Moja neprijateljica Ana

“Moja neprijateljica Ana” roman je koji zaokružuje tematiku poremećaja i bolesti u ranoj, tinejdžerskoj dobi. Naime, riječ je o anoreksiji koja pogađa glavnog lika, četrnaestogodišnju Elu, s ciljem da ona postigne željenu težinu kako bi prisustvovala manekenskoj karijeri.

Autorica, ne samo da je prikazala problem bolesti, već i nestabilnu obitelj i roditelje koji sami sebe pronalaze, a svojoj kćeri se ne trude posvetiti i razumjeti ju. Uz to, Elin je otac poznati političar i ne smije sebi dopustiti da se bilo što krivo i loše o njemu sazna i čuje – što će značiti da mu je više stalo do tog ugleda nego li do svoje kćeri i žene.

Nadalje, nije ni prisutna ljubav u ovoj obitelji, već svi trče prema svojim putevima kako bi sami sebe zadovoljili i pronašli svoj izvor sreće. Majka bježi u Bjelovar ostvariti snove i za sobom vuče Elu, otac potajice provodi vrijeme s ljubavnicom koja je ujedno i njegova kolegica, Ela se potajno izgladnjava, jede papirnate rupčiće, troši novac na tablete za mršavljenje. Agencija za manekenstvo koja provodi tečaj također je u raspadu; voditeljica je zapala u velike dugove i maltretira svoje nove pridošlice i tjera ih na drastično mršavljenje, među kojima je i Ela, i traži od njih veliku cifru novaca za sve potrebne materijale koji će im pomoći u skidanju nepotrebnih kilograma – s ciljem da sebe izvuče iz već navedenih dugova.

Pišući u prvom licu, Jasminka Tihi – Stepanić uspijeva stvoriti osjećaj autentičnosti iskaza psihički poljuljane djevojčice Ele koja se nalazi na prekretnici svoga života. Ona je završila osmi razred i treba poći u gimnaziju. Vjerovala je u sretan brak svojih roditelja, no ta se slika u njenim očima transformira u ono sasvim suprotno – u Elinim očima urušava se očev autoritet. Boli je očevo licemjerje jer ga uzrujavaju napisi u novinama kojima ga protivnici žele diskreditirati premda su istiniti.

S druge strane, majka se razotkriva kao razočarana žena u srednjim godinama koja se većinom vremena posvetila svojoj obitelji i svoju je karijeru žrtvovala samim tim činom. Ona odlučuje poći svojim putem, kupiti kuću u gradu van Zagreba, zaposliti se u knjižnici i provoditi vrijeme s čovjekom koji je zapravo i cijeni.

Nažalost, cijela se ova situacija odvijala u Elinim kritičnim godinama, a nitko od roditelja nije se zabrinuo za njeno stanje i njeno mišljenje. Ela je zacrtala svoj plan, majka je za tečaj manekenstva odbijala čuti, a otac je, kako bi udovoljio svojoj jedinoj kćeri, sve to dopuštao i nije se osvrtao na rezultate koja je Ela pokazivala ne bi li dobila mjesto na tečaju.

Kratak sadržaj

Roman započinje dijalogom između Ele i njene majke kada se ona vrati s izlaska. Majka ju automatski provjerava je li pušila ili pila. Ona sjedi na terasi i čita. Autorica nas polako uvodi u život ove obitelji, a posebice u Elin i njena razmišljanja. Uskoro počinju ljetni praznici i Ela promišlja o onome što će raditi ovoga ljeta, a posebice o onome što voli i želi postati – manekenka. “Mama, ti znaš što mene zanima. Odlična sam učenica. Nemoj misliti da bih zanemarila školu, zapravo ja bih manekenstvo povezala s kasnijim pozivom, sve sam već isplanirala…”, na što joj je majka samo odgovorila “Ne spominji mi to glupo prešetavanje”. Otac je na poslu i kao inače, nema ga satima – “radi”. Susretom na bazenu započinje kulminacija i promjena toka Elinog razmišljanja. Naime, ona i njena najbolja prijateljica Romana jednog su se dana uputile na bazen, a zatim u kafić. Ela je naručila hamburger i sok, Romana sok. Primijetile su da ih jedna žena konstantno gleda, i, kao da se osjetila prozvanom, ustala je i prišla im. Pružila je vizitku Romani i predstavila se sa Ivona, iz Model Agencies Livia. Isključivo se obratila Romani: “Imaš pravu visinu i težinu. Malo treba poraditi na držanju i hodu, no to su sitnice koje ćeš naučiti na našem tečaju.” Romana je automatski odbila, no Ela se zagrijala. Uz to, uhvatio ju je i val ljubomore, jer ovo je ono o čemu već neko vrijeme razmišlja, a njena prijateljica je olako odbila ponudu. Žena je ostavila svoj broj i mail Romani, a Eli se obratila s riječima koje su je povrijedile. Za nju je ona imala lijepo lice, no višak nepotrebnih kilograma. I ovdje započinje Elin preokret. Žena iz agencije joj nije izlazila iz glave, napokon joj se ono o čemu sanja približilo, na jedan način.

