Mahabharata je jedan od najvećih epova u svjetskoj književnosti. Po predaji obuhvaća sto tisuća dvostiha od po trideset i dva sloga. Glavna tema Mahabharate je priča o sukobu oko nasljedstva grada Hastinapure između dviju strana plemena Kuru. Ep prvenstveno ima junački sadržaj, ali priča je isprepletena dijelovima tekstova koji joj daju narav vjerske knjige.
Unutar epa postoji stilizirani prikaz vlastitog razvoja gdje navodi kako je autor mudrac i isposnik Vyasa. Mahabharata je prikazana kao nečije iznošenje pjesme i podijeljena je na osamnaest knjiga i svaka od njih nosi naslov teme o kojoj će se pripovijedati.
Prva knjiga, Knjiga o početku nam prikazuje razvoj loze Kurua te početak i razloge daljnjih sukoba. Sinovi starijega brata Dhrtaraštre žele naslijediti očevo bogatstvo i nakon njega vladati u gradu Hastinapuri. Protivnici su im potomci mlađeg brata Pandua koji je vladao Hastinapurom jer je Dhrtaraštra rođen slijep. U početku uspiju podijeliti kraljevstvo i Panduovi sinovi izgrade prijestolnicu Indraprasthu.
Druga knjiga, knjiga o sabornici prepričava kockarsko natjecanje na kojemu Yudhišthira Dhrtaraštrine spletke izgubi kraljevstvo zbog čega mora otići s braćom i ženom Draupadi u šumu na dvanaest godina dok će trinaestu morati provesti među ljudima, ali nitko ih neće moći prepoznati.
U trećoj knjizi braća doživljavaju neobične pustolovine u šumi, osobito veliki strijelac Arđuna, Bhima i Yudhišthira. Četvrta knjiga daje prikaz trinaeste godine koju Pandave provode prerušeni služeći kralja Matsya Viratu. Peta knjiga opisuje pokušaj dogovora oko podjele kraljevstva. Duryodhana odbija Pandave te obje strane skupljaju vojsku i kreću na bojno polje Kurukšetru.
Od šeste do desete knjige opisuje se tok bitke. Zatim slijedi jedanaesta knjiga u kojima se prikazuju posljedice nakon bitke te pogrebi za pale u bitci. U dvanaestoj i trinaestoj knjizi Yudhišthira odlazi na bojno polje gdje se nalazi pali Bhišma koji mu daje pouke o tome kako osloboditi dušu, ali i o dužnostima koje ima kao kralj. Posljednje četiri knjige prikazuju veliki vremenski odmak od bitke. Na kraju Pandave i Draupadi svojevoljno napuštaju kraljevstvo i krenu na hodočašće gdje naposljetku umiru. U posljednjoj knjizi prikazan je njihov boravak u nebu.
Knjiga prva, ADIPARVAN, KNJIGA O POČETKU
Ugrasravas, sin Lomaharšane, prozvan nadimkom Sauti koji je bio vrsni znalac svetih spisa hinduizma, došao se pokloniti velikim mudracima strogih zavjeta koji su se odmarali poslije dvanaest godina obreda u šumi Naimiša. Sauti pripovijeda kako je proveo vrijeme slušajući pripovijesti koje je Kršna Dvaipayana sročio u svojemu djelu Mahabharata, a Vyasa je onda ispričao u cijelosti na svečanosti Zmijske žrtve, zatim je željan da njih vidi došao posjetiti mudrace.
Mudraci žele da im ispriča pripovijest zvanu Bharata i to baš onako kako ga je pripovijedao mudrac Vaisampayana na Zmijskoj žrtvi kralja Đanameđaye. Sauti tako započne priču o jednome kralju po imenu Parikšit koji je bio potomak roda Kurua i koji je bio strastven lovac. Tijekom jednog lova tražio je jelena kojega je pogodio i tako naišao na mudraca koji se zavjetovao na šutnju tako da mu nije mogao pomoći. Parikšit se na to uvrijedi i baci mu mrtvu zmiju oko vrata. Kad je mudračev sin čuo za očevo poniženje on baci kletvu na kralja. Za sedam dana gospodar zmija Takšaka odnijet će kralja u strašno gnijezdo smrti.
Otac je nezadovoljan sinovim postupkom te brani kralja i govori kako treba živjeti u miru i napustiti srdžbu. Mudrac pošalje svojega učenika Gauramukhu da obavijesti kralja o situaciji. Kralju je bio svjestan svoje pogreške i nije ga mnogo ražalostila vijest o njegovoj mogućoj smrti. Takšaka pošalje nekoliko zmija koje su se pretvorile u voće i kralj dohvati voćku u kojoj se sakrio Takšaka. Kralj se već bio pomirio sa svojom sudbinom i umro je smiješeći se.
Na vlast dolazi njegov sin Đanameđaya i kad je čuo da je za očevu smrt kriv Takšaka kralj se razljuti i odluči se osvetiti Takšaki. Na njegovu zapovijed žrtveni svećenici pripreme obred žrtvovanja zmija. Takšaka se prepadne obreda i zatraži pomoć od svoje sestre koja pošalje svoga sina Astiku da prekine obred. Đanameđayi se svidi Astika te mu odluči ispuniti jednu želju. Astika zatraži da se prekine obred na što Đanameđaya nevoljko pristane.
Sauti dalje nastavlja pripovijest kako je na toj svečanosti Vyasa naredio svome učeniku Vaisampayani da pred Đanameđayom ponovi Bharatu. Vaisampayana pripovijeda kako se uspostavio poredak četiri staleža i kako je u to vrijeme živio jedan kralj Vasu koji je imao pet moćnih sinova koji su osnovali kraljevine kojima su vladali. Jednog dana Vasuu se jave njegovi preci i zatraže da im ubije jelena za žrtvu. Tijekom lova Vasu ugleda sokola i pošalje putem njega sjeme svojoj ženi Giriki. Tog sokola putem napadne drugi sokol i sjeme padne u rijeku u kojoj je živjela Adrika koju je prokleo brahman i pretvorio u ribu.
Čim je sjeme palo u vodu Adrika ga je progutala i nakon deset mjeseci ribar nađe ribu i iz njene utrobe izvadi dvoje djece, dječaka i djevojčicu.
Vasu si uzme muško dijete, a djevojčica je nazvana Satyavati i uvijek je mirisala na ribu. Satyavati su predali ribarskome kralju. Jednog dana Satyavati sretne isposnika Parasaru koji ju odmah poželi. Ona mu se pristane podati samo ako pristane na to da joj ispuni želju i učini da joj tijelo više ne miriši po ribi. Isposnik joj ispuni želju i ona kasnije rodi sina mudraca Vyasu.
Brahman je prokleo Gangu, kraljicu rijeka na ponovno rađanje na zemlji. Ganga sretne Vasue koje je Brahman također prokleo i dopusti im da se rode u njenoj utrobi. Vasui odaberu da će im otac biti Santanu, sin kralja Pratipa. Santanu jednog dana kraj obale Gange sretne prelijepu djevojku koja mu pristane biti žena jedino ako se bude prema njoj lijepo ophodio. Ganga rodi kralju sedam sinova, ali kako je koje dijete rodila Ganga ga baci u rijeku jer se tako dogovorila s Vasuima.
Kralju se to nije svidjelo i kad se Ganga spremala baciti posljednje dijete on ju prekori. Ganga ne ubije to dijete i oda kralju svoj identitet te mu poruči da je njihovo zajedničko vrijeme isteklo. Santanuov sin dobio je ime Devavrata, ali zvali su ga i Bhišma.
Jednog dana Santana sretne kći ribarskog kralja i odmah ode kod njenog oca kako bi ju zaprosio. No ribar ima jedan zahtjev, a to je da sina kojega mu ona rodi učini svojim nasljednikom. Santana je provodio svoje dane uronjen u žalosne misli pa se Bhišma u želji da oraspoloži oca odrekne prijestolja i uzme na sebe zavjet brahmaćarina, učenika koji uči vede.
Uskoro Satyavati rodi dva sina kojega su nazvali Ćitrangada i Vićitravirya. Vićitravirya je vladao uz pomoć brata Bhišme jer je stariji brat poginuo u bitci. Bhišma pronađe bratu dvije žene Ambiku i Ambaliku, ali kraljević uskoro umre od sušice. Satyavati se obraća svom mrtvom sinu prvijencu Dvaipayani za pomoć jer netko treba produžiti lozu Kurua.
Dvaipayana je prvo posjetio Ambiku, koja je sklopila oči od užasa nad njegovim propalim tijelom i licem i tako kasnije rodi sina koji je slijep. Kada je druga udovica Ambalika ugledala Dvaipayanu problijedi od straha. Dvaipayana joj poruči kako će joj sin biti bljedolik i kasnije ga nazovu Pandu. Udovice su odbile ponovno leći s Dvaipayanom pa je Satyavati poslala Dvaipayani svoju služavku koju je opravila svojim nakitom i haljinama. Djevojka kasnije rodi sina Viduru.
Pandu je preuzeo prijestolje jer je Dhrtaraštra bio slijep, a Vidurina je majka bila niskoga roda. Bhišma za Dhrtaraštru izabere kćer kralja Subale, zvanu Gandhari. Za Pandua je isprosio kći kralja Madra po imenu Madri. Dhrtaraštra dobije s Gandhari stotinu sinova, a druga žena iz staleža Vaisya rodi još nekoliko.
Pandu je jednoga dana šetao šumom kad opazi golema jelena kako se pari sa svojom ženkom. Vladar ih oboje pogodi, ali zatim shvati da su to brahman i njegova družica u jelenjim obličjima. Brahman ga odluči prokleti jer nije mogao pričekati da se završi ljubavni čin i poruči Panduu da kada se bude zaželio žene i kad joj bude prišao da se s njom sjedini tog trena otići će oboje u svijet mrtvih. Pandu i njegove dvije žene odlaze u šumu kako bi odradili pokoru.
Jednog dana Pandu naredi Kunti da nađe nekoga i da s njim začne i donese mu na svijet nasljednika. Kunti mu prepriča susret s Dvaipayanom koji ju je naučio mantri kojom će prizvati bilo koga od nebesnika ako bude htjela dobiti dijete s nekim od njih. Kunti tada pozove boga pravde i s njim začne dijete. Kunti je rodila Yudhišthiru zatim Bhimu i nakon toga začne s Indrom i rodi Arđunu. Kunti nauči drugu Panduovu ženu Madri kako prizvati nebesnike i ona kasnije rodi Nakulu i Sahadevu.
Panduovi sinovi se nasele u palaču svoga oca. Nakon nekog vremena pokazalo se da su u svim igrama nadmoćniji od Dhrtaraštrinih sinova što je uzrokovalo snažno neprijateljstvo među njima. Bhišma dodijeli kraljevićima učitelja Dronu kako bi od njih načinio vrsne poznavatelje nauke o oružju. Najviše se isticao Arđuna jer mu nije bilo ravnog ni po vladanju oružjem, a ni po pažnji i ljubavi prema učitelju zbog čega su ga Dhrtaraštrini sinovi još više zamrzili.
Nakon što je obuka završena načinili su golemo borilište kako bi kralju pokazali što su naučili. Arđuna se najviše iskazao i oduševio gledatelje. Kada se sve završilo dolazi Karna koji izazove Arđunu na dvoboj zbog čega se ljubomorni Duryodhana silno obradovao. Pošto Karna nije potomak plemenite loze Duryodhana ga postavi kao kralja Ange kako bi se mogao boriti s Arđunom.
Među prisutnima začuje se žamor odobravanja, a Duryodhana uzme za ruku Karnu i izvede ga iz borilišta jer je već bio mrak. Sad kad je stekao Karnino prijateljstvo nestali su svi Duryodhanini strahovi koji su ga prije mučili dok je promatrao Arđuninu ratničku vještinu.
Kada je Drona vidio da su Panduovi i Dhrtaraštrini sinovi svladali ratničke vještine, pomisli da je došlo vrijeme da potraži nagradu za svoj trud. Tako sazove kraljeviće i kaže im da zarobe Drupadu,kralja Panćala. Drupada je Dronin najbolji prijatelj iz djetinjstva koji je postao kralj i nakon toga odbacio Dronu i njihovo prijateljstvo zbog čega je Drona želio osvetu.
Drupada je isprva uspio odbiti navalu kraljevića, ali zatim se Arđuna rasrdi i uspije ga zarobiti. Drona govori prijatelju kako se ne mora bojati za život i čak mu odluči vratiti pola njegova kraljevstva, a pola bi zadržao on jer je Drupada jednom rekao kako onaj tko nije kralj ne može biti prijatelj s kraljem. Drupada prihvati Dronin prijedlog, ali ipak nije mogao zaboraviti poniženje koje je doživio pa ode lutati širom zemlje tražeći načina da dobije sina koji bi bio moćno oružje osvete.
Prošla je godina dana od rata s Panćalama i Dhrtaraštra odluči postaviti Yudhišthiru , Panduova sina za zakonitoga nasljednika prijestolja zbog njegove nepokolebljivosti, iskrenosti i pravdoljubivosti. Arđuna i ostali Panduovi sinovi tada krenu u rat i uspiju pokoriti mnoge kraljevine. Do Duryodhane stigne vijest kako građani smatraju da Yudhišthira treba odmah postati kralj te se zabrinuto obraća svome ocu Dhrtaraštri kako su svi zaboravili poštovanje prema njima i ako prepuste mjesto kralja Yudhišthiri oni će biti isključeni iz toga nasljeđa. Dhrtaraštra podlegne sinovljevim molbama i pošalje Pandavine sinove u Varanavatu gdje je Duryodhanin sluga Puroćana pripremio prenoćište za njih koje planiraju jedne noći zapaliti. Yudhišthira je prozreo Dhrtaraštrine razloge, ali je vidio da je trenutno nemoćan i da nema saveznike pa je pristao. Svjestan opasnosti Yudhišthira zaposli jednog rudara da im iskopa veliki prolaz koji je vodio iz kuće.
Puroćana je čekao godinu dana kako bi podmetnuo požar jedne večeri nakon slavlja. Pandavini sinovi pobjegli su kroz prolaz u šumu, a Puroćana opijen vinom te jedna žena i njenih pet sinova umrli su u požaru. Kunti i njena četiri sina zaspu,a Bhima ostane budan držati stražu. U blizini se nalazio Hidimba ljudožder koji je poslao svoju sestru da ih ubije i donese njemu. Hidimbina sestra posluša brata, ali čim je vidjela Bhimu ona ga poželi za muža i kaže mu cijelu istinu. Bhima pristane biti s njom sve dok ne rodi sina. Bhimin sin je bio rođen kao dijete, ali je odmah postao mladić i bio je duboko odan Pandavama i postane tako jedan od njih.
Kunta i njeni sinovi sakrili su se u grad Ekaćakru gdje su preživljavali tako što bi preko dana prosili. Jednog dana naiđe jedan Brahman i prepriča im kako su se Drupadi iz žrtvenoga ognja rodili sin i kći i da ih na svijet nije donijela žena. Panduovi sinovi odluče da je vrijeme da nastane neki drugi grad no prije nego što odu posjeti ih Vyasa i ispriča im o djevojci koja je svojim strogim isposništvom zadovoljila gospoda Sankaru koji joj je ispunio želju za mužem obdarenim svakom vrlinom. Pošto je djevojka u sebi pet puta ponovila želju Sankaru joj dodijeli pet muževa. Vyasa otkrije Panudovim sinovima da je riječ o Drupadinoj kćeri Draupadi i da su oni predodređeni biti njeni muževi.
Arđuna osvoji Draupadi tako što je porazio druge ženike u gađanju daleke mete strijelom te ju odvede u kuću u kojoj su odsjedali. Zbog njene ljepote Panduine sinove obuzme žudnja i Yudhišthira kako bi spriječio razdor među braćom kaže kako će im Kršna biti zajednička žena. Kralj Drupada bio je oduševljen i obeća Panduovim sinovima da će ih vratiti na prijestolje. Uskoro obave obred vjenčanja i Panduovi sinovi ostanu živjeti u prijestolnici kralja Panćale.
