Knjiga “Kako sanjaju stvari” sastoji se od osam kratkih priča: priča o čajniku, slici, stolu, škrinji, starom loncu, sagu, svjetiljci i ormaru. Ove priče pomažu djeci da razviju maštu, razmišljaju o stvarima, daju im na važnosti promatrajući ih te na kraju da im udahnu i život.
Priča “Svjetiljka”
Jedan je dječak slomio nogu i bio je jako bolestan. Nije mogao nigdje ići te je cijeli svoj dan morao provesti zatvoren u sobi. Nitko ga nije posjećivao, a roditelji su mu radili cijeli dan pa osim što mu je bilo jako dosadno, bio je i usamljen.
Puno je razmišljao pa mu je na pamet pala jedna ideja. Zanimalo ga je kako bi svijet izgledao kada bi ga preokrenuo i kada bi stvari počele gledati njega te pričati o sebi.
Tako mu je svoju priču ispričala jedna stara svjetiljka. Svaki dan, navečer, kada je netko upali, ona postane živa. Njezino svjetlo donosi ljudima radost u kući. Svjetiljka je htjela pomoći i dječaku. Znala je kako je dječaku teško jer je bolestan i vrijeme mora provoditi u krevetu pa mu je odlučila predložiti kako se može zabaviti uz njezinu pomoć, odnosno uz sjaj. Dala mu je ideju kako može čitati priče, smišljati ih te crtati.
Svjetiljka voli svoj život. Iako je već stara, o njoj se dobro brinu. Kroz sobu gdje se nalazi prošlo je već jako puno ljudi pa ona zna i velike tajne koje čuva samo za sebe i ne priča ih nikome.
Citatom “Sanjao sam kako sanjaju stvari” dječak nam je dao do znanja kako je priča nastala.
Dječaku je bilo dosadno pa je vrijeme provodio smišljaući priče. Tako je oživio stvari koje su se nalazile u sobi u kojoj je ležao.
Svjetiljka je dječaku pravila društvo cijeli dan, ali dječak je njezino društvo posebno cijenio navečer kada je zbog nje mogao raditi brojne stvari kao što su crtanje, pisanje, čitanje.
Svjetiljka je dječaku ispričala priču kako je jako stara, ali i sretna. Dala mu je do znanja kako se za nju, odnosno za njezino sjenilo treba posebno brinuti kako bi bila dugovječnija.
Mjesto radnje: soba u kojoj se nalazi bolesni dječak
Vrijeme radnje: sadašnjost (radnja se događa baš sada, u nekoj sobi)
Analiza likova
Svjetiljka – stara je, ali i ponosna na sebe i svoj život. Uživa u životu jer može uveseljavati ljude svojom svjetlošću, a voli i da se ljudi brinu o njoj. Brižna je, želi pomoći dječaku kao bi mu vrijeme što brže prolazilo. Pouzdana je jer joj se mogu povjeriti sve tajne. Ona će ih čuvati za sebe.
Priča “Čajnik”
Jedan je dječak dane provodio ležeći u sobi jer je bio bolestan. Slomio je nogu i nije se mogao micati. Počeo je razmišljati kako bi mu život izgledao da okrene svijet i da stvari ožive.
U sobi u kojoj je provodio dane u krevetu nalazio se čajnik. Čajnik se požalio dječaku da je tužan jer ga više nitko ne koristi. Osjećao se beskorisno jer je bio star i više nitko u njemu nije kuhao čaj. Govorili su mu kako je njegovo vrijeme prošlo i kako je star.
Pričao je čajnik dječaku i o zelenoj šalici koja je bila njegova ljubav. Bila prekrasne zelene boje sa zlatnim rubom. Njegov život sada su bile samo uspomene.
Mjesto radnje: soba u kojoj se nalazi bolesni dječak
Vrijeme radnje: sadašnjost (radnja se događa baš sada, u nekoj sobi)
Analiza likova
Čajnik – tužan i star jer se osjeća beskorisno, nitko ga ne koristi. Imao je lijep život kada su ga ljudi koristili. Sada razmišlja o prošlosti i o tim lijepim danima. Iz priče možemo saznati i da je skroman jer želi da ga ispuni neki običan čaj, ne mora biti skupocjen.
Bilješka o autoru
Sunčana Škrinjarić cijenjena je hrvatska književnica. Rođena je 11. prosinca 1931. godine u Zagrebu. U rodnom gradu je završila osnovno i srednjoškolsko obrazovanje te Pedagošku akademiju. Iako je htjela raditi kao učiteljica, životni put ju je usmjerio u drugom smjeru.
Odlučila se posvetiti djeci, ali ne s imenikom kao što to rade oni čija je profesija da predaju djeci. Učinila je to kao književnica i novinarka, uz pomoć lijepo napisanih riječi. U početku je radila razne poslove.
Neko je vrijeme radila u šibenskom kazalištu gdje je pokazala glumačko umijeće. Dokazala se kao urednica dječjeg obrazovnog programa na Radio – Zagrebu, a bila je novinar u dnevnim novinama “Borba”, činovnica u Statističkom zavodu u Zagrebu te Domu narodnog zdravlja. Na kraju se u potpunosti posvetila književnosti.
Napisala je velik broj knjiga za odrasle i djecu, s tim da su neke knjige dobila nekoliko nagrada.
Za djecu je napisala jedanaest knjiga: “Knjiga o pajacima”, “Marijana u ruži vjetrova”, “Kaktus bajke”, “Dva smijeha”, “Pisac i vrijeme”, “Slikar u šumi”, “Ljeto u modrom kaputu”, “Svaštara”, “Zmaj od stakla”, “Pisac i princeza”.
Za odrasle je napisala: “Cvijeće u listopadu”, “Noć s vodenjakom”, “Čarobni prosjak”, “Jogging u nebo”, “Pasji put”.
Umrla je 22. travnja 2004. godine.
Autor: M.L.
Odgovori