Mačak u čizmama

Mačak u čizmama je priča koju je napisao Charles Perrault. Pročitajte originalnu cijelu priču! Priča za djecu koja govori kako bogatstvo nije garancija sreće, već su druge osobine puno vrednije od toga.

Analizu lektire Mačak u čizmama pročitajte ovdje >>

Jednom davno, živio je mlinar čija je jedina baština za njegova tri sina bila njegov mlin, magarac i mačka. Podjela je uskoro bila učinjena, ali bez nazočnosti službenika ili odvjetnika, kako im oni ne bi pojeli ionako siromašnu baštinu. Tako je najstariji sin uzeo mlin, srednji magarca, a najmlađem je preostao samo mačak.

Najmlađi sin bio je vrlo neutješan i razočaran svojom ostavštinom jer je od njih trojice najlošije prošao prilikom podjele.

– Moja braća –  rekao je – mogu imati lagodan život ako se udruže i krenu dobro zarađivati od svog nasljedstva. A ja, nakon što pojedem mačka i od njegova krzna napravim muf, ne preostaje ništa doli umrijeti od gladi.

Mačak koji je sve to čuo, pretvarajući se da ništa ne zna, rekao mu je odmjerenim i ozbiljnim tonom: – Nemojte biti tako zabrinuti, moj dobri gospodaru. Ako želite, možete mi dati vašu torbu od koje ću izraditi čizme te njima skakutati kroz blato i grmlje. Na kraju ćete vidjeti kako ipak niste toliko loše prošli prilikom podjele nasljedstva.

Gospodar se nije previše nadao kako će od mačka imati prevelike koristi, ali je ipak primijetio Mačkovu spretnost prilikom hvatanja miševa i štakora, a često je znao izvoditi lukave trikove skrivajući se u obroku i pretvarajući se da je mrtav. To mu je dalo nadu i vjeru u Mačka kako će mu ovaj pomoći u njegovoj bijedi.

Nakon što je dobio ono što je tražio, Mačak je galantno povukao čizme i spustio torbu oko vrata. Držeći uzice u šapama, otišao je na mjesto gdje je bilo veliko obilje kunića. U torbu je stavio mekinje i trulo drvlje pa glumeći mrtvog mačka pričekao da se neki mladi kunić, koji još nije dobro upoznat s prijevarama svijeta, ušulja u torbu i krene grickati hranu.

Nakon što je legao, odmah mu se posrećilo. Otrcani i naivan kunić skočio je u njegovu torbu, Mačak je istog časa povukao uzice, uhvatio ga i ubio bez oklijevanja.

Ponosan na plijen, krenuo je u palaču i zatražio razgovor s njegovim veličanstvom. Poveli su ga uza stube do prostorija njegova veličanstva, a Mačak je uzdahnuo, poklonio se i rekao: – Evo, veličanstvo, mladog kunića. Markiz od Carabasa (to je bilo ime koje je izabrao za svojega gospodara) naredio mi je da vam ga donesem kao njegov dar.

Recite svome gospodaru – rekao je kralj – da mu se zahvaljujem, i da sam jako zadovoljan darom.

Mačak je otišao u polje žita i tamo se sakrio. Ponovo je držao torbu otvorenu, a kad su u nju ušle jarebice, povukao je uzice te obje uhvatio. Predao ih je kralju, kao što je to učinio s kunićem. Kralj je na sličan način s velikim zadovoljstvom primio jarebice i naredio neka se Mačku da nagrada.

Mačak je nastavio ići u lov iduća dva ili tri mjeseca te povremeno donosio kralju divljač od ulova svoga gospodara.

Jednog dana, kada je znao da će se kralj voziti uz obalu s njegovom kćeri, najljepšom princezom na svijetu, rekao je svome gospodaru: – Ako slijediš moj savjet, vaša je sreća zagarantirana: morate se okupati u rijeci na mjestu koje vam pokazujem, a ostalo prepustite meni.

Markiz od Carabasa je učinio ono što mu je mačka savjetovala, ne znajući koje su mu namjere. Dok je bio na kupanju, kralj je prolazio, a mačka je počela vikati iz svega glasa: – Pomozi, upomoć! Gospodar moj Markiz od Carabasa će se utopiti.

Kada je kralj začuo povike, glavu je provirio iz kočije i prepoznao mačka koji mu je često donosio divljač. Odmah je zapovjedio svojim stražarima neka krenu u pomoć markizu od Carabasa. Dok su izvlačili siromašnog markiza iz rijeke, Mačak je prišao kočiji i rekao kralju kako su, dok se njegov gospodar kupao, neki odmetnici došli i ukrali njegovu odjeću, iako je povikao: – Lopovi! Lopovi! – nekoliko puta, glasno koliko je mogao. Zapravo, lukava mačka je skrila odjeću pod velikim kamenom.

Kralj je odmah zapovjedio časnicima svoje garderobe da trče i dohvate jedno od njegovih najboljih odijela za gospodina markiza od Carabasa.