Dhrtaraštra i Duryodhana pokušavaju smisliti kako se riješiti Panduovih sinova te odluče da im preostaje jedino napasti ih i istrijebiti, ali zatim se pojavi Bhišma i podsjeti ih da i Panduini sinovi imaju jednako pravo na to prijestolje i da ih pozovu i dočekaju s ljubavlju i poštovanjem. Dhrtaraštra posluša Bhišmu i kada ih posjete Panduini sinovi on im ponudi pola kraljevstva što oni radosno prihvate i na dobivenoj zemlji podignu novi grad i nazovu ga Indraprastha. Pri tome im pomaže Kršna, bratić Pandava. Radost Pandava bivala je iz dana u dan sve veća jer su vidjeli da žive u prostranoj kraljevini s pobožnim stanovnicima.
Kako se ne bi dogodio razdor među braćom jednog dana utvrde pravilo da onaj od njih koji bi gledao drugoga dok je taj s Draupadi mora otići u šumu i živjeti tamo dvanaest godina poštujući zavjet brahmaćarina. Dogodilo se jednom da je Arđuna kako bi pomogao brahmanu morao doći do brata koji je upravo bio s Draupadi i tako nakon toga ode u šumu na dvanaest godina. Tamo spazi prelijepu djevojku Bhadru, Kršninu sestru koju otme kako bi mu postala žena i kad završi njegov zavjet vrati se na dvor.
Draupadi je isprva bila ljubomorna, ali kasnije su svi prihvatili Bhadru i odnosili se prema njoj s poštovanjem.
Jednog dana Arđuna i Kršna ulaze u sukob s Indrom jer su pomogli Agnu, kralju ognja da proguta obližnju šumu. Nakon bitke Indra priznaje pobjedu Arđuni i Kršni.
Knjiga druga, SABHAPARVAN, KNJIGA O SABORNICI
Arđuni se javi Maya, znamenit umjetnik koji ga je jednom prilikom spasio od neumitne smrti i želi mu se odužiti. Arđuna ga odvodi Yudhišthiru kako bi mu sagradio prijestolnu palaču. Maya je gradio palaču četrnaest mjeseci i kad je bila završena Panduini sinovi prirede veliko slavlje.
Jednog dana posjeti ih u njihovoj palači nebeski mudrac Narada koji je bio obdaren izuzetnom moći rasuđivanja i golemim pamćenjem. Čim je stigao krene ispitivati Yudhišthiru o njegovoj palači, vlasti, načinu na koji se ophodi prema bogatstvu, ženama i građanima. Yudhišthira mu odgovara kako oni žele stupati samo putem vrline kojim stupaju vladari koji mogu potpuno vladati svojim duhom pa ga upita je li ikada vidio Sabornicu koja se može mjeriti s njegovom. Narada mu odgovara kako dosad još nije vidio palaču sagrađenu od dragulja i plemenitoga kamenja, zatim mu ispriča kakav je Indrin i Brahmanov nebeski dvor. Također mu prenosi poruku oca Pandua, a to je da će moći pokoriti cijelu Zemlju, samo ako ga braća budu slušala, a kada to učini neka priredi žrtvenu svečanost zvanu rađasuya.
Nakon toga Yudhišthira sazove savjetnike i Kršnu kako bi se posavjetovao s njima oko obreda. Kršna mu govori kako posjeduje sve osobine koje su bitne za izvršenje žrtve rađasuya, ali prvo mora poraziti kralja Đarasandha koji je zatočio brojne kraljeve i osvojio sve središnje zemlje. Ako Yudhišthira ne uspije osloboditi kraljeve i poraziti Đarasandhu neće uspjeti osvojiti naslov cara.
Kršna predlaže da on, Arđuna i Bhima odu prerušeni pred Đarasandhu i izazovu ga na dvoboj. Pošto je kralj ponosan na svoju snagu izabrat će Bhimu da se proslavi i tako će umrijeti. Yudhišthira pristaje te Kršna, Bhima i Arđuna odlaze na put u Magadhu odjeveni poput brahmana.
Đarasandhu odabere Bhimu za protivnika kao što su i pretpostavili. Borili su se četrnaest dana nakon čega je Bhima porazio kralja. Ta pobjeda uzdigne još više slavu Pandava. Jednom Arđuna predloži bratu Yudhišthiru da je vrijeme da napune riznice tako što će im kraljevi plaćati danak. Yudhišthira pristane i pošalje braću u pohod. Arđuna je pokorio sjever, Bhima istok, Nakula zapad, a Sahadeva jug.
Kada se kralj Yudhišthira uvjerio u stanje u svojim riznicama i u prostranstvo svojih imanja, on napokon odluči započeti žrtveni obred. Uzvišenog brahmana Dvaipayanu postave za žrtvenoga svećenika. Yudhišthirin obred završio je uspješno, ali nakon toga od Vyase saznaje da su se pojavili kobni predznaci koji govore da će za četrnaest godina doći vrijeme kada će samo radi njega cijeli stalež kšatriya biti uništen, a uzrok tome će biti Duryodhanini grijesi. Bhimina i Arđunina sila to će provesti u djelo. Nakon toga Yudhišthira se odluči na zavjet da svojoj braći, a ni ikojemu kralju neće izreći ni jednu oporu riječ kako bi izbjegao neslogu, a time i rat.
Duryodhanu obuzme strašna ljubomora nakon što je na obredu vidio silno bogatstvo i raskoš koje posjeduju Panduovi sinovi te odluči nešto poduzeti. Znajući koliko Yudhišthira voli kockanje i koliko je nevješt u tome pozovu ga na kocku. Vidura posjeti kralja Yudhišthiru kako bi ga pozvao na razgledavanje nove palače koju je izgradio Dhrtaraštra pa da vidi je li njegova novosagrađena palača ravna onoj koju ima Yudhišthira i onda mogu odigrati prijateljsku igru kockama. Yudhišthira je isprva oprezan jer zna da postoji mogućnost da se posvađaju ako budu skupa kockali tako da odbije kraljev poziv za igru osim ako ga ne izazove Sakuni.
Idućeg dana kralj i njegova rodbina , praćeni ženama, krenu iz kraljevskoga doma prema Hastinapuru. Nakon što je odrađen uobičajeni doček svi se povuku u svoje odaje. Sljedećeg dana Sakuni izazove Yudhišthiru na igru kockom i on pristane jer se zavjetovao da neće odbiti ako bude pozvan na kocku.
Yudhišthira je stalno gubio. Ulagao je kočije, konje, slonove, vojsku pa čak i odjeću. Kockanje se nastavljalo i činilo se da će Yudhišthira biti upropašten. Naposljetku Yudhišthira kao ulog da svoju braću, ali Sakuna na prijevaru pobjedi i njih dobije. Na kraju je stavio sebe kao ulog i izgubio. Ostala mu je još samo žena Draupadi i nakon što je nju izgubio na kocki dovode ju nasilu na dvor. Bhima se razbjesni jer je Yudhišthira kao ulog stavio svoju ženu i zaprijeti mu da će ga ubiti. Draupadi navodi kako je kralj Yudhišthira prvo izgubio sebe,a zatim nju iako nije imao pravo nju založiti jer je prije toga izgubio vlastitu slobodu tako da ona ne može biti uzeta kao zalog.
Iako je prepun bijesa Bhima ostaje vjeran svom bratu i odbija ga izdati te navodi da će poubijati sve Dhrtaraštrine sinove ako mu to brat naredi. Tada se javi slijepi kralj Dhrtaraštra i prekori svoga sina Duryodhanu jer je dopustio da plemeniti Panduovi sinovi i njihova supruga trpe takve besramne uvrede. Kralj se obrati Draupadi i kaže joj da će joj ispuniti bilo kakvu želju, a ona ga zamoli da oslobodi Yudhišthiru nakon čega joj kralj da još jednu želju, a ona zatraži slobodu Bhime, Arđune, Nakule i Sahadeve. Dhrtaraštra ih sve pusti da se vrate i vladaju svojom kraljevinom.
Duryodhani se nije svidjela očeva odluka pa ga uvjeri kako Panduini sinovi neće oprostiti poniženje koje su doživjeli i kako ih trebaju ponovo pozvati na kockanje i onaj tko ovaj put izgubi morat će otići u šumu, u progonstvo, i živjeti tako dvanaest godina. Kralj posluša sina i ponovo pozovu po Pandave. Sakuni opet pobijedi na prijevaru i Panduovi sinovi odu na progonstvo u šumu, a nakon njihova odlaska na dvoru se pojavi Kurua nebeski rši i poruči im kako će od danas za četrnaest godina sve njih zbog Duryodhanina grijeha satrti Arđunina i Bhimina sila.
Knjiga treća, VANAPARVAN, KNJIGA O ŠUMI
Panduini sinovi odlaze do rijeke Gange gdje obavljaju obred čišćenja. Na njihovom putu pratili su ih brojni brahmani koji su bili nezadovoljni njihovim nepravednim progonstvom. Yudhišthira se nakon obreda čišćenja odluči na post i molitvu Suncu koje mu odluči pomoći pa mu preda bakreni kotao koji će biti ispunjen hranom koliko im to bude potrebno.
Panduovi sinovi napredovali su prema zapadu, a u šumi Kamyaka im se pridružio i Kršna čim je saznao što se dogodilo. Na putu im se pridružilo i mnoštvo naroda iz Yudhišthirine kraljevine. Tako su se svi skupa zaputili prema svetom jezeru Dvaitavana gdje ih je zatekao moćni rši Markandeya koji ih jednog dana posjeti i objavi Yudhišthiri kako će, nakon što ispuni vrijeme boravka u šumi, vratiti ono što njemu pripada.
Panduovi sinovi imali su običaj navečer sjediti i razgovarati. Jedne večeri upita ga njegova žena Draupadi zašto je oprostio dušmaninu iako je vidio što je učinio njoj i njegovoj braći na što joj Yudhišthira odgovara kako je gnjev korijen sve neimaštine i pogubitelj ljudi. Dalje nastavi kako se mudar čovjek raduje jer je uspio biti ravnodušan i tako umanjiti uvredu eprijatelja. Draupadi se ne slaže s njim i govori mu da ne misli onako kao što su mislili njegovi očevi i djedovi, ali Yudhišthira joj odgovara kako su njemu uzor mudri i dobri i kako ne očekuje plodove svojih djela , već se trudi da ne prestupi odredbe Veda. Također joj naglašava kako ne smije sumnjati u pravdu i klevetati Boga.
Jednog dana pojavi se veliki isposnik Vyasa i poruči Yudhišthiri da ako Arđuna u boju pobije njihove protivnike za njih će doći bolja vremena. Tako Vyasa nauči Yudhišthiru znanje koje je utjelovljenje uspjeha koje će on zatim prenijeti Arđuni, a on će onda moći ispuniti svoju želju. Yudhišthira prenese bratu potrebno znanje, a zatim izda naredbu Arđuni da krene na put u Sakri.
Arđuna odlazi na sjever planine Himalaya gdje se preda strogom isposništvu. Nakon nekog vremena spusti se bog Siva i pokloni Arđuni njegovo najbolje oružje zvano Pasupata koje se nipošto ne smije upotrijebiti bez opravdanoga razloga jer ako ga baci na slabijega protivnika ono može razoriti cijeli Svemir. Nakon toga spuste se bogovi Indra, Varuna, Kubera, Yama moćni uništitelj bića i njihova mnogobrojna pratnja. Zatim se Yama obrati Arđuni i kaže mu kako će pobijediti u boju vrloga djeda Kurua, Bhišmu, a njegovo ime će biti poznato. Zatim mu preda palicu kojom će počiniti velika djela. Poslije Yame dođu i ostali nebesnici i svatko mu da svoja nepobjediva oružja.
Jednog dana Panduove sinove posjeti sveti Lomasa i poruči im kako je posjetio Indrino kraljevstvo gdje je vidio samoga kralja nebesnika i njihovoga brata Arđunu kako sjeti na prijestolju uz Indru. Prenio im je Arđuninu poruku da će im se vratiti kada dobije oružje i izvrši jedan podvig za bogove, a Pandave neka krenu na hodočašće. Nakon što su se okupali u mnogim svetim vodama, Lampasa ih pošalje na planinu Mandara. Na putu ih udari strašan pljusak s ledom nakon čega, sad već izmorena Draupadi nenaviknuta na ovakve napore klone. Bhima se prisjeti svoga sina Ghatotkaće kojega je imao s Hidimbom i sin se odmah pojavi. Ghatotkaća prenese Draupadi na svojim leđima, a njegovi pomagači prenesu ostale Pandave.
Zaustavili su se kod planine Kailasu i tu su proveli šest dana čekajući da se pojavi Arđuna. Iznenada zapuše vjetar i pred Draupadi donese dražestan cvijet nezemaljskoga mirisa i ona zamoli Bhimu da ih pronađe još njoj za ljubav.
Bhima se zaputi da ispuni želju svojoj kraljici. Krčeći tako put naiđe na gaj banana gdje ugleda velikog majmuna koji mu je prepriječio put. Pokušao ga je uplašiti vikom, ali majmun djelomično otvori oči, nasmjehne se i kaže Bhimi kako je bolestan i da je baš lijepo spavao, a sad ga je on probudio. Bhima je ratoboran i pokuša na silu pomaknuti majmuna, ali nakon neuspjeha posramljeno spusti glavu, pokloni se i upita majmuna da otkrije svoj identitet. Majmun mu odgovori kako je on Hanumant, onaj koji je skočio preko mora stotinu yođana i vlastitom snagom prešao to leglo morskih pasa. Zatim govori Bhimi kako taj put nije za smrtnike, znao je da ga nitko neće moći zaustaviti pa je zato došao on kako bi mu prepriječio stazu kojom hodaju samo besmrtnici. Bhimi je zaigralo srce od radosti te se s ljubavlju pokloni svojemu bratu Hanumanti, glavaru majmuna i zamoli ga da mu pokaže njegovo čudesno obličje u kojemu je prešao preko mora. Moćni majmun odgovori mu kako su stvari bile drugačije u ona vremena, u ovo vrijeme sve se smanjilo i opalo i sada više nema moći koje je imao nekada.
Hanumant zagrli svojega mlađeg brata i kaže da je vrijeme da pođe u svoje konačište i da kada bude u nevolji neka samo pomisli na njega i on će mu dodati svoje snage da porazi neprijatelja.
Arđuna je u gradu Indre bio pet godina pa se, nakon što je dobio nebesko oružje, zaputi prema planini Sveta gdje su se nalazila njegova braća. Sada kad je i Arđuna bio s njima brzo prođu godine njihovoga progonstva. Odluče napustiti šumu i dođu pred prijestolnicu u kojoj je vladao kralj Kirata.
Jednoga dana Bhima naiđe na pećinu i u njoj ga napadne zmija koja ga uhvati u zagrljaj. Yudhišthira pronađe zarobljenog brata i traži od zmije da ga pusti, a u zamjenu će joj dati nešto drugo što može pojesti. Zmija odbija i govori da će pustiti Bhimu samo ako odgovori na njena pitanja. Prvo pitanje je što su brahmani i što o njima treba znati. Yudhišthira mu odgovara naposljetku da je brahman onaj tko se pridržava pravila ispravna ponašanja. Zmija je zadovoljna Yudhišthirinim odgovorom te pušta Bhimu.
Yudhišthira se vrati s Bhimom natrag u njihovo sklonište. Jednog dana posjeti ih svetac Markandeya koji je star nekoliko tisućljeća. Yudhišthira upita sveca na koji način čovjeka prate plodovi njegovih djela te koja je uloga Boga u svemu tome. Markandeya mu odgovori kako je prapočetni čovjek bio bez zlobe jer im je zakon pravednosti bio usađen u srca, ali onda je došlo vrijeme kada je prevladao gnjev i grijeh. Tako su se ljudi počeli održavati na životu lažima i prijevarama.
Yudhišthira zamoli sveca da mu priča o uzrocima događaja. Markandeya mu priča o kraju yuge čiji krug traje dvanaest tisuća godina, a tisuću takvih krugova čine jedan Brahmanov dan. Pri kraju jednog takvog razdoblja ljudi postaju plašljivi i malih moći, a njihove riječi rijetko su istinite. Zatim Markandeya prepričava svoj susret s božanstvom po imenu Narayana, izvorište svega i njihov uništitelj koji mu je dopustio da neko vrijeme boravi u njegovu tijelu.
