Klasicizam je europski kulturni pokret koji je nastao krajem 17. stoljeća i trajao je skoro sve do kraja 18. stoljeća, posebice u Francuskoj. Naziv mu potječe od ugledanja na antiku.
Oni koji se smatraju zaslužnima za nastajanje klasicizma su: Eshil, Euripid, Aristotel i Sofoklo. Klasicizam je teško definirati jer se sam prijelaz baroka u novo razdoblje nije u svim nacionalnim književnostima dogodio u isto vrijeme.
Klasicizam se još promatra uz prosvjetiteljstvo jer je nemoguće odvojiti te dvije epohe. Njegova prepoznatljiva značajka je upućivanje na “zdravi razum”. Filozofski temelji takvog razmišljanja mogu se uočiti u racionalističkoj filozofiji R. Descartesa i njegovog djela “Rasprava o metodi” kojim je uvelike utjecao na enciklopediste i književnike. Književnosti je postavljen novi zahtjev, a to je da ona mora biti više poučna nego zabavna. Takvo shvaćanje dolazi iz prosvjetiteljstva. Iz tog razloga pokret je izrazio želju za izdavanjem Enciklopedije.
Izdavanje enciklopedije pokrenuli su vodeći francuski književnici, znanstvenici i filozofi, a to su: F. M. Voltaire, Denis Diderot, Jean le Rond d’Alembert i drugi.
Pokretanjem enciklopedije oni su željeli obuhvatiti i obraditi cjelokupno znanje. Takvo raspoloženje dovelo je do sloma feudalizma i izbijanja Francuske revolucije.
Na književnost ovog razdoblja uvelike su utjecali plemićki saloni. U salonima su se obnavljali književni oblici i nastajale su antologije. Iz tog razloga osnovana je 1626. godine Francuska akademija. Njezina zadaća bila je suzbiti takvu vrstu salona i brinuti se za francuski jezik i književnost. Francuska akademija je službeno potvrđena 1635. godine. Službeni dokument Francuske akademije je objavljen 1637. godine i to je proglas kojim je negativno ocijenjena drama “Cid”, autora Pierrea Corneillea.
Klasicizam je nastojao obnoviti antičke uzore i povezati ih s racionalizmom, a veliku je pažnju posvetio književnim pravilima i tehnici. Oni bi književnicima služili kao pravila i kao uputa oko pisanja književnih djela. Uspostavljena je i hijerarhija književnih žanrova po čemu je tragedija glavna književna vrsta.
Najcjenjeniji teoretičar klasicizma je Nicolas Boileau. On je u svom djelu “Pjesnička umjetnost” osnovne značajke klasicizma. Prema njemu književno djelo mora biti racionalno, moralistično i didaktično.
Pravilno napisana klasicistička tragedija mora biti napisana u stihovima, mora imati plemeniti karakter i uzvišen stil. Junaci oko kojih se vrti radnja moraju biti iz plemstva. Radnja se vrši u pet činova, a radnja, mjesto i vrijeme radnje se moraju poštivati. U ovom razdoblju roman je postupno zamijenio tragediju i ep.
Najpoznatiji predstavnici klasicizma su: Pierre Corneille, J. B. Moliere, Jean Racine, F. M. Voltaire, Carlo Goldoni i drugi.
Odgovori