“Lana – godina mačke” kriminalistički je roman za djecu Jadranka Bitenca. Ona potvrđuje koliko je pustolovnost važna u formiranju dječje psihe. Djeca maštaju o uzbudljivim zgodama, o svemu što ih može lišiti monotonije svakodnevice. Upravo se takva uzbudljiva zgoda ukazala i Lani te je izvukla iz jednoličnosti njena života.
Zato jedanaestogodišnja Lana poziva svoju vršnjakinju Brankicu u potragu za počiniteljem koji je noću uništio voćnjak Lanina oca, na njihovom vikend- imanju. U potrazi im pomaže nestašan dječak iz susjedstva, Štijef Belec.
Roman je prožet nizom sumnji koje su upućene čas jednoj, čas drugoj osobi. Lana i Brankica pritom otkrivaju čari sela, ali i karakter njezinih stanovnika. Otkriće potrage je začuđujuće, a ponajviše za Lanu.
Roman se odlikuje jednostavnošću fabule. Kontinuirano je nizanje glavnih događaja jedne velike pustolovine, u koju se povremeno ubacuju usputne zgode, a pri tome su prostorno-vremenski skokovi jako mali. Lani, kao stalnom pripovjedaču, pripisujemo veći stupanj modernosti, što se uviđa na jezičnoj i stilskoj razini djela. Uočljiva je i promjena pripovjedne perspektive, kada Lana svoje pripovjedno gledište prepušta u nekoliko dogodovština Brankici.
Vrsta djela: roman
Vrijeme radnje: ljeto
Mjesto radnje: selo
Tema: detektivska pustolovina Lane i njenih prijatelja
Ideja: iako vrijedi tražiti pravu istinu, ponekad je ona bolna
Kratak sadržaj
Dječak zvan Belec propitkuje Lanina oca zašto iskopava rupe. Lanin otac odlučio je zasaditi voćnjak jer ga nitko drugi u Pašincu nema. Potom je dječak, prozvavši se Tarzanom, dohvatio vrbove grane i bacio se kroz zrak preko žice. Grana koju je uhvatio nije izdržala, pa je puknula. Završio je u kaljuži. Tada se oglasila Lana te poput fotoreporterke zamolila dječaka da ponovo učini isto. Dječak je to odbio, no Lana mu je tada odlučila pokazati što je zabilježila svojim fotoaparatom. Snimala je kokoši u susjednom dvorištu i zabilježila Beleca kako ih krade. Naposljetku, dječak ipak pristaje na pogodbu, no počeo je osluškivati škripu ogoljelih grana starog duda ispod kojeg su stajali. Govorio je Lani da mora kući jer osjeća prisutnost stare Puškarićke. Stara Puškarićka je, dok je bila živa, bila u svađi s gotovo svim seljanima iz Pašinca.
Tada se pojavio stric Vladek. Naslonivši svoj bicikl na ogradu, ljutito je kritizirao Beleca jer ukrade sve na što se namjeri. Stric Vladek bio je alkoholičar. Premda Lanina majka nije voljela alkoholičare, stric Vladek bio je iznimka. Lana je ispitivala strica Vladeka za staru Puškarićku. Za strica Vladeka stara Puškarićka i nije bila toliko loša jer mu je uvijek davala piće. Prozvao je svog brata, Laninog oca, vikend-seljakom. Lanina majka ih je sve zazvala na ručak.
Kad se u selu spustila noć, dječak Belec se odšuljao u Lanino dvorište s namjerom da ukrade njezin fotoaparat. Razmišljajući kako da uspješno provali, zabljesnula ga je baterija, uhvativši ga u njegovom pothvatu. Bila je to Lana. Počeo je bježati, no pao je u hladnu i blatnu močvaru, stoga je ljutito vikao da će se osvetiti.
Lana je objašnjavala zašto je njezin otac odlučio kupiti zemlju na selu. Tražio je svoje korijene. Majka i otac raspravljali su kuda će s ušteđenim novcem. Složili su se da ga treba uložiti. Majka je željela vikendicu na moru, no otac je želio ravnicu na kojoj će uzgajati voćke. Tako su se našli u Pašincu, pa obitelj svaki vikend redovito provodi ondje. Lana se jedina borila protiv te odluke jer Lanina majka se, otkako je trudna, često priklanjala ocu. Upravo je u školi trebala pisati zadaću na temu “Kamo za vikend?”.