Yudhišthira zatim upita sveca što će se dogoditi u kaliyugi i kako će opet otpočeti krtayuga. Markandeya mu odgovara kako će zemaljski krajevi prihvatiti grijeh i neznanje, a veličat će se svoju mudrost, a kada završe ta strašna vremena počet će opet stvaranje i javit će se opet ljudi i bit će razvrstani u četiri staleža. Ponovo će početi razdoblje krta i rodit će se brahman Kalkin koji će vratiti mir svijetu, on će biti uništitelj svega i uspostavit će novu yugu.
Dok su Pandave raspravljali u šumi, u Hastinapuri Duryodhana nagovara oca da ga pusti u Dvaitavanu gdje se trenutno nalaze Padave. Dhrtaraštra pusti sina jer misli da on ide obaviti pregled stoke i nalaže mu da se ne približavaju Panduinim sinovima.
Kada su Duryodhana i vojnici htjeli ući u šumu ghandarve, nebeski stanovnici, im zapriječe put i nakon što ih Duryodhana odbije poslušati ghandarve ih zarobe. Pandave im odlaze u pomoć. Arđuna je prijatelj s kraljem ghandarva pa ga upita zašto je zarobio Dhrtaraštrine sinove. Kralj odgovori kako je znao pravu namjeru zlodušnoga Duryodhane i kako su došli samo kako bi se naslađivali Pandavinim mukama pa su ih zbog toga zarobili. Ghandarve na kraju puštaju Duryodhanu i ostale, a kralj Yudhišthira ih zatim šalje kući.
Zatim Karna pošalje vojsku na grad kojim je kraljevao kralj Drupada i poslije strašnog okršaja on ga porazi i prisili kralja Drupadu da mu isplaćuje danak u obliku zlata. Uskoro porazi cijeli svijet pa se kao vrati u Hastinapuru kao veliki pobjednik.
Dok se to odvijalo Pandavei njihova supruga su živjeli skromno preživljavajući na voću i pri tom su održavali teške zavjete. Yudhišthira jednog dana pošalje brata Nakulu da pronađe vodu. Nakula nađe jezero i krene popiti tu vodu kad mu se javi glas koji mu kaže da može piti vodu iz ribnjaka jedino ako odgovori na nekoliko pitanja. Nakulu je patila strašna žeđ i on se ogluši na glas, kad je prinio hladnu vodu ustima on umre. Yudhišthira pošalje drugog brata Sahadevu da potraži brata, ali i Sahadeva umre nakon što je ignorirao glas i popio vodu. Zabrinuti Yudhišthira sada pošalje Arđunu po braću i vodu. Arđuna se također ogluši na glas i padne mrtav. Zatim je Bhima otišao tražiti braću, ali i on umre. Yudhišthira ode potražiti svoju braću, kad se javi glas i postavi mu nekoliko pitanja na koja Yudhišthira spretno i mudro odgovori. Yakši su se svidjeli njegovi odgovori pa mu pokloni živote sve njegove braće i odluči mu ispuniti želju. Yudhišthira odgovara kako su već jedanaest godina u šumi, a želja mu je da ne budu prepoznati negdje dok se u toku trinaeste godine budu skrivali. Yakša mu odgovara kako će trinaestu godinu provesti u zemlji kralja Virate i nitko ih neće prepoznati jer će im omogućiti da promijene lik prema volji.
Knjiga četvrta, VIRATAPARVAN, KNJIGA O VIRATI
Yudhišthira je okupio svoju braću i objavio im da će trinaestu godinu provesti u gradu kralja Virate i svatko od njih će se prihvatiti određenih dužnosti. Yudhišthira će reći da je brahman po imenu Kanka i da je vješt kockanju i strastan igrač i tako će postati dvoranin i kockar plemenitoga kralja. Bhima će se pretvarati da je kuhar nadzornik po imenu Ballava. Arđuna će se prekriti pletenicama, obručima i narukvicama kako bi sakrio ožiljke i živjet će kao žensko pod imenom Brhannada. Zabavljat će kralja kazivajući priče i učeći žene u Viratinoj palači lijepom plesu, pjevanju i sviranju na različitim elementima. Nakula će se ponuditi da bude kraljev konjušar, a uzet će ime Granthika. Sahadeva će se ponuditi da broji kraljeva goveda jer je vičan njihovu kroćenju, mužnji i uzgoju, a reći će da se zove Tantripala. Draupadi će biti vlasuljarka, sairandhri vična češljanju, služit će Viratinu kraljicu.
Tako su Panduini sinovi počeli provoditi dane prerušeni i nepoznati , smireno podnoseći svoju gorku sudbinu i vjerni riječi koju su dali. Prošla je već godina dana kada se dogodi da Kićaka, glavni zapovjednik Viratine vojske, ugleda prelijepu Draupadi dok je išla za svojim poslom po palači. Oblijetao je oko nje i obasipao je ljubaznim riječima, a Draupadi mu je odgovarala kako je ona niska roda i da njegovu položaju ne priliči takvo ponašanje, uostalom ona je s drugima vjenčana. Kićaka je i dalje navaljivao pa zatraži pomoć sestre kraljice Sudešne koja se sažali nad njim pa pošalje Draupadi po vina u njegovu palaču. Kićaka ju pokuša zadržati tamo, ali Draupadi pobjegne. Kićaka ju nastavi oblijetati pa se ona zaputi u Bhimine odaje i nagovori ga da ubije Kićaku.
Draupadi sljedeći dan dogovori sastanak s Kićakom u dvorani u kojoj danju djevojke vježbaju ples, ali je noću prazna. Tu noć Kićaku u dvorani dočeka Bhima i nakon duže borbe ga porazi i ubije. Kada su se okupili Kićakini rođaci za obred zatraže od kralja da spale i Draupadi skupa s njim jer je ona odgovorna za njegovu smrt. Kralj pristane jer je znao koliku moć imaju Kićakina plemena.
Kićakini rođaci otmu ošamućenu Draupadi pa je svežu na mrtvačevim nosilima i ponesu ju prema groblju. Bhima čuje Draupadine vapaje pa se iskrade iz kuhinje i požuri prema mjestu za spaljivanje. Usput iščupa veliko drvo pa s njim krene na Draupadine otmičare. Kada su građani vidjeli sve te pobijene ljude sve ispričaju kralju koji putem svoje žene poruči Draupadi da napusti grad, ali ju Draupada uspije nagovoriti da joj dopuste da ostane u gradu još trinaest dana.
Cijele trinaeste godine Duryodhanine su uhode padale s nogu od umora idući kroz gradove, sela i pokrajine i tražeći Pandave, ali bez uspjeha. Vrate se tako kraljeve uhode u Hastinapuru i obavijeste Duryodhanu da je Kićaka mrtav, što znači da nema više Viratine sile jer se više ne može oslanjati na njega te sada mogu napasti njegovu kraljevinu.
Pošto je poginuo Kićaka, kralj Virata se počeo sve više oslanjati na Panduove sinove. Trinaesta godina bila je pri kraju kada je vojska koju je poslao Duryodhana otela mnogo tisuća Viratinih goveda. Kralj Virata da oružje i Panduovim sinovima jer je po njihovu ratničkom izgledu zaključio da se znaju boriti.
U to vrijeme sa sjevera udari Duryodhana i opkoli mnogo tisuća goveda koja su pripadala kralju Virati. Upravitelj tog stada zaputi se u prijestolnicu i prenese vijest dječaku kraljeviću Uttaru jer nitko od starijih nije bio na dvoru. Kraljević Uttara uzme Arđunu kao svog kočijaša. Kada je vidio silnu vojsku Kurua dječak se uplaši i poželi se vratiti natrag. Arđuna mu ne dopušta da pobjegne i predlaže mu da dječak bude njemu kočijaš, a on će se boriti s njima.
Arđuna odvede kraljevića do stabla gdje su Pandave prije ulaska u grad sakrili svoje oružje i otkrije mu svoj pravi identitet. Kurui odmah prepoznaju da je riječ o Arđuni pa se podijele. Duryodhana odmah krene prema prijestolnici s četvrtinom vojske. Druga četvrtina će opkoliti stada i potjerati ih, a Bhišma i ostatak vojske će poći na Arđunu. Arđuna ih svojom snagom i oružjem koja je dobio od božanstava brzo i lako odbije od napada. Na životu je ostavio Bhišmu i Duryodhanu. Kada je vidio da Kurui odlaze prema svome gradu razdragani Arđuna ode pozdraviti staroga Bhišmu i učitelja Dronu da im iskaže poštovanje.
Arđuna govori Uttari da nikome ne odaje njegov identitet i neka kaže da je on porazio vojsku Kurua. Uttara posluša Arđunin savjet pa naredi glasnicima da odu i razglase njegovu pobjedu.
Tri dana poslije toga pet Panduovih sinova dovrše svoj zavjet, okupaju se i obuku bogato ukrašene bijele haljine i s Yudhišthirom na čelu uđu u vijećnicu kralja Virate. Virata je bio izvan sebe od radosti kada je saznao njihov pravi identitet. Kralj odmah ponudi svoju kćer Yudhišthiri, ali ga Arđuna zamoli da mu je da za snahu neka bude nevjesta njegovu sinu i kralj Virata odmah pristane.
Knjiga peta, UDYOGAPARVAN, KNJIGA O PRIPRAVAMA
Pandave vijećaju što će dalje činiti. Kršna predlaže da pošalju izaslanika koji je sposoban da privoli Duryodhanu da Yudhišthiri preda polovinu kraljevine koja mu pripada. Zatim se javi Kršnin rođak Satyaki i ogorčeno se počne protiviti toj ideji. Satyaki želi da napadnu Kurue. Kralj Drupada se složi sa Satyakijem jer smatra da kralj Dhrtaraštra previše miluje svoga sina i neće zbog toga s mirom vratiti kraljevinu. Na kraju Kršna odluči da ako glavar Kurua pristane na mir i pravdu, neće se pomutiti bratski osjećaji između Kurua i Pandava, ali ako Duryodhana oholo odbije ponudu krenut će u rat. Kršna se nakon toga vrati u svoj grad.
Duryodhana preko doušnika sazna što se događa pa krene u Dvaraku i stigne tamo isti tren kada i Arđuna pa skupa pričekaju da se Kršna probudi. Kršna odluči pomoći obojici pa im prepusti da sami izaberu između njega samog, iako se on neće boriti u bitci, i milijun njegovih pastira koji su mu ravni po snazi i zovu se Narayane. Arđuna izabere Kršnu, a Duryodhana radostan ode s vojskom.
Arđuna objasni Kršni da je izabrao njega jer želi steći slavu koja je ravna njegovoj pa ga zamoli da mu bude kočijaš na što Kršna pristane.
Kralj Salya, brat kraljice Madri, pođe sa svojim sinovima i velikom vojskom da pomogne Pandavama. Duryodhana za to sazna i ugosti ujaka na putu prema Pandavama. Ujak mu obeća jednu želju jer ga je tako dobro ugostio, a Duryodhana ga zatraži da se bori na njegovoj strani. Salya pristane jer je obećao ispunjenje želje te nakon toga na kratko ode kod Yudhišthire. Tamo mu ispriča što se dogodilo, a Yudhišthira ga zamoli da Karnu, pošto će sigurno biti njegov kočijaš u bitci, nekako osujeti i olakša Pandavama pobjedu. Kralj Salya pristane, oprosti se od Yudhišthire i vrati se sa svojom vojskom Duryodhani.
Mnogo je kraljeva okupilo svoje vojske oko Hastinapure. Dvorskog svećenika kojega je poslao Drupada dočekali su s dobrodošlicom i poštovanjem. Dhrtaraštra poruči Kršni kako ne želi rat. Yudhišthira odgovara kako petorici braće treba pripasti bar po jedno selo i da je podjednako spreman i na mir i na rat.
Dhrtaraštra se savjetuje s Vidurom koji mu savjetuje da ne ide u rat. Duryodhana se tome žestoko protivi i uvjerava oca da će on i Karna poraziti Panduove sinove. Dhrtaraštra se silno boji sukoba s Pandavama jer imaju moć bogova te se zauvijek odrekne Duryodhane jer smatra da će njegov bijes rezultirati u istrjebljenju Kurua. Vidura govori Dhrtaraštri kako Duryodhana žudi da se sukobi s Arđunom , ali u njemu ne vidi ni snage ni vještine koje bi ga iz tog okršaja izvukle živog. Arđuna sam u svojim kolima može pokoriti čitavu zemlju, ali je još uvijek voljan oprostiti sve i čeka da vidi što će napraviti Dhrtaraštra zbog čega Vidura moli kralja da prigrli sebi Yudhišthiru.
Yudhišthira moli Kršnu da ga savjetuje pa on odluči otići na dvor gdje će pokušati osigurati mir. Draupadi je jedina od Pandava koja želi da odu u rat jer želi osvetu za poniženje koje je doživjela na dvoru i prognanstvo od trinaest godina u kojemu je živjela u oskudici.
Kada se Kršna zaputio u Hastinapuru pojave se prirodna i neprirodna znamenja, na nebu nije bilo oblaka, a grmjelo je i sijevalo, rijeke su počele teći uzvodno, a na sve strane buknule su vatre. Ondje gdje je Kršna prolazio puhao je lagani povjetarac i sve je upućivalo na blagonaklonu sudbinu. Za to je vrijeme Dhrtaraštra čuo da stiže Kršna u ime Pandava pa naredi da se podignu logorišta na mjestima probranima po ljepoti kako bi ga dočekali s poštovanjem i raskošnim stvarima. Vidura je sve to promatrao zatim rekao kralju kako neće uspjeti podmititi Kršnu blagom jer je on odan Pandavama i želi uspostaviti mir. Duryodhana se složi s Vidurom pa predloži da ga zarobe. Te riječi silno razljute sve prisutne, a Bhišma napusti prostoriju pun bijesa.
Nakon što je stigao u Hastinapuru posjeti Kunti, majku Pandava koja ih nije vidjela četrnaest godina. Kršna tješi svoju tetu i uvjerava ju da su joj sinovi dobro i prenosi joj njihove pozdrave. Kršna odbije svo gostoprimstvo koje mu je Duryodhana nudio jer je on poslanik, a oni prihvaćaju ponuđene časti tek kada obave ono zbog čega su došli. Nakon toga Kršna napusti dvor i smjesti se kod Vidure.
Sljedeći dan Kršna se zaputi na sabor Kurua gdje objavi da je došao uspostaviti mir među Kuruima i Pandavama. Kršna prenese poruku Pandava koji navode da su odradili svoju kaznu, dugo su podnosili nedaće, a sada žele preuzeti svoj dio kraljevine. Svi vladari koji su bili prisutni odobravali su riječi Kršne, ali nitko se nije usudio ništa reći pred Duryodhanom. Dhrtaraštra moli Kršnu da uvjeri nekako njegova sina jer se on slaže s njim, ali ga njegovi sinovi ne slušaju. Kršna se obrati Duryodhani blagim riječima i pokuša ga uvjeriti. Nakon nekog vremena pridruže mu se Bhišma i Drona, ali se on nije obazirao. Duryodhana odgovori Kršni kako su si Pandave sami krivi jer su izgubili na kocki i kako je on u svemu tome nevin. Te riječi razljute Kršnu i predloži Kuruima da predaju Duryodhanu Yudhišthiri jer će tako izbjeći svoju propast.
Dhrtaraštra još uvijek pokušava preobratiti svoga sina pa pošalju po Ghandari, Duryodhaninu majku u nadi da će ga ona moći uvjeriti da je u krivu. Ne mareći za sve ozbiljne majčine savjete, Duryodhana se udalji s dvora i sa svojim istomišljenicima stane smišljati plan kako će oteti Kršnu. Satyaki ubrzo sazna za njihov plan i obavijesti Kršnu. Tada Dhrtaraštra uputi Viduru da dovede Duryodhanu da ga još jednom pokuša prizvati pameti. Kršna se obrati Duryodhani i kaže mu kako je bio u krivu kada je mislio da je on u Hastinapuru došao sam i tada se iz njegova tijela poput ognja pojave bezbrojna božanstva blještava kao munje i ne veća od palca. Prije nego što je Kršna napustio Hastinapuru kralj mu se još jednom obrati kako bi naglasio da on nema vlasti nad svojim sinovima i da on želi mir.
