“Miš” je kratka, zabavna i edukativna pričica Božidara Prosenjaka, koja govori o ekipi dječaka koji su ulovili miša i htjeli ga zadržati. Kada je pala noć, nisu imali kamo smjestiti ga, da ih dočeka do jutra. Priča je ilustrirana, pa je prate lijepe slike koje dočaravaju pothvat udomljavanja miša.
Iako je ovdje riječ prvenstveno o zgodama petorice dječaka prilikom traženja prenoćišta za miša, priča govori o nekim malo važnijim temama. Cijelo vrijeme dječaci su mislili da čine uslugu malom mišu pokušavajući mu pronaći udoban smiješaj za prenoćiti, ali nitko nije razmišljao da mi mišu možda bila najugodnija sloboda. Dječaci su bili toliko ponosni na sebe što su uopće ulovili miša, hvaleći se njime po cijelom kvartu, ali nisu ni pomislili da miš u tome ni malo ne uživa. On je isto živo biće, koje je samo htjelo slobodu, a ne zatvorenost u kutiji. Miš nije kućni ljubimac, on se zna pobrinuti za sebe, baš kao što je to i učinio. Na kraju je on sam pobjegao iz kutije i pronašao si mjesto gdje će spavati. Dječacima je u početku bilo žao što im je miš pobjegao, ali brzo su shvatili da je tako bolje. Tako nije samo miš bio slobodan od dječaka, nego i dječaci od miša.
Ova zgodna priča biti će jako zanimljiva i poučna najmlađim čitateljima. Rečenice gotovo da se rimuju, pa su jako ritmične i slikovite. Crteži na stranicama upotpunjuju taj dojam, pa priča postaje još veselija. Male zapreke koje sprječavaju pronalazak doma mišu biti će djeci jako zanimljive, kao i sretan kraj, u kojem svatko dobije ono najbolje za njega.
Vrsta djela: pripovijetka
Vrijeme radnje: jednog neodređenog dana
Mjesto radnje: na ulici, ispred dućana, u kućama likova
Tema djela: udomljavanje ulovljenog miša
Ideja djela: I najmanje životinje su živa bića koja samo žele svoju slobodu
Kratak sadržaj
Pripovjedačeva družina ulovila je ljetos jednog miša, što je za njih bio veliki pothvat. Stavili su ga u kartonsku kutiju, jer su ga tako mogli pokazivati djeci po susjedstvu. Dječaci su bili jako ponosni na svoj ulov, pa su jurili po cijelom kvartu i pokazivali ga naokolo. Išli su po svim zgradama, parkovima, igralištima i samoposluživanjima. Prolazili su kroz ulaze, ulazili u dizala, išli bilo gdje gdje su se skupljala djeca. Svi kojima su pokazali miša ispitivali su ih kako su ga uspjeli uloviti. Petorica prijatelja su cijeli dan bili glavni. Pričali su o svom junaštvu, uzbuđeni i ponosni. Tek kada je pao mrak, zapitali su se kamo li će s mišem po noći?
Prijatelji su odmah započeli prepirku. Svatko je htio ugostiti miša tu noć. Pripovjedač je rekao kako je njima u goste stigao djed sa sela, pa on sigurno najbolje zna kako postupati s miševima. Svi su se složili da će miš onda tamo biti najsigurniji. Pripovjedač je došao do djeda i rekao mu da će s njim u sobi večeras spavati i miš. Djed ga je samo prostrijelio pogledom i rekao da će ga ubiti ako ga pusti u njegovu sobu. Pripovjedač je morao miša predati Ivici. Ivica je presretan pojurio kući!
No, čim je Ivica došao kući, njegova sreća se rasplinula. Mama mu se skoro na pragu onesvijestila, čim je vidjela miša. Nakon toga, družina je pokušala prokrijumčariti miša na Josipov balkon. Nitko od njegove obitelji to nije primijetio, ni mama ni tata ni baka, osim njegove sestre, koja ih je svih izdala. Čim je vidjela miša, počela je drečati, kao da su joj miša za vrat stavili. I taj pokušaj je, dakle, propao.
Filip se tada sjetio svoje šupe. Tamo nije bilo ljudi, bilo je mračno, pa je miš mogao biti u miru i lijepo sanjati mišje snove. Spustili su miša limenom kantom u šupu, kad se na prozoru pojavila mačka. Nanjušila je miša i već planirala lov u šupi. To mjesto više nije bilo utočište za miša.
Miraj je predložio da sakriju miša u njegovu smočnicu. Svi su bili oduševljeni tom idejom. Poslali su Mirjana da vidi da li je zrak čist, a on je brzo javio kako u smočnici nema nikoga. Ali onda se dosjetio da je mama spremila šunku i sir u smočnicu, koje bi miš mogao pojesti. Više mu se njegova ideja da tamo skloni miša nije toliko sviđala. Odlučio je da će mu dati samo komadić sira, a onda će ga morati negdje drugdje smjestiti. Netko je predložio da bi bilo najbolje prodati ga. Tako ne samo da će udomiti miša, već će od njega i zaraditi za žvake.
Družina je požurila do prve samoposluge. Stali su pred ulaz u počeli nuditi miša kupcima. Ljudi su se čudili, neki i skamenili. Djeca su mislila da im prodaja ne ide jer je miš previše skup, ali nitko ga nije htio ni kad su spustili cijenu, a ni kad su ga ponudili besplatno. Zadnji kome su mogli ponuditi miša bio je šef samoposluge, dok je posljednji izašao van i zaključavao vrata dućana. Ali on ih nije ni pogledao, nego samo frknuo i otišao. Djeca nisu znala što da rade. Nitko nije htio malom mišu pružiti dom. Već je pala noć i bilo je sve manje prolaznika. Djecu su roditelji već čekali kod kuće, pa su se morali što prije osloboditi miša. Odjednom je Filip razočarano rekao da je miš pobjegao. Svi su s prijekorom pogledali nespretnjakovića kome je miš pobjegao. Ali onda su shvatili da im je miš zapravo pomogao svojim bijegom. Sada su svi mogli odahnuti i napokon poći kući na spavanje.
Likovi: pripovjedač, Ivica, Josip, Filip, Marijan
Bilješka o autoru
Božidar Prosenjak hrvatski je novinar i moderni hrvatski književnik.
Rođen je 19. kolovoza 1948. godine u Koprivnici. Svoje djetinjstvo proveo je u podravskom selu Kuzmincu. Tamo je i započeo svoje školovanje, a nastavio ga je u Koprivnici, Parizu i Zagrebu. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomirao je romanistiku.
Kasnije se zaposlio kao novinar u Velikoj Gorici. Bio je urednik kulture u novinama i na radiju. 1980. godine pokrenuo je biblioteku Albatros, koju je i sam uređivao. Uređivao je i časopise Matice hrvatske, kao i one Društva hrvatskih književnika.
Piše u prozi, kritičke tekstove u dnevnom tisku i dramske tekstove, a sudjeluje i u radu na radiju i na televiziji. Surađuje sa svim poznatijim dječjim časopisima kao što su Modra lasta, Smib, Zvrk i Radost.
Za svoj književni rad primio je mnogo uglednih nagrada, a djela su mu uvrštena i u obaveznu školsku lektiru. Među njima najpoznatije je njegovo djelo “Divlji konj”.
Autor: V.B.
Odgovori