Bližio se majčin rođendan i Ela nije bila sigurna što joj kupiti. Na kraju je odabrala knjigu naslova Knjiga za svaku ženu, umotala ga u ukrasni papir i krenula prema tramvajskoj postaji. Želudac joj kruli, no ona ne smije pokleknuti, njena dijeta je tek na početku. “Ivona, Ivona” – ponavljala je kao mantru očekujući da će ju sama ta riječ zasititi. Za ručkom su bili svi, pa čak i otac. Iako je Ela vidjela prošli mjesec očev dar za majku, nije vidjela trenutka kada se on odlučio uručiti svoj rođendanski poklon. Nije ni zapazio njenu novu frizuru i izgled koji je promijenila. Ela nije puno pojela za ručak, na što se majka naljutila, a otac je uzvratio sa “Pusti dijete na miru. Ako ne želi jesti, neka ne jede.” Večera je ubrzo bila gotova, no očevog poklona nigdje na vidiku. Ispostavilo se da je zaboravio, a rođendan joj je čestitao bez ikakvog zagrljaja i poljupca. Večera je završila majčinim durenjem; bila je uvjerena da njen muž troši svoje vrijeme na nekog drugog, a ne na onoga na koga bi trebao – svoju obitelj. Povukla se u kuhinju i krenula prati suđe, a Ela je hitro otišla u kupaonicu, izvagati se. Jezičac je pokazivao pedeset i devet kila i ona je smatrala da definitivno treba promijeniti tu brojku. Sljedećeg dana utipkala je broj žene koju je srela na bazenu. Taj joj je razgovor promijenio život. Visoka je 175 cm i ima 59 kila, a žena joj je na te podatke rekla da bi trebala doći na 50 kila, možda koju ispod. Tek tada njih dvije mogu ozbiljno razgovarati. Ela je odlučila da njena ciljana težina bude 49 kilograma, što znači da treba smršavjeti deset kilograma. Na papir je zapisala: težina 49, 00 kg, postići do 1.rujna. Njeni planovi su bili: vagat će se tri puta na dan – ujutro, poslijepodne i navečer, nije doručkovala, pila je puno vode.

Autorica nas zatim uvodi i u ljubavni život glavnog lika. Naime, Tomek ju je te večeri pozvao na njegov rođendan, a ondje će biti i Leon – dječak s kojim se prvi put poljubila, a prema kojemu i dalje gaji osjećaje. Pristala je, a onda počela kukati kako nema ništa za obući, a željela je izgledati i predobro na tome rođendanu. Zatim se uputila u grad, majka ju je pozvala da skupa ručaju u gradu i nevoljko je prihvatila tu ponudu. Upečatljiv moment koji je promijenio Elinu sliku o svome ocu dogodio se kada je ona u gradu, u kafiću u Bogovićevoj, čekala svoju majku i ugledala na televizoru reporterku koja je jučer intervjuirala njenog oca. Naime, vjetar je snažno puhao i u tom je trenutku reporterka pomaknula par pramenova sa svoga lica, a onda je Ela primijetila narukvicu koju je tata kupio još na obiteljskom putovanju. “Što ako napetost između mame i tate nije tek bezazlena bračna epizoda?” – razmišljala je. Začela je temu o manekenskom natječaju, no majka je ponovo neveselo reagirala na tu temu. Najednom ih je pozdravio Damir, muškarac kojeg Elina majka poznaje još iz ranije dobi. “Koji nepristojnjaković! Samo se tako uvaliti i pokvariti razgovor o kojem ovisi moja budućnost.” Nakon ručka, spomenula je majci narukvicu i reporterku. Nazvala ju je Štrumfeta i shvatila da je ona već neko vrijeme dio maminog i tatinog života.

