Mala vještica živjela je u šumi sa svojim prijateljem gavranom kojeg je neizmejrno cijenila i koji ju je uvijek dobro savjetovao. Zvao se Abrakus. Ona je imala već 127 godina, no to za jednu vješticu i nisu neke godine, ali joj nisu dozvoljavale da prisustvuje plesu u vrijeme Valpurgine noći kada su se sve vještice okupljale i slavile.
Mala je vještica bila jako znatiželjna pa je upravo te noći otišla na ples misleći kako ju ni jedna od vještica neće primjetiti, no zla tetka Rumpumpel ju je ipak zamijetila i odlučila neka je kazne jer je prekršila običaje. Vještice su smislile kaznu i rekle joj neka iduće godine dođe na ispit pred njihovo vijeće kako bi ispitali je li tih godinu dana činila dobra djela i postala dobra vještica. Naravno, bila je to zamka, ali je mala vještica uspjela nadmudriti starije vještice. Tko se zadnji smije, najslađe se smije.
Pouka ove bajke je da djeca ne trebaju nikada odustati od svojih snova i da se u svakoj prilici zalažu za pravdu i dobra djela. Kada uvide da je nekome potrebna pomoć, neka to učine jer dobro se dobrim vraća.
Vrsta djela: bajka
Tema djela: kako mala vještica postaje dobra
Mjesto radnje: vještičja kuća u šumi, selo, grad
Vrijeme radnje: nekada davno (tijekom zime i proljeća)
Kratak sadržaj
Mala vještica u neprilici
Nekada davno živjela je mala vještica. Imala je 127 godina što za jednu vješticu i nije pretjerana starost. U dubokoj šumi nalazila se njezina kućica u kojoj je živjela s gavranom Abrakasom. Oni su bili pravi prijatelji jer to nije bio običan gavran poput ostalih. On je znao sve pričati pa je tako i njoj uvijek govorio svoje najiskrenije mišljenje.
Vještica je vrijedno učila čaranje, čak i po šest sati dnevno, no činilo joj se da joj to sporo ide. Znala je sjediti na klupici i učiti sve zadatke po redu, baš onako kako se od nje traži i kako je pisalo u knjizi. Abrakas joj je pravio društvo dok je učila. Bio je pomalo nezadovoljan jer mala vještica nikako nije mogla savladati jedan zadatak ni nakon četvrtog pokušaja. Zadatak je bio napraviti kišu, ali uz svo vježbanje iz oblaka je na kraju kišilo kiselo mlijeko. Mislila je kako sigurno u nečemu griješi, a Abrakas joj je rekao kako nije dovoljno skoncentrirana na čaranje već razmišlja o sasvim drugim stvarima.
I zaista, mala je vještica istog trena zatvorila knjigu i rekla kako joj čaranje ne uspijeva zato što je bijesna. Abrakas ju je upitao zbog čega je bijesna, a ona mu je rekla da želi otići na vještičji ples. Gavran joj je objasnio kako je za ples još premlada i kako će ju starije vještice uloviti ako ju ugledajo tamo. Ples se održavao na Blocksbergu, a ona je pod svaku cijenu željela biti tamo prisutna. Abrakas ju je pokušao urazumiti, no ona je čvrsto odlučila kako će otići i prije nego što ples završi vratit će se kući. Velike vještice neće ni primjetiti da je ona uopće bila na plesu.
Hej, Valpurgina noć!
Mala vještica je odjahala na Blocksberg jer nije htjela ni čuti što joj gavran govori. Tamo se već okupilo oko šestotinjak vještica. Bile su to planinske, šumske, močvarne, maglene, vremenske, glodajuće vještice te vještice vjetra i bilja. Sve su veselo plesale oko vatre i mahale svojim metlama.
Dok su plesale uzvikivale su “Valpurgina noć” i glasno se smijale, vrištale te proizvodile grmljavinu. Mala vještica je također plesala i uzvikivala, ali ju je u tom trenu spazila tetka Rumpumpel i pitala ju što ona radi ovdje kad zna da je mladima ples zabranjen. Mala vještica ju je molila da ju ne izda, ali je tetka bila zla vještica i rekla kako zbog toga mora biti kažnjena. Tada su se sve vještice okupile oko male vještice i jednoglasno odlučile da će ju odvesti kod glavne vještice. Kada je mala vještica došla pred glavnu, ova ju je upitala kako se usudila doći na ples. Mala vještica je rekla da ni sama ne zna kako se to usudila napraviti, a nakon toga joj je glavna vještica rekla neka iz ovih stopa odjaše natrag kako se ne bi još više naljutila. Tada je mala vještica shvatila kako se može razgovarati s glavnom pa ju je upitala smije li sljedeće godine doći na ples. Glavna je rekla kako će ju ispitati pred Vijećem vještica i postane li dobra vještica moći će biti na plesu.
Ostale vještice nisu bile zadovoljne zbog toga što ju glavna vještica nije kaznila pa su smišljale kako bi ju one mogle kazniti. Nakon svakakvih prijedloga glavna im je vještica rekla kako ako baš žele da je se kazni tada će joj oduzeti metlu pa će morati hodati do kuće tri dana i tri noći. Tetka Rumpumpel nije bila sretna ni s tom kaznom, ali ostalim vješticama je to bilo sasvim dovoljno. Tako je mala vještica pješice otišla natrag kući.
