“Djeco laku noć” knjiga je za djecu unutar koje se nalaze tri zanimljive i uzbudljive priče za djecu, a “Moj kišobran može biti balon” je jedna od njih.
U priči “Moj kišobran može biti balon” možemo vidjeti bajkovite dijelove radnje. Kada su djevojčicu roditelji izgrdili jer je izgubila loptu, ona se povlači u svoj svijet mašte gdje se sve njezine želje ostvaraju, a u konačnici, ona se pomiri i s roditeljima.
Vrsta djela: priča za djecu
Mjesto radnje: livada
Vrijeme radnje: suvremeno
Tema djela: mašta djevojčice Jelke
Ideja djela: djeca mogu izmaštati što god žele
Moj kišobran može biti balon
Jelka je provodila dan igrajući se na livadi pokraj potoka. Imala je i šator, a šator je u biti bio njezin žuti kišobran kojeg je otvorila. Veselila se i skakala oko malog žutog kišobrana igrajući se s malom crvenom loptom.
Jelkini roditelji, teta i baka i djed budno su pazili na djevojčicu kako ne bi izgubila loptu jer lopta je bila nova. Gledali su Jelku s prozora te je svaki čas opominjali da pazi na loptu, da je ne izgubi.
Jelka se veselila, skakala je, bacala loptu, lovila je rukama, a onda je lopta slučajno upala u potok i voda ju je počela nositi te je na kraju i odnijela.
Jelka je sjela pod svoj kišobran i kada su joj se svi počeli obraćati kažiprstom ispitujući je gdje je lopta, ona je zatvorila oči, pokrila lice kišobranom i šaptala kako njezin kišobran može postati balon.
I to se i dogodilo. Kišobran se napeo i postao je izbočeniji. Jelka se držala za njegovu dršku, a on ju je sve više nosio u zrak, među oblake. Kišobran se sve više i više dizao, a Jelka je još u daljini čula glasove svojih najbližih. Zatvorenih očiju pitala se kamo će je kišobran odnijeti. Ubrzo su svi bili na cesti i gledali kako Jelku odnosi kišobran sve više, u oblake.
Kada je otvorila oči, Jelka se već nalazila visoko u zraku. Promatrala je Ljubljanu iz druge perspektive i sve joj se činilo jako maleno. Kuće, livade, djeca…
Ptice su dolijetale do nje, a djeca su se čudila kako ona lebdi i dozivali su je da dođe k njima. Kada je doletjela do parka Tivoli, sletjela je u cvjetnu gredicu. No, to sada nije bio park Tivoli, to je bila zemlja Šeširija. Na cvjetnim gredicama rasli su predivni šeširi u različitim bojama.
Jelka je zatvorila kišobran i pomislila kako je sama. Jako se obradovala kada je ugledala djecu i to onu iz njezine ulice s kojima se nije smjela igrati. Djeca su je molila da ostane s njima i ona je odlučila ostati.
Odlučili su joj pokazati Šeširiju te su joj objasnili kako se nose šeširi. Naime, šeširi su u toj zemlji bili posebni, a onakav šešir kakav staviš na glavu, takav si. Tako je jedan dječak postao kapetan putničkog broda, drugi vozač, treći pilot, a jedna je djevojčica bila postala i balerina. Svatko je stavio šešir na glavu zavisno od onog što želi postati.
Tako je jedan dječak stavio šešir na glavu i postao Svevid. Mogao je vidjeti gdje je Jelkina lopta pa joj je rekao da se ona nalazi na drugoj strani potoka i da je zapela za kamenje. Odlučio je zavrnuti nogavice i Jelki donijeti loptu.
Odmah nakon toga, djeca su rekla Jelki neka i ona ubere jedan šešir, ali ona nije to htjela učiniti jer je imala svoj kišobran. Odlučila je jedino ubrati par šešira za svoje roditelje i ostale ukućane, privezala ih je za kišobran i on je poletio noseći je kući s loptom.
Kada se vratila, još iz zraka ugledala je svoje ukućane kako stoje na cesti i čekaju ljutito Jelku. Kada se spustila, Jelka je odmah stavila loptu baki u džep, majci je poklonila šešir i ona se osjećala kao najbolja majka u cijeloj Ljubljani.
Dalje je darivala šeširima sve redom. Djed je postao general, što je i želio cijeli život, a baka se jako pomladila kada je stavila šešir i skinula rubac. Tata je postao diplomirani profesor, a teta poznata filmska glumica. Teta je bila posebno oduševljena jer će njezine fotografije biti na naslovnici jednog poznatog domaćeg časopisa.
Zadnji šešir, Jelka je darovala svojoj mlađoj sestri Anki, a ona ga je zadovoljno stavila i zaključila da je postala zlatna ribica. Tako se cijela Jelkina obitelj promijenila. Ona nije htjela uzeti šešir jer je imala svoj žuti kišobran.
Mjesto radnje: livada pokraj potoka, u zraku – iznad Ljubljane, Tivoli – zemlja Šeširija
Vrijeme radnje: neodređeno
Likovi: Jelka, mama, tata, baka, djed, teta, Anka, djeca
Analiza likova
Jelka – glavni lik priče. Autorica nam nije otkrila njezine vanjske osobine, ali iz priče smo saznali da je ona vesela, zaigrana i maštovita djevojčica. Cijela njezina obitelj pazi na njezin svaki korak pa se ona osjeća pomalo usamljeno i sputano. Ne smije se igrati s ostalom djecom pa dane provodi smišljajući kako da se na najbolji način zabavi. Darežljiva je i jako joj je važna obitelj. Svima je poklonila šešire kada se vratila, a bilo joj je jako važno da se s pomiri sa svojim ukućanima.
Bilješka o autoru
Ela Peroci slovenska je književnica koja se rodila 1922. godine u Svetom Križu kod Rogaške Slatine.
Oduvijek je htjela biti učiteljica, ali da bi joj se ispunila želja bilo je potrebno malo više sreće. Prvi put morala je prekinuti školovanje zbog Drugog svjetskog rata. Ipak, nakon što je rat završio nastavila je školovanje i na Filozofskom fakultetu u Ljubljani završila je studij pedagogije.
Odmah nakon završetka studija zaposlila se kao učiteljica u Domu invalidne omladine u Kamniku. Rad na tom mjestu bio je za nju posebno dojmljiv pa je napisala jedan potresan članak. Bila se susrela s mnogo djece kojoj je bio onemogućen uobičajen život.
Napisana članak odjeknuo je u javnosti te je ona radi toga pozvala na suradnju s poznatim slovenskim časopisima “Ciciban” i “Pionir”.
Ubrzo nakon toga počela je pisati i priče za djecu i tako postala jednom od najpoznatijih dječjih slovenskih autora. Za svoj rad dobila je mnogo nagrada, a njezine priče prevedene su na velik broj stranih jezika (hrvatski, njemački, talijanski, poljski, češki, francuski i mnoge druge).
Slovenski naziv njezinih najpoznatijih priča kod nas prevedenih kao “Djeco laku noć” je “Za lahko noč”.
Umrla je 2001. godine u Ljubljani.
Autor: M.L.
Odgovori