Jedne tople ljetne noći nad Pašincem, djed Hrdan iskapio je bocu do kraja. Spavao je gdje bi ga noć zatekla. U svojoj brvnari boravio bi u samo dva slučaja: kad ne bi bila sezona uređivanja okoliša ili kad bi ležao bolestan. Učinilo mu se da je kod štaglja, na posjedu Laninog oca, vidio dvojicu muškaraca, no zaspao je od alkohola prije nego je stigao reagirati. Uistinu, kod starog štaglja bio je čovjek. Lopovski se prikrao do voćnjaka, noseći prevelike čizme i počeo uništavati voćnjak. Hladnokrvno je otkidao voćke jabuka, krušaka, šljiva…
Sljedećeg jutra došli su policajci Mladen i Slavek. Slavek se uputio na teren oštećenog voćnjaka, dok je Mladen ispitivao Lanina oca. Ispitivao ga je uobičajena pitanja – zna li ikoga u selu, je li se kome zamjerio… Pri odlasku su mu obećali da će zasigurno uhiti zločinca i doći na partiju šaha. Lana i njezin otac ostali su sami. Otac je odlučio ispričati Laninoj majci što se dogodilo, ali u blažoj verziji, da se ne bi nepotrebno uzrujavala u trudnoći.
Zajedno su napravili inventuru voćnjaka. Lana, znajući da je voćaka bilo pedesetak, zaključila je da ih je dvanaest nestalo, dok su sve ostale bile uništene. Počela je razmišljati da u Pašincu i okolici nema plina te da bi valjalo istražiti seoska ognjišta jer se možda netko poslužio voćkama za potpalu. Otac nije bio paničar, dapače bio je pun nade i tražio je korijenje sadnica koje bi mogao ponovo iskoristiti. Lana je znala da je počinitelj morao biti viđen. Dosjetila se Beleca koji se one noći derao da će se osvetiti. Otac je bio pomalo umoran i neuobičajeno nezainteresiran pa je Lana zaključila da je to zato što sutradan mora na novinarski zadatak u Pulu. I Lana je trebala poći s njim, no nju bi ostavio u Poreču kod Brankice, njezine najbolje prijateljice. Znala je da mora nešto poduzeti zbog čega bi mogla ostati u Pašincu i istraživati, a da nikome ne bude sumnjivo. Priželjkivala je da joj Brankica dođe u pomoć jer njih dvije često maštaju o nekoj tajanstvenoj pustolovini u Zagrebu.
Otac je u međuvremenu otišao na ručak kod strica Vladeka. Lana je počela razmišljati o izgaženim tragovima uz voćke. Shvatila je da se neki otisci ne uklapaju i da takve tragove ostavljaju jedino gumene čizme. Dok je čučala uz tragove, opazila je da su svi isti. Već je pomislila da je zasigurno Belec obuo dvije lijeve čizme većeg broja da bi ih zavarao. Sve je fotografirala i zaključila da mora pronaći te čizme. Tako zadovoljna, željela je krenuti prema KušnomDolu, ali pažnju joj je privukla staza koja je išla preko travnjaka, između oraha. Prijelazom kroz živicu zasigurno bi se služio netko tko nije želio biti viđen. Promatrajući trag ugažene i požutjele trave, našla se u stričevom dvorištu.
Strina Jelka dozivala je i hranila perad, a u kući su otac i stric Vladek gledali nogomet. Došavši u kuću, rekla je da želi ostati u Pašincu jer zna tko je uništio voćnjak, samo joj je potrebno vrijeme da to dokaže. Otac je već slutio da nešto smišlja jer je sama željela ostati na imanju. Rekao joj je da je neozbiljna jer zna da je Brankica i njezina baka očekuju u Poreču. Međutim, Lana je tada izložila svoj plan. Kad se budu vraćali u Zagreb, ostavit će je u Ivaniću, odakle će s pošte telefonirati Brankici da dođe u Pašinec. Bila je sigurna da će je bakica htjeti dovesti jer bi se nakon istrage zajedno vratile na more. Rekla je da će ostati kod strica Vladeka koji je to s oduševljenjem prihvatio.
