“Djeco laku noć” knjiga je za djecu unutar koje se nalaze tri zanimljive i uzbudljive priče za djecu, a “Maca Papučarica” jedna je od njih. Ova klasična priča namijenjena je i najmlađim uzrastima upravo zbog lijepo ispripovijedanog teksta, napisanog razumljivim jezikom djece te zbog pouke koju priča nosi, a koja je vrlo jasno istaknuta u tekstu.
Priča govori o dobroti jedne mace koja skuplja papuče neuredne djece, pa ih kod svoje kuće popravlja. Iako su djeca u početku iznenađena što su im papuče nestale, oni ih pronalaze lijepe i zašivene kod vrijedne mace. Kad jedno dijete ne uspije pronaći svoj par, maca mu obeća sašiti nove, a kada je sva djeca zatraže nove papuče, ona ih ne može odbiti pa im ih vrijedno počne šiti, nadajući se da će prema tim lijepim papučama djeca biti pažljivija.
Ova priča nosi dvojaku poruku. Prva je opomena djeci da ne smiju biti neuredna jer će u suprotnom ostati bez svojih vrijednih stvari. Kada su ostala bez papuča, djeci je bilo hladno i nisu mogla izaći iz kuće sve dok nije granulo sunce. Ona su jedina bila neuredan u savršeno uređenom selu pa su svoju neurednost i platila. Roditelji su stalno opominjali svoju djecu, ali ništa nije moglo doprijeti do njih, sve dok na vlastitoj koži nisu naučila što znači biti bez papuča. Autor poručuje djeci da se moraju brinuti od svojim stvarima, jer ima djece koja ih ni nemaju. Tek brigom za ono što imamo prokazujemo i zahvalnost za to.
Drugu pouku pronalazimo u osobnosti mace Papučarice. Ona je toliko dobra da je čak i neurednoj djeci popravila papuče, a onda pristala isplesti im nove, sve kako bi ih ponukala da se brinu o svojim stvarima. Ona nije kaznila djecu, već suprotno – svojim primjerom urednosti i čistoće pokazala koliko je lijepo biti uredan. Tako je djecu naučila urednosti i očekivala da će je odsad i ona primjenjivati. Maca Papučarica je dokazala da djecu ne uči samo kazna, nego i vlastiti primjer. Ovo je pouka roditeljima – djeca će se ugledati na vas i postati ono što vide po vašem primjeru. Djeca uče prema onome što vide, a ne prema onome što im se kaže.
U ovoj priči nema zlih likova ni klasičnih negativaca. Djeca su bila neuredna jer nisu znala za bolje, a maca im je uzela cipele kako bi ih naučila lekciju, dakle nitko ovdje nije bio loš. Radnja priče je na prvi pogled smještena u uobičajenu sredinu i poznata je svakom djetetu. No, kada dođe do zapleta priče i pojave Mace Papučarice, priča dobiva značajke basne, zbog personificirane mace koja je dobila ljudske osobine. Ona je prikazana kao dobra, vrijedna i vrlo mudra.
Vrsta djela: basna
Mjesto radnje: Malo Selo, kućica Mace Papučarice
Vrijeme radnje: neodređeno
Tema djela: neuredna djeca traže svoje izgubljene papuče
Ideja djela: moramo se brinuti za stvari koje imamo kako ne bismo ostali bez njih
Cijelu priču “Maca Papučarica” pročitajte ovdje >>
Kratak sadržaj
U Malom Selu sve se čini uredno. Kuće su lijepe i uredne, dvorišta također, a i ceste. Sve je onako kako treba biti, na svome mjestu. Jedino se djeca ističu u svojoj neurednosti. No, djeca nisu prljava i neuredna, oni su uredni, oprani i počešljani, ali ostavljaju papuče svuda uokolo. Nikada ih ne spremaju.
Glavna panika nastane sljedećeg jutra kada se probude. Tada papuče traže po cijeloj kući, a često ih nailaze na različitim mjestima. Dogodi se i da jednu papuču nađu u jednoj prostoriji, a drugu u drugoj.
A jednoga jutra dogodilo se da je Janez tražio svoje papuče i nikako nije mogao naći niti jednu. Mama mu je rekla da mu je papuče odnijela Maca. Isto se dogodilo i drugoj djeci iz sela, Tineku, Špelci, Tonki. Svima su nestale papuče.
Djeca su tako, kao i svakoga dana, pila svoju bijelu kavu za stolom kada je Janez pozvao Špelu kod sebe. No, ona nije mogla doći jer nije imala papuče. Niti Janez nije mogao doći do Špele jer niti on nije imao papuče. Sva djeca morala su ostati kod kuće jer niti jedan od njih nije imao papuče.
Tek kada je vani postalo toplije i kada se sunce našlo visoko na nebu, djeca su izašla van bosa. Jurček je dao prijedlog, a onda su se i svi zajedno dogovorili kako moraju pronaći Macu Papučaricu koja im je svima ukrala papuče.
Ubrzo su je pronašli. Maca je živjela usred šume u kući s crvenim krovom. Na vratima je stajao natpis Maca Papučarica. Maca je pozvala djecu da uđu. Kada su ušli u kući ostali su zapanjeni. Na policama su bile poredane njihove papuče.