Osvetnički planovi
Nakon mukotrpnog puta mala vještica je napokon stigla kući gdje ju je dočekao njezin prijatelj gavran. Bila je sva ozlijeđena, a on se sav razveselio kada ju je ugledao. No isto tako joj je rekao kako se zabrinuo za nju i upitao ju zašto je tako ozlieđena i sva puna prašine. Ona nije imala snage odmah sve ispričati jer se željela najprije dobro naspavati, a nakon toga i pošteno najesti. Nakon toga je sve ispričala svome gavranu koji je pretpostavio da će je vještice uhvatiti. Ali, nju je najviše povrijedilo što ju je tetka Rumpumpel odala pa je rekla kako će joj se osvetiti. Abrakas joj je na to odgovorio neka dobro promisli je li joj to pametno jer je glavnoj vještici obećala kako će do sljedeće godine postati dobra vještica.
Držite li metle?
Mala vještica je morala izlječiti izranjavana koljena pa je to riješila uz pomoć posebne masti i vještičje formule. Sada kad su rane zacijelile mogla je ponovo plesati. Nakon toga je odlučila otići u selo kupiti novu metlu s obzirom da su je vještice oduzele. Gavran joj se popeo na rame i krenuli su groznim putem prema selu. Grozan zbog toga što se vještica stalno spoticala o kamenje i kvrgavo korijenje. Osim toga tamo su se nalazilo oštro kupinovo grmlje. Gavranu to nije smetalo, ali njoj je itekako. Tješilo ju je samo to što će moći opet jahati na metli.
Stigli su njih dvoje do trgovine gospodina Zrnopaprića gdje je vještica najprije Abrakasu kupila žuti kristalni šećer, a zatim je kupila metlu od šiblja s drškom. Izbrojala je novce Zrnopapriću i zajahala metlu te odletjela. On je mislio kako mu se sve to samo pričinjava. Stara baka na metli, svašta!
Dobre namjere
Odletjeli su mala vještica i Abrakas na novoj metli, ali je trebalo vremena dok ju je vještica ukrotila. Skoro pa su se zabili u crkveni toranj da vještica nije okrenula metlu u stranu. Gavran se malo uplašio i rekao vještici neka malo uspori jer će se negdje zabiti na putu do doma. Vijorili su oni iznad sela, metla je i dalje bila neposlušna sve dok se nije dovoljno umorila, a kada se umorila nastavili su lijepo jedriti prema šumi. Spazio je tada gavran lovca sa šeširom, a mala ga je vještica pljunula. To gavranu nije bilo drago i rekao joj je kako je zaboravila da mora postati dobra vještica. Mala vještica je razmislila o njegovim riječima i obećala da će postati kako bi tetka Rumpumpel pozelenjela od bijesa.
Oluja
Vještica je marljivo svaki dan listala udžbenik po sedam sati dnevno kako bi konačno naučila sve zadatke. Do sljedeće Valpurgine noći željela je naučiti sve majstorije kao što to dolikuje jednoj vještici. Ponekad bi se znala i odmoriti šetajući šumom pa je jednom prilikom naišla na tri starice koje su sakupljale grane za ogrijev. Obratila im se i upitala što to rade, a one su joj rekle kako su uspjele napuniti samo pola košare šibljem jer je sva šuma pometena. Maloj vještici nije odmah bilo jasno o čemu pričaju pa su dalje nastavila kako vjetar nije dugo puhao pa stoga nema ni granja ni šiblja po šumi. Abrakas je pogledao vješticu i zatim upitao ne može li im ona kako pomoći. Mala vještica je rekla kako može, ali je pričekala da se starice malo udalje kako bi napravila vjetar.
Jednim zviždukom je naredila vjetru neka zapuhne, ali je pritom pazila da ne puše predugo kako ne bi starice otpuhao. Vjetar je projurio kroz krošnje i zatresao drveće te je šiblje počelo padati na tlo. Mala vještica je naredila vjetru neka prestane kako bi starice mogle napuniti svoje košare. Pomislile su kakva je to sreća da je baš sada zapuhao olujni vjetar, a Abrakas je bio ponosan na malu vješticu te joj je rekao kako mu se čini da će ipak postati dobra vještica.
Naprijed, moj sinčiću!
