Medo Winnie zvani Pooh obrađena lektira Alan Alexander Milnea. Lektira sadrži detaljan kratak sadržaj, analizu djela, književne elemente, analizu likova i bilješku o piscu, sve potrebno za kvalitetnu obradu i aktivno sudjelovanje u nastavi.
Analiza djela
Medo Winnie zvani Pooh je vrlo popularna dječja knjiga koju je Alan Alexander Milne napisao za svog sina Christophera Robina. Likovi koje čitatelj susreće u knjizi su igračke iz dječje sobe njegovog sina. Promatrajući svoje dijete u igri i kako oživljava svoje igračke dajući im osobnost, Alan je došao na ideju da od njih stvori junake u kojima će uživati djeca širom svijeta.
Christopher Robin je nekoć imao labuda koji se zvao Pooh, no kako labuda više nema, to je ime dodijelio medvjediću Edi. Tako je on postao Medo Winnie zvani Pooh. U vrijeme dok je pisao bajku neki likovi su postojali u dječjoj sobi kao što je Medo Pooh, a neki su izmišljeni usput dok je pisao.
Nakon što je knjiga objavljena 1926. godine, postala je omiljeno dječje štivo čija popularnost do danas nije opala. Popularni medvjedić postao je jedna od ikona pop-kulture nakon što je po knjizi napravljena njegova animirana verzija. Napravio ju je Disney 1960. godine za animirani film “Medvjedić Winnie i stablo meda”, kada medvjedić dobio karakterističan izgled – žuto tijelo i crvenu majicu. Medvjedić Winnie i njegovi prijatelji se u tom obliku danas mogu pronaći u raznim verzijama – od crtanih filmova do lutki. Djelo je zbog svoje popularnosti prevedeno na gotovo sve veće jezike svijeta, uključujući i latinski i esperanto.
1960. godine djelo je postalo prva strana knjiga koja je dospjela na listu najprodavanijih knjiga New York Timesa. Knjiga ima i svoje nastavke koji su također veoma uspješni.
U svakoj knjizi o ovom medvjediću pratimo njegovo nastojanje da se dočepa što više meda. Pri tome slijede velike pustolovine koje nose svoju pouku. Brižnog medvjedića prate njegovi prijatelji koji mu svojim mudrim savjetima pokušavaju pomoći i ostvariti cilj. Iz svake dogodovštine mladi čitatelji mogu nešto mudro naučiti. Gotovo svi likovi u knjizi su pozitivni, ali opet svaki sa vlastitim, jedinstvenim karakterom.
Književni elementi
Književna vrsta: pripovijetka
Vrijeme radnje: neodređeno
Mjesto radnje: šuma
Tema: pustolovine medvjedića Winnija
Ideja: uz prave prijatelje možemo riješiti sve probleme
Cijelu priču “Winnie Pooh” pročitajte ovdje >>
Kratak sadržaj
Prva avantura malog medvjedića bila je nabavka meda. Medo je bio gladan i odlučio prevariti pčele i ukrasti im med. Došao je na ideju da će se pretvarati da je oblak. U tu svrhu je uzeo balon i s njime poletio. Kako su pčele bile sumljičave prema tom čudnom oblaku, uznemirile su se i počele oblijetat oko košnice. Shvativši da neće doći do meda, Pooh se odlučio natrag spustiti na zemlju.
No tu je postojao jedan problem, balon kojim je letio mu nije dopuštao da se spusti. U pomoć mu je stigao Christopher Robin i svojom puškom pogodio balon. Pooh je sletio na zemlju, no od straha je još neko vrijeme grčevito držao konopac na kojem je balon bio privezan.
U sljedećem je poglavlju Pooh otišao u posjet prijatelju Zecu. Zec mu je ponudio hranu, tako da se medvjedić najeo maslaca i meda. Kada je htio krenuti kući, nije mogao izaći iz zečeve jazbine. Morao je biti tjedan dana na dijeti kako bi mogao izaći van. Pojavljuje se i praščić i tako čitatelj saznaje ponešto o njegovom djedu koji se zvao Pritušek Abram
Pooh je odlučio krenuti u lov sa prijateljem Praščićem. Kako je pao snijeg, Prašćić je čistio oko svoje kuće. Vidjevši kako Pooh prati tragove u snijegu upita ga koga lovi. Medvjedić se ponadao da je to lisica ili lasica, no na kraju shvaća da prati svoje tragove.
U četvrtom poglavlju Pooh želi pomoći prijatelju magarcu Njari. On je prije nekog vremena izgubio rep pa oni kreću u potragu. Došavši do Sove da ju zamoli za pomoć, shvati kako Sova koristi magarčev rep kao novu uzicu za zvono. Christopher Robin pričvrsti natrag magarcu rep čavlićem.
