Legenda

Legenda je pojam koji ima više značenja. U svojem originalnom tumačenju značio je čitanje poglavlja, knjiga ili zbirki o životima svetaca. Tako je ovaj pojam dugo označavao sveta štivo ili životopise svetaca, a kasnije se proširio na pripovijest koja u sebi sadrži povijesno-biografske podatke, ali njen sadržaj osim toga sadržava i fantastične motive. Legende o povijesnim osobama ili događajima time su isprepletene s bajkama, pustolovinama i nadnaravnim motivima.

Legende su po svojim karakteristikama slične mitovima, osim što se njihov sadržaj, za razliku od onog mitskog, temelji na stvarnim događajima ili ljudima, tj. na povijesnim činjenicama. Ono što je zajedničko legendi i mitu je fantastični element, najčešće neki događaj, koji se pripisuje stvarnim ljudima. Ovu karakteristiku posebno imaju legende o svecima ili povijesnim junacima čija se svetost ili junaštvo ističe upravo tim fantastičnim, nadrealnim ili nadljudskim događajima, postupcima ili osobinama.

Legende pronalazimo još u usmenoj književnosti, a znatno su se proširile za vrijeme srednjeg vijeka, pogotovo što se tiče legendi s vjerskim (kršćanskim) motivima. Hrvatska književnost legende je također usvojila iz usmene književnosti, ali i iz bizantske i latinske književnosti, te preko kršćanstva i njegova utjecaja.

Poznate legende iz naše književnosti potječu još iz narodne književnosti, a one književne legende pronalazimo kod Petra Zoranića, u njegovom djelu “Planine”, zatim kod Gundulića i njegova spjeva “Osman”, Kačića u njegovim “Razgovorima ugodnim slovinskim” i još kod mnogih drugih.

Pojam legenda dolazi od latinske riječi lagere, a znači čitati- U srednjovjekovnom latinskom ovaj pojam značio je štivo ili nešto što se može pročitati. Danas legendom smatramo bilo kakav događaj koji bi mogao biti povijesni, ali je činjenično iskrivljen i prožet fantazijom.