Brankica je bila nedostupna na telefonu, stoga joj je Lana odlučila poslati telegram u Poreč. Sutradan rano ujutro Lana je začula glas Brankičine bakice Ankice. Brankica je nestrpljivo iščekivala da joj Lana sve ispriča. S bakicom je vrlo brzo pao dogovor da se vrati po njih nakon vikenda. Strica su uspjele nagovoriti da im posudi bicikl. Zbog nestrpljenja da što prije krenu, zaboravile su uzeti vodu, što im se kasnije obilo o glavu jer sunce je tog dana bilo jako. Odjenule su se sportski, a u naprtnjaču su stavile hranu. Lana je potajice ubacila i malo špeka za Brankicu. Ponijela je i svoj fotoaparat, no morala ga je spašavati već na prvom zavoju jer Brankica nije uspjela savladati prašnjavi zavoj pa su sletjele u grabu. Brankica ju je ljutito pitala nisu li mogli cestu provući ravno preko dvorišta, pokazujući na nj prstom. Kad se Lana okrenula u smjeru u kojem je pokazivala Brankica, ugledala je Beleca. Zgrabila je Brankicu i povukla je u zaklon kako ih Belec ne bi ugledao.
Odlučile su se prikrasti kući u kojoj se Belec nalazio. Brankica je trebala čuvati stražu i zafućkati ako primijeti opasnost. Lana se odlučila prikrasti kući i fotografirati ako opazi što zanimljivo za istragu. Zašla je iza kuće. Vidjela je da su prozori nisko pa se kretala sagnute glave. Pričekala je u zasjedi pod trećim prozorom. Unutra je vidjela starca koji je sjedio bos sa zavrnutim nogavicama. Belec mu je donio lavor pun vode i počeo mu prati noge. Dok su se starčeve noge odmarale u vodi, složio mu je cigaretu i zapalio. Lana je na trenutak pomislila da je Beleca krivo procijenila.
Iznenada je pod prvim prozorom začula šuškanje. Ugledala je ženski lik kako iz zamrzivača krade piletinu. Nije joj vidjela lice. Kad je žena nestala, Lana je jurnula prema Brankici, koja ju je čekala kod ograde, nadajući se da je Brankica vidjela ženu koja je izašla iz dvorišta. Brankica ju je vidjela, čak joj je i pomogla otvoriti vrata jer je nosila tešku torbu. Lana je bila ljuta na Brankicu. Pomislila je da nepoznata žena i Belec surađuju. Željela je saznati od Brankice kako je žena izgledala, no od njezinog opisa nije bilo koristi.
Vraćajući se na imanje, Brankica se rastrčala oko kuće, staje i štaglja pa čak i po terenu bivšeg voćnjaka. Nije shvaćala zbog čega Lana njihovo imanje naziva rančem, pa joj je Lana rekla da je to tek utjecaj vesterna. Lana je predložila Brankici da se najedu prije nego što krenu u zasjedu. Nakon obroka, pronašle su kutak u staji odakle se mogao pratiti svaki dio dvorišta, voćnjaka i livade. Začule su šuškanje, no bio je to tek smeđi konjić koji je jurnuo niz pašnjak. Čim je popustila napetost, ponovo su se raspričale. Brankici je postajalo dosadno čekati i bila je jako žedna. Gotovo se rasplakala zbog žeđi pa je Lana morala otići u selo po vodu.
Odlučila je otići do prvog susjeda, ali je tada iza živice ugledala Beleca koji je brao lješnjake. Nije joj bilo potrebno mnogo vremena da ga upita zašto je uništio voćnjak, čak je počela i s nabrajanjem dokaza. Belec je i dalje bio uporan u tvrdnji da on nije uništio voćnjak, ali da u selu postoji čovjek koji zna tko je to učinio. Bio je to djed Hrdan. Lana mu je prije nego što je pošla u potragu rekla ako ju je naveo na krivi trag da će fotografije predati policajcu Mladenu. Na fotografijama je bila zabilježena krađa kokoši. Prije no što su se razišli Belec joj je rekao da nema potrebe da se ona i prijateljica skrivaju u staji. Lana se začudila kako Belec uvijek sve vidi. Ponosno se pohvalio da će on biti idući djed Hrdan jer uvijek zna sve što se događa u selu. Iz staje je tada izjurila Brankica i jurnula ravno na živicu, na Beleca. Lana joj nije uspjela objasniti da je među njima sada sve u redu. Brankica je zgrabila svoju torbicu i stisnula je Belecu uz vrat pa dreknula na njega da prizna što je učinio. Belec je zbunjeno uspio propištati da on to nije učinio. Brankica mu je odmah povjerovala i pustila ga.