Od onog dana kada je mala vještica uspjela napraviti jaku oluju starice su svaki puta mogle doći u šumu po šiblje i granje za ogrijev. No jednog su dana uplakane stigle pred malu vješticu i rekla joj kako im novi šumar ne dozvoljava više sakupljati šiblje u šumi jer je to zabranjeno i strapt će ih u zatvor. Mala vještica je rekla neka odu kući jer će ona sve riješiti, samo neka se ne ljute jer će već sutra moći opet sakupljati šiblje. Starice su otišle, a mala vještica je napunila svoju košaru šibljem i sjela pored nje. Uskoro se pred njom pojavio novi šumar i rekao joj neka istrese šiblje jer ga ne smije više sakupljati po šumi, a ako to ne učini bacit će je u zatvor. Mala je vještica iskoristila svoje moći i začarala šumara koji joj je na kraju dopustio uzeti šiblje te ju je na svojim leđima zajedno s Abrakasom odnio doma. U sebi je pomišljao kako to da je odjednom tako dobar i ništa mu nije bilo jasno. Mala vještica je bila vesela zbog svoje vragolije i rekla svome gavranu kako će od sada uvijek pomagati onima koji su dobri, a zločestima će prirediti neku pakost. Abrakas se nije u potpunosti složio s njenom odlukom jer je rekao kako može činiti dobro i bez takvih podvala, ali njoj to nije bilo zabavno.
Cvijeće od papira
Jednog je dana mala vještica poželjela otići do tržnice koja se nalazila u gradu. Ali nije mogla otići do tamo na metli jer bi ljudi osjećali preveliko uzbuđenje, a možda bi je policija vidjela. Dogovrila se s Abrakasom kako će metlu sakriti u predgrađe u žitnom polju i prošetati do tržnice.
Na tržnici je bilo puno ljudi, od služavki, seljanki i kuharica pa sve do vrtlarica koje su prodavale svoje domaće povrće i trgovaca. Svi su nešto prodavali, a među njima je najglasniji bio Jeftini Jakob. On je sve prodavao u pola cijene pa je mala vještica od njega kupila upaljač, a on je još poklonio stakleni prsten.
Kada je vještica pregledala što se sve nudi na tržnici zapazila je u jednom kutku malu djevojčicu koja prodaje papirnato cvijeće. To cvijeće nije nitko želio kupiti pa ej gavran Abrakas predložio vještici kako bi bilo da se pobrine za nju. Mala vještica je pristala i otišla do djevojčice koja joj je rekla da će joj majka biti tužna ukoliko se vrati doma bez novaca jer im neće moći kupiti hranu. Vještica se smilovala nad njome i pomogla joj. Papirnato cvijeće je počelo toliko lijepo mirisati da su se svi na tržnici začudili kako je to moguće. Poželjeli su odmah kupiti nekoliko komada i prodaja je krenula. Djevojčica je prodavala i prodavala, a cvijeća nikada nije ponestajalo iz košarice. Bila je to još jedna vještičina čarka koju je izvela kako bi pomogla djevojčici.
Krenuli su tako vještica i gavran prema žitnom polju kako bi uzeli metlu i sretno se vratili natrag u šumu, ali metlu je ukrala tetka Rumpumpel. Ona je cijelo vrijeme uhodila malu vješticu. No gavrana to nije ni najmanje brinulo jer je ionako vještica iz dana u dan bila sve bolja i bolja.
Sočna pouka
Kiša je neprestano padala, a maloj vještici je dojadilo što dane mora provoditi u kući pa je vrijeme kratila čarajući. Nakon par dana je vani zasjalo sunce, a ona je to jedva dočekala. Poskočila je i izletjela iz kuće kroz dimnjak. Morala je provjeriti ima li negdje nešto za čaranje.
Tako su vještica i gavran zajahali metlu i jedrili iznad šume do livada. Sve je bilo mokro od kiše. Ugledali su dva upregnuta konja kako vuku bačve s pivom, a kočijaš ih je tjerao neka još više i jače vuku konja. To je činio uz pomoć biča, a Abrakas je na taj prizor bio ogorčen.
Mala vještica je odlučila pomoći jadnim konjima u nevolji i kazniti kočijaša. Pričekala je da on ode u gostionicu te rekal konjima kako ih više neće gazda tuči kao do sada. Jedino ih je molila neka joj obećaju kada ih on opet upregne da se ne pomaknu ni za jedno kopito. Konji su pomislili kako će opet dobiti batine, no sve je vještica promatrala iza štaglja gdje ju kočijaš nije mogao vidjeti. Na biču je prije toga napravila mali čvor.
Kočijaš je stigao na kočiju nakon što se najeo i napio te upregnuo konje no oni se nisu s mjesta pomaknuli. Htio ih je udariti bičem, ali umjesto njih bi svaki puta udario sebe. Sad po licu, pa po ošima, pa vratu i rukama. Jako je pobjesnio i uhvatio bič za dršku, a kada je njome zamahnuo udario je sebe po nosu nakon čega mu je počela curiti krv. Kad se malo pribrao, pred njim se pojavila mala vještica i rekla mu neka mu ne pada više napamet udarati konje, a ako to učini bič će samo njega udarati. Na njezin su znak konji povukli kola i zahvalili joj se. Kočijaš se na kraju zakleo kako neće više nikada dotaknuti bič.
Gosti u petak
Petak je za vještice dan kada ne smiju čarati jer u protivnom im slijedi kazna. To je bio dan za odmor, a mala je vještica to uvijek poštivala te bi metlu i udžbenik dobro zaključala kako ne bi došla u napast i petkom počela čarati.