Svoju glad zaustavila je jedenjem papirnatih rupčića. Nakon tri rupčića, osjetila se donekle sitom i manje nesretnom – razmišljala je o ocu i Štrumfeti. Stalno je razmišljala što će biti s njenim roditeljima. Nakon nekog vremena izgladnjivanja, posrnula je prema prepunom frižideru i svakakve stvari utrpala u sebe, na što je reagirala jako ljuto i prozvala samu sebe jadnom. Uputila se u wc i izbacila iz sebe vulkan hrane. I ovako je zapravo izgledalo njeno druženje sa školjkom koje se ubrzo počelo sve više ponavljati. Sljedećeg dana ju je čekao Tomekov rođendan. Ondje je pokušala ne pojesti ništa, a njeni prijatelji su ju pomalo čudno gledali. Tog dana se vagala i ugledala je broj 58. Leona je vidjela tek kasnije, a on ju nije ni pogledao, što je vrlo teško prihvatila. “Kaj ti niš ne jedeš? Ovoga bih mogla pojesti na tone” – obratila joj se Romana. A zatim: “Meni se čini da si se zapalila za onu ponudu, one ženske s bazena”. Ubrzo je Ela napustila prostoriju, vrtjelo joj se i nije mogla slušati glupe komentare gostiju. Na povratku prema kući opazila je malog maltezera kojeg je ubrzo i udomila, a potom mu nadjenula ime Srećko. Vrijeme je brzo odmicalo i nastavila je svoju dijetu, vaganje, a uz nju je stalno bio i novi prijatelj Srećko. Ivona ju je u međuvremenu nazvala ne bi li saznala napreduje li. Slagala je da ima 55 kilograma i da stalno mjeri opseg grudi, struka i bokova. Zatim joj je Ivona iznijela preporuku; DVD s vježbama i odgovarajući priručnik od agencije. Ela je uzbuđeno prihvatila ponudu, a cijena je prevelika. No to njoj nije ni bitno, njen tata uvijek ima novaca.

Elina je majka u nedjelju otišla u Bjelovar, poraditi na novoj kući. Tako je Ela tog dana cijeli dan bila sama kući, a otac se udostojio pojaviti tek kasno navečer. Počela je pušiti jer pušenje navodno ubija želju za jelom. Čitala je, gledala filmove, zujala po fejsu. Romana je voljela fotografiju i posjedovala je svoj fotoaparat, a nakon nekog vremena počela je i fotkati svoju prijateljicu Elu. To je naime, bila priprema za njenu karijeru. U međuvremenu je Ela patila gladujući, upotrebljavala svu svoju umješnost i lukavost kako bi izbjegla mamine doručke, ručkove i večere dok je ona vrebala na nju pri svakom obroku jer joj se činilo da se nekako usukala u posljednje vrijeme. Odlučila je da neće jesti više od tisuću dvjesto kalorija na dan, prema preporuci internetskih prehrambenih gurua. Nakon nekog vremena uputila se u modnu agenciju, po svoje materijale za mršavljenje – CD i priručnik. Ured se navodno preuređivao i premješten je u nekom zabačenom susjedstvu pokraj. Eli je sve izgledalo tako sumnjivo, posebice kada ju je Ivona zatražila da joj plati u gotovini i kada joj nije uručila račun. Jedan je muškarac nasilno navalio vikati na Ivonu da joj vrati novac i da nema vremena za čekanje, a Ela se na to stresla. No nije pretjerano obraćala pozornost na tu situaciju. Sljedećih dana se posvetila materijalu koji je kupila, čitala blogove poput ZaAnu gdje su sve djevojke pričale o svojoj kilaži i strašnoj želji za mršavljenjem. Ponovo se prežderala i sve izbacila iz sebe u školjku.