Magarac Njar je slavio rođendan, te su Praščić i Pooh njemu nosili poklone. Praščićev poklon, balon se putem probušio, dok je medo pojeo sav med u ćupu koji je namijenio magarcu. Njar se snašao i probušeni balon spremio u ćup.
U šumi se tada pojave mama Klo i sinčić Kan. Domaće životinje su zbunjene i ne znaju što da učine, pa se dogovore da će ukrasti malog Kana i vratiti ga majci tek kada ona obeća da će zauvijek otići iz njihove šume.
Šumska družina ju prevari i trenutak dok nije gledala iskoristi Zekoslav koji zgrabi Kana i odjuri s njim, a Praščić uskoči u Kloin džep umjesto Kana. Kada je shvatila što se dogodilo nije bila toliko zabrinuta jer je znala da Christopher Robin neće dozvoliti da se Kanu nešto dogodi, ali se svejedno odlučila našaliti s onima koji su joj oteli Kana. Tako je Praščić svašta doživio pa ga je mama Klo kupala svake večeri, ali u hladnoj vodi. Praščić je tako dobio ime Rujko Praščić, a nakon toga su Klo i Kan ostali u šumi te se sprijateljili s ostalima.
Christopher Robin odluči organizirati ekspediciju na Sjeverni pol, što je neuki Medo nazvao eksputicijom. Nije prošlo dugo da cijela ekipa krene na putovanje ne znajući gdje se nalazi Sjeverni pol. Nagađali su kako se radi o polugi zabijenoj u zemlju i da pol samo viri van. Dok su se kretali Kan je pao u rječicu. Ostali su ga spasili pomoću tanke grane koja je za njih bila pol. Christopher potom proglasi ekspediciju završenom jer su pronašli Sjeverni pol. U zemlju su zabili natpis na kojem je pisalo: “Sjeverni pol – otkrio ga je Medo Pooh – pronašao ga Pooh.
Odjednom počne padati kiša koje je toliko napadalo da se Pooh probudio s nogama u vodi. Sve posude s medom je odnio na granu stabla, a nakon nekoliko dana koliko je trajala poplava do njega je stigla Praščićeva poruka u boci za pomoć. Kako Medo nije bio plivač sjetio se da od najvećeg vrča napravi lađu koju je nazvao Plutajući Medo. Doplovio je do otoka gdje je stanovao Christopher Robin i predao mu poziv u pomoć.
Zahvaljujući Poohovoj domišljatosti doplovili su do Praščića u okrenutom kišobranu i tako ga spasili od utapanja. U slavu Pooha za otkrivanje Sjevernog pola te spašavanje Praščića Christopher organizira veliku proslavu. Pooh sam sebi spjeva pjesmicu “Tjeskobna pjesmica zabrinutog Pooha”, a na dar dobiva pernicu sa svakakvim priborom. Na kraju se javlja pripovijedač i čitatelj saznaje kako je Pooh plišani medvjedić, igračka Christophera Robina, a cijela priča ispričana zbog Christophera Robina.
Cijelu priču “Winnie Pooh” pročitajte ovdje >>
Analiza likova
Likovi: medvjedić Pooh, Christopher Robin, Praščić, Sova, Njar, Klokan Klo
Medvjedić Winnie Pooh – glavni je lik ove priče. On je nestašni medvjedić koji najviše na svijetu voli med i svoje prijatelje. Zbog jednog i drugog upada u najčudnije pustolovine. Ali Winnie je jako domišljat medo, iako ga ne krasi neka pretjerano velika pamet. On je šašav, pomalo trom i nespretan, ali upravo zbog toga je toliko sladak. I zbog toga i zbog meda kojeg pojede. Winnie najviše voli jesti med i koristi svaku priliku da ga se dočepa. Nekada zbog toga ispadne šašav. Srećom, Winnie ima mudre prijatelje koji mu uvijek pomažu svojim savjetima. Kad god mu treba pomoć, Winnie može pozvati nekog bliskog. Time nam poručuje da probleme koje ne možemo riješiti sami, slobodno možemo podijeliti s drugima, jer zajedno ne samo da možemo bolje, nego možemo i ono što ne možemo sami.
