Konjunktiv

Konjunktiv ili vezni način predstavlja naziv kojim se u raznim jezicima označavaju glagolski načini koji su različiti od imperativa (zapovjednog načina), optativa (željnog načina) i indikativa (neodređenog načina).

Za razliku od gramatike hrvatskog standardnog jezika gdje ne postoji konjunktiv kao u ostalim jezicima gdje izražava mogućnost, zapovijed ili želju, pa se za tvorbu kondicionala koristi aorist biti, u narječjima se i dalje koristi za izražavanje mogućnosti, pretpostavke i želje te za tvorbu kondicionala.

Izvorni oblik konjunktiva vidljiv je još samo u čakavskom narječju, iako se smatra neispravnim. To su: bim, biš, bi…

Kod staroštokavaca i kajkavaca ovaj je oblik skraćen na bi za sva lica u jednini i množini. Kod kajkavaca treći oblik množine glasi biju, dok se kod štokavaca piše bidu. Zbog smanjenog oblika bi, konjunktiv se kad je potrebno koristi s osobnom zamjenicom kao što su: ja bi, ti bi, on bi…

Kada je u pitanju prošlo vrijeme, konjunktiv se sastoji od konjunktiva u sadašnjem vremenu i glagolskog pridjeva radnog od glagola biti:

Ja bi bil (bio, bil), ti bi bil (bio, bila), on bi bil (bio, bila), ona bi bila, ono bi bilo, mi bi bili (bila, bile), vi bi bili (bila, bile), oni bi bili…

U hrvatskom jeziku kad su u pitanju sva tri narječja, konjunktiv se koristi i za tvorbu kondicionala, pri čemu vremena moraju biti usklađena jer se kondicional u sadašnjem vremenu gradi od sadašnjeg konjunktiva i glagola, a kondicional u prošlom vremenu od prošlog konjunktiva.

Npr. …Mi bi ga zvali da smo znali gdje je… za kondicional prošli

…Mi bi se javili da nas nije strah… za kondicional sadašnji

Puni oblik konjunktiva koriste čakavci s nastavcima u sadašnjem obliku iš, im, ite, imo… Može se zaključiti kako je konjunktiv nekada bio dio indikativa prezenta. To se može zaključiti po morfemu bi za razliku od današnjeg oblika prezenta s morfemom je.

Prijašnji oblik prezenta bi je postao konjunktiv prezenta kad se za indikativ prezenta počeo koristiti oblik na je, kao jesam, jest, jesmo…

Ovakva razlika može se primijetiti i u drugim jezicima tako u njemačkom jeziku u jednini dolazi u obliku bi, (ich, bin…), a u množini se (sein…).

U hrvatskom jeziku svi glagoli osim biti imaju konjunktiv sastavljen od konjunkcije veznika da i od glagola u indikativu.

Puni oblik konjunkcije kao da se rjeđe koristi:

…Hvali se kao da je ona pjevala…

… Čini mi se kao da me nije dobro čuo…

U većini ostalih glagola prilog kao izostaje, pa je prisutna samo konjunkcija da za oblikovanje konjunktiva:

…Javili su mi da će sutra biti natjecanje…

…Da šutimo ili ipak nešto kažemo?…

Uporaba konjunktiva kad se usporedi s indikativom:

Indikativ

…Danas neće biti tople vode jer su radovi…

Konjunktiv

… Javili su da neće biti tople vode jer su radovi…