Potjera za djedom Hrdanom je tek počela. U trenutku kad se sve to odvijalo, nisu ni slutili da ih iz prikrajka promatra neki čovjek, dobro skriven u sjeni šljive koja je rasla uz kuću. U glavi su mu odzvanjale Belecove riječi da je starac te noći opazio odraslog čovjeka u voćnjaku.
Djed Hrdan je neprekidno bio u prirodi jer su u selu sva domaćinstva dobila obavijest mjesne zajednice da tijekom kolovoza moraju urediti živice, a upravo to je bio posao djeda Hrdana.
Dvije djevojčice su krenule niz užarenu seosku cestu, uz mnoštvo hrastovih balvana. Brankica je zapitkivala Lanu mogu li otići na sladoled od pistacije u Ivanić, a potragu za djedom Hrdanom mogu obaviti i sutradan. Onda još jednom naglo drekne da je još uvijek žedna. Brankica nije željela piti vodu kod susjede Katene jer je mislila da voda tamo nije čista. Još je k tome prigovorila da ih je susjeda Katena uputila na krivi trag jer su mnogo vremena izgubile tražeći živicu koju je djed Hrdan trebao uređivati.
U blizini se začulo gromoglasno brujanje bagera. Netko ga je bezuspješno pokušavao pokrenuti. Lana je radoznalo gledala kroz raslinje, ne bi li vidjela što se iza zbiva, dok se Brankica uspinjala na trupce pokušavajući dohvatiti kupine, no nespretno je pala i pri padu ugledala uski prolaz. Provukla se na drugu stranu i našla pred dvojicom radnika koji su pokušavali upaliti bager. Promatrala je rad drugog bagera iza kojeg je ostajala samo izrovana žuta zemlja. Brinula se gdje će stanovati životinje ako su unište živice i livade. Zatrčala se prema bageru mašući rukama da se zaustavi. Lana potrči za njom, a bagerist opazi Brankicu i naglo povuče kočnicu. Mislio je da su ljudi do sada već shvatili prednosti komasacije jer prije su na njega nasrtali seljaci, a sad se tu našla i Brankica. Lana dotrči do Brankice i reče joj da one tu ne mogu ništa učiniti jer su se seljaci složili s komasacijom. Predložila joj je da odu u Ivanić na sladoled.
Djevojčice su shvaćale da će nestankom živica, nestati i djed Hrdan. Netko se za to vrijeme skrivao u žbunju pored grabe i tiho smijuljio jer je bio zadovoljan što je u rezervoar ubacio punu šaku pijeska, zbog čega su radnici jedan dan kasnili s poslom. Ali nije stigao sabotirati i drugi bager jer je postajala opasnost da bi ga djevojčice mogle otkriti. Djevojčice su se najkraćim putem biciklima uputile prema Ivaniću. Bezbrižno su stigle pred slastičarnicu, ali su tek pred njom shvatile da nemaju novca. Lana se dosjetila da stric Vladek radi u ivanićgradskoj tvornici. Krenule su prema tvorničkom ulazu, no tamo je sjedio sasvim nepoznat čovjek. Rekao im je da stric Vladek kasni na posao i upitao može li im on kako pomoći. Lana je uspjela vratara nagovoriti da im da novac za sladoled i rekla da će mu ga vratiti stric Vladek kad stigne na posao. Istrčavši iz zgrade, ugledale su strica Vladeka. Objasnio je Lani da je bus kojim je krenuo na posao na putu imao kvar. Otišao je u birtiju dok su ga popravljali, no predugo se zadržao pa je bus već otišao dok je on izašao.. Lana mu je poručila da izravna dugove s vratarom Lojzekom.
Sljedećeg jutra, za stolom je počelo natjecanje koja će od djevojčica prije pojesti tanjur pun domaćih kukuruznih žganaca, natopljenih upravo izdojenim kravljim mlijekom što im je strina Jelka pripremila. Brankica je naravno pobijedila. Strina Jelka ih je pozvala da ostanu na ručku, no Lana ju je odbila jer su žurile u potragu za djedomHrdanom. Brankica, znajući da će ostati bez ručka, dograbila je zdjelu i uzela još jednu porciju. Danas su bile bez bicikla jer se stric Vladek naljutio što su same išle u Ivanić.