Majka se sve više udaljavala od Ele, kao i njen otac. Ona je jednog popodneva primijetila Štrumfetu u njihovom stanu u Dugavama, kad ju je majka poslala da uzme neke dokumente za nju. Pretrnula je od straha, sramote, tuge i nervoze. Više nije bila ista prema svome ocu, a njih su se dvoje konstantno prepirali. Ona i majka krenule su put Bjelovara, a Srećko je ležao na stražnjem sjedalu. Ela je skidala svoje kile vježbajući i gladujući, a svoj cilj do četrdeset i devet kila i dalje je pokušavala održati. Za vrijeme ručka potajno je trpala hranu u džepove svojih hlača, da ju majka ne primijeti. U Bjelovaru je bio i Damir, mamin prijatelj, pomagao im je oko preuređenja kuće. Tada je imala pedeset i sedam kila. U međuvremenu joj majka izlaže svoje planove za život u Bjelovaru, a Ela s velikim razočaranjem odbija tu ponudu. “Neka mama trune u Bjelovaru, neka premeće knjige po policama i djeci priča bajke. Baš me briga! Sve su ona i Damir lijepo smislili i organizirali i sada bih se ja samo morala umetnuti u njihovu slagalicu kao završna kockica da mama bude posve sretna i da je ne muči savjest što napušta svoje jedino dijete. Ela je ljutito odlučila sama napustiti Bjelovar, povela sa sobom Srećka i uputila se na autobusni kolodvor. Ondje joj rekoše da se psi ne mogu voziti, odluči stopirati, sjedne u kamion čovjeku kojeg nije znala. Uplašila se kada je skrenuo s ceste, sjeli su u zabačeni restoran i pojeli nešto, tj. ona nije ništa. Stigla je u Zagreb, sakrila se kod Tomeka, a majka i otac nisu ju danima zvali. Na vijestima je vidjela svoje slike i reportaže o njenom bijegu. Svi su je tražili, a Tomek ju je tajnovito čuvao u svome domu. Ubrzo su s na vrata pojavili i njegovi roditelji i Elini. Dobila je veliku bukvicu, kao i on također. Otac se jako naljutio jer ga je vlastita kćer obrukala pred nacijom. “Znaš li ti, balavice jedna, kakvu si mi štetu nanijela? Trebao sam odletjeti na pregovore. Mislio sam da negdje ležiš ozlijeđena, mrtva, a ti sjediš ispred televizora i češkaš psa!” – vikao je.

Prošlo je neko vrijeme, Ela je čitala blog ZaAnu i upoznala djevojku pod imenom Krpena Lutka. Ona ju je pokušala odvratiti od onoga prema čemu ide – anoreksiji. Ela je sada imala nešto manje od pedeset i sedam kilograma, a mršavljenju se više mogla prepustiti sada kada se njena majka zauvijek odselila u Bjelovar, a ona odlučila živjeti s ocem. On ju neće moći nadzirati jer ga skoro nikada neće biti kući, a ona će tako lakše moći doći do svoje ciljane težine. U jednjaku je osjetila ranicu i ispljuvala je krv. Džogirala je po ulici i trčala stubama gore dolje. Odlučila je kupiti Maxilax i piti kapsule Mega Fit Diet. Nije osjećala glad kao nikada do tad, no svejedno je htjela pojesti sve što je imala u frižideru. Nakon nekog vremena prijatelji su joj rekli da je Srećko zapravo pas od Svena, da ga traži već mjesecima. Nažalost, morala ga je predati i pustiti. S vremenom je sve više mršavjela i njen je otac to primijetio, no nije se pretjerano obazirao. Svim je svojim prijateljima, pa čak i ocu i majci lagala da ima crijevnu virozu. Počela je čuti razne glasove koji su joj unosili loše vijesti i misli. Kosti su joj navirale, kosa joj je ispadala, a podočnjaci su joj bili veći nego ikada. Sada je već bila pri idealnoj težini, a fotkanje koje su ona i Romana obavljale išlo je prema dobrom putu. Romana ju je prozvala anoreksičarkom, a nisu ni drugi prijatelji bili dalje od tog zaključka. Došla je i ispod četrdeset i devet kila, i nije pokazivala veliku sreću. Počela ju je hvatati zimica i tresla se od hladnoće, vrtjelo joj se i hvatala ju je nesvjestica. Pokrivala se s pet deka na dvadeset i pet stupnjeva. Majka je došla u posjet i shvatila da nešto nije u redu, a potom rekla da moraju liječniku.

Počela je škola, no Ela ondje nije zadugo ostala. Čekala je početak tečaja, no nažalost, nakon svog tog truda, on se najednom odgodio. Ivona je zapala u velike dugove i svi novci koje je ‘pokrala’ djevojkama koje su gladovale kao i Ela,otišao je u vodu. Čovjek koji je konstantno podizao glas na Ivonu oduzeo joj je sve novce i onemogućio da održi taj tečaj. Ela je razočarano i oslabljeno izašla iz agencije, sjela na klupu i čekala Romanu i Tomeka. A onda, kada im je krenula u susret, srušila se. Odveli su ju u bolnicu i postavili na liječenje, na što nije reagirala pretjerano veselo. Ondje je provela nekoliko dana, dok nije došla do pedeset kilograma. Saznala je da je ondje djevojka koju je upoznala na internetu i da je umrla, od anoreksije. Uplašila se i prepustila tretmanu. Nakon nekog vremena počela se oporavljati, a kada je došla do pedeset kilograma, trebala je napustiti bolnicu i jesti i piti lijekove, dok ne dođe do svoje stare kilaže. Pomirila se s majkom i s njom pošla živjeti u Bjelovar, a ondje je ponovo upisala gimnaziju. Romana ju je stalno fotografirala, od procesa mršavljenja pa sve do ponovnog vraćanja na staru kilažu, a potom odlučila napraviti izložbu u Zagrebu. Kritike su bile više nego pozitivne, svi su bili zadovoljni s Elinim povratkom, Romaninim fotografijama, a Ela je čak i dobila novog maltezera – Srećkovog sina!

