Karakterizacija lika je opis i prikaz osobe nekog književnog djela. Pod karakterom lika smatramo sve njegove ljudske osobine kojima se odlikuje, a osim izgleda, uključeni su i ponašanje, osjećaji, govor te njegovo prosuđivanje i doživljavanje ljudi i događaja iz okoline koja ga okružuje.
Karakterizacija lika se dijeli na:
- glavni lik – on je nositelj radnje i oko njega se vrti radnja u djelu
- sporedni likovi – svi oni likovi koji se spominju i koji na neki način utječu na sve što se događa glavnom liku
Pod karakterizacijom lica smatra se način na koji je autor opisao lik, način na koji lik govori, ponaša se, kreće, djeluje i razmišlja. Tako možemo razlikovati vanjsku i unutarnju karakterizaciju lika.
Pod vanjskom karakterizacijom lika spada njegov izgled te način na koji je odjeven, što još nazivamo fizičkom karakterizacijom lika te unutarnja karakterizacija lika pod koju spadaju njegova narav, osjećaji i razmišljanja.
Unutarnja karakterizacija lika može biti socijalna, psihološka, moralna i govorna.
Socijalna karakterizacija lika opisuje njegovo podrijetlo te kako sredina u kojoj živi utječe na njegov stav i na njegovo ponašanje.
Pod psihološkom karakterizacijom smatramo njegov unutarnji život, njegove osjećaje, misli, raspoloženje i stanje svijesti.
Pod moralnom karakterizacijom lika saznajemo sve o njegovim moralnim osobinama, o tome kako se odnosi prema nekim drugim likovima, o njegovom radu te o tome kakav je kao osoba (hrabar, pošten, marljiv…).
Govorna karakterizacija lika govori kojim govorom, stilom, narječjem i dijalektom lik govori.
Autor ovom karakterizacijom upoznaje čitatelje s obrazovanjem, osobinama i podrijetlom lika.
Više saznajte u ovom videu:
Odgovori