Susrele su se s poštarom u blizini imanja Laninog oca. Djevojčicama je poštar nacrtao put do daščare djeda Hrdana. Rekao im je da je on sigurno doma jer je maloprije bio na rakiji kod njega. Spustio se pravi ljetni pljusak pa su se djevojčice morale sakriti u štagalj. Počela je grmljavina, a Brankica se prestrašila. Sakrila se između dasaka i sijena u štaglju. Kad je opet zagrmjelo, nešto okruglo sa sijena skotrljalo se Brankici pred noge. Bio je to Belec, odjeven u stari rasparani kaput, veći od njega za barem pet brojeva. Govorio im je da se stara Puškarićka preselila u štagalj, otkako ju je otjerao s duda, čim je otpilio onu granu što je škripala.
Lana je umirivala Brankicu, rekavši joj da su to Belecove izmišljotine. Belec se branio govoreći da su sva gnijezda po štaglju razbacana, a na sjeniku kokoši nesu jaja. Bile su to kokoši susjede Katene i kuma Lavića. Uvjeravao ih je da nitko u štagalj ne dolazi pokupiti jaja jer se svi boje stare Puškarićke. Brankica je uvidjela da Lana ne može izaći na kraj s Belecom raspravljajući se, pa ga je opet zgrabila za vrta. Belec se razljutio i upozorio ih da i on zna činiti strašne stvari u ljutnji. Lana ga je željela smiriti pa mu je rekla da što god da pronađe u njenom štaglju, dijele pola-pola. Iako je to bio Lanin štagalj, ona nije znala što se sve u njemu nalazi. I Brankica se željela uključiti u dogovor. Belec je prihvatio podjelu na tri dijela jer je znao da Brankica i Lana ipak manje vremena provode u Pašincu. Kad su zakopali ratnu sjekiru, Brankica ih je proglasila bandom, a Belec im je rekao da mu je ime Štijef.
Nakon stotinjak metara od imanja, ugledali su bager u grabi punoj vode. Štijef bio vrlo sretan zbog toga što nije mogao smisliti to što rade u Pašincu. Priznao im je da je jučer onesposobio jedan bager tako što mu je rezervoar napunio pijeskom. Štijef je jednog dana želio naslijediti posao djeda Hrdana, zato se i brinuo zbog komasacije. Lana nije pristala na plan da se onesposobe strojeve jer će radnici tako izgubiti tek neko vrijeme i opet to narednih dana nadoknaditi. Vjerovala je da će seljaci biti sretni kad ugledaju zemljišta bez živica jer će se moći baviti voćarstvom, kao i njezin otac.
Prišuljali su se do daščare djeda Hrdana. Na vratima su ugledale strica Vladeka. Stric Vladek je rekao Lani da se tu našao tek usput, kako bi dogovorio rezanje živice, iako je strina Jelka rekla da stric Vladek ide kod Roše po kosilicu. Štijef je pobjegao vidjevši strica Vladeka.
Djevojčice su se našle pred naizgled laganim zadatkom. Morale su samo ući u daščaru i upitati starca za ime počinitelja. Mislile su otići do počinitelja i natjerati ga da, zbog svjedočenja djeda Hrdana, ove jeseni posadi sve voćke iznova i o njima bi se brinuo narednih pet godina. Iako su vrata bila poluotvorena, Lana je strpljivo kucala. Djevojčice su zakoračile u sobu i u polumraku ugledale čovjeka na uskom ležaju, umotanog u sivu deku na kojoj su moljci izbušili rupe. Pod njegovim nogama drijemao je šareni mačak. Iako ga je Lana uhvatila za koščato rame i dobro prodrmala, djed Hrdan je i dalje spavao. Brankica je predložila da ga probude punom kantom vode koju će mu proliti na lice. Otišle su do bunara po vodu, no pljusak vode nije probudio djeda Hrdana koji se okrenuo na drugu stranu i počeo hrkati. Ostavile su tako nemoćnog starca i predbacivale jedna drugoj sve dok Brankičin želudac nije dao znak da je vrijeme za užinu. Lana se dosjetila da odu do tete Marice jer ona živi na najbližem imanju.
