“Male priče o velikim slovima” dio je uobičajene lektire za one najmlađe koji tek upoznaju slova i moraju ih naučiti kako ona slijede po redu.
Odmah iz podnaslova koji nosi naziv ” Moja prva abeceda” možemo zaključiti da se radi o abecednoj slikovnici.
Knjiga je napisana kroz pjesme i to njih 30, a svaka nam daje uvid o velikim slovima. Pjesme su kratke i šaljiva, a svaka pojedina nam govori o jednom slovu. Balog nam na zanimljiv način daje prijedlog kako možemo zapamtiti svako pojedino slovo. Uz sve to on nudi i objašnjenje za svako slovo na pristupačan i zanimljiv način.
U pjesmama autor opisuje kako je slovo nastalo te predmet na koji ono podsjeća. Uz to, u nizu se nalaze i riječi na koje to slovo može djecu podsjetiti. Slova je uspoređivao s nekim poznatim predmetima kao što su češalj, jabuka ili perec. Sve to kako bi djeci olakšao prelazak na pismeno razumijevanja svijeta.
Balog obično govori o izgledu slova i povezuje ga s nečim što je mališanima otprije poznato. Tako on neka slova povezuje s dijelovima tijela. Slovo “A” ima raširene noge te je na trbuhu prekrižilo ruke. Autor smatra da ga na taj način možemo prepoznati bez imalo muke.
U pojedinim pjesmama, slova su u riječima istaknuta velikim tiskanim slovom kako bi bila što bolje uočljiva te kako bi ih djeca mogla što lakše zapamtiti.
Pjesme su napisane tako da u svakoj pjesmi postoji mnogo riječi u kojima se nalazi slovo koje se trenutno uči. Sve to izgleda zabavno i pisac tako potiče djecu da i ona sama sudjeluju na zabavan način u veseloj igri u kojoj će naučiti slova, glasove i riječi. Djeci je zabavno to što slova dobivaju osobine ljudi te ona mogu sve.
Rime su jasne i sažete, zabavne i živahne. Pjesničke slike su jednostavne, ali učinkovite.
Pjesma “Slovo R”
Saznali smo da svako slovo u abecedi ima svoje mjesto stanovanja. Pisac njihovo mjesto stanovanja naziva kućicama. Isto tako navodi da slova ne mogu mijenjati svoje kućice i da ona uvijek moraju biti tamo di se i sada nalaze. Kaže da kada bi slovo promijenilo mjesto stanovanja, u abecedi bi nastala zbrka i nitko više ne bi znao gdje se koje slovo nalazi.
Slova P i R su susjedi u abecedi, a pisac navodi da su oni čak i rođaci jer su dosta slični. Pomaže djeci da ih lakše zapamte tako što ih uspoređuje s nekim slovima koja, kako on govori, imaju kapu. Tako ih uspoređuje sa slovima Č i Ć i odmah daje mogućnost djetetu da zapamti da ova slova nisu slična njima.
Dalje govori o tome kako slova P i R imaju uvijek na svojim leđima torbe, a razlika im je u tome što slovo R za razliku od slova P sa sobom uvijek nosi i štap.
Nadalje, autor piše o slovu R koje se ponekad od oznoji te se mora osloniti na štap. Teško mu je jer mora nositi tešku torbu koja je puna riječi, čak njih 200! Tako se slovo R često oslanja na svoj štap i to u riječima kao što su: rudar, rak ili ratar.
Slovo P i R osim što su susjedi, oni su i prijatelji. Često zajedno odlaze u šetnju i odmaraju se jedno pored drugog, u nekim riječima, kao što su riječi prijatelj, prozor ili pravi.
Pjesma “Slovo Š”
Autor nam slovo Š opisuje kao ono koje je znatiželjno i voli zaviriti često u kašu ili u šaš. Tako često nailazi u šašu i na neke ribe, a jedna od njih je zasigurno i šaran.
Slovo Š je hrabro i ničeg se ne boji, a zna raditi mnoge stvari. Tako ono šuti, šara, škljoca, šuška, šali se. Često se i skriva jer se voli igrati skrivača pa ga možemo naći obično u sredini riječi kao što su kaša , mašta ili prašak.
No, Š voli biti ponekad i na početku riječi da bude vođa drugim slovima. Možemo ga vidjeti na početku riječi šal, šubara ili Šime.
Vrsta djela: zbirka pjesama
Bilješka o autoru
Zvonimir Balog rodio se 30. svibnja 1932. godine blizu Križevaca. Studij je pohađao u Zagrebu gdje je završio Pedagošku akademiju, likovni smjer. Jedno vrijeme je radio u osnovnoj školi kao učitelj.
Kroz život se okušao u raznim zanimanjima. Književnost mu je bila velika ljubav, a pisao je i za djecu i za odrasle. Čak je radio i kao ilustrator svojih knjiga. Napisao je 60-ak knjiga, a tijekom života bio je i pipničar, predavač, dekorater te urednik u raznim časopisima i na televiziji.
Njegove najpoznatije zbirke pjesama su: “Zlatna nit”, “Nevidljiva Iva”, “Pjesme sa šlagom ili šumar ima šumu na dlanu” te zbirke priča: “Zeleni mravi” i “Ja magarac”
U umjetničkim krugovima bio je poznat i kao kipar, slikar i ilustrator. Priče i pjesme su mu prevedene na 19 svjetskih jezika, a slovi kao jedan od najnagrađivanijih pisaca u Hrvatskoj.
Osvojio je brojne nagrade, a zasigurno one najpriznatije su nagrade Grigor Vitez, Ivana Brlić-Mažuranić i Goranovu plaketu. Utemeljitelj je suvremene poezije za djecu u Hrvatskoj.
Umro je u Zagrebu 2. studenog 2014. godine.
Autor: M.L.
Odgovori