Pojam kontekst u teoriji književnosti označava smislenu cjelinu nekog teksta, njegovo okruženje i elemente. Kontekst teksta čine odnosi unutar njega koji se međusobno uklapaju i tvore razumljivu cjelinu, a u njih se može uklopiti i neki drugi tekst. Unutar teksta mora postojati razumijevanje koje ne mora biti izrečeno. Upravo to nazivamo kontekstom.
Tekstovi se danas često suprotstavljaju svome kontekstu, dok u povijesti književnosti to nije bilo toliko izraženo. U suvremenoj književnosti autori često rade opreku između svog teksta i konteksta, pa se to naziva estetikom oprečnosti. Književna djela u kojima su tekst i kontekst istovjetni spadaju pod estetiku istovjetnosti.
Strukturalisti vjeruju da književni tekst stvara vlastiti kontekst, dok se teoretičari recepcije tome suprotstavljaju. Oni vjeruju da je tekst odgovor na kontekst i kao takav mu je podređen. Ipak, u tom se slučaju kontekst također stvara na temelju teksta jer je u svom izvornom obliku neodrživ. U svakom slučaju kontekst i tekst ne modu se razdvojiti i uvijek su ovisni jedno o drugome bilo da se usuglašuju ili razilaze.
Pojam kontekst dolazi od latinske riječi contextus a znači vezu, spoj riječi ili misao, pa zato i označava odnose između misli i govora, tj. teksta i onog što se u njemu poručuje, nekada izravno, a nekada neizravno i to je ono što nazivao kontekstom. Treba imati na umu da ponekad neki pojmovi u određenom kontekstu mogu imati različito značenje.
Odgovori