te da je time “htio usaditi drvo spoznanja u selo”, smatrajući ga zbog toga oholim i grešnim. Tada su se Paškalj i Nikola našli u nekoj neodređenoj pustoši… No, nastavak sna je nepoznat. Nikolu je probudio Mato, sluga fra Ante, koji mu je rekao da ga fra Ante hitno treba jer je došao zakupnik koji će popravljati zvonik.
Mjesto radnje: Mrkodol
Vrijeme radnje: neodređeno
Likovi: Nikola Valižić i fra Ante, Mrkodočani
Analiza likova
Nikola Valižić – jedini je lik pripovijetke kojega upoznajemo. Radi se o starijem čovjeku koji je u selu Mrkodolu obnašao dužnost crkvenog dužnosnika. Ne saznajemo puno o njemu, ali iz njegova se pomalo groteskna sna jasno nazire strah koji je u njemu izazivao fra Ante, a možda čak i neka doza otpora. Šimunović kroz ovaj lik zapravo ironično progovara o Crkvi i njezinim, kako on smatra, nazadnim stavovima.
Bilješka o autoru
Dinko Šimunović (1873. – 1933.) rođen je u učiteljskoj obitelji u Kninu. Otac mu je radio kao učitelj pa se u djetinjstvu često selio po mjestima Dalmatinske zagore kako su mu oca premještali po školama.
Pošto je proveo život među siromašnim stanovništvom, to je dosta utjecalo na njegov život te se kasnije i može uočiti u nekim njegovim književnim djelima.
Kao i njegov otac, završio je učiteljsku školu te je također radio po mjestašcima Dalmatinske zagore.
Pošto je već u to vrijeme bio dosta utjecajan književnik, 1909. godine njegov talent je prepoznat jer je premješten u Split gdje je radio dalje kao profesor. Od tada pa dugi niz godina, čak 18, radio je u Obrtnoj školi.
Nakon što je otišao u mirovinu i djeca su mu se trebala dalje školovati, preselio se u Zagreb gdje je živio sve do smrti.
Njegova najpoznatija djela su: zbirke pripovijedaka: “Mrkodol”, “S Krke i Cetine”, romani: “Đerdan”, “Tuđinac”, i “Porodica Vinčić”, te dvije autobiografske proze: “Mladi dani” i “Mladost”.
Autor: I.B.
Odgovori