Moderni roman prvi puta se javlja tek u 20. stoljeću, a njegovi korijeni mogu se naći u djelu “Zločin i kazna”, F.M. Dostojevskog.
Prvi istinski moderni roman je “U traganju za izgubljenim vremenom” Marcela Prousta. On je u svom djelu ostvario ujedinio i stvorio posebnu vrstu romana te je time nastao monološko-asocijativni roman koji je spoj romana struje svijesti i romana eseja. Proust u romanu razvija unutarnji monolog te objektivni i hladni govor, a uz to uvodi unutarnje psihološko vrijeme, koje je različito od onog stvarnog.
Karakteristike modernog romana
Kod modernog romana težište je na liku, a ne na događaju koji se dogodio. Time se otkriva unutarnji svijet čovjeka. Vrijeme je psihološko, odnosno subjektivno. Prevladava pripovjedni, odnosno unutarnji monolog (solilokvij). Radnja nema uzročno posljedičnu vezu, a sama fabula nestaje u potpunosti ili slabi.
Teme modernog romana su psihološke. Likovi često tragaju za smislom života, razmišljaju o sebi i postavljaju si pitanja o smislu cijeloga svijeta. Pripovijedanje se vrši u prvom licu jednine, a pripovjedač je subjektivan i nepouzdan.
Podjela modernog romana
- roman-esej – epsko pripovijedanje se nadopunjuje asocijacijama i osjećajima
- struje svijesti – ne postoji prava radnja, a pripovjedač govori u monologu o svom unutarnjem svijetu
- ideja – oslobođen je stvarnosti i u njega sve ulazi
- filozofski – populariziranje filozofije ovim književnim djelom
- eksperimentalni – vrši se istraživanje i realizacija različitih načina izražavanja
Proza u trapericama
U Hrvatskoj je tijekom 60-ih godina nastala Proza u trapericama. Ovaj prozni model nastao je na granici modernog i suvremenog romana. Proza u trapericama posebni je oblik urbanog romana, a nastala je prema romanu “Lovac u žitu”, autora J.D. Salingera. Nastao je kao opreka problemima intelektualizma koji se mogu vidjeti u modernom romanu.
U radnji se pojavljuje glavni junak mlađe dobi koji nema tipične osobine koje krase glavnog junaka. On je pasivan, nema jasno postavljene životne ciljeve i suprotstavlja se svijetu odraslih. Pripada manjoj skupini kroz koju djeluje, a takva skupina stvara svoju vlastitu kulturu kao što je njihova prepoznatljiva glazba, jezik ili način odijevanja. Odrasli su ovakvim romanima potpuna suprotnost glavnim junacima te oni obično slušaju klasičnu glazbu i služe se standardnim jezikom.
Traperice u ovom slučaju označavaju svjetonazor. Radnja se obično događa u urbanoj zagrebačkoj sredini, a često se koristi i žargonizmi. Govor više nije tipično filozofske već je orijentiran na govor gradske mladeži.
Počeci Proze u trapericama mogu se vidjeti već u romanu “Kratki izlet” Antuna Šoljana, a pravi razvoj dolazi u 70-im godinama s romanima Zvonimira Majdaka, Alojza Majetića, Branislava Glumca i Ivana Slamniga.
Odgovori