Kralj ga je vrlo pristojno primio. I zbog kraljevske fine odjeće dala mu je upečatljiv izgled (jer je bio vrlo zgodan i dobro građen), kraljevoj kćeri se potajno svidio. Markiz od Carabasa dobacio je samo dva ili tri uvažavajuća i pomalo nježna pogleda na nju, a ona se na prvi pogled zaljubila u njega. Kralj ga je zamolio da uđe u trenera i pridruži im se na putu. Kralj ga je pozvao u svoju kočiju kako bi nastavili put zajedno. Mačka, prilično presretan što je njegov naum uspijevao, trčao je naprijed. Kad su se susreli s nekim seljacima koji su kosili livadu, rekao im je: – Dobri momci, ako ne kažete kralju da je livada koju ste kosili pripada mojem gospodaru markizu od Carabasa, bit ćete samljeveni poput mesa za paštetu.

Kralj je upitao seljake čija je to livada koju kose.

– Pripada gospodinu markizu od Carabasa – rekli su svi u jedan glas; jer su se uplašili Mačkove prijetnje.

– Vidite, gospodine – rekao je markiz – ova livada svake godine donosi obilnu žetvu.

Majstorska mačka, koja je još uvijek trčala naprijed, susrela se s nekim žeteocima i rekla im: – Moji dobri momci, ako ne kažete kralju da sve ovo zrno pripada markizu od Carabasa, odsječit će vas se poput mljevenog mesa.

Kralj, koji je prošao trenutak kasnije, upitao ih je čije je to žito.

– To je od gospodara markiza od Carabasa – odgovorio su žeteoci. Kralja je i to veselilo te je čestitao markizu zbog dobre žetve. Majstorska mačka nastavila je trčati ispred i izgovarala iste riječi svima koje je susretala putem. Kralj je bio zapanjen golemim posjedom markiza od Carabasa.

Majstorska mačka konačno je stigla do dostojanstvenog dvorca čiji je gospodar bio ljudožder, najbogatiji u cijelom carstvu. Sav posjed kojim je kralj upravo prošao pripadao je ovome dvorcu. Mačka, koja se brinula o tome tko je taj ljudožder i što sve može učiniti, zamolio je da razgovara s njim, rekavši kako ne može proći tako blizu dvorca, a da mu ne oda poštovanje.

Ljudožder ga je uljudno primio kao što je to i mogao te ga pozvao da sjedne.

– Čuo sam – rekao je Mačak – da se možete mijenjati u bilo kakvo stvorenje koje imate na umu. Možete se, na primjer, pretvoriti u lava, slona ili slično.

– To je istina – odgovori mu ljudožder vrlo žustro. – I kako bi te uvjerio, postat ću lav.

Mačak je bio toliko zapanjen pri pogledu na lava koji se nalazio tako blizu njega da je skočio na krov, što mu je izazvalo još veće poteškoće, jer mu čizme uopće nisu bile od koristi prilikom hodanja po crijepu. Međutim, ljudožder se vratio u svoj prvobitan oblik, a Mačak je sišao i rekao da je doista bio jako uplašen.

– I dalje su mi rekli – nastavio je Mačak – da se i vi možete pretvoriti u najmanju životinju, na primjer, štakora ili miša, ali jedva da u to vjerujem, moram priznati, mislim da bi to bilo posve nemoguće.

– Nemoguće? – povikao je ljudožder. – Vidjet ćete!

Odmah se pretvorio u miša i počeo trčati po podu. Čim je Mačak to vidio, skočio je na njega i pojeo ga.

U međuvremenu, kralj, koji je vidio ovaj lijepi ljudožderov dvorac dok je prolazio, odlučio je ući. Mačak je čuo zvuk kola kako prelaze preko mosta, potrčao je i rekao kralju: – Dobro došli veličanstvo u ovaj dvorac gospodara markiza od Carabasa.

– Kako, gospodine markiže – povikao je kralj – ovaj je dvorac također vaš? Ne može biti ništa ljepše od ovog dvorišta i svih veličanstvenih građevina koje ga okružuju.

Markiz je pružio ruku princezi i slijedio kralja, koji je prvi krenuo. Prošli su u prostranu dvoranu gdje su pronašli veličanstvenu gozbu koju je ljudožder pripremio za svoje prijatelje koji su ga tog dana trebali posjetiti, ali se nisu usudili ući, znajući da je kralj tamo.

Njegovo se veličanstvo očaralo dobrim osobinama gospodina markiza od Carabasa, kao i njegova kćerka, koja se silno zaljubila u njega i, kad je vidjela veliko imanje koje ovaj posjeduje, rekao mu je, nakon što je popio pet ili šest čaša:

– To će biti vaša krivnja, gospodaru markiže, ako ne postanete mojim zetom.

Markiz je, uz duboku naklonost, prihvatio čast koju mu je dao kralj i odmah se istog dana oženio princezom.

Mačak je postao velik gospodar i nikad više nije trčao za miševa, osim iz zabave.

Pouka bajke Mačak u čizmama

Postoji velika prednost u dobivanju velikog nasljedstva, ali marljivost i genijalnost vrijede više od bogatstva stečenih od drugih.

Ako jedan mlinarov sin u tako kratkom vremenu može osvojiti srce princeze, izazivajući je da ga gleda čeznutljivim očima, to mora biti posljedica njegove odjeće, izgleda i mladosti. Ove stvari igraju ulogu kada je u pitanju ljubav.

Autor: Charles Perrault, Prijevod: Lara Višić, Lektura: Vlatka Basioli
Copyright: Informativka d.o.o., Godina izdanja: 2018.