Ona je tako petkom ljenčarila i sjedila iza peći jer ionako nije znala što bi radila sama sa sobom, a baš je tada njezina želja za čaranjem bila najveća. Odjednom joj j netko pokucao na vrata. Bili su to dječak Tomas i djevojčica Vroni. Zalutali su u šumi berući gljive pa su došli pitati vješticu kako mogu doći do grada. Ona ih je ponudila bijelom kavom i blagdanskim kolačem. Krenuli su pričati o tome tko je otkuda, a kada su djeca shvatila da je ona vještica uplašila su se. Gavran im je odmah rekao kako se ne moraju bojati jer je ona dobra vještica.
Mala vještica je bila voljna čarati pred djecom, a gavran ju je upozorio kako je danas petak. Ona je rekla kako neće nitko vidjeti i zatvorila sve prozore. Tako se na kuhinjskom stolu pojavio kunić, zatim kornjača i hrčak. Hrčak i kunić su zaplesali, a kornjača je to učinila malo kasnije. Nastavila je vještica dalje čarati i učinila da životinja nestanu. I dalje je ona čarala, a djeca su bila oduševljena.
Došlo je vrijeme da djeca pođu svojoj kući, a kada su uzeli svoje košare u ruke u njima nisu bile samo gljive lisičarke već i vrganji. Njihovoj sreći nije bilo kraja. Vroni je tada rekla vještici neka ih posjeti u gostionici njihovih roditelja za četrnaest dana kada će biti organizirana streljačka svečanost. Vještica je rekla kako će ih posjetiti i požurila ih neka krenu doma.
Abrakas je zamjetio neki crni oblak iznad kuće i rekao kako ih sigurno promatrala tetka Rumpumpel te će sigurno kazniti vješticu što je čarala. No prolazili su dani i ništa se nije dogodilo. Ipak tetka Rumpumpel nije vidjela čaranje, pomislila je vještica.
Pomalo začarana streljačka svečanost
Stigao je dan kada se održavala streljačka svečanost. Okupilo se mnoštvo ljudi, a vještica i gavran se neumorno tražili djecu Vroni i Tomasa. Oni su žalosni sjedili iza svečarskog šatora i atda ih je ugledala vještica. Spazila je njihov tužni izraz lica, a Tomas joj je rekao kako je otac poklonio vola Korbiniana za nagradu. On je bio nagrada najboljem strijelcu, nastavila je Vroni. No što je najgore od svega strijelac će ga sigurno dati ubiti i ispeći. No što ako nitko ne dobije vola, upitala je mala vještica. Tomas joj je uzvratio kako nema svečanosti bez najboljeg strijelca. Imala je ona svoj plan i rekla je djeci neka ništa ne brinu.
Streljački kapetan je poželio svima dobrodošlicu, a posebno se zahvalio vlasniku vola što je upravo njega opskrbio za nagradu. Svečanost je bila otvorena. jeca i mala vještica su to sve promatrali s livade. Na kraju livade s enalazila motka na kojoj je bio pričvršćen drveni orao kojega se trebalo pogoditi. Kapetan je prvi pucao, ali promašio. Dalje su nastavili pucati ostali strijelci no nikome nije uspjelo pogoditi orla. Svi su se pitali je li to moguće. Naravno, mala vještica je začarala sve puške pa nitko nije ni mogao pogoditi orla.
Nakon što su svi strijelci pokušali pogoditi orla došao je red i na Tomasa. Vještica mu je rekla neka proba pogoditi i uspio je. Streljački kapetan je gledao s nevjericom u dječaka i htio ga otjerati, ali ljudi su uzvikivali neka proba pucati. Streljački kapetan je pustio neka puca. Tomas je primio pušku i nanišanio. Pras! Zapucao je u drvenog orla kao veliki. Postao je streljački kralj. Razdragana publika ga je nagradila uzdisajima i pljeskom. Tako su se Tomas i Vroni popeli na vola i odjahali u grad. Ljudi su za njima uzvikivali neka živi streljački kralj.
Novinar je pitao Tomasa kada će se peći vol na što mu je on odgovorio kako vol ide natrag u staju. Mala vještica se popela na svoju metlu i dojahala prema šumi i svojoj kućici. Abrakas ju je pohvalio što je opet učinila dobro djelo i rekao je kako se sigurno sada iskupila za ono čaranje petkom.
Kestenjar
Stigla je jaka zima, a vještica se grijala uz zidanu peć. Kada je poželjela nešto pojesti zapucketala bi prstima i jelo bi se ukazalo pred njom. ista je stvar bilo s drvima u peći, kada ih je prifalilo samo bi se u njoj stvorila. Abrakus je volio što je vještica mogla tako čarati jer ga je to zabavljalo.
No nije vještica mogla još dugo ljenčariti uz toplu peć pa je predložila gavranu da odjašu nekamo. On je ipak želio ostati u kući na toplome, a ona se nije bojala hladnoće pa je odlučila otići sama kako bi udahnula svježeg zraka. Dobro se obukla, natrpala na sebe čak sedam suknji, a na glavu stavila vunenu maramu. Stavila je rukavice na prste i odjahala na svojoj metli.