No, kada im je Maca rekla da svatko nađe i uzme svoje, djeca su ostala zbunjena jer su jedva prepoznala svoje papuče. Naime, Maca je papuče očistila i zakrpala pa su im sada bile neprepoznatljive. Najtežu zadaću imao je Bobek koji nikako nije mogao naći svoje papuče. Bobekove papuče bile su jako poderane, a kod Mace na polici nije bilo takvih. Bobek se bojao vratiti kući bos, bez papuča jer je sada već bilo hladno vani. Bojao se da se ne prehladi.
Tada mu je Maca donijela čiste i zakrpane papuče, a obećala mu je za zimu napraviti i nove da ih ima kada padne snijeg. Nove papuče zaželjela su i sva ostala djeca.
Naposljetku, svi su otišli svojim kućama sretni jer su pronašli papuče, a i one su sada nove i čiste.
Kada je počeo padati snijeg, Maca je marljivo radila. Žurila se kako bi sva djeca na vrijeme imala tople papuče koje je podstavljala zečjim krznom kako bi one bile što toplije. Tko zna hoće li sada djeca stavljati papuče na svoje mjesto?
Cijelu priču “Maca Papučarica” pročitajte ovdje >>
Likovi: Janez, Špela, Tinek, Tonka, Bobek, Maca Papučarica
Analiza likova
Skupina djece – u priči se javlja velik broj djece koji su po karakteru slični zbog svoje osobine da ne vole pospremati papuče. Nisu pojedinačno opisani, ali po njihovom ponašanju vidimo da su sva djeca razigrana i vesela, ali i jako nemarna prema svojim stvarima. Djeca su i tvrdoglava jer nikako ne pristaju naučiti kako se trebaju odnositi prema svojim papučama niti promijeniti svoje ponašanje.
Budući da nisu brinuli o svojim papučama, Maca ih je uzela da nauče lekciju i kasnije brinu o svojim stvarima. Djeca su se morala dobro potruditi da dođu do svojih papuča. Najprije su morala trpjeti hladnoću jer su im bez papuča noge bile bose, a da bi uopće izašla iz kuće, morala su čekati da zasja sunce i zagrije ulice. Nakon toga uputili su se u pustolovinu, tražeći svoje papuče. Krenuli su kroz šumu, pa su morali pokazati i hrabrost. Tako su malo po malo došli do Mace Papučarice. Otkrili su da je upravo ona uzela njihove papuče. Divili su se njenoj urednosti i odlučili i sami postati takvi. Pogotovo kada dobiju nove papuče. Na kraju su djeca dobila svoje papuče i to čiste i nove pa su bili sretni i veseli, ali i nešto pametniji jer ih je Maca naučila lekciju.
Maca Papučarica – iako se na početku činilo da je ona jedna zla maca koja krade djeci papuče, ubrzo uviđamo da je ona sve samo ne zla. Maca Papučarica je jedna vrlo mudra i smirena maca. Sve što je željela je naučiti djecu redu i čistoći, ali ih i počastiti zakrpanim i novim papučama. Maca je uzela podrapane papuče djece kako bi ih uredila, a ne ukrala. Ona ima jako meko srce, jer nije mogla odoljeti a da svoj djeci ne sašije nove, lijepe papuče. Ona točno zna kakve papuče trebaju kojem djetetu i silno se veseli što će ih sve sašiti. Maca Papučarica je marljiva i vrlo, vrlo uredna. Voli da joj sve stoji na svom mjestu, čisto i posloženo. Njezin primjer poslužio je djeci da vide koliko lijepo može biti držati sve stvari urednima. Maca je djeci održala važnu lekciju i još ih nagradila pokrpanim papučama koje će im poslužiti dok ne sašije nove.
Bilješka o autoru
Ela Peroci slovenska je književnica koja se rodila 1922. godine u Svetom Križu kod Rogaške Slatine.
Oduvijek je htjela biti učiteljica, ali da bi joj se ispunila želja bilo je potrebno malo više sreće. Prvi put morala je prekinuti školovanje zbog Drugog svjetskog rata. Ipak, nakon što je rat završio nastavila je školovanje i na Filozofskom fakultetu u Ljubljani završila je studij pedagogije.
Odmah nakon završetka studija zaposlila se kao učiteljica u Domu invalidne omladine u Kamniku. Rad na tom mjestu bio je za nju posebno dojmljiv pa je napisala jedan potresan članak. Bila se susrela s mnogo djece kojoj je bio onemogućen uobičajen život.
Napisana članak odjeknuo je u javnosti te je ona radi toga pozvala na suradnju s poznatim slovenskim časopisima “Ciciban” i “Pionir”.
Ubrzo nakon toga počela je pisati i priče za djecu i tako postala jednom od najpoznatijih dječjih slovenskih autora. Za svoj rad dobila je mnogo nagrada, a njezine priče prevedene su na velik broj stranih jezika (hrvatski, njemački, talijanski, poljski, češki, francuski i mnoge druge).
Slovenski naziv njezinih najpoznatijih priča kod nas prevedenih kao “Djeco laku noć” je “Za lahko noč”.
Umrla je 2001. godine u Ljubljani.
Autor: M.L.
Odgovori