Iako su se nadale obroku, tete Marice nije bilo kod kuće. Brankici se ipak učinilo da je netko bio u kući, pritom ne misleći na tetu Maricu. Djevojčice su bose odšetale do livade. Bila je prepuna ivančica, što se Lani osobito svidjelo. Začule su zvuk bagera i u daljini ih ugledale kako jure uništiti polje ivančica. Čak je i stara bara bila predviđena za zatrpavanje. Došavši na glavnu cestu, naletjele su na Štijefa. Brankica ga je povukla sa strane, iako je razgovarao s troje geodeta. Odlučila je da će noćas banda provesti njezin plan: staviti u rezervoar bagera pijesak. Brinula se što će s čuvarom bagerom, no Štijef je rekao da je to čovjek iz Pašinca, s kojim ne bi trebali imati problema. Lana nije bila za provedbu plana jer je znala da je kažnjivo uništavati tuđu imovinu, a i čuvar bi zbog toga mogao dobiti otkaz.
Prije nego što se dalje posvetio razgovoru s geodetima, Štijef im je rekao da od djeda Hrdana danas neće ništa moći saznati jer se ne može probuditi od previše pića. Lana ga je na to podrugljivo upitala je li ih pratio i do tete Marice? Štijef je priznao da jest i objasnio im zašto ih teta Marica nije pustila unutra. Otkad kod nje stanuje mladi Ferdo, nikog ne pušta u kuću. Boji se da joj ga druge babe iz sela ne preotmu. Ferdo je bio čuvar bagera. Brankica je pobjedonosno govorila Lani da je bila u pravu!
Prije nego što je počela nagađati zašto nisu mogle ući u kuću i je li Ferdo taj koji je možda bio u voćnjaku, Štijef je Lani dobacio opušak cigarete. Bio je to opušak kojeg je pronašao u voćnjaku prije dolaska policije. Prema vrsti cigareta, zaključili su da to nije bio Ferdo, već netko drugi iz Pašinca. Mnogo je seljaka motalo cigarete novinskim papirom “Večernjaka”, kakav je bio opušak, čak i stric Vladek. Lana je odlučila autostopom poći u Ivanić, razviti film fotografija na kojima je bio zabilježen trag čizama. Brankica je pristala ići s njom zbog sladoleda od pistacija. Kad su se vraćale strini Jelki na ručak, odlučile su ići prečicom preko polja. Brankica je imala zgodu s kravom Šaravom.
Stigavši kući, Lana je ugledala Brankicu kako stoji pred živicom stričevog posjeda. Brankica je shvatila da je živica podrezana i sređena, a stric Vladek im je rekao, kad su ga zatekle kod djeda Hrdana, da se dogovarao za obrezivanje živice. Lana, shvativši što je Brankica rekla, neprekidno ju je požurivala za vrijeme ručka da bi se nakon obilnog jela, što prije uputile u Ivanić. Nisu prvo išle na sladoled. Čak nisu ni išle razviti fotografije, već su se uputila na portu gdje je radio stric Vladek. Stric Vladek je Lani objasnio da je djedu Hrdanu zapravo odnio rakiju, a strinu Jelka bi se zbog toga na njega ljutila, pa im nije rekao istinu, da ga ne bi izdale pred njom.
Noćna družina našla se u selu. Lana je promijenila Brankičin plan jer im je cilj bila kuće tete Marice. Zanimalo ju je koji su broj Ferdine čizme i kakve tragove ostavljaju, a i sad je imala fotografije za usporedbu. Zaključila je da se u opušak ne može pouzdati jer ih je Štijef imao gomilu kod sebe. Štijef se isprva ljutio što mu ne vjeruje, a onda je pristao na novi plani, samo da bi djevojčicama dokazao da je u pravu. Lana je željela ući na glavni ulaz, dok se Štijef smjestio ispod stabla jabuke jer je odatle imao najbolji pregled okolice. Iznenada, Štijef začuje šuštanje. Bila je to Brankica koja je upala u gnojivo. Ni Lana nije mogla ostvariti svoju nakanu jer je uzalud kucala po vratima i zamračenim prozorima, iako se iznutra čulo hrkanje. Da se nije sažalila nad Brankicom, poslušala bi Štijefov savjet o upadu kroz tavanski prozor.