Jedrila je vještica iznad sela na svojoj metli, promatrala kuće, zatim djecu kako se sanjkaju i skijaju, a onda je odlučila poći do grada. Sišla je s metle, stavila ju na rame i nitko se tome nije čudio jer je izgledalo kao da joj metla služi za čišćenje snijega. Otišla je do tržnice i tamo zapazila malog čovječuljka kako se smrzava blizu peći. Upitala ga je što radi, a on joj je odvratio kako peće marone. Upitala ga ke što su to maroni, a on joj je rekao da su to kesteni vrlo ukusni za jelo. Mogla ih je od njega kupiti za deset novčića, ali vještica nije sa sobom ponijela novce. Tada joj je on rekao kako će joj dati par komada besplatno. Vještica se zahvalila i odlučila mu pomoći. On se pored tako tople peći zaista smrzavao jer je cijele dane stajao na nogama i promrzao. Vještica je promrmljala čarobnu formulu i otada se čovječuljak više nikada nije smrzavao.
Bolje od sedam suknji
Kada je vještica stigla kući gavran je istog časa poželio saznati kako se provela. No njoj je bilo toliko hladno da nije mogla ni pričati. Otišla si je skuhati čaja, a gavran je odmah počeo prigovarati kako ga nije htjela poslušati. Nakon što se ugrijala čajem vještica je sa sebe skinula sedam suknji i cipele te navukla papuče. Ipak, unatoč tolikoj hladnoći rekla je gavranu da se vani baš lijepo provela.
Krenula je pričati gavranu o kestenjaru, te nakon što mu je sve ispričala gavran ju je upitao zašto nije mogla za sebe načarati da se više ne smrzava. Vještica je rekla kako se uopće toga nije prije dosjetila i kako će sad odmah izreći formulu protiv hladnoće pa obojici više nikada neće biti hladno. To je ipak bolje nego da na sebe navlači sedam suknji.
Tako se njih dvoje više nikada nisu smrzavali i mogli su i po najjačoj zimi uživati vani.
Dobri, dobri snjegoviću!
Gavran Abrakas i mala vještica su sjedili na rubu i sunčali se. Vrijeme je bilo jako lijepo bez obzira što je još uvijek trajala zima. Snijeg se bijelio poput lanene plahte, a nebo bilo kristalno plavo. Nakon nekog vremena su začuli djecu kako se veselo igraju. Vještica je rekla gavranu neka ode pogledati što se događa, a on je ugledao kako djeca prave snjegovića i veselo plešu oko njega držeći se za ruke. I vještica je poželjela s njima zaplesati kad se odjedanput tamo stvorilo sedmero velikih dječaka. Srušili su snjegovića maloj djeci uništili veselje. Vještica je tada povikala neka ostave djecu na miru i veliki mališani su pobjegli. Djeca su svejedno bila žalosna jer nisu više imala snjegovića. Vještica im je rekla neka naprave novog, ali što će im novi kada će ga oni veliki dječaci opet srušiti. No vještica ih je uspjela ohrabriti i oni su krenuli graditi novog snjegovića.
Za tren su se ponovo pojavili klipani i htjeli napakostiti djeci. Vještica je rekla maloj djeci neka ne bježe i pogledaju što će se dogoditi. Kad su velika djeca navalila na snjegovića on je oživio. Suprotstavio se velikim dječacima i sve ih redom srušio na snijeg. Još je i snijeg nanio na njih,a oni su nepomično ležali. Kada su se ustali na noge dali su petama vjetra. Nakon toga je snjegović opet zauzeo svoje mjesto i ponašao se kao da se ništa nije dogodilo. Sada su i djeca i mala vještica bili presretni što su se uspjeli riješiti tih zlikovaca.
Da se kladimo?
U selu se održavala pokladna noć i djeca su se maskirala u svakojake likove. Bilo je tu svega, od Turaka, Indijanaca, Kineskinja pa sve do ljudoždera i malih Eskima.
Te večeri je mala vještica srela pokladnu vješticu i s njom porazgovarala. Razgovarale su o njihovim godinama i čaranju. Pokladna vještica nije vjerovala maloj vještici koliko joj je godina pa je mala vještica predložila okladu. U to je pokladna vještica pozvala svu prisutnu djecu neka dođu kako bi prisustvovali okladi. Mala je vještica morala dokazati kako može jahati metlu. Tako se ona nadmudrivala s djecom sve dok joj se nije obratio ljudožder i rekao ako ne zajaše metlu da će je pojesti. Ubrzo je mala vještica metlu zajahala i poletila visoko u zrak. Svi su ostali u čudu, a mala vještica je vikala kako zna ona i druge čarke. U tom je trenu s neba počela padati kiša krafni i palačinki, a djeca su se stuštila na sočne zalogaje, osim pokladne vještice koja je gledala za malom vješticom kako odlazi na svojoj metli. Mora da je govorila istinu kada je rekla koliko ima godina, pomislila je.
