Kritika dolazi od njemačke riječi Kritik, francuske riječi critique te grčke riječi ϰρıτıϰὴ τέχνη, a znači suđenje ili procjenu. Kritika se bavi prosudbama i ocjenjivanjem djela, ideja, čina, pojave, događaja i postupaka. Kritika se pronalazi u filozofiji, književnosti, kazalištu, glazbi, likovnoj umjetnosti i filmskoj kritici.
Kritika u književnosti je znanost koja se osim kritike bavi i obradom književne povijesti i književne teorije. Književna kritika vrednuje i ocjenjuje književna djela.
Kritika se u književnosti zasniva na postavkama teorije i estetike, a cilj joj je da se otkriju dublja značenja, vrijednosti i ljepota pojedinih književnih djela. Kritika olakšava čitateljima lakše razumijevanje književnih djela kako bi se što bolje mogli u njih uživjeti i uživati.
Kritičari književnosti u isto vrijeme ocjenjuju djelo te otkrivaju nove činjenice za daljnja teorijska razumijevanja teorije i estetike.
Književna kritika ocjenjuje, komentira i prosuđuje književna djela od kraja 18-og stoljeća. Od tada su postavljeni novi zakoni i nova mjerila pa se književne vrijednosti više ne izvode iz moralnih i religijskih zasada, odnosno postoji umjetnički odmak od njih. Tadašnje čitateljstvo nije imalo dovoljno znanja o tome pa je došlo do potrebe za strukom. Tako se u početku književna kritika najčešće pojavljivala u raznim glasilima.
Danas se bez književne kritike ne mogu zamisliti obrazovni programi, književnost, ali i sami čitatelji koji se uzdaju u književnu kritiku o nekom djelu.
Odgovori