Metrika ili versifikacija (nastala od latinske riječi versus, što znači redak) u najkraćim se crtama može definirati kao znanost o stihu. Metrika je dio književne teorije ili točnije, analize, koja se bavi stihom, tj. njegovom građom i načinom na koji gradi stopu ili strofu. Još u antičko doba, metrika je proučavala raspored i broj slogova u stihu, njihove dužine i povezivanja koja su stihove pretvarala u strofe, veće cjeline i naposljetku – čitavu pjesmu.
Metrika tako proučava nastanak i tvorbu stihova, te njegovu prirodu uopće. Razlikovanjem dugih i kratkih slogova u stihu i njihovim pravilnim rasporedom ostvaruje se jedinica stopa, temeljena na ritmu i melodiji, a onda i strofa, najviša jedinica koju stihovi mogu tvoriti.
Metričke stope koje mogu nastati kombinacijom drugih i kratkih slogova u stihu su jamb, trohej, pirihij, spondej, daktil, amfifrah, analest, tribrah, molos, kretik, bakhej i palimbakhej. Najpoznatije i najkorištenije stope pritom su jamb, trohej i daktil.
Metrika može počivati na tri načela – kvantitativnom, silabičkom (kvalitativnom tj. naglasnom) i načelom temeljenim na nekom jeziku. Danas se metrika zasniva uglavnom na kvantitativnom ritmu, onom koji korijene viče iz klasične antičke tj. grčko-rimske književnosti. Njen temelj je praćenje izmjene dugih i kratkih slogova, kako bi bolje proučavala melodiju pjesme i njenu pjevnost.
Odgovori