Pokladna noć u šumi
Abrakas je pričao o pokladnoj noći i žalio što nećeg takvog nema u šumi. Mala vještica ga je slušala i smislila kako će ona organizirati pokladnu noć, a da pritom nije ništa govorila gavranu. Samo mu je rekla neka sutra ujutro obavijesti sve životinje neka dođu u vještičju kuću. Abrakas je rekao da će rado to učiniti, ali će ga sigurno sve životinje pitati zašto moraju tamo doći. Na to mu je mala vještica rekla neka im kaže da ih ona poziva na pokladnu noć. Abrakas je zinuo i počeo ispitivati malu vješticu svakakva pitanja. No ona mu nije htjela ništa unaprijed govoriti kako bi mogao zaista uživati u toj noći.
Tako je idućeg jutra Abrakas jedva dočekao obavijestiti sve životinje neka dođu u vještičju kuću na pokladnu noć, a vještica je već smislia plan kako će čarati i pretvarati svoje prijatelje životinje u nešto drugo. Tako ej zecu načarala rogove, šumske miševe je pretvorila u kuniće i tako redom sve do posljednje životinje. Abrakas je dobio vjeveričji rep, a sebi je načarala sovine oči i konjske zube i podsjećala na tetku Rumpumpel.
Svi su bili preobraženi i pokladna noć je mogla početi. Tog se trena vani začuo promukli glas. Bila je to lisica koja je htjela prisustvovati slavlju. Ona nije bila pozvata na slavlje jer joj nitko nije vjerovao. Vještica joj je dozvolila neka uđe u kuću ali je morala obećati kako neće nikome ništa ućiniti nažao. Bez obzira što je lisisca obećala kako će biti dobra vještica joj je za svaki slučaj načaral pačji kljun.
Pokladana noć je dugo potrajala, no prije nego su svi napustili vještičju kuću mala ih je vještica željela dobro napojiti. Svima je osigurala ukusno jelo, ali lisica je bila posljednja na redu za večeru. Tek nakon što su sve životinje sretno otišle svojim kućama lisica je mogla dobiti kobase kojih se fino najela.
Strastveni kuglač
Zima je već lagano popuštala i počelo se nazirati proljeće. Led se polagano topio, a proljetno cvijeće se moglo zapaziti na svakom koraku. Vrbe, breze i lijeske su skoro sasvim propupale. Sve je mirisalo na divno proljeće. Svi su mu se radovali jer je zima bila hladna i duga.
Mala vještica je šetala poljem i ugledala tužnu ženu koja se ni najmanje nije veselila tako lijepom vremenu i divnom godišnjem dobu poput proljeća. Upitala ju je što ju tišti, a ona je rekla kako je nesretna zbog muža. Poželjela je da je više nema na ovome svijetu, a vještica se radi toga silno zabrinula. Nije valjda toliko nesretna da ne želi više ni živjeti, a još uvijek je mlada, a uz to ima i djecu o kojoj se mora brinuti. Vještica joj je odlučila pomoći.
Žena je ispričala vještici kako njezin muž krovopokrivač ne zarađuje mnogo, ali i ono što zaradi potroši u kuglani. Tamo provodi svaku večer umjesto da dođe doma njoj i djeci. Vještica ju je pitala je li s njime razgovarala o tome, ali žena nije imala nikakav utjecaj na muža. Vještica joj je nadalje rekla neka joj sutra donese njegov pramen kose, a ona će ga spasiti od propasti i zauvijek će biti izliječen od kuglanja.
Na sljedećem raskrižju je vještica zakopala krovopokrivačev pramen kose, izgovorila čarobne riječi te noktom zagrebla vještičji znak u pijesku. Rekla je Abrakusu kako je bolje da se krovopokrivač čuva.
On je kao i svake večeri otišao na kuglanje. Najprije je s prijateljima popio pivo, a zatim je krenula igra. On je toliko zabacio kuglu da je ona probila zid i napravila ogromnu rupu. Prijatelji su ga pitala što to radi, a on je mislio kako se to možda dogodilo radi kugle. Odlučio je uzeti drugu kuglu.
Opet je došao njegov red za bacanje kugle i desila se još gora stvar. Čunjeve je kugla razbila u komade koji su pomoćniku zazujali oko ušiju i opet napravila veliku rupu na zidu. Prijatelji su bili bijesni i rekli mu neka pripazi s bacanjem kugle jer će inače biti izbačen iz igre. Kada je i treći put zabacio kuglu ona je udarila u noseći stup i probila ga po sredini. Nakon toga se pola stropa srušilo. U tom trenu su ga prijatelji potjerali iz kuglane i nisu željeli imati posla s njime.
Krovopokrivač je nastavio po drugim kuglanama iskušati sreću, ali svugdje se događalo isto. Više nigdje nije mogao bacati kugle jer bi se stropovi kuglana urušili. Svi su ga tjerali jer su znali kako je njegovo mkuglanje opasno.
Na kraju je krovopokrivač odustao od kuglanja i večeri provodio kod kuće sa ženom i djecom. To ga na početku nije pretjerano radovalo, ali se ubrzo privikao jer se mala vještica i za to pobrinula. Na taj način je pomogla jadnoj ženi i njezinoj djeci te više nikada nisu gladovali.
Potpuno začarano!