Kunti putem Kršne šalje poruku svome sinu da izvršava svoje kraljevske dužnosti i bude dostojan svojih predaka jer njemu priliči da štiti sve one koji se nađu u nevolji. Također želi da Yudhišthiru podsjeti koliko su ih uvrijedili.
Prije svog odlaska Kršna je razgovarao s Karnom kojega je podsjetio da ga je njegova majka začela prije nego što je ušla u brak s Panduom i prema zakonu on je Panduov sin prvijenac. Kršna predlaže Karnu da pođe s njim i objavi tu vijest Pandavama koji će spremno njemu prepustiti kraljevstvo i tako će moći biti sa svojom braćom i uživati u blagodatima kraljevanja. Karna govori kako je njegov otac onaj čovjek koji ga je našao i dao mu ime,također Karna navodi kako se Duryodhana pripremio za rat računajući na njega i on je odabran da se sukobi s Arđunom. Kršna mu poručuje kako će zaista svi kraljevi koji slušaju Duryodhanu poginuti od oružja, na što mu Karna odgovara kako im prethodi velika i užasna bitka i kako su uzrok skorom uništenju on, Sakuni, Duryodhana i Dussasana.
Nakon toga Karna ode na rijeku Gangu gdje susretne Kunti, svoju majku. Kunti mu govori kako je sin nje i Surye, tvorca svjetlosti. Govori mu kako nije u redu da je na strani Dhrtaraštrinih sinova pa neka se izmiri s Arđunom. U taj tren Karni se javi glas koji je dopirao od Sunca. Glas je pripadao Sury koji se iz velike udaljenosti obraćao svome sinu. Glas mu kaže kako mu je Kunti rekla istinu i neka učini kako ga majka savjetuje jer će to biti za njegovo dobro. No Karna ostane vjeran istini i odgovori majci kako ga je napustila i kako je zbog nje izgubio ime koje mu je pripadalo i nikada nije primio obredni blagoslov kšatriye. Također joj prigovara kako mu se nikada ranije nije obratila radi njegova dobra, ali sada mu se obraća radi svoje dobrobiti. Govori majci kako je vrijeme da pokaže vjernost Duryodhani jer ga je on štitio i uzdržavao. Karna ipak obećaje majci da neće pobiti njene sinove u bitci iako bi to mogao, ali mora se sukobiti se Arđunom. Nakon toga svatko od njih ode svojim putem.
Kršna prenosi Pandavama događaje iz Hastinapure. Yudhišthira se nakon toga obrati svojoj braći i krene pripremati vojsku. Panduovi sinovi su poklonili zlato i goveda brahmanima koji su ih posjetili i izrekli svoje blagoslove,a zatim potjeraju svoja kola okićena. Za njima krenu Virata, Susarman, Kuntibhođa, Dhrštadyumin sin. Poslije njih išlo je četrdeset tisuća bojnih kola, pet puta toliko konjanika, četiristo tisuća pješaka i šezdeset tisuća ratnih slonova.
Kralj Yudhišthira odredi ravno i pogodno mjesto za logorište gdje podignu šatore i u njih smjeste silno oružje. Nakon što su saznali da se na toj ravnici podiže logor svi saveznici Pandava krenu kako bi im se pridružili.
Nakon što je Kršna otišao s dvora Kurua Duryodhana je počeo pripremati vojsku za rat. Odvojio je i pričuvu koja će služiti za popunu razbijenih odreda. Na objema stranama je bilo ukupno osamnaest akšauhini, jedanaest ih je pripadalo Kuruima, sedam Pandavama. Duryodhana je dao u zapovjedništvo svakome od velikih ratnika po jednu od akšauhini. Svakoga dana pozivao ih je da se s njima posavjetuje i da im uvijek iznova izrazi svoje poštovanje nakon čega su svi oni postali naklonjeni i voljni učiniti za kralja sve što bi mu odgovaralo.
Zatim se Duryodhana skupa s kraljevima obrati Bhišmi i zamoli ga da im bude vojskovođa. Bhišma mu odgovara kako su mu Panduovi sinovi dragi kao što je i on, ali borit će se na njegovoj strani jer je dao riječ. Imao je jedan uvjet, a to je da se on i Karna ne bore istovremeno.
Kralj Yudhišthira je u taboru Pandava okupio starješine svojih akšauhini i Dhrštadyumnu postavio kao zapovjednika jer je on rođen iz žrtvenoga ognja i rečeno je da će učitelju Droni donijeti smrt. Arđuna je zapovijedao svima njima, a Kršna mu je bio kočijaš.
U taboru Kurua Bhišma je procjenjivao snage protivničkih i svojih četa i prisjećao se mnogih ratnike i njihovih vrlina. Kada je došao do sina kralja Panćala, Sikhandina poručio je Duryodhani da se ne može boriti s njim čak i da ga vidi da juriša na njega podignutim oružjem zbog zavjeta da neće ubiti ženu ili nekoga tko je bio žena. Zatim im ispriča o djevojci Ambi koju je oteo da bude nevjesta njegovu bratu kojoj je na kraju ipak dao da ode gdje god želi i ona pođe k prijestolnici kralja Salve. Kada je Amba stigla kralju Salvi on ju odbije jer ju je Bhišma oteo i tako ponizio zbog čega on više ne žudi za njom. Amba izađe iz grada ojađena i pridruži se brahmanima u isposništvu. Kada kraljevski mudrac Hotravahana sazna za njenu muku pošalje ju silnome Rami koji joj odluči pomoći. Nakon duže bitke Bhišma ipak uspije poraziti Ramu zbog čega Amba odlazi u isposništvo koje je trajalo dvanaest godina. Tada joj se ukaže božanski Umin suprug i nakon što ona zamoli božanstvo za Bhišminu smrt on joj odgovori da će ga ona ubiti i da će postati muško. Rodit će se u obitelji Drupade i postat će borac te neće ništa od ovoga zaboraviti. Zatim Amba načini golemu lomaču i spali se u njoj.
Kralj Drupada dugo nije mogao dobiti dijete pa je molio Sivu svo vrijeme da dobije sina da bi se mogao osvetiti Bhišmi. Siva mu tad odgovori da će njegovo dijete biti i muško i žensko. Nakon toga Drupadina žena rodi kćer i daju joj ime Sikhandini. Kralj Drupada i kraljica su se ponašali kao da je dijete muško te su obavili sve potrebne obrede. Djevojku su zaručili no kada je nevjesta uvidjela da je mladoženja žensko obavijesti svoje dadilje i vijest dođe do njenog oca koji je zahtijevao da mu vrati kćer. Sikhandini nije htjela da joj roditelji budu u nevolji pa si odluči oduzeti život i zaputi se u šumu u kojoj sretne vrlo bogatog yakšu po imenu Sthunakarna koji joj kaže da će joj ispuniti želju. Obeća joj da će joj darovati svoju muškost na određeno vrijeme, a kada prođe taj rok ona se mora vratiti u šumu.
Nakon nekog vremena prođe šumom Kubera i navrati u Sthunakarnino stanište. Kad je čuo da je zamijenio svoju muževnost on se jako rasrdi i prokle ga neka ostane i dalje žena. Kasnije se ipak malo smekša pa ograniči svoje prokletstvo. Kada Sikhandin izgubi život u boju, yakša će dobiti svoj prijašnji oblik. Nakon što je saslušao tu pripovijest Duryodhana se složi da je odluka na Bhišmi.
Knjiga šesta, BHIŠMAPARVAN, KNJIGA O BHIŠMI
Kurui i Pandave odrede pravila borbe i prema tome dogovoru smjeli su se boriti i samo oni koji su jednaki i svi su se morali boriti pošteno. Oni koji poslije poštene borbe napuste boj nisu smjeli biti proganjani. Također se nisu smjeli ubijati oni koji su zalutali i vojnici koji su nisu bili spremni te oni koji su se odmarali.
Vyasa podari Sanđayi mogućnost nebeskog vida tako da može Dhrtaraštri opisivati što se događa u bitci. Dhrtaraštra zamoli Sanđayu kojemu je podaren nebesnički vid i oko znanja da mu ispriča sve što je saznao o svemu što postoji na Zemlji. Nakon što Sanđaya završi kralj ga upita o zemlji Bharati za koju Duryodhana toliko zavidi Pandavama, a koju Panduovi sinovi žele steći. Na to mu Sanđaya odgovara kako Panudovi sinovi ne teže za tom zemljom, a Duryodhana je jednostavno pohlepan. Sanđaya dalje nabraja imena područja i druge kraljevine koje ju okružuju. Na kraju Sanđaya, zahvaljujući oku znanja, opiše kralju sklop svemira, kako je rečeno u sastrama, staroindijskim stručnim djelima.
Sanđaya prenosi kralju vijest da je poginuo Bhišma i zatim mu prepričava boj. Govori kako se nikad dosad nisu sukobile dvije tako goleme vojske. Yudhišthira je zabrinut kada vidi koliko je Duryodhanina vojska mnogobrojnija, ali Arđuna ga uvjerava da ih mogu pobijediti. Na prijedlog Kršne Arđuna započne hvalospjev boginji Kali. Kada su se približili vojsci Kurua Arđuna je mogao vidjeti kako je njihova vojska ispunjena njegovim rođacima i prijateljima i to ga pokoleba. Arđuna govori Kršni kako se odmah sabrao kada je vidio sav taj svoj rod i kako ne može oduzeti njima život jer to su njihovi učitelji, starješine, djedovi i ujaci. Nakon što je to izrekao Arđuna baci luk od sebe i sjedne u kola očajan. Kršna zatim ima dug monolog o tome kako onaj tko je mudar ne žali ni žive, a kamoli mrtve. Duh koji se nalazi u svakom tijelu je nemoguće uništiti i zato je žaljenje za njima nedostojno Arđune. Također mu naglašava kako će drugi slavni ratnici pomisliti da se uplašio prije bitke p će ga prezreti svi koji su ga nekad poštivali, a biti osramoćen je gore nego umrijeti. Dalje navodi kako je postojani um onaj koji može vladati osjetilima te kako mir doseže onaj tko svagdje korača,ali ne želi ništa, neprivržen je ničemu, oslobođen je žudnje, ali i svoje taštine.
Kršna dalje nastavlja kako postoji yoga znanja i yoga djelovanja, ali osloboditi se djelovanja ne znači uzdržavati se od bilo kakvog djelovanja jer neradom se neće doći do konačnoga oslobođenja. Također ga uvjerava da ako bude slijedio vlastitu prirodu i pritom ispunjavao dužnosti koje su mu određene neće imati nikakvog grijeha. Tako se Arđuna vara ako govori da se neće boriti jer će ta odluka biti uzaludna pošto će ga na to nagnati narav njegova bića.
Arđuna zatim odgovara kako je nestala sva njegova zaslijepljenost i kako je ponovo postao svjestan samoga sebe te su mu sve sumnje iščezle. Sada su obje vojske bile spremne za boj, ali Yudhišthira skine svoje oružje i oklop i pođe sklopljenih ruku prema Bhišmi. Duryodhanini vojnici porugama dočekaju Yudhišthiru, ali on ode do Bhišme, objema rukama obuhvati njegova stopala i zamoli ga za odobrenje početka bitke i njegov blagoslov. To razveseli Bhišmu koji ga dobrodušno pozdravi i izrazi žaljenje što se mora boriti protiv njega. Yudhišthira zatim ode do učitelja Drone. Pošto ga je pozdravio učitelj mu odgovara da je počašćen i zadovoljan njegovim postupkom. Yudhišthira ga pita hoće li se moliti za njegovu pobjedu na što mu učitelj odgovara da će pobijediti jer ima Kršnu na svojoj strani, jer gdje je Kršna tamo je i pravda, a gdje je pravda tamo je i pobjeda. Učitelj mu također govori da sve dok se on bori ne mogu pobijediti pa neka Pandave traže načina da ga što prije ubiju.
Yudhišthira odlazi do učitelja Krpe i čini isto što i ranije. Jednako tako posjeti Salyu i Karna. Prije podne toga dana započne krvava bitka, ratnici su se nemilosrdno borili. Bhišma se uspio probiti u vojsku Pandava. Tada ga napadne mlađi Arđunin sin, Abhimanyu. Primaknuvši se Bhišmi on pogodi Salyu pet puta, a u Bhišmu zabije devet strijela. Idućom strijelom slomi luk učitelju Krpi. Njegove podvige pozdrave i sami bogovi. Zatim mu se pridruže Uttara, Bhima i Dhrštadyumna kako bi zamijenili mladoga junaka. Taj strašan pokolj završio se jer je stigla noć koja pa su se ratnici povukli u logorišta.
Tog dana Panduovi sinovi i njihova vojska su mnogo pretrpjeli pa su se uvečer okupili oko Kršne. Yudhišthira mu govori kako je njegov djed Bhišma nepobjediv i kako će mu pobiti cijelu vojsku, ali Kršna ih smiruje i podsjeća da je među njima i Sikhandin kojemu je suđeno da bude uzrok Bhišmine smrti.
Sljedećeg dana bitka se nastavi. Kurui su uspješno probili vojne redove Pandava i pri tom su ubili mnoge ratnike i tada se Arđuna okrene prema Bhišmi jer je shvatio da će izgubiti ako njega ne ubiju. Arđuna je svojim strijelama uništavao Bhišmine no poneka ga je uspjela pogoditi u grudi.
Na drugoj strani polja Drona se borio s Dhrštadyumnom . U pomoć mu stigne Bhima koji napadne Dronu i rani ga pa Duryodhana pošalje u pomoć Droni čete Kalinga. Bhišma je morao prekinuti dvoboj kako bi otišao u pomoć četama Kalinga. Od silnog straha pred Arđunom mnogi jahači konja i slonova napustili su svoje životinje i lutali naokolo. Kurui zbog toga odluče zaustaviti borbu za taj dan.
Kada je osvanulo jutro započne i treći dan bitke. Arđuna je se dobro borio, ali protivnik mu se ipak odupirao. Zatim Bhima pozove svog sina i s Ghatotkaćom krene na protivničku vojsku. Bhima pogodi Duryodhanu što izazove zbrku i vojska Kurua krene bježati. Naposljetku ih je Duryodhana uspio ponovo okupiti i umiriti. Duryodhana predbaci Bhišmi to što je još uvijek toliko obziran s Pandavama pa to Bhišmu navede da još više bjesni na ratištu. Vojsku Pandava taj je Bhišmin napad osujetio i mnogi ratnici su se uplašili. Tada Kršna poruči Arđuni da je vrijeme da izvrši svoj zavjet. Arđuna nategne svoj luk Gandivu i mantrama prizove čudesno i strašno oružje koje se zove Mahendra ono se istog trena javi na nebu i pusti veliku količinu strijela na Duryodhaninu vojsku.
Četvrti dan Bhima se sukobio s četrnaest Dhrtaraštrinih sinova koji su ga svi istodobno napali. Bhima uspije ubiti većinu kraljevića, a ostatak pobjegne. U pomoć Bhimi stigne njegov sin, a Kurui se počnu povlačiti pod žestinom njegova napada. Upotrijebio je moći tako da je bio nevidljiv i ponekad bi se samo pojavio i tako mučio vojsku Kurua groznim priviđenjima koji se uskoro povuku.
Dhrtaraštra tuguje jer je izgubio mnogo sinova, ali Sanđaya mu odgovara da je sve zbog toga što je on sam bio nerazuman i popustljiv. Pandave se bore kako im nalažu običaji kšatriya , a budući da im je cilj pravedan pobjeda bi trebala biti njihova.
Tu večer Duryodhana upita Bhišmu kako je moguće da svakog dana trpe poraz, a Bhišma mu odgovara kako nema onoga tko će poraziti Pandave dok ih Kršna štiti. Zatim mu pripovijeda o Kršni koji je bog svim božanstvima.
