Kronika u književnosti označava opširne zapise bitnih događaja koji se zapisuju onako kako su se i dogodili. Riječ kronika dolazi u hrvatsku književnost iz grčkog jezika. Riječ khrónos na grčkom jeziku znači vrijeme.
Kronike su u prošlosti označavale srednjovjekovne zapise, odnosno događaje koji su se odvijali svake godine, no pri tome se nije dublje ulazilo u njihove opise.
U hrvatskoj književnosti najpoznatija kronika je Ljetopis popa Dukljanina koji se još naziva i Barski rodoslov. Ljetopis popa Dukljanina je južnoslavenska i crnogorska srednjovjekovna kronika koja je nastala, vjeruje se, u Baru u 12. stoljeću. Autor spomenute kronike vjerojatno je svećenik nadbiskupije Bara koji je ostao anoniman. Anonimni svećenik nazvan je Pop Dukljanin.
Djelo kronološki opisuje kraljevstvo kralja Svatopluka koji je održao sabor na Dalmi polju te Slavena, povijest Duklje, legendu o osnivanju Dubrovniku i druge događaje. Svi događaji odvili su se u hrvatskoj i srpskoj srednjovjekovnoj državi u razdoblju od 5-og pa sve do 12-og stoljeća. O djelu je do sada napisan velik broj historiografskih radova, a najstariji prijepis postoji na latinskom jeziku i datira iz oko 1650. godine.
Postoji više oblika kronika, a neki od njih su:
- autobiografska kronika
- crna kronika
- biografska kronika
- crkvena
- kulturna kronika
- dnevna kronika
- vojna kronika
- školska kronika
- mjesna kronika
Odgovori