Abrakas je volio govoriti kako kao neženja puno ugodnije živi jer ne mora misliti o gradnji gnijezda, svađati se sa ženom i hraniti potomke. Mali ptiči kad narastu ionako odu svojim putem, a to je znao po svojoj braći koji su bili oženjeni. Abrakas je najviše volio svog brata Graka koji je imao obitelj i gnijezdo u susjednom selu pored pačjeg ribnjaka. On bi ga između Uskrsa i Duhova posjećivao kada je njegova snaha već snijela nova jaja.
Kada se Abrakas vratio iz posjete, mala je vještica primjetila kako se nešto čudno s njima događa. Pitala ga je je li s njegovim bratom sve u redu, a Abrakas je odgovorio kako za sada je. No Grak i njegova žena su strašno zabrinuti jer su čuli kako dvojica dječaka obilaze gnijezda i skidaju ih sa stabala. Neki dan su skinuli kosovo gnijezdo,a nakon toga svrakino. Uzeli su jaja, a gnijezda su bacili u ribnjak. Grak je radi toga bio očajan jer se bojao za svoje gnijezdo.
Mala vještica je rekla Abrakasu da prenese Graku pozdrave i poruči mu neka se ništa ne brine. Ukoliko se dječaci budu popeli na njegovo stablo neka je odmah obavijesti i ona će se znati riješiti tih nevaljalaca.
Nakon nekoliko dana mala vještica je već zaboravila na zle dječake, ali eto Graka, sav uzdihan je doletio do nje. Ona je za to vrijeme mljela kavu i istog ćasa sve ostavila kako bi pomogla Graku. Uzela je metlu i odjurila do pačjeg ribnjaka. Abrakas i Grak su je slijedili, ali ona je bila puno brža.
Vještica je stigla do brijesta na kojemu se nalazilo Grakovo gnijezdo i upitala dječake koji su se po njemu verali što su oni to naumili. Oni su se najprije uplašili, ali kada su vidjeli da to samo jedna stara žena gunđa nisu htjeli sići sa stabla. Počeli su se rugati i rekli kako će ostati gore sjediti koliko god žele. Vještica je rekla neka ostanu i čvrsto ih začarala. Doslovno su bili zalijepljeni za grane. Abrakas i Grak su ih tada počeli napadati, kljucati i grebati kandžama po cijelom tijelu. Janko i Marko su vrištali te su tada stigli ljudi vidjeti što se događa. Odmah su shvatili kako su dječaci željeli ukrasti jaja pa su ih ptice napale. I neka im je, govorili su. Jedino su se čudili što ova dvojica ne bježe.
S obzirom da su bili zalijepljeni za grane u pomoć su im stigli vatrogasci i skinuli gnijezdokradice sa stabla. To im je uspjelo jer ih je vještica odčarala.
Pred vještičjim vijećem
Mala vještica je bila uzbuđena jer se vještičja godina bližila svome kraju, a to je značilo kako mora na Valpurginu noć izaći pred vještičje vijeće. Ponavljala je sve što je do sad naučila iz udžbenika, a čaranje je za nju postalo mačji kašalj.
Tetka Rumpumpel ju je došla posjetiti kako bi joj prenijela poziv glavne vještice. Obavijestila ju je da će ispit biti održan prekosutra točno u ponoć u pustopoljini na raskršću iza crvenog kamena. Dodala je da ukoliko se predomislila onda ne mora doći. No mala vještica se nije imala zašto predomišljati. Rumpumpel je dalje nastavila kako je možda pametnije da ostane kod kuće, ali se mala vještica nije tako lako dala uplašiti.
Abrakus je i ovoga puta ostao kod kuće i poželio maloj vještici svu sreću. Rekao joj je kako je uspjela postati dobra vještica i to je najvažnije od svega.
Točno u ponoć mala je vještica bila na raskršću gdje ju je dočekalo vještičje vijeće. Posebno joj je bilo drago što ju je tamo dočekala i tetka Rumpumpel kako bi pobijesnila kada shvati da je mala vještica postala dobra.
Ispit je počeo, a vještice su jedna po jedna počele maloj vještici davati zadatke. Provjeravale su što je sve naučila. Tako je mala vještica prizvalatuču, kišu, grmljavinu, a tetka joj je zadala poseban zadatak. Rekla joj je neka čara ono što piše na stranici tri stotine dvadeset i četiri u vještičjem udžbeniku, a mala vještica je to bez problema odradila jer je knjigu znala već napamet nakon godinu dana učenja.
Glavna vještica je rekla kako je sve zadatke odlično odradila i da iako je još mlada može prisustvovati na plesu za vrijeme Valpurgine noći. Ako se neka vještica s time ne slaže, vrijeme je da odmah progovori. Tetka Rumpumpel nije željela da ona dođe na ples i rekla kako može dokazati da je ona zapravo loša vještica. Sa sobom je imala bilježnicu u kojoj je zapisivala sve što je mala vještica radila tijekom godine. Tako je vijeću pročitala o svemu što je mala vještica radila i kome je pomogla,a koga je ukorila. Tako je na kraju glavna vještica zaključila kako je mala vještica doista loša vještica jer je umjesto zla čarala samo dobro. Malu vješticu je to sasvim zbunilo. Tetka Rumpumpel je još ispričala kako je jednog petka također čarala što je strogo zabranjeno, na što je glavna vještica poludjela.