Sljedećeg jutra, za vrijeme doručka, oglasio se Štijef s porukom da ih djed Hrdan čeka. Brankica je odlučila da ne ide s njima jer joj je sinoćnja pustolovina bila dovoljna. Što su se više bližili brvnari djeda Hrdana i rješenju, to su se Lanine misli sve više usporavale. U sebi je promišljala o svemu što se dogodilo u ovih nekoliko dana. Došavši pred brvnaru, Štijef je rekao da djed Hrdan ne može govoriti i da će joj on prevoditi. Započela je pantomimičarska priča o staroj Puškarićki. Puškarićka je doživjela sličnu situaciju, samo što je u njezinoj priči u pitanju bila krava, a u očevoj voćnjak. Uz to, ona je radije nakon toga prijetila selu, a otac se pravio da mu je svejedno. Djed Hrdan je ponovio da su selo i obitelj loši. Lana je tada djedu Hrdanu postavila pitanje, s obzirom na to da se uspostavilo da je muška osoba u pitanju, je li taj čovjek dolazio do njega i donosio mu alkohol? Svi u selu znali su da djed Hrdan ne može govoriti kad se jako napije, a da ni inače ne zna pisati. Štijef je priznao Lani da je, kad mu je Lana pokazala sliku s tragom čizama u voćnjaku, znao da su od djeda Hrdana jer su ih zajedno kupovali. Upitavši djeda Hrdana za čizme, prema Štijefovomprijevodu, Lani je bilo poručeno da bi ona trebala znati gdje se nalaze. Na odlasku se zahvalila starcu.
Ljetni pljusak je uhvatio Lanu pa je tako pokisla došla do stričevog dvorišta. Na terasi je ugledala Brankicu, koja je zaključila da je sam djed Hrdan uništio voćnjak. Lana je bila sigurna da je netko obukao njegove čizme, no nije tu misao podijelila s Brankicom. Brankica joj je objašnjavala da je čizme pronašla u šupi strica Vladeka. Na njima je još uvijek bilo blato i imale su iste tragove kao i one s Lanine fotografije. Čak joj je i stric Vladek priznao da joj ih nije želio dati jer su od djeda Hrdana. Brankica je tada iznijela svoj zaključak – stric Vladek je samo prikrivao dokaze nedjela djeda Hrdana. Lana je spoznala istinu. Bio je to stric Vladek. Zasigurno ju je zbog toga u posljednje vrijeme izbjegavao. U pozadini se još čulo Brankičino pripovijedanje o krivici djede Hrdana. Lana je u sebi razmišljala kako je otac otpočetka sve znao, ali je želio poštedjeti nju i njezinu majku istine.
Likovi: otac i majka(imena likova se ne spominju), stric Vladek, strina Jelka, teta Marica, djed Hrdan…
Analiza likova
Lana – vesela i živahna djevojčica. Njezin hobi je fotografiranje pa često zabilježi dogodovštine ili osobe koje joj se čine zanimljivima. Upravo je tako upoznala i Štijefa Beleca. Osjećala je tugu kada je njezinom ocu bio uništen voćnjak, stoga je odlučila krenuti u potragu za krivcem. Zaključila je da joj treba pomoć njezine najbolje prijateljice, bucmaste Brankice. Promišljeno kreće u istragu i poput prave detektivke nastoji slijediti tragove. Prilikom istrage, sklopljena je banda čiji su članovi bili ona, Brankica i Štijef te svojom lukavošću svi zajedno nastoje pronaći djedaHrdana.
Lana često smišlja šale na račun Brankice, ali u dobroćudnoj namjeri. Isprva je nepovjerljiva prema Štijefu, no na kraju zaključi da je on zapravo dobar dječak. Kako se otkriće istine sve više približavalo, postajala je sve nestrpljivija. Iako joj je i samoj isprva smetao voćnjak, nastoji razumjeti oca i njegovu ljubav prema selu. Na kraju je zaključila da je upravo voćnjak u Pašincu ispunio njezinu najveću želju za zabavnom te uzbudljivom, tajanstvenom i napetom avanturom. Zahvalna je djedu Hrdanu što ju je doveo do otkrića krivca. Na kraju biva pomalo i razočarana zbog stričevog ponašanja, stoga je odlučila ugledati se na svog oca. Shvatila je da ju je on samo želio poštedjeti istine.
Brankica – Lanina najbolja prijateljica, bucmasta djevojčica. Kad joj je pristigao Lanin telegram, postala je nestrpljiva i uzbuđena, toliko da je odbila špekec za večeru, koji joj baka pripremila. Iako je sklona pustolovinama, često je znala pomalo nespretno utjecati na razvoj događaja i to samo svojom nepromišljenošću. Uvijek se raduje obroku jer je to njezino osobno pogonsko gorivo u pustolovinama. Najdraža joj je poslastica sladoled od pistacije.
