Misaona ili refleksivna pjesma vrsta je lirske pjesme u kojoj se glavna tema ispoljava dubokim pjesnikovim promišljanjem o čovjeku, njegovom bitku i identitetu, te o osjećajima lirskog subjekta o životu ili samome sebi. Misaone pjesme najčešće govore o čovjekovoj ulozi u životu i općem smislu postojanja. Osim toga, govori i o vrijednostima života, pojedincu unutar društva, o njegovu moralu i sličnim temama i to vrlo često ne samo da bi pjesnik tako propitivao sve ove teme već ih i kritizirao.
Misaono-refleksivne pjesme svoj su procvat doživjele u modernizmu, kada su pjesnici u svojim djelima počeli tragati za smislom postojanja, ali i promišljati o vlastitom identitetu. Misaona pjesma uvijek je duboka, ima nekoliko idejnih razina, a koliko god da progovara o pjesnikovim osobnim doživljajima, o njegovim razmišljanjima o vlastitom bitku, ideja se uvijek može prenijeti i na čitatelja, a često i na cijelo društvo.
Kada govori o društvu, pjesnik u ovakvoj pjesmi ne ispituje njegovu socijalno-ekonomsku razinu, već oni moralnu, duhovnu, ispituje čovječnost, a ne čovječanstvo. Pjesnik u misaonoj pjesmi govori o istinama života i to najčešće s mnogo žara i poletnosti, pogotovo kad se radi o narodnim pjesmama.
Primjer tipične misaone pjesme je “Pukotina ima svaki život”, Dobriše Cesarića:
“Pukotina ima svaki život,
Kroz koje bližnji radoznalo zure
Motreći naše dane što se žure.
I tako ništa nije posve naše:
Mi srčemo taj život kao vino
Iz tuđom rukom uprljane čaše.
Al ko je ćudi gadljive i stidljiv,
Kako bi htio zastrti ta okna
Na svojoj duši, i biti nevidljiv –
Pa da mu posve mirno bude lice,
Ko pusto polje ispod koga teku
Nečujno vali jedne ponornice.”
Odgovori