Nakon toga su je sve vještice napale i izudarale drškama svojih metli, a zatim je glavna vještica smislila još veću kaznu. Rekla joj je kako će na Blocksbergu sakupljati drvlje za vatru i sagraditi do ponoći lomaču. Zatim će ju one zavezati za drvo kako bi gledala vještice kako plešu. Rumpumpel se na to nadovezala i rekla kako će joj na kraju čupati s glave vlas po vlas i pritom se dobro zabaviti.
Tko se zadnji smije…
Mala se vještica vratila kući i ispričala svome vjernom prijatelju što se sve dogodilo na raskršću. On je bio jako tužan radi toga jer joj je savjetovao da čara samo dobro. Osjećao se potpuno krivim i odgovornim.
Počela je brzo listati udžbenik, a Abrakas ju je zamolio da pođe s njom na Blocksberg. Ona je pristala pod jednim uvjetom, a to je da mora držati jezik za kljunom. On je obećao kako će tako biti.
Njih su dvoje stigli na Blocksberg prije ostalih vještica jer je za njih vrijedio vještičji običaj da točno u ponoć tamo stignu. Mala je vještica sjedila na vrhu brda, a Abrakas ju je upitao neće li sakupiti drva za lomaču. Mala vještica mu je rekal neka ne birne jer će lomača biti spremna na vrijeme. On je bio sumnjičav. Počeli su sakupljati drva kad je otkucalo tri četvrt dvanaest te je tada vještica izgovorila vještičju formulu. Uskoro su na brdo počele pristizati metle koje je ona načarala i izgovorila drugu formulu. Zatim su pristigli udžbenici i izgovorila treću formulu. Ta je bila najbolja. Vješticama je odčarala čaranje. Uskoro je otkucala ponoć, a mala vještica je sve zapalila upaljačem kojeg je kupila kod Jeftinog Jakoba. Bila je to prekrasna vatra oko koje su ona i gavran plesali do jutra. Ona je ostala jedina vještica koja je znala čarati. Uzvikivala je “Valpurgina noć, Hej, Valpurgina noć!”
Likovi: mala vještica, gavran Abrakus, tetka Rumpumpel, glavna vještica, Grak
Analiza likova
Mala vještica – dobra, ali naivna vještica koja je jako voljela svog prijatelja gavrana Abrakusa. Zbog znatiželje je bila kažnjena od strane starih vještica. Iako se potrudila dobro pročitati udžbenik i naučiti sve o čaranju nije znala kako su je vještice zapravo željele prevariti. Naivno im je povjerovala, ali ih je na kraju ipak uspjela nadmudriti. Ispostavilo se kako njezino učenje nije bilo uzalud te je pobjedu slavila onako kako je i željela. Oko vatre uz svoga prijatelja gavrana te uzvikujući “Valpurgina noć!”
Gavran Abrakus – vjeran i lojalan prijatelj, željelo je pomoći prijateljici vještici, ali umjesto toga osjećao se odgovrnim što joj je savjetovao da čini samo dobra djela. Uvijek ju je upozoravao da prema drugima mora biti dobra, a ona ga je rado poslušala.
Tetka Rumpumpel – zla vještica koja nije voljela malu vješticu. Iako je glavna vještica rekla kako je mala vještica dobro odradila sve zadatke, ona je inzistirala da je se kazni. Pratila je svaki njezin korak te na kraju ispričala što je radila tijekom cijele godine. S obzirom da vještice moraju biti zle, a ne dobre poput male vještice željela joj je nauditi tako što bi joj s glave čupala jednu po jednu vlas. Taj koban plan joj nije uspio.
Bilješka o autoru
Otfried Preussler je priznati njemački autor brojnih knjiga za djecu, od čega je 50 milijuna primjeraka prodano širom svijeta i prevedeno na 55 jezika. Otfried je rođen 21. listopada 1923. godine malom gradu Reichenbergu.
Porijeklom je iz obitelji koja se par stoljeća bavila poslom obrade stakla. Ubrzo nakon što je maturirao pozvan je u njemačku vojsku da bi pred kraj Drugog svjetskog rata 1944. godine bio zarobljen od strane Rusa.
Nakon što je Otfried zajedno s obitelji proveo pet godina u zarobljeništvu, na kraju su kao izbjeglice došli u Bavarsku gdje su živjeli do kraja njegova života. Kada je završio studij počeo je raditi kao učitelj, a neko je vrijeme obnašao dužnost ravnatelja osnovne škole.
Budući da je dugo vremena proveo u radu s djecom, nije čudno što je ubrzo dobio želju da piše o temama vezanim za djecu. Književni rad je započeo s radioigrama nakon kojih su uslijedili romani za djecu i mlade.
Preussler je jedan dio života proveo dopisujući se s djecom iz cijelog svijeta. Autor je 25 knjiga koje su prevedene na preko četrdeset jezika. Napisao je: Mali vodenjak, Mala vještica, Mali duh. Umro je 18. veljače 2013. godine.
Autor: L.V.
Odgovori