Likovi: Ela, majka, otac, Romana, Tomek, Ivona, Srećko

Analiza likova

Ela: Djevojčica od četrnaest godina koja je odlučila u razdoblju u kojem se njen život postupno mijenja promijeniti neke stvari. Pod time je naglašena njena kilaža i način života. Zacrtala je skinuti deset kilograma kako bi ostvarila svoj san koji nitko drugi ne podržava, osim nje. Njena ljubav prema ocu i majci nije pretjerano istaknuta, ona se bori sa samom sobom i sebe stavlja na prvo mjesto. Odlična je učenica i želi imati status ‘sređene’ djevojčice koja ima sve pod kontrolom. No, kada oboli od anoreksije, stvari postaju drugačije. Njena dijeta je sve što se odvija u njenom životu tijekom ljetnih praznika. Odbija život s majkom i ne prihvaća njenog prijatelja s kojim sređuje kuću u Bjelovaru, a očevu ljubavnicu ne može smisliti. Ona je izgubljena i bez ljubavi, ona svoju sreću traži u svojim snovima. Njen je san postati manekenka i hodati pistom dok ju osamnaest fotografa zasjenjuje blicom. Njen je otac političar i sve je uvijek imala. Sve je činila kako bi ostvarila svoju želju, no tek kada sazna da je cura koju je upoznala putem interneta umrla od anoreksije, shvatila koliko je zapravo u opasnosti i koliko je zaglibila prema dnu. Nije voljela kako je živjela, no nije ju to ometalo. Taj je mukotrpni put, od skidanja kilograma pa ponovnim vraćanjem, pomogao Eli da shvati sav besmisao u koji su ju uvukle neprimjerene želje. Svom srećom, odustala je od sulude pustolovine i posložila kockice u svojoj glavi.

Elini roditelji: Osobe koje se i dalje traže i koje i dalje nemaju stabilnu sliku samih sebe. Otac je političar, poznat je i imućan. Majka nikada nije radila jer nije imala potrebe – otac se za sve mogao pobrinuti i platiti, a njen je jedini zadatak bio da se brine da sve bude pod kontrolom. No, nažalost stvari nisu išle tim putem. U njihovom životu sputavala ih je žena koja je zadržavala oca nakon posla. Žena koja je nosila poklon koji je trebao biti uručen majci. Više ne postoji slika sretnog bračnog para i oboje se ne prepoznaju. Odnos više nije moguće vratiti izgladiti, a takva je posljedica burno reagirala na njihovu kćer Elu. Zaneseni svojim problemima ne primjećuju na vrijeme veliki problem svoje kćeri koji je mogao kobno završiti. I kad primijete njen loš izgled, jako olako prihvaćaju opravdanja o virozama i slično te zanemaruju vrlo jasne signale koji bi ih trebali upozoriti da nešto poduzmu.

Bilješka o autoru

Jasminka Tihi-Stepanić rođena je 1958. godine u Velikoj Gorici. Profesorica je hrvatskog jezika u OŠ Eugena Kvaternika u rodnome gradu.

Piše za djecu i mlade. Priče objavljuje u časopisima Modra Lasta, Smib, Radost i Književnost i dijete, kao i na Hrvatskom radiju u emisiji Priča za velike i male te u TV seriji HRT-a Psst… Priča!

Njen roman prvijenac Imaš Fejs? dobio je nagradu “Mato Lovrak” za najbolji roman za djecu i mlade objavljen u 2011. godini, a istoimena radioigra nagrađena je posebnom nagradom na 9. međunarodnom festivalu radioigara za djecu i mlade Prix Ex Aequo u Bratislavi koju dodjeljuje Međunarodna unija za dječju knjigu IBBY.

Objavila je roman Bacit ću ti kompjutor kroz  prozor 2013. godine i zbirku priča Baš kao Harry Potter 2014. godine. U svojim romanima i pričama bavi se problematikom odrastanja u suvremenom svijetu koji pred djecu i mlade stavlja brojne probleme i izazove kojima često nisu dorasli.

Voli čitati, putovati, gledati filmove i kazališne predstave.

Autor: M.Š.