Na peti dan bitke vojska Pandava je trpjela teške gubitke, a onda Arđuna uzvrati na Bhišmin napad svojim strijelama i vojska Kurua počne se kolebati.
Šestog dana ratnici obiju vojska brzo su se izmiješali i nastala je nemilosrdna bitka. Bhima se zaleti sam u vojsku koja je okruživala najmlađu Duryodhaninu braću. Dhrštadyumna ga prati i pronađe ga okruženog neprijateljima pa ga povuče na svoja kola. Na Duryodhaninu zapovijed vojska Kurua ih napadne iako se oni više nisu namjeravali boriti. Tada Dhrštadyumna upotrijebi tajno oružje Pramohanu zbog čega je vojska ostala ukočena. Duryodhanina su se braća okupila oko Bhime odlučni da ga ubiju , ali on je različitim oružjem pobio sve koji su mu se približili. Tu noć Duryodhana se ponovo žali Bhišmi kako im se redovi prorjeđuju svakoga dana.
Nakon što su se uspjeli odmoriti tijekom noći, Kurui i osmoga dana krenu u boj. Duryodhana oplakuje svoju braću i ponovo prigovara Bhišmi da se ponaša kao da je u ovome boju samo promatrač. Te okrutne riječi natjeraju suze na Bhišmine oči te mu odgovori kako mu je unaprijed rekao da će se to dogoditi i kako već unaprijed zna da on ni Drona neće izaći živi iz ove bitke. U bitci je poginuo Arđunin sin Iravant što je razbjesnilo Ghatotkaću koji je pobio velik dio vojske Kurua i umalo Duryodhanu. Bhimin sin se strašno naljuti i upotrijebi svoje moći kojima načini užasna priviđenja i tako užasne protivničku vojsku. To je skršilo nepokolebljivost ratnika i navelo ih da se povuku. Kada je Arđuna saznao za smrt sina bio je sav slomljen. Upitao je Kršnu zašto se oni uopće bore jer donose samo jad i propast i naveo je kako će nastaviti bitku samo kako protivnici ne bi rekli da je kukavica koja uzmiče pred zlom.
Devetog dana Dhrtaraštra upita Sanđayu kako je prošla borba između Drone i Arđune jer je Panduov sin uvijek bio posebno drag Droni, a i učitelj je bio drag Arđuni. Sanđaya mu je odgovorio kako su se u bitci strogo pridržavali kšatriyskih dužnosti i u boju nisu poznavali jedan drugoga jer kšatriye ne uzmiču jedan pred drugim i ne pokazuju nikakve naklonosti. Tog dana Bhišma je ubio četrnaest tisuća ratnika. Arđuna je na Kršnin savjet krenuo u napad na Bhišmu, ali preko volje. Predvečer Yudhišthiru shrvaju vijesti da mu je dobar dio vojske uništen pa prekine bitku. Pandave i Kršna posjete Bhišmu kako bi ga pitali kako da ga nadvladaju i ubiju i tako dovrše ovo ubijanje. Bhišma im odgovara neka se Arđuna smjesti iza Sikhandina. Kada ga bude napao strijelama i kada on ugleda tko mu se suprotstavlja neće uzvratiti hice. Arđunu je obuzela bol kada je čuo da Bhišma, spreman umrijeti, tumači kako će poginuti. Obraća se Kršni i govori mu kako misli da neće imati snage da ubije tako plemenitog čovjeka, ali Kršna ga podsjeća na njegove dužnosti i obećanje.
Deseti dan nastave bitku i Arđuna sa Sikhandinom krene na Bhišmu. Tog dana mnogi su poginuli od Bhišmine ruke, ali sada mu se više nije branilo niti vlastiti život. Također nije više htio ubijati te silne ratnike pa se obrati Yudhišthiri i kaže mu da pošalje na njega Arđunu. Bhišma se strasno borio, ali se zatim prisjetio da mu je otac ispunio dvije želje, a to je da u boju ne može umrijeti i da trenutak njegove smrti ovisi isključivo o njemu, pa odluči da je ovo pravi tren da poželi sebi kraj. Bhišma je pao nešto prije zalaska Sunca. Kada je umro veliki Bhišma mnogi ratnici su se razbježali. Svi ratnici tada su oborili oružje k zemlji i ostali tako utonuli u svoje misli. Kurui i Pandave okupe se oko Bhišme koji im poruči da se odreknu neprijateljstva i završe s bitkom.
Umirućeg Bhišmu posjeti Karna koji je dugo bio s njim u zavadi. Bhišma mu poručuje da je bio oštar prema njemu samo zato da bi obuzdao njegovu žestinu i zamoli ga da se pomiri sa svojom braćom Pandavama. Karna mu govori kako ga se Kunti odrekla i kako ne može napustiti Duryodhanu koji mu je uvijek pomagao pa zamoli Bhišmu da mu da blagoslov i dopuštenje da se bori. Bhišma odgovara kako je pokušao uspostaviti mir, ali u tome nije uspio pa dopušta Karnu da se bori protiv Pandava.
Knjiga sedma, DRONAPARVAN, KNJIGA O DRONI
Prema savjetu Karna, Duryodhana izabere Dronu da zamijeni Bhišmu nakon njegove smrti i postane vrhovnim zapovjednikom. Pošto ga je počastio tako što mu je dao zapovjedništvo odmah nakon Bhišme, Drona obeća Duryodhani da će mu ispuniti želju. Duryodhana zatraži da uhvati Yudhišthiru i dovede ga pred njega. Duryodhana ne želi ubiti Yudhišthiru jer bi to samo još više razljutilo njegovu braću i navelo ih da unište njegovu vojsku. Zato ga planira ostaviti na životu i još jednom ga pobijediti u kocki i tako ga prisiliti na ponovo prognanstvo u šumu. Drona je ulijevao strah u protivničke vojnike i pravio među njima pravu pustoš. Drona se u jednom trenutku uspio približiti Yudhišthiri iako je bio okružen vojskom, ali tada pristigne Arđuna. Tada Duryodhana i Drona narede povlačenje.
Drona poručuje Duryodhani da neće uspjeti uhvatiti Yudhišthiru sve dok je Arđuna živ. Tada se vladar Trigarta zavjetuje sa svojom braćom da će izazvati Arđunu na dvoboj u kojemu će se boriti do smrti. Arđuna prihvati poziv na dvoboj iako je znao da ga time samo žele maknuti od Yudhišthire. Arđuna upotrijebi oružje zvano tvaštra koje je učinilo da se on i Kršna umnože tisuću puta što je zbunilo protivnike i navelo ih da se počnu ubijati međusobno.
U međuvremenu Drona je krenuo zarobiti Yudhišthiru i skoro ga je zarobio, ali tada su svi pohitali Yudhišthiri u pomoć i nastane velika bitka. Arđuna je shvatio da su Pandave u opasnosti pa dovrši dvoboj i krene im u pomoć. Prvo se sukobi s Bhagadattom koji upotrijebi mantru vaišnava za svoje oružje i baci ga prema Arđuninim prsima, ali ga dočeka Kršna i ono se pretvori u pobjednički vijenac na njegovim prsima. Nakon toga Arđuna ubije Bhagadattu. Razbijeni Arđuninom neizmjernom vještinom i svjesni Dronine nemoći da ispuni svoj zavjet ratnici Kurua znali su kako ne mogu pobijediti.
Sljedeći dan Samsaptake, borci koji su se zavjetovali da će se boriti do smrti, ponovo izazovu Arđunu na dvoboj, a Drona krene na Yudhišthiru. Kad je vidio da njihov otpor popušta nad Droninim napadima, Yudhišthira pozove Arđunina sina Abhimanyu kako bi se probio u nepobjedivu Droninu vojsku. Abhimanyu se uspješno probije i kada su vojnici vidjeli njegovu snagu počnu napuštati boj. Mladi Arđunin sin se iz skromnosti i poštovanja prema starijima borio blago. Drona se divio mladom dječaku što razljuti Duryodhanu jer je vidio očitu naklonost učitelja prema svome nekadašnjem učeniku Arđuni i njegovu sinu. Yudhišthira sa svojim vojnicima krene u juriš, a vojska Kurua počne bježati pred njima. Tada se Kurui svi odjednom okome na Abhimanyu koji se borio svim snagama i nakon što su mu uništili kola i luk, u jednom trenutku se onesvijestio i Dussasanin sin ga ubije.
Padave se povuku u svoje logore. Kada Arđuna sazna da mu je poginuo sin obuzme ga velika tuga i bijes i on se zavjetuje da će ubiti Đayadrathu, a ako ne uspije u svom naumu nestat će u ognju. Kada je Đayadratha saznao za Arđuninu zakletvu posramljen objavi drugim kraljevima da odlazi kući jer želi još živjeti, ali ga Duryodhana odvede kod Drone koji ga umiri. Kršna odluči da će sutra ubiti Karnu i Suyodhanu i sve one koji će braniti Đayadrathu jer neće imati volje niti snage biti na zemlji na kojoj nema Arđune.
Kada je sljedeći dan Arđuna krenuo u dvoboj, mnogi junaci Kurua su poginuli ili se odmah razbježali. Drona ga zaustavi jer je branio Đayadrathu i sukobi se s Arđunom. Arđuna nastavi dalje izbjegavajući Dronu jer se nije htio sukobiti s učiteljem. Drona prepusti Duryodhani oklop koji nitko ne može probiti strijelama i pošalje ga na Arđunu, a on sam krene po Yudhišthiru.
U međuvremenu Yudhišthira je bio u velikoj nevolji jer je Drona u bitci bio gotovo nepobjediv. Kralju se učini da je Arđuna u opasnosti pa pošalje Satyaku da mu pomogne. Satyaka se probijao kroz vojsku Kurua i tako ih mnoge pobio. Yudhišthiru je još uvijek morila briga za Arđunu jer je čuo kako Kršna puše u svoju školjku što znači da se bori pa šalje Bhimu da pomogne bratu. Bhima je bio zadužen za čuvanje Yudhišthire, ali ipak posluša njegovu zapovijed i preda svoj zadatak Dhrštadyumni.
Kurui su se trudili zaustaviti Bhimu, ali on ih sve svlada i onda krene na Droninu vojsku. Drona ga nije htio propustiti jer mu nije iskazao poštovanje kao ranije Arđuna, što još više razljuti Bhimu koji ga napadne svom silinom. Bhima se uspije probiti kroz Kurue i doći do Arđune i Kršne, a kada je čuo njihove povike kralju Yudhišthiri odmah je laknulo. Bhima se sukobi s Karnom. Duryodhana pošalje svoja dva brata da pomognu Karnu, ali ih Bhima odmah ubije što ražalosti Karna koji je sad već bio ozlijeđen i ožalošćen pa se povuče s bojišta. Kada je vidio kako Dhrtaraštrini sinovi ginu Karnu se vrati njegova snaga pa ponovo krene na Bhimu. Skoro porazio Bhimu, ali sjeti se obećanja koje je dao Kunti pa ga ne ubije. Arđuna zatim pomogne Bhimi pa se Karna udalji.
Kršna primijeti da je Satyaki u nevolji pa nagovori Arđunu da mu pomogne. Arđuna pristane nevoljko i odsiječe svojom strijelom ruku Bhurisravasu. Stari ratnik napadne Arđunu jer nije poštovao pravila i napao ga je iako se on borio sa Satyakom na što mu Arđuna odgovara kako je morao spasiti život Satyakiju. Bhurisravas sjedne na tlo iščekujući smrt i Satyaki iskoristi priliku i odsiječe mu glavu iako su ga Arđuna i Kršna pokušali spriječiti u njegovu naumu. Nitko od Kurua niti Pandava nije odobravao njegov postupak i svi su u sebi odavali počast Bhurisravasu.
Kako bi pomogao Arđuni, Kršna pomoću yoge učini da padne tama. Đayadratha se obraduje jer to znači da Arđuna nije stigao izvršiti svoj zahtjev. Arđuna iskoristi priliku i Đayadrathinu neopreznost i ubije ga.
Duryodhana je ogorčen zbog smrti Đayadrathe. Tuži se učitelju Droni kako su za njim krenuli toliki kraljevi i sada su mrtvi i prigovara učitelju jer popušta Arđuni. Drona mu odgovara kako to nije istina i da će se on nastaviti boriti dok ne ostane bez glave. Duryodhanu ohrabre te riječi te se on odluči boriti s Pandavama i tijekom noći.
Ghatotkaća je ponovo iskoristio svoje moći i stvarao opsjene i tako natjerao velik dio vojske da se razbježi. Jedino je Dronin sin prozreo njegov naum pa je ostao boriti se. Asvatthaman pogodi Ghatotkaću strijelom koja prođe kroz rakšasina prsa i zabode se u zemlju.
Sudar dviju vojski tu noć bio je užasan. Dok je bjesnjela ta noćna bitka, ratnici nisu mogli razlikovati tko je na čijoj strani. Dhrštadyumna je zaustavio Dronu svojim strijelama i počeo pred sobom satirati vojsku Kurua.
Kršna šalje Ghatotkaću da se sukobi s Karnom i porazi ga s pomoću svoje moći opsjene. Karna se borio neustrašivo i uspijevao je vidjeti kroz rakšasine opsjene. Kad je gotovo sva vojska Kurua pobjegla pred opsjenama rakšase Karna upotrijebi koplje opleteno vrpcama koje je Indra dao Karni u zamjenu za njegove naušnice i oklop, koje je on godinama čuvao za boj u kojemu će njima ubiti Arđunu. Sada je to koplje uperio na Ghatotkaću koji se nakon što je vidio Karnino oružje učinio sebe velikim poput planine te dok je umirao sruši se na velik dio protivničke vojske i tako svojom težinom zdrobi mnoge ratnike.
Pandave su tugovali, jedino je Kršna bio radostan jer je Karna upotrijebio oružje zbog kojega je bio nepobjediv. Tu noć u bitci je poginulo mnogo ratnika jer su bili ošamućeni od neispavanosti pa Arđuna predloži svojim vojnicima da se odu odmoriti.
Pandave i Kurui nastavljaju bitku. Drona je pravio pokolj među vojskom Pandava nakon čega im Kršna govori da će se morati poslužiti lukavstvom ako žele pobijediti. Savjetuje im da kažu Droni da mu je poginuo sin Asvatthaman nakon čega će on sigurno ostaviti svoje oružje. Bhima ubije slona istog imena i onda prenese vijest Droni o smrti Asvatthamana te tako nije izrekao potpunu laž.
Drona odluči provjeriti istinitost te vijesti kod Yudhišthire koji mu slaže kako bi spasio svoju vojsku. Drona se nastavi boriti, ali kada ga podsjete da je on brahman i da je suzdržavanje od povrjeđivanja svih stvorenja najveća vrlina on se zaustavi i požali što je sudjelovao u tom ratu. Učitelj odbaci oružje i sjedne i dovede se u stanje najviše smirenosti te je svoje srce usmjerio k Višnuu i u jednom trenutku otpusti se u nebo. Tada Dhrštadyumna uhvati beživotnu Droninu glavu i odrubi je mačem. Nakon toga ratnici Kurua krenu bježati u strahu.
Nakon što je saznao kako su Pandave prevarile njegova oca Asvatthaman se odluči osvetiti. Prizove oružje zvano Agneya, izgovori mantru i pošalje strijele na protivnike koje su spaljivale protivnike kao požar. Zatim Arđuna prizove Brahmanovo oružje koje može poništiti svako drugo i tako se rasprši tama. Nakon toga Kurui i Pandave prekinu boj.
Knjiga osma, KARNAPARVAN, KNJIGA O KARNI
Duryodhana je okupio sve velike ratnike na savjetovanje gdje svi okupljeni junaci izraze spremnost da nastave bitku. Asvatthaman predlože da Karna vodi njihovu vojsku i on pristane te obeća da će pobijediti Pandave. Zatim odrade obrede koji su propisani za tu priliku i proglase Karnu vrhovnim zapovjednikom.