Iako je Brankica često gadljiva prema seoskom okruženju, radoznalo promatra što se u njemu zbiva. Brižno se skrbi o okolini u kojoj bi, po njenom mišljenju, trebale boraviti životinje, stoga promišlja o akcijama koje bi mogla poduzeti da bi zaštitila stanište životinja. Uzbuđena je prilikom razmišljanja i kovanja planova sa svojom bandom. Ponekad plašljiva, no samoinicijativno predlaže sklapanje bande. Prije sklapanja bande se potukla i sa Štijefom. Iako voli sudjelovati u pustolovinama, prilikom istrage kuće tete Marice, dogodila joj se nezgoda. Upala je u gnoj, stoga je odustala od daljnjih dogodovština. Prepustila se uživanju u obrocima strine Jelke, pa je Lana u posljednjem dijelu pustolovine sa Štijefom otkrila istinu bez nje.
Štijef Belec – nestašan i siromašan dječak. Zbog siromaštva je sklon krađi namirnica i domaćih životinja. Sklon nestašlucima, pokušava zastrašiti Lanu pričom o staroj Puškarićki, no kad je uništen voćnjak njezina oca, savjetuje je da potraži djeda Hrdana koji je vidio počinitelja. Brz je i spretan kad treba izbjeći nevolje. Neprimjetan je dok prati Brankicu i Lanu u njihovoj istrazi. Poput Brankice, želi spriječiti promjene koje se događaju u selu, ali s razlogom. Želio je očuvati svoje zanimanje jer se kao odrastao želio brinuti o živicama i raslinju, uređujući ih i obrezujući poput djedaHrdana. Promišljeno sklapa dogovor s Lanom o pronađenim jajima u štaglju njezina oca i pristaje biti član bande. Pomaže Lani u istrazi i nastoji je navesti na pravi trag. Posreduje razgovoru i služi kao prevodilac u razgovoru djedaHrdana i Lane.
Bilješka o autoru
Jadranko Bitenc rođen je 29. lipnja 1951. godine u Vrhniki, Slovenija. 1981. godine diplomirao je komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.
Od 1990. do danas radi kao voditelj Centra za kulturu i obrazovanje POU Ivanić-Grad. Od 1982. do 1984. radio je kao nastavnik u osnovnim školama. Od 1988. član je Društva hrvatskih književnika. Organizira razne aktivnosti za mlade, kao i za starije generacije (susreti lektirnih i nagrađenih dječjih književnika u Ivanić-Gradu; lutkarske županijske radionice u Ivanić-Gradu; Dani Milke Trnine u Vezišću; radionice mode i dizajna; filmske radionice; teniska škola…).
1983. objavio je roman za odrasle Statist. Objavio je četiri romana za djecu: Lana, godina mačke (1987.), Ljeto na koljenima (1990.), Twist na bazenu (1988.) i Pyjama blues (1996.), kao i dva romana za tinejdžere – Osmijeh nepopravljivog optimista (2005.) i Meko okidanje (2007.). Sudjelovao je u postavljanju kazališne predstave Trava iz asfalta (1996/7.) kao scenarist, a za kazalište je 2011. adaptirao i vlastiti roman Meko okidanje. Twist na bazenu, Osmijeh nepopravljivog optimista i Meko okidanje izvedeni su kao radio-drame i više su puta reprizirane na HRT-u.
Zastupljen je u antologijama hrvatske dječje i tinejdžerske književnosti, kao i u čitankama za osnovne škole. Održao je preko tisuću književnih susreta u osnovnim školama u Hrvatskoj i u inozemstvu (Australija, Slovenija, Švicarska).
Roman Lana, godina mačke uvršten je na popis lektire za 5. razred osnovnih škola. Roman Twist na bazenu na popisu je lektire za 6. razred osnovnih škola od 2004.
1996. dobio je godišnju nagradu grada Ivanić-Grad za doprinos kulturnom životu grada i hrvatskoj dječjoj književnosti. Za sebe kaže da kao pisac knjiga za djecu mora biti veći klinac od svih onih za koje piše. Tvrdi kako mu je za pisanje romana Twist na bazenu bilo potrebno sedamnaest poslijepodneva sjedati za pisaći stroj, pojačati glazbu do daske i naoružati se gomilom čokolade.
Autor: M.V.
Odgovori