Christopher Robin – Christopher je dječačić kome pripada Winnie i ostale igrače. On je jako dobar, miran i pun ljubavi prema svim životinjama i igračkama. Najviše voli Winnieja kojeg naziva svojim šašavcem. I Christopher nekada izvuče Winnieja iz problema, ali najčešće ga u probleme uvali. Vrlo je neuredan i veliki mu je problem sređivanje svoje sobe. Njegova majka stalno ga opominje da sredi sobu, a on nikako da to učini. To je jedan od razloga zbog kojih on i njegove igračke upadaju u nevolje. Čak i kada očisti sobu, ona za tren ponovno postane neuredna. Ipak, Christopher je dječačić kakvog se samo može poželjeti. Njegova nestašnost nije samo mana, nego i njegova vrlina. Svi njegovi prijatelji su mu najbolji, a najviše na svijetu voli jesti rođendanske torte.
Praščić – igračka u obliku ružičastog praščića jedan je od najboljih prijatelja medvjedića Winnieja. On je jako mudra i dobra igračka. Najviše se voli družiti s medvjedićem, ali i s ostalim životinjama je odličan prijatelj. Winnieja često pametno savjetuje i svojim pametnim rečenicama mu pomaže da shvati probleme i nešto nauči od njih. Čitatelji mogu izvući jako lijepe pouke iz Praščićevih riječi. To što je nizak, ne znači da manje vrijedi, baš suprotno, on je vrlo važan lik u ovom djelu. Praščić najviše voli jesti žireve.
Tigar – on je igračka u obliku tigra. Narančaste je boje i jako je nestašan. Cijeli dan bi se samo igrao i ništa drugo nije mu na pameti. Jako je dobar prijatelj društvu i tu je uvijek kada im treba pomoć. Nije poput drugih tigrova i nikada ne bi ozlijedio drugu životinju ili čovjeka. Njegovo srce uvijek je veće i brže od njegova želuca. Tigar je ponekad nespretan pa često skoči na vlastiti rep. Zbog svoje naravi često i sam izazove nevolje, ali se uz pomoć drugih životinja i svojih prijatelja iz njih izvuče. Živi najprije sam, a onda se preseli k svojim najboljim prijateljima. Najviše voli jesti razne umake.
Zec – on pak nikome ne vjeruje i ni s kim nije najbolji prijatelj. Ne vjeruje ostalim životinjama jer ga uvijek uvale u probleme kojih se on nastoji kloniti. Zec je jako samouvjeren i često se čini da mu nitko ne treba, jer sve i sam može savršeno napraviti. Njegov vrt je, na primjer, najljepši u šumi jer on zna kako se najbolje brinuti o njemu. Ipak, zecu je drago što ima prijatelje. On sam je odličan prijatelj i uvijek pomaže drugima u nevolji. Jest da mu je nagrada za to uneređen vrt, ali nekada moramo i pretrpjeti tuđe mušice za dobrobit prijateljstva.
Bilješka o piscu
Alan Alexander Milne rođen je 1882. godine u Londonu. Školovao se prvo u očevoj školi gdje mu je jedan od učitelja bio H. G. Wells pisac poznatih romana na temu znanstvene fantastike. Nakon osnovne škole upisao se u srednju školu Westminster, a nakon toga i na cijenjeno sveučilište Cambridge.
Nakon što je završio školovanje zaposlio se u humorističko-satiričnom listu gdje se zadržao sve do 1914. godine. Nakon toga se prijavio u vojsku, a kako je izbio Prvi svjetski rat, biva poslan na ratište u Francuskoj.
Oženio se 1913. godine i nakon sedam godina iščekivanja da mu žena zatrudni, to se na kraju dogodilo. On i žena kasnije su se posvađali oko imena jer je jedno inzistiralo na imenu Robin, a drugo na imenu Christopher. Dijete je na kraju dobilo dva imena, što možda na kraju nije imalo previše smisla jer si je on dao nadimak Billy Moon koji je ostao do kraja života.
Alan je postao roditelj kada je već pretrčao tridesetu i kao takav je pokazivao znakove zrelosti. S vremenom je počeo pisati pripovijesti i pjesme za svog sina kao što je smatrao da bi svi ostali očevi željeli raditi, ali samo da imaju dovoljno talenta.
Napisao je sveukupno četiri knjige za djecu. Dvije su knjige u prozi: “Winnie the Poooh” ili “Winnie zvani Pooh” i “The House at Pooh Corner” ili “Kuća na Poohovom uglu”. Dvije su knjige pjesama “Now We Are Six” ili “Sada nam je šest godina” i “When We Were Very Young” ili “Kada smo bili sasvim mali”.
Spomenutim načinom pisanja Alan se bavio u periodu između 1924. i 1928. do vremena kada je sin počeo razvijati vlastitu osobnost koja se po prirodi morala suprostaviti ocu. Alan je odlučio da je dovoljno vremena posvetio djelima za djecu, pa se okrenuo drugačijem načinu pisanja poput drame, novinarstva i romana. Umro je u sedamdeset četvrtoj godini 1956. godine.
Autor: S.Š.
Odgovori