Arđuna postroji vojsku Pandava u bojni red i susretnu se nasred ravnice te boj počne. Dronin sin izazove Arđunu na dvoboj na što on pristane. Asvatthaman obaspe Arđunu i Kršnu strijelama i Kurui u jednom trenutku pomisle da su obojica poginula, ali Arđuna se ustane i presiječe uzde Asvatthamine zapreke i počne gađati konje koji odvedu Asvatthamana daleko od dvoboja. Nakon što je umirio sebe i konje, Asvatthaman se pridruži vojsci Kurua.
Na sedamnaesti dan bitke Karna obeća kralju Duryodhani da se danas neće vratiti iz bitke sve dok ne ubije Arđunu. Potom Duryodhana ode gospodaru Madra kako bi ga zamolio da bude u dvoboju s Arđunom Karnin kočijaš. Salya pristane, ali jedino pod uvjetom da može reći sve što mu je na umu.
Salya cijelim putem napominje Karnu kako je nedostojan protivnik Arđuni i kako ga neće uspjeti poraziti. Karna se nije obazirao na njegove primjedbe, ali Salya dalje nastavi s veličanjem Arđune nakon čega se Karna rasrdi i kaže Salyi kako vrlo dobro zna što može on, a što Panduov sin i zbog toga ga poziva na dvoboj.
Salya poruči Karnu kako se on hrani ostacima iz zdjele Dhrtaraštriniih sinova i prezire jednake i bolje od sebe. Karna odgovara Salyi kako se on brine zbog dvije kletve. Prvi put ga je prokleo jedan brahman jer se pretvarao da je brahman kako bi stekao od njega nebeska oružja. Kada je brahman saznao da pripada sutama prokleo ga je i rekao da se neće moći sjetiti u trenu najveće nesreće mantre kojom se priziva oružje jer ga je stekao prijevarom. Jednom je lutao vježbajući s oružjem i sasvim slučajno pogodio tele svete krave nekog brahmana nakon čega ga je on prokleo i rekao neka mu se u času smrtne opasnosti zaglibi u zemlju kotač kola.
Bitka koja se tada razbuktala među Kuruima i Pandavama bila je užasna i nemilosrdna. Samsaptake su nagrnule na Arđunu. Na jednome kraju Kurukšetre Arđuna je hitro ubijao samsaptake, a Karna je na drugome kraju satirao Panćale, a na trećemu je Bhima ubijao Kurue.
Asvatthaman krene na Dhrštadyumnu, ali Arđuna mu pomogne. Arđuna pogodi Dronina sina strijelom u prsa zbog čega se on onesvijesti i kočijaš ga odvede iz bojnog meteža. Karna zabode tri strijele u prsa Yudhišthire koji naredi svom kočijašu da se povuče, ali Kurui krenu za njima. Nakula i Sahadadeva stanu na put Karni kako bi spasili život svom bratu, ali ih on obaspe strijelama i nastavi dalje za Yudhišthirom. Salya osjeti samilost prema njima pa kaže Karni kako će samo oslabiti svoje oružje i oklop i neće se moći boriti s Arđunom. Karna se samo nasmije na to i nastavi pratiti kralja, ali Salya mu zatim kaže kako je kralj Duryodhana u opasnosti i treba njihovu pomoć pa se moćni Karna ipak okani Yudhišthire i krene u pomoć Duryodhani.
Arđuna ode posjetiti ranjenog brata u logor prije nego što će se sukobiti s Karnom. Kada je Yudhišthira saznao da je Karna još živ ljutito se obrati bratu i optuži ga da je pobjegao iz boja jer se uplašio Karna. Arđunu te riječi silno razljute te poruči Yudhišthiri kako je on kriv za sve njihove nedaće jer je na kocki izgubio sve što su stekli. Odmah nakon tih izgovorenih riječi Arđuna se ražalosti i ispriča svome bratu. Nakon toga iznese zakletvu kako će ubiti Karnu u boju.
Za to vrijeme Bhima se borio s Kuruima, a kada je čuo da dolazi Arđuna stao je satirati protivničku vojsku nimalo ne mareći za svoj život. Bhima se sukobi s Dussasanom te ispuni svoj zavjet i odrubi mu glavu i zatim počne piti njegovu krv. Užasnuti Dussasaninom sudbinom mnogi kraljevi su pobjegli s bojišta. Arđuna ubije Karnina sina Vršasenu pred njegovim očima nakon čega on pomahnita od srdžbe i krene na Kršnu i Arđunu.
Dvojica strahovitih strijelaca prizovu svoja najmoćnija oružja i krenu njima uništavati bezbrojne ljude, konje i slonove i ranjavati jedan drugoga. Gledajući to Dronin sin se obrati Duryodhani i zamoli ga da se pomiri s Pandavama i prekine rat u kojemu su izginuli dobri kraljevi i ratnici. Duryodhana se složi s Droninim sinom, ali mu odgovori kako ne može prekinuti rat nakon što je Bhima onako porazio Dussasanu, a i Pandave će se uvijek sjećati zla koja im je nanio i neće moći biti mira.
Tada se Arđuna odluči gađati Karnu strašnom strijelom koja je bila načinjena od željeza i u kojoj su bile sile najmoćnijih nebeskih oružja. Upravo tada došao je trenutak Karnine smrti i pred njim se pojavi Kala u svojemu nevidljivom obliku pa ga podsjeti na brahmanovo prokletstvo i kaže mu kako zemlja proždire kotač njegovih kola. Oba prokletstva se obistine te Karna stane moliti Arđunu da pričeka dok on ne osposobi svoja kola nakon čega se javi Kršna i podsjeti ga kako je on sam zaboravio na vrlinu kada su vrijeđali Draupadi na dvoru i kada su opkolili mladoga Abhimanyua. Karna se nakon toga nastavi dalje boriti, ali Arđuna prizove oružje Anđaliku i njime mu odrubi glavu.
Knjiga deveta, SALYPARVAN, KNJIGA O SALYI
Duryodhana zamoli Salyu da bude vrhovni zapovjednik i on pristane. Kraljevi koji su preostali okupe se oko Duryodhane i obećaju mu da će se boriti svi zajedno protiv Pandava. Bhima se sukobi sa Salyom i u jednom trenutku izubijani silinom svojih udaraca obojica se sruše na tlo.
Duryodhana se nastavi boriti i tako inspirira svoje vojnike koji su počeli bježati da se ostanu boriti. Kada su Pandave ubili i kralja Salvu svi Kurui pobjegnu osim Duryodhane koji sam krene n a neprijatelja. Ugledavši se na svojega nepobjedivog kralja, veliki mu ratnici opet priđu i krenu na Pandave.
Preživjeli Dhrtaraštrini sinovi, njih jedanaestorica, gledali su kako Bhima mahnita po bojištu ubijajući sve oko sebe, i budući da nigdje nisu mogli ugledati Duryodhanu, svi zajedno krenu na Bhimu. Bhima ubije Dhrtaraštrine sinove i njihovu vojsku. Sahadeva ubije Sakuninong sina nakon čega njegova vojska krene bježati i Sakuni im se pridruži. Prisjetivši se poniženja i muke koje im je Sakuni prouzročio na dvoru i kako ih je prevario Sahadeva krene za njim i ubije ga.
Nakon što je vidio da je sva njegova vojska ubijena, ranjeni Duryodhana uzme svoj topuz i pješice pobjegne prema jezeru. Za to su vrijeme Pandave s Drhštadyumnom na čelu jurišale na posljednje ostatke vojske Kurua. Ubrzo od Duryodhanine vojske koja je brojila mnogo stotina tisuća vojnika ne ostane više nitko živ osim junačkog Dronina sina, Krtavarmana i Krpe.
Sanđaya pripovijeda kralju Dhrtaraštri kako su i njega skoro zarobili, ali ga je Vyasa spasio nakon čega se zaputio u Hastinapuru. Na putu je sreo Duryodhanu . Budući da je sve gledao vlastitim očima, Sanđaya ispriča Duryodhani kako su mu braća poginula, a vojska bila uništena ta da imaju još samo trojicu živih ratnika. Duryodhana zamoli Sanđayu da kaže njegovu ocu kako je otišao u jezerske dubine i kako će se tamo odmoriti.
Nadaleko su odjekivali plač i jadikovke ojađenih žena kada su čule da je propala cijela vojska Kurua. U strahu od Bhime bježali su svi u grad. Dhrtaraštrin sin Yuyutsu zamoli Yudhišthru za dopuštenje da se i on vrati u Hastinapuru i kralj mu dopusti. Odmah ode premudrome Viduri na dvor koji je sjedio i plakao.
Za to su vrijeme srditi Pandave tragali za Duryodhanom u želji da konačno pobijede. Krpa, Dronin sin i Krtavarman odu do jezera i pozovu Duryodhanu da idu u boj. Dok su oni tako razgovarali naiđe skupina lovaca koji su svakog dana dobavljali meso za Bhimu. Radosni lovci željni blaga odluče prenijeti vijest kralju Yudhišthiri.
Yudhišthira stiže sa svojom vojskom do jezera Dvaipayana gdje se sakrio Duryodhana. Yudhišthira ga pozove da izađe iz jezera i optuži ga da se sakrio u vodu jer se boji umrijeti. Duryodhana odgovara kako se nije sakrio u vodu iz straha već od umora i predloži Yudhišthiri da se i on odmori pa da se kasnije sukobe.
Duryodhana i dalje odbija izići iz vode i govori Yudhišthiri kako će se odjenuti u kože kao pustinjak i otići u šumu jer nema više volje kraljevati jer nema više prijatelja ni saveznika te poručuje kralju neka ide i vlada. Yudhišthira mu poručuje kako on ne želi vladati zemljom bude li mu je on poklonio jer ju ne može preuzeti na tako grešan način. Duryodhana se nakon toga ipak odluči boriti pa odgovori Panduovu sinu čime će se boriti kad nema kola, a ni jahaće životinje pa mu poruči kako će se boriti, ali sa svakim pojedinačno i kako će vratiti dug svojim poginulim prijateljima i braći. Yudhišthira pristane i obeća mu da će dobiti kraljevinu ako pobijedi jednoga od njih. Kralj dopusti Duryodhani da izabere oružje i on se odluči za topuz.
Ljutiti Vasudeva se obrati kralju Yudhišthiri i govori mu kako je postupio brzopleto jer je Duryodhana svih ovih trinaest godina, želeći da ubije Bhimu, vježbao sa svojim topuzom na kipu od željeza. Bhima se javi da će se on sukobiti s Duryodhanom i završiti rat.
Promatrajući dvoboj Arđuna pita za savjet Kršnu, a on mu odgovara kako Bhima neće moći pobijediti ako se bude pošteno borio jer ni Indra ne može stajati pred onim tko, ne nadajući se da će izvući živu glavu, bjesomučno juriša na njega. Arđuna je razumio što je Kršna htio reći pa se Bhimi pred očima udari po svojemu lijevome stegnu i Bhima shvati taj znak. Bhima baci topuz koji polomi oba bedra Duryodhani koji padne na zemlju. Bhima udari paloga neprijatelja u glavu nakon čega ga Yudhišthira zamoli da prestane jer mu je Duryodhana rod.
Duryodhana već na izmaku snaga uputi posljednje riječi Pandavama i poruči im kako nikada ne bi pobijedili da su se borili pošteno i da im Kršna nije pomagao. To rastuži Pandave, ali zatim im se obrati Kršna i prizna da im je pomagao, ali podsjeti ih kako su i sami bogovi na isti način pobijedili asure, a ono što je dobro za bogove dobro je i za ostale. Nakon toga Kršna se uputi u prijestolnicu Kurua i posjeti kralja Dhrtaraštru i poruči mu da ne treba nositi u sebi mržnju prema Pandavama. Dok je tješio kralja i Ghandari, Kršna najednom osjeti da Dronin sin sprema neko zlo Panduovim sinovima.
Kršna se vraća u logor Pandava i obavještava ih o svemu, a Asvatthaman se u međuvremenu planira osvetiti Panduovim sinovima.
Knjiga deseta, SAUPTIKAPARVAN, KNJIGA O NOĆNOME PREPADU
Asvatthaman se odluči još te iste noći da će pobiti na spavanju Pandave i Panćale. Nakon što je ispričao svoj plan Krpi i Krtavaramnu Krpa mu govori kako se ništa na ovome svijetu ne može učiniti bez truda i onaj tko ne poštuje druge i na njih se ne osvrće brzo će se suočiti s propašću. Asvatthaman je već odlučio počiniti zlo pa objašnjava Krpi kako svatko misli da je najpametniji i kako on mora osvetiti svoga oca. Krpa ga moli da ode sada na spavanje, a ujutro će mu se oni pridružiti i onda mogu skupa pobiti Pandave.
Asvatthaman je bio zaslijepljen svojom mržnjom i bijesom te se popne na svoja kola pa krene na neprijatelje, a Krpa i Krtavarman krenu za njim. Kada su se približili logoru Pandava ispred šatora ih dočeka velika spodoba s golemom razjapljenom čeljusti i tisuću očiju. Asvatthaman zaspe spodobu svojim nebeskim oružjem , ali to je stvorenje gutalo svaki njegov hitac.
Kada je istrošio sve svoje oružje on se osvrne oko sebe i vidi da je cijelo nebo ispunjeno Đanaddaninim likovima. Tada se sjeti što mu je govorio Krpa i pomisli kako je to stvorenje plod njegove grješne namjere i stoji pred njima kako bi osujetilo njegov pogrešni naum.
Dronin sin siđe s kola i pokloni se Vrhovnome Božanstvu i ponudi sebe kao žrtvu. Tim obredom on oda počast Mahadevi čija su djela strahotna, a potom sklopljenih ruku oslovi velikoga Boga. Nakon toga popne se na žrtvenik na kojemu je buktao oganj i uđe u plamenove.
Mahadeva nakon toga uđe u njegovo tijelo i da mu u ruke mač. Ispunjen božanskim bićem, Dronin sin zablista od siline i božanska ga sila učini nepobjedivim u boju. S njegove lijeve i desne strane pođu uz njega mnoga nevidljiva bića i rakšase i tako se on uputi ravno u logor neprijatelja nalik na samog Mahadevu.
Dronin sin ode do ležaja Dhrštadyumne i počne ga gušiti te ga na kraju ubije. Od te buke probudile su se Dhrštadyumnine žene i stražari, ali ostanu kao skamenjeni od straha misleći da je napadač neka noćna utvara.
Tada silni ratnici opkole Dronina sina, ali on ih Rudrinim oružjem pobije sve do jednoga. Nakon toga uzme mač i pobije mnoge druge. Zemlja je bila prekrivena osakaćenim truplima, a nad taborom Pandava izvijali su se krici koji su budili pozaspale ratnike.
Mnogi su pokušali pobjeći, ali bi ih na vratima dočekali Krpa i Krtavraman. Ubijali su sve odreda i bez milosti. Onda njih dvojica s triju strana zapale logor, a Asvatthaman je nastavio pri svjetlosti požara pustošiti logor Pandava. Nakon toga zapute se kralju Duryodhani koji je još uvijek ležao na samrti kako bi mu prenijeli dobru vijest. Asvatthaman govori kralju kako su od Pandava preživjela još samo petorica braće, Kršna i Satyaki. Nakon što je čuo tu radosnu vijest kralj Duryodhana umre.
Kada je čuo vijest kralj Kurua Yudhišthira je bio shrvan od boli te se zaputi na polje gdje su se borili njegovi sinovi. Kada je vidio svoje sinove, dobronamjernike i prijatelje kako leže na tlu obliveni krvlju vladar Kurua glasno zaplače i sruši se na zemlju. Kralj je bio jedva pri svijesti. Kada je Draupadi vidjela što se dogodilo rekla je Yudhišthiri kako će se posvetiti prayi, zavjetu posta do smrti, ako ne ubije Dronina sina.
Ova žalostiva Draupadina preklinjanja natjeraju Bhimu da se popne na svoja kola i da posegne za svojim lukom. Kada je Bhima napustio tabor Pandava, naiđe na trag Asvatthamanovih kola te krene za njim. Kršna kaže kralju Yudhišthiri kako je Asvatthaman surov i poznaje oružje zvano Brahmasiras pa Bhimu treba zaštititi od njega. Arđuna, Kršna i Yudhišthira krenu za Bhimom.
Kršna je znao od samoga početka kakvo zlo smjera Asvatthaman pa poruči Arđuni da je vrijeme da upotrijebi nebesko oružje koje je naučio kod učitelja Drone jer ono može poništiti djelovanje svakog oružja.
Tad se pojave dvojica najvećih među mudracima, Narada, znalac dharme i Vyasa, djed svih Bharata. Vidjeli su da ta dva oružja spaljuju sva tri svijeta i zato pokušaju umiriti dvojicu junaka. Čim ih je spazio Arđuna odluči povući natrag svoju nebesku strijelu te sklopi ruke i objasni im kako je upotrijebio svoje oružje kako bi poništio oružje neprijatelja.
Dronin sin nije mogao vlastitim snagama povući svoje strašno oružje pa objasni mudracima da je htio obraniti svoj život. Vyasa mu odgovori da povuče svoje nebesko oružje i ne dira u Pandave. Također mu poruči da preda Pandavama dragi kamen što mu je na čelu da ga mogu pokazati Drapuadi, a oni će mu pokloniti život zauzvrat. Pošto nije mogao povući oružje Dronin sin ga baci u utrobe žena Pandava. Kršna je znao da će se to dogoditi jer je proreknuto da će kraljevna Uttara roditi sina po imenu Parikšit kada loza Kurua bude istrijebljena.
Kršna izgovori kletvu kojom osudi Asvatthamana na tri tisuće godina lutanja zemljom bez ikoga svojega. Dronin sin preda dragi kamen Yudhišthiri i zaputi se u šumu.
Knjiga jedanaesta, STRIPARVAN, KNJIGA O ŽENAMA
Kralj Dhrtaraštra je slomljen od tuge i u razgovoru sa Sanđayom priznaje da nema više za što živjeti i kaje se što je tako pogriješio i nije dao Pandavama bar pet sela koja su tražili. Zatim se javlja Vidura i govori kralju kako stvorenja najprije ne postoje pa zatim u jednom razdoblju postoje, ali zatim opet nestanu. Vidura dalje nastavlja i govori kako se s vremenom sve poruši, ali biće je vječno, svi oni koji su umrli sada su s Indrom i ne treba za njima tugovati.
Nakon toga kralju se obrati Vyasa i prepričava kako je posjetio jednom dvor Indre i tamo ugledao Zemlju. Zemlja je došla pred bogove kako bi ih zamolila da joj olakšaju nepodnošljiv teret stvaranja. Na to joj Višnu odgovara kako će najstariji od stotine Dhrtaraštrinih sinova izvršiti ono što je ona naumila. Na polju Kurua okupit će se zbog njega ratnici i junaci i međusobno će se pogubiti. Tako je Duryodhana rođen da bude uzrokom općeg pokolja, a Pandave neće biti krivi zbog toga.
Nakon utješnih riječi Vyase kralj Dhrtaraštra odluči da se ipak neće ubiti iako još uvijek osjeti snažnu bol i tugu. Kralj se na nagovor Sanđaye uputi obaviti pripreme za posmrtne obrede. Dok je prilazio gradom čuo se plač žena koje su oplakivale svoje muževe. Na putu su im se pridružili Pandave i Draupadi.
Yudhišthira se pokloni stopalima svojega najstarijega strica i pošto su ga pozdravili kako nalažu običaji, Pandave mu se jave svaki svojim imenom. Nakon što su se zagrlili i malo primirili, Dhrtaraštra ojađena duha stane tražiti oko sebe Bhimu. Kršna je predosjetio nakanu kralja pa odvuče Bhimu ustranu , a kralju podmetne kip od željeza koji je imao Bhimino obličje. Dhrtaraštra zdrobi kip misleći da je to pravi Bhima.
Kralju je odmah bilo žao što je ubio Bhimu, ali Kršna ga odmah utješi i priopći mu da je to bio Bhimin kip. Zatim mu objasni kako ne treba toliko tugovati jer je sam prouzročio rat i dopustio da njime vlada Durydodhana. Kralj priznaje svoju krivicu i njemu se smanji bijes te izgrli Pandave o kojima sada ovisi njegova sreća i blagostanje.
Obuzeta tugom Gandhari odluči prokleti kralja Yudhišthiru, Vyasa odmah prepozna njenu namjeru pa ju pokuša odvratiti. Gandhari prizna kako ne želi nikakvo zlo Pandavama, ali ne može prijeći preko načina na koji je Bhima ubio Duryodhanu. Bhima je čuo njene riječi pa pokuša opravdati svoj potez i objasni kako je to učinio jer se bojao za svoj život te ju zamoli za oprost.
Gandhari mu odgovara kako je trebao barem jednog sina ostaviti starome kralju nakon čega se javi Yudhišthira i moli ju da njega prokune jer je on uzrok te propasti. Gandhari se uspije smiriti i zagrli Pandave.
Nakon toga Panduovi sinovi odlaze do svoje majke. Zatim se svi skupa upute do Kurukšetre.Gandhari se zaustavila kraj tijela Duryodhane i stala tugovati. Zatim se obrati Kršni i stane mu nabrajati sve velike ratnike koji su izgubili život. Kad je završila onesvijesti se. Smrt njenih sinova snažno ju je pogodila i ona za sve počne okrivljavati Kršnu.
Kršna joj odgovori kako je njen sin kriv za svu tu smrt također joj govori kako je bol dvostruka kad joj se prepustiš. Zatim pozovu svećenike kako bi pripremili posmrtne obrede. Kada je od mrtvih ostao samo pepeo i kada su se dovršili obredi, Dhrtaraštra i Yudhišthira krenu prema obali Gange.
Kunti tada prizna svojim sinovima da je Karna bio njen prvorođeni sin i njihov najstariji brat. Ta vijest strašno ih je pogodila. Nakon što je prinio prinose najstarijem bratu Yudhišthira izađe iz Gange.
Knjiga dvanaesta, SANTIPARVA, KNJIGA O SMIRENJU
Nakon što su iznijeli prinose vode mrtvima za dušu, Pandave, Vidura i Dhrtaraštra ostanu na obali Gange. Panduovi sinovi su htjeli mjesec oplakivanja i očišćenja provesti izvan prijestolnice Kurua. Nakon obreda gostoprimstva, koji je bio u skladu s mjesecom žalosti, svi se okupe oko kralja.
Narada se obrati Yudhišthiri i kaže mu kako je sada vrijeme da se veseli jer je pobio sve svoje neprijatelje. Kralj mu odgovori kako još uvijek žali za rodbinom čiji je pokolj izazvala njegova žudnja za vlašću.
Narada se složi s njim i ispriča mu pripovijest kako nije bilo lako poslati u blažene predjele sve te kšatriye pročišćene oružjem. Zato je Kunti začela sina koji će moći izazvati opći rat. Nakon što je Karna vidio da Drona uči Arđunu zamoli ga da bude i njegov učitelj, ali on ga odbije jer mu nije dopušteno poučavati bilo koga osim brahmana. Zatim Karna ode učitelju Parasurami na planinu Mahendru. Tamo je susretao mnoge gandharve i bogove. Jednog dana slučajno je ubio tele jednog brahmana koji ga je prokleo. Potom ispriča kako je Karna zaslužio i Parasuraminu kletvu. Indra mu je uzeo oklop i naušnice i mnogo toga se sručilo na njega i mnogi su ga obmanuli i prokleli, ali Yudhišthira ipak ne bi trebao tugovati za njim jer je poginuo u boju.
Zatim se javi Vyasa i poruči Yudhišthiri kako je kraljeva dužnost da štiti podanike i kako je ponekad grijeh nalik na vrlinu, a vrlina se čini kao grijeh, ali oni koji su učeni znaju ih razlikovati. Onaj koji griješi svjesno i odlučno te zbog toga ne osjeća nikakav stid, već nastavlja kako je i započeo, taj je uistinu grješnik. Zatim mu govori kako je ono što je on učinio bilo učinjeno preko volje i tuđi su ga grijesi na to prisilili. Za okajanje za takav čin određen je obred zvan konjska žrtva, nakon što ga priredi bit će slobodan od grijeha.
Yudhišthiru uvjere te riječi te se svi skupa upute u Hastinapuru. Tamo se poklone brahmanima i izraze im poštovanje raznim poklonima. Yudhišthira je svladao svoju tugu i malo se razvedrio. Sjeo je na prijestolje, a oko njega sjednu Kršna i njegova braća. Kralj postavi brata Bhimu u zvanje yuvarađe što znači da već za života kralja dijeli s njim vlast, a Viduri dodijeli dužnost prvoga savjetnika za šest državničkih poslova. Sanđayu postavi kao upravitelja riznice. Arđuni povjeri vrhovno zapovjedništvo nad svojim vojskama.
Nakon toga naredi da se održe posmrtne svečanosti za sve poginule rođake. Zatim se skupa s braćom i Kršnom uputi do Kurukšetre gdje je još uvijek bio Bhišma kako bi mu prenio znanje koje će nestati kada on umre.
Knjiga trinaesta, ANUSASANAPARVAN, KNJIGA O POUKAMA
Pandave su sjedile oko Bhišme i Yudhišthira je slušao što mu je mudri Bhišma imao za poručiti o dužnostima koje će morati obavljati kao kralj i sve njegove sumnje su bile raspršene. Na rastanku Bhišma još poruči kralju neka poštuje božanstva i prinosi im žrtve, dijeli bogate darove, nagradi svakog dobronamjernika i neka mu prijatelji uvijek budu u blizini i neka ga posjeti u trenutku njegove smrti, a to će biti kada se Sunce prestane ići u smjeru juga i počne se penjati ka sjeveru.
Yudhišthira je proveo u prijestolnici pedeset noći te naposljetku dođe vrijeme koje mu je djed naznačio. Kralj krene na put i povede sa sobom sve glavne svećenike. Za njim su nosili stvari potrebne za obred, cvjetne vijence, mirise i svilene haljine i drvo na kojem će spaliti Bhišmino tijelo.
Bhišma se obrati Dhrtaraštri i kaže mu kako se ne bi trebao prepuštati žalosti jer su po zakonima pravde Panduovi sinovi i njegovi. Zatim se obrati Kršni i zamoli njegovo dopuštenje da napusti ovaj svijet i on mu dopusti.
Bhišma se izgrli sa svima zatim utihne. Upravljao je životnim dahom, tako da posvijesti tijelo u skladu s yogom. Potom Pandave skupe suho drvo i mirisne sastojke pa načine za Bhišmu pogrebnu lomaču. Kada je od njegova tijela ostao samo pepeo zapute se na svetu rijeku Gangu gdje održe pogrebne obrede kako propisuju drevni običaji.
Tada, shrvana tugom, iz vode izroni Ganga. Pošto je oplakala svoga sina obrati se skupu i izrazi tugu za svojim sinom kojega više neće vidjeti. Kršna je pokušao utješiti boginju riječima kako je njen sin sada dospio u najviše blaženstvo. Kršnine i Vyasine riječi umire Gangu, a onda joj svi prisutni kraljevi s Kršnom na čelu ukažu sve dužne počasti i dobiju od nje dopuštenje da napuste obalu.
Knjiga četrnaesta, ASVAMEDHIKAPARVAN, KNJIGA O KONJSKOJ ŽRTVI
Nakon što su prinijeli sve žrtve oni pođu uz Ganginu obalu. Yudhišthira najednom klone, a Bhima ga prihvati dok je padao. Nakon što su vidjeli da je shrvan očajem Pandave sjednu oko njega i sami žalosni. Zatim se javi Dhrtaraštra kojemu je njegova mudrost bila jedino svjetlo i poruči Yudhišthiri kako mora izvršavati svoje dužnosti. Osvojio je zemlju držeći se kšatriyskih običaja i sada je vrijeme da uživa svoja prava i dijeli ih s braćom i prijateljima.
Te riječi opet umire Yudhišthiru. Zatim se javi Vasudeva i kaže mu kako još nije pobijedio svoje neprijatelje jer nije pobijedio zlotvore u svom umu te je sada vrijeme da povede bitku koju svatko mora voditi sam sa svojim duhom. Zatim mu savjetuje da pretvori sve svoje žudnje u vrlinu jer će samo tako učiniti sebi dobro. Vrijeme je da se pripremi za veliku konjsku žrtvu i da ne da više žalosti da ga izjeda zbog prijatelja koji su izginuli u boju.
Yudhišthira se napokon primiri i zatim kaže kako više nema ni najmanjeg razloga da i dalje pati te kako će sada uz njihovu pomoć prirediti svečanost konjske žrtve. Zatim se vrate u Hastinapuru. Tad Kršna zamoli za dopuštenje da ode posjetiti svoga oca i Yudhišthira mu dopusti.
Kršna je putem sreo isposnika Uttanku te ga on upita je li uspio u svome naumu i pomirio Kurue i Pandave. Kršna mu odgovori kako je pokušavao uporno urazumiti Kurue, ali nije uspio tako da su sada svi Kurui izginuli. Uttanka je bio zaprepašten i odluči prokleti Kršnu jer nije spasio Kurue koji su također njegov rod.
Kršna mu objasni kako je preklinjao Kurue da se okane rata i činio sve što je bilo u njegovoj moći, ali oni se nisu obazirali ni na njegove najusrdnije molitve. Odvažili su se na rat i tako su časno izginuli na bojnome polju, a Pandave su stekle veliku slavu. Te riječi smirile su Uttanku te se odluči da ga ipak neće prokleti. Nakon toga Kršna mu odluči ispuniti jednu želju, a on zaželi da uvijek nađe vode kada ga uhvati žeđ. Kršna mu odgovori neka samo pomisli na njega i naći će vodu.
Nedugo potom Uttanka ožedni i pomisli na Kršnu i u taj tren spazi u pustinji lovca koji je bio naoružan i okružen psima. Lovac je mokrio i obrati se Uttanki i kaže mu kako sad ima vode. U tom trenu Uttanka počne grditi Kršnu. Uskoro nestane lovac i pojavi se Kršna. Kršna mu objasni kako mu je htio dati nektar, piće besmrtnosti, ali je Gromovnik odlučio da će dozvoliti Uttanki da pije nektar ako bude prihvatio način na koji će mu biti ponuđen, a ako ga bude prezreo i odbio više ga neće moći dobiti. Kršna mu obeća da će se kad god osjeti žeđ nad njim stvoriti oblaci i dati mu vode.
Primaknulo se vrijeme obreda konjske žrtve i Kršna se u pratnji Vršnija vratio u prijestolnicu te nastavio živjeti u njoj. Baš u to vrijeme rodio se kraljević Parikšit. Pošto je bio pogođen Brahmanovim oružjem rodio se mrtav.
Kršna vrati život djetetu kao što je i obećao. Nakon toga Yudhišthira pripremi sve za veliku svečanost. Na dan puna Mjeseca u mjesecu ćaitri, koji traje od potkraj ožujka do potkraj travnja, otpočeo je obred velike žrtve, a Vyasa je svojeručno pustio brižljivo odabrana konja koji je bio određen za žrtvovanje. Arđuna je bio zadužen za čuvanje tog konja dok bude lutao kroz različite zemlje i krajeve, a za njima su išli mnogi znalci Veda.
Trećega dana poslije Arđunina povratka Vyasa poruči Yudhišthiri da može započeti svoju žrtvenu svečanost. Na Yudhišthirin poziv u Hastinapuru su stigli svi zemaljski velikodostojnici. Svećenici su svakoga dana obavljali propisane obrede. Od Yudhišthirina silnog blaga brahmani uzmu koliko je tko htio, a ostatak razdijele kšatriye, vaisye i sutre te razna plemena mleććha.
Knjiga petnaesta, ASRAMAVASIKAPARVAN, KNJIGA O PUSTINJAČKOME STANU
Dobivši natrag svoju kraljevinu, Pandave su vladali zemljom, a kralja Dhrtaraštru su postavili za vrhovnoga vladara. Dhrtaraštru su pazili Vidura, Sanđaya i Yuyutsu, sin kojega je imao sa ženom iz staleža vaisya. Tako je prošlo petnaest godina, a da se ništa nije činilo bez razgovora sa starim kraljem.
Krpa je stalno živio uz njega da bi mu pravio društvo i pomagao. Vyasa mu je pričao stare priče,pokušavao ga utješiti i trudio se da ublaži njegovu bol zbog smrti sinova. Svi kraljevi koji bi dolazili častili su i poštovali staroga gospodara Kurua kao i prije. Draupadi i Kunti su dvorile poput sluškinja kraljicu Gandhari. Svi Panduovi sinovi su kralju pokazivali izuzetnu pažnju i poslušnost, jedino Bhima nije mogao zaboraviti sve ono što se dogodilo nakon kockanja i zbog Dhrtaraštrine nesmotrenosti.
Dhrtaraštra je primjećivao koliko su oni prema njemu ponizni i koliko poštovanje mu iskazuju te se zbog toga prema njima ponašao poput učitelja i ophodio se prema njima s ljubavlju i dobrotom. Kraljica Gandhari je počela osjećati veliku ljubav za Pandave kao prema vlastitoj djeci. Jedino je Bhima činio sitne pakosti jer nije podnosio Dhrtaraštru.
Nakon petnaest godina takvog Bhiminog ponašanja kralj se preda žalosti i očaju jer je osjetio da ne može više trpjeti Bhimine zajedljive riječi. Počeo je postiti u tajnosti i odlučio se za najstrožu pokoru, a kraljevna Gandhari je učinila isto što i njen muž.
Jednog dana Dhrtaraštra pozove Yudhišthiru i prizna mu da posti i da je spreman njemu prepustiti prijestolje i otići u šumu s Gandhari kao što su to i prije njega činili njegovi prethodnici. Yudhišthira izrazi neslaganje i predloži da on ode u šumu, a da kralj preda prijestolje svome sinu Yuyutsu. Vyasa mu savjetuje da dopusti Dhrtaraštri da ode u šumu jer je takav odlazak dostojan njega pa Yudhišthira pristane.
Prije nego što je otišao Dhrtaraštra zamoli Yudhišthiru da mu da blaga jer želi još jednom održati obrede za pokoj Bhišmine duše, a i za sve poginule junake. Yudhišthira radosno pristaje iako je Bhima izrazio svoje neslaganje. Kralj Dhrtaraštra je deset dana dijelio darove i bogato se odužio svima.
Pandave i svi stanovnici Hastinapure ispraćali su staroga kralja na njegovu putu u šumu. Kunti je odlučila poći s njim i Gandhari što je rastužilo njene sinove. Svi skupa objeduju u šumi. Živjeli su ondje gotovo mjesec dana, a nakon toga su im se pridružili Narada, Parvata i mnogi drugi mudraci.
Gandhari zamoli Vyasu da im još posljednji put pokaže njihove sinove i on im obeća da će te iste noći vidjeti svoju braću, sinove, rođake i drage prijatelje. Na to se svi odmah razvesele i krenu prema rijeci.
Tu noć Vyasa uđe u svetu vodu, okupa se u njoj i prizove sve preminule ratnike bez obzira na kojoj strani su se borili. Oslobođeni od mržnje i zavisti mrtvi se zatim izmiješaju sa živima. Pred jutro se još jednom izgrle svi međusobno, a onda se mrtvi vrate tamo gdje pripadaju.
Nakon toga svi se oproste s Dhrtaraštrom, Gandhari i Kunti i vrate se u Hastinapuru. Od tog događaja prošle su dvije godine. Jednoga dana dođe Yudhišthiri nebeski mudrac Narada i ispriča mu kako je Dhrtaraštra lutao šumama, a dvije kraljice i Sanđaya išli su za njim. Jednoga dana u šumi nastane požar i kralj se tada spusti na zemlju skupa s kraljicama u položaju yoge i dočekaju smrt. Sanđaya se uspio spasiti nakon čega se uputio na Himalayu.
Knjiga šesnaesta, MAUSALAPARVAN, KNJIGA O KIJAČI
Prošlo je trideset šest godina otkako se odvio boj na Kurukšetri i te godine snađe velika nesreća narod Vršnija. Jednoga dana junaci Vršnija ugledaju tri mudraca kako ulaze u grad Dvaraku. Bili su to Visvamitra, Kanva i Narada. Ratnici Vršnija preruše Kršnina sina Sambu u ženu pa ga pošalju pred isposnike i upitaju ih znaju li oni što će ona roditi. Mudraci im odgovore kako će Samba roditi strašnu željeznu kijaču koja će donijeti propast Vršnijima i Andhakama.
Razgnjevljeni zbog ovog pokušaja da budu izvrgnuti ruglu mudraci odu kod Kršne. Kada je Kršna saznao što se dogodilo sazove sve Vršnije i kaže im kako stoje stvari. Rekao im je da se ono što je suđeno mora dogoditi i nije želio mijenjati tok sudbine.
Sljedeći dan Samba doista rodi željeznu strijelu i kralj Ugraseni naredi da se željezna kijača razdrobi i potom naredi svim ljudima da ostatke kijače bace u more. Dok su Vršniji i Andhake pokušavali nekako izbjeći nadolazeću nesreću, primjećivali su spodobu koja se svakodnevno šuljala oko njihovih domova. Bilo je to Vrijeme u svom tjelesnom obliku. Ulicama su vrvjeli štakori i miševi, a Vršniji su činili zlo jedni drugima. Počeli su prezirati brahmane i sva božanstva. Muževi su varali žene, a žene muževe. Kršna je znao da istječe trideset šesta godina i da se počelo ispunjavati prokletstvo ojađene Gandhari.
Na prijedlog Kršne, Višniji i Andhake se zapute na hodočašće. Kada su stigli u Prabhasi započnu bučnu pijanku. Kršna je sve to sa strane promatrao. U jednom trenutku Satyaki i Krtavarman se počnu svađati i prepirati se oko rata. Satyaki uzme svoj mač i odrubi glavu kralju Krtavaramnu te počne ubijati ostale koji su bili u blizini. Zatim na njega navali gomila koja ubije njega i Kršnina sina koji mu je htio pomoći. Tada se Kršna razljuti i od trske načini željeznu kijaču. Jedni druge su ubijali i nikome nije palo na pamet da pobjegne.
Kršna pošalje svoga brata Babhruu da obavijesti Arđunu o pokolju, ali se on putem zakvači za travku koja ga odmah ubije i tako se ostvari prokletstvo koje je stajalo nad njim. Nakon što je vidio da mu je brat napustio ovaj svijet, Kršna odluči da je vrijeme i da on ode te zagospodari svojim osjetilima i utone u yogu.
Arđuna smjesta dođe u Dvaraku i pomogne ženama i ljudima koji su preživjeli da napuste grad koji će uskoro biti preplavljen vodom. Povorku su pratili razbojnici koji su ih odlučili opljačkati i oteti žene. Arđuna ih je branio, ali je i on u jednom trenutku ostao bez strijela. Na kraju preživjele povede sa sobom u Kurukšetru.
Nakon što je učinio sve što je mogao za preživjele, Arđuna posjeti Vyasu i povjeri mu se kako u njemu nema više radosti te kako nigdje ne može pronaći mira nakon što je Kršna napustio ovaj svijet. Vyasa mu savjetuje da pođe putem koji vodi k vrlini jer će im to svima biti od najveće koristi. Kršna je znao za prokletstvo brahmana, ali nije htio mijenjati sudbinu pa je pustio da se to dogodi tako da ne treba tugovati. Nakon toga Arđuna se vrati u Hastinapuru.
Knjiga sedamnaesta, MAHAPRASTHANIKAPARVAN, KNJIGA O VELIKOME PUTU
Kada je saznao za propast roda Vršnija, Yudhišthira odluči napustiti svijet. S bratom se slože Arđuna, Bhima i ostale Pandave. Yudhišthira je za namjesnika odlučio postaviti Yuyutsua, a na prijestolje ustoliči maloljetnog Parikšita.
Nakon toga Yudhišthira priredi prinose za Vasudevu, Balaramu, svojega ujaka i nadari brahmane. Zatim sazove građane i postavi Krpu za učitelja mladoga Parikšita. Potom ostavi svoja kraljevska znamenja i odjene se u koru drveta, a isto naprave i njegova braća i Draupadi.
Utonuli u yogu i držeći se zavjeta samoodricanja prešli su mnoge zemlje. Stignu do mora čija je voda bila crvena i tu im se obrati bog Ognja i zatraži od Arđune neka odbaci oružje Gandivu jer mu više neće trebati.
Stignu do grada Dvarake i u stanju yoge nastave obilaziti cijelu zemlju. Uskoro Draupadi izgubi snagu i padne, a zatim i Sahadeva. Kada je vidio da su pali Draupadi i Sahadeva sruši se i Nakula. Zatim padnu Arđuna i Bhima. Bhima upita svoga brata zašto su pali, a Yudhišthira mu odgovori kako je Draupadi pala jer joj je od svih njih Arđuna bio najdraži, Sahadeva je mislio da mu nitko u mudrosti nije ravan, Nakula je vjerovao da mu po ljepoti nitko nije ravan, Arđuna je bio tašt na svoje junaštvo, a Bhima je bio lakomi proždrljivac i nije se osvrtao na druge, također volio se hvaliti svojom snagom.
Kralj Yudhišthira nastavi dalje ne osvrćući se. Pred njim se pojavi Indra kako bi ga povezao. Yudhišthira prvo odbije jer ne može ostaviti braću i Draupadi, ali Indra ga uvjeri da će ih sve vidjeti na nebu. Yudhišthira je uspio u ljudskom tijelu kročiti pravo u nebesa što nikome do sada nije uspjelo. Yudhišthira objavi Indri kako želi ići onamo gdje su mu braća i Draupadi jer ne bi mogao podnijeti ostati gdje je sad ako je bez njih.
Knjiga osamnaesta, SVARGAROHANAPARVAN, KNJIGA O USPONU NA NEBO
Nakon što je stigao na nebo kralj Yudhišthira prvo što je vidio bio je Duryodhana kako sjedi na prekrasnom prijestolju okružen obiljem. Kada je ugledao to Duryodhanino blaženstvo Yudhišthira se jako razljuti i on odvrati oči od tog prizora i kaže onima koji su ga pratili kako ne želi dijeliti blaženstvo s Duryodhanom koji je skrivio pokolj.
Narada mu odgovara kako među stanovnicima nebesa nema neprijateljstava. Duryodhana je žrtvovao svoje tijelo u boju, izvršavao je kšatriyske dužnosti i time je stekao blaženstvo koje pripada junacima. Yudhišthiru ne zadovolji ovaj odgovor te upita Naradu ako su to vječni predjeli određeni za junake kao što je Duryodhana gdje su svjetovi određeni za njegovu junačku braću.
Nakon toga bogovi mu dopuste da ode u svijet gdje se nalaze njegova braća. Narada je krenuo prvi i pokazivao je put kralju, a Yudhišthira ga je pratio. Staza kojom su krenuli bila je teško prohodna i zlokobna. Zrak je bio zagađen zadahom grješnika, a tlo ispunjeno krvi i mesom.
U jednom trenutku kralj upita Naradu koliko još moraju ići ovim putem, a glasonoša mu odgovori kako su mu nebesnici naložili da tu stane. Glasnik predloži kralju da krene s njim natrag ako je umoran, ali kralj odbije.
Tog trenutka začuje vapaje sa svih strana. Do kralja su dopirale jadikovke teških nevoljnika. Glasovi su mu se učinili nekako poznati, ali nikako nije mogao shvatiti čiji su glasovi te ih on upita tko su. Sa svih strana mu se jave Bhima, Arđuna, Nakula,Sahadeva, Draupadi i ostali. Kralj je teško podnosio trenutnu bol i pitao se kakva je to naopaka sudbina.
Yudhišthira je dugo premišljao o tome i na kraju se razljuti i stane grditi bogove i poruči im da ostaje sa svojom braćom kojima je jedini grijeh njihova predanost svom starijem bratu. Nedugo zatim pred njima se stvore Indra i Yama. U taj tren nestane pomrčina i grozni pakleni prizori.
Indra mu zatim objasni kako svatko mora vidjeti pakao pa makar to bilo i samo nakratko. Također ga podsjeti kako je jednom obmanuo Dronu i rekao mu da je Asvatthaman poginuo i zato mu se prikazao privid pakla i jednako to su prošli ostale Pandave i Draupadi.
Nakon toga oglasi se Dharma, bog Vrline i povede kralja do rijeke Gange gdje se on zatim okupao i tako posvetio i oslobodio od gnjeva i tuge. Dobio je nebesko obličje, a onda pođe za Dharmom gdje su bila njegova braća i svi oni junaci koji su poginuli u ratu.
Zadivljeni kralj Đanameđaya slušao je pomno Vaisampayanino kazivanje na odmorima između svetih obreda. Zatim žrtveni svećenici obave preostale obrede, a kralj Đanameđaya podijeli poklone brahmanima koji se nakon toga vrate u svoje stanište.
Na kraju Sauti reče mudracima okupljenima u šumi Naimiša kako im je ponovio od riječi do riječi sve što je po nalogu Vyase ispričao Vaisampayana kralju Đanameđayi. To se dogodilo za vrijeme zmijske žrtve, a tu golemu pripovijest sročio je Vyasa u želji da se ime plemenitih Pandava pročuje širom svijeta.
Analiza likova
Yudhišthira – najstariji od Panduinih sinova. Dobar kralj i vođa sa snažno razvijenom savješću. Ima jednu slabost, a to je kockanje i pri tome je jako loš. Njegova nemogućnost suzdržavanja u kockanju je razlog zašto su on i njegova braća bili prognani na trinaest godina. Unatoč tome Pandave i Draupadi ostali su mu vjerni i poslušni. Pokušava izbjeći rat i ne traži puno zauzvrat, samo pet sela za sebe i braću. Nakon rata teško podnosi silne gubitke i potrebno mu je dugo vremena dok ne oprosti sebi i dok ne prihvati sve te smrti rodbine i prijatelja. U trenutku smrti pokazuje koliko je vjeran svojoj braći i Draupadi jer pristaje ostati u paklu samo kako bi ostao s njima. Prolazi kušnju i završava u nebu s braćom, Draupadi i ostalim junacima.
Arđuna – veliki ratnik poznat u cijelom svijetu. Bio je tašt na svoje junaštvo. Uvijek je bio spreman na bitku i nikad nije uzmicao od dvoboja. U ratu je glavni oslonac Yudhišthiri za pobjedu nad Kuruima. Odmah na početku želi odustati od ratovanja jer nema snage ubijati svoje učitelje, prijatelje i rodbinu, ali na nagovor Kršne ipak se bori. Njegova se hrabrost i sposobnost jasno pokazala u dvobojima. Imao je poseban odnos s Kršnom i učiteljem Dronom.
Duryodhana – najstariji sin kralja Dhrtaraštre. Nije mogao podnijeti vrline Panduovih sinova još u mladosti. Razvija snažnu mržnju prema svojoj braći i prema njihovoj izvrsnosti. Glavni uzrok za rat između Kurua i Pandava je njegova zavist i netrpeljivost koju je osjećao prema Pandavama. Pokušao ih je ubiti i poraziti raznim spletkama i nije mu bio problem poraziti Pandave na nečastan način. U svim njegovim postupcima vodila ga je snažna ljubomora koja mu je pomutila pamet. Čak i kad je izgubio gotovo svu braću u ratu nije htio odustati i prepustiti Pandavama dio kraljevine koja ima je pripadala i koju im je on oduzeo na prijevaru.
Dhrtaraštra – slijepi kralj, Duryodhanin otac. Volio je sinove svoga brata Pandua i bio je protiv rata, ali ga je njegova ljubav prema svome sinu zaslijepila te nije ništa poduzeo kako bi ga spriječio. Neuspjelo je pokušavao uvjeriti svoga sina kako je ratovanje s Pandavama loša stvar i kako ne treba mrziti svoju rodbinu. U nekoliko navrata je pomogao sinu u spletkama iako je znao da Panduini sinovi zaslužuju svoj dio kraljevine i kako nisu pohlepni te kako ne zaslužuju sve što im je Duryodhana priredio. Teško se nosi sa smrću svojih sinova nakon rata i tek uz pomoć brojnih savjeta uspijeva prigrliti Panduove sinove i zavoljeti ih kao svoje.